Poslovni broj: UsI-822/2025-8
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mirku Butoroviću, odvjetniku u Hvaru, Ivana Buzolića 21, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 20. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/25- 02/8, Urbroj: 443-02-03-12-02-25-02 od 20. veljače 2025. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i povrata spisa tuženiku.
III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužitelju iznos 2.500,00 eur na ime naknade troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Točkom 1. izreke navedenoga rješenja tuženika (dalje: osporeno rješenje), naređeno je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja, ukloni izgrađene građevine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji uvala Ždrilca , otok [adresa], anagrafske oznake ulica Uvala Ždrilca 14, izvan građevinskog područja, u Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture i medija RH označenom kao zaštićeni značajni krajobraz, i to slijedeće građevine:
- neposredno iza ozakonjene pomoćne zgrade izgrađenu manju montažnu drvenu zgradu sa dvostrešnim krovom, maksimalnih dimenzija 5,80 x 5,50 m, visine do strehe krovišta od 2,20 m i do sljemena krovišta od 2,60 m, za smještaj baterija i pretvarača solarne elektrane;
- iza izgrađene gore navedene građevine betonirane temelje samce u dva paralelna reda od po 6 temelja (ukupno 12 temelja), maksimalnih dimenzija 0,40 x 1,40 visine temelja cca 0,35 m na koje je postavljena čelična konstrukcija nosača solarnih panela i sami solarni paneli;
a sve izgrađeno bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole. Preostalim točkama 2. do 5. izreke osporenog rješenja, izrečena su propisana upozorenja.
2. Tužitelj, u tužbi i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.
Zahtijeva naknadu troška ovoga spora.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da su svi tužbeni prigovori neosnovani iz razloga danih osporenim rješenjem. Dodatno ističe kako se navodi u nastavku obrazloženja ove presude. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 18. lipnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS -a). Sukladno članku 89. stavku 4. u vezi članka 91. stavka 3. ZUS-a, rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak.
5. U dokaznom postupku na raspravi u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu . Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim je (pod točkom 1. izreke) tuženik naredio tužitelju, kao investitoru, inspekcijsku mjeru uklanjanja građevine, u primjeni odredbe iz članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI), kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
8. Stoga je, za rješavanje ove upravne stvari, pravno odlučno utvrditi: investitora odnosno vlasnika, opis i identifikaciju građevine odn. njenog dijela, te mora li se za predmetno građenje ishoditi izvršnu građevinsku dozvolu odn. je li ta dozvola ishođena.
9. Tuženikovo utvrđenje u osporenom rješenju tužitelja investitorom se, za sada, ne može ocijeniti pravilnim. To se osnovano prigovara tužbom.
10. Naime, iz stanja spisa tuženika, obrazloženja osporenog rješenja, i navoda odgovora na tužbu, proizlazi: da je osporenim rješenjem tužitelj utvrđen investitorom isključivo na temelju, u postupku prije donošenja osporenog rješenja dane, pisane izjave vlasnika predmetnoga zemljišta ČS koji je u toj izjavi naveo da je investitor tužitelj a prije donošenja osporenog rješenja tužitelj nije saslušan.
11. Tako utvrđena činjenica investitora, nema ni pravilno ni dostatno dokazno uporište, zbog sljedećih razloga.
12. ČS, koji je dao tu izjavu, vlasnik je predmetnog zemljišta. To nije sporno među strankama ovoga spora a i proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji izvadak je u spisu tuženika. Stoga se i ČS, kao vlasniku, moglo, predmetnim rješenjem o uklanjanju, narediti predmetno uklanjanje. To jer, prema gore citiranom ovdje mjerodavnom članku 113. stavak 1. točka 1. ZDI, građevinski inspektor rješenjem naređuje uklanjanje "investitoru, odnosno vlasniku". Životno je i logično da je stoga ČS zainteresiran za to da predmetni postupak završi povoljno po njega pa se tužitelja stoga nije moglo, bez tužiteljeva saslušanja, i samo na temelju navedene izjave ČS, utvrditi investitorom. Stoga nije u pravu tuženik kada u odgovoru na tužbu navodi: "kako je vlasnik zemljišta sam imenovao investitora, nije potrebno daljnje saslušanje investitora, obzirom da je vlasnik zemljišta naveo sve relevantne činjenice na temelju kojih se moglo donijeti rješenje".
13. Odredbom iz članka 106. stavka 4. ZDI je propisano: „Ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.“
14. Navedenom odredbom, na koju tuženik upire u odgovoru na tužbu, propisana mogućnost donošenja rješenja i bez saslušanja stranke, odnosi se na slučajeve u kojima je iz svih drugih dokaza moguće pravilno utvrditi sve činjenice bitne za donošenje predmetnoga rješenja, pa tako i investitora kada se spram investitora donosi to rješenje. O takvome slučaju, iz prethodno navedenih razloga ove presude, ovdje nije riječ budući da je tužitelj ovdje investitorom utvrđen samo na temelju izjave vlasnika koji je sam zainteresiran za ishod postupka jer se i spram njega to rješenje moglo donijeti.
15. Stoga se, u tim i takvim okolnostima konkretnoga slučaja, tužitelja, prije donošenja osporenog rješenja, suprotno navodima odgovora tuženika na tužbu, moralo saslušati.
16. Usto, u spisu tuženika su i drugi dokazi i to ispravama (Glavni projekt građevine "Otočni fotonaponski sustav OPG Dujmović" investitora ČS, i rješenje o izvedenom stanju za zgradu na istoj čestici koje je doneseno po zahtjevu ČS) za ocjenu kojih u osporenom rješenju nisu dani razlozi.
17. Svi ostali prigovori koje je tužbeno i raspravno iznio tužitelj su pravno nebitni jer nisu u vezi koje od gore navedenih činjenica koje su materijalnopravno bitne za rješavanje ove upravne stvari, a ni u vezi odredaba kojima je uređen postupak u kojemu se tu stvar rješava.
18. Iz prethodno navedenih razloga, činjenično stanje iz osporenog rješenja za sada, se ne može ocijeniti pravilno i potpuno utvrđenim.
19. Stoga se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim pa je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.
20. Točka II. izreke ove presude, temelji se na članku 119. stavku 4. i članku 151. stavku 2. ZUS-a. U ponovnom postupku nakon ove presude, tuženik će tužitelja pozvati radi saslušanja na zapisnik pa će, ocjenom toga novoizvedenog i svih već izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novo rješenje u ovoj upravnoj stvari.
21. Tužitelju je, zbog uspjeha u ovome sporu, priznata zahtijevana naknada troška odvjetničkog sastavljanja tužbe i zastupanja na navedenome ročištu za raspravu. To su dvije radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 2.000,00 EUR, a uvećano za 25% PDV-a (500,00 EUR) daje ukupan iznos 2.500,00 eur; sve sukladno Tbr. 27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.).
22. Stoga je, na temelju članka 144. stavaka 1. do 3., članka 147. stavka 1. i članka 148. ZUS-a, riješeno kao pod točkom III. izreke.
U Splitu 20. srpnja 2026.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv odluke o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke) nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv odluke o trošku (točka III. izreke), dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 3 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske; koja žalba odgađa izvršenje.
DNA:
- opun. tužitelja, uz zapisnik o objavi
- tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi te spis dostavljen uz odgovor na tužbu
- u spis.
