REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-2835/2019-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Vuković & Lalić d.o.o., protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 3.lipnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 20.srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 216-255/2004 od 20.08.2004. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati po osnovu promjenjive kamatne stope iznos od 2.436,67 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:
-na iznos od 16,35 eura od 2.10.2007. pa do isplate.
-na iznos od 16,19 eura od 6.11.2007. pa do isplate,
-na iznos od 16,03 eura od 6.12.2007. pa do isplate,
-na iznos od 15,87 eura od 6.1.2008. pa do isplate,
-na iznos od 15,71 eura od 5.2.2008. pa do isplate,
-na iznos od 15,54 eura od 6.3.2008. pa do isplate,
-na iznos od 58,44 eura od 6.4.2008. pa do isplate,
-na iznos od 57,83 eura od 6.5.2008. pa do isplate,
-na iznos od 57,21 eura od 3.6.2008. pa do isplate,
-na iznos od 56,60 eura od 4.7.2008. pa do isplate,
-na iznos od 55,98 eura od 5.8.2008. pa do isplate,
-na iznos od 55,35 eura od 4.9.2008. pa do isplate,
-na iznos od 54,73 eura od 7.10.2008. pa do isplate,
-na iznos od 51,25 eura od 4.11.2008. pa do isplate,
-na iznos od 50,65 eura od 6.12.2008. pa do isplate,
-na iznos od 63,95 eura od 6.1.2009. pa do isplate,
-na iznos od 63,18 eura od 4.2.2009. pa do isplate,
-na iznos od 62,41 eura od 4.3.2009. pa do isplate,
-na iznos od 61,63 eura od 22.4.2009. pa do isplate,
-na iznos od 60,85 eura od 8.5.2009. pa do isplate,
-na iznos od 60,06 eura od 4.6.2009. pa do isplate,
-na iznos od 59,27 eura od 4.7.2009. pa do isplate,
-na iznos od 58,48 eura od 5.8.2009. pa do isplate,
-na iznos od 57,68 eura od 8.9.2009. pa do isplate,
-na iznos od 56,88 eura od 6.10.2009. pa do isplate,
-na iznos od 56,07 eura od 5.11.2009. pa do isplate,
-na iznos od 55,26 eura od 5.12.2009. pa do isplate,
-na iznos od 54,45 eura od 5.1.2010. pa do isplate,
-na iznos od 53,63 eura od 3.2.2010. pa do isplate,
-na iznos od 52,80 eura od 2.3.2010. pa do isplate,
-na iznos od 51,97 eura od 1.4.2010. pa do isplate,
-na iznos od 51,14 eura od 6.5.2010. pa do isplate,
-na iznos od 50,30 eura od 3.6.2010. pa do isplate,
-na iznos od 49,46 eura od 3.7.2010. pa do isplate,
-na iznos od 48,61 eura od 3.8.2010. pa do isplate,
-na iznos od 47,76 eura od 6.9.2010. pa do isplate,
-na iznos od 46,91 eura od 3.10.2010. pa do isplate,
-na iznos od 46,05 eura od 3.11.2010. pa do isplate,
-na iznos od 45,18 eura od 3.12.2010. pa do isplate,
-na iznos od 34,68 eura od 4.1.2011. pa do isplate,
-na iznos od 33,99 eura od 4.2.2011. pa do isplate,
-na iznos od 33,30 eura od 5.3.2011. pa do isplate,
-na iznos od 32,61 eura od 4.4.2011. pa do isplate,
-na iznos od 31,91 eura od 4.5.2011. pa do isplate,
-na iznos od 31,21 eura od 3.6.2011. pa do isplate,
-na iznos od 30,50 eura od 5.7.2011. pa do isplate,
-na iznos od 29,79 eura od 3.8.2011. pa do isplate,
-na iznos od 29,08 eura od 4.9.2011. pa do isplate,
-na iznos od 28,37 eura od 5.10.2011. pa do isplate,
-na iznos od 12,29 eura od 5.11.2011. pa do isplate,
-na iznos od 11,96 eura od 2.12.2011. pa do isplate,
-na iznos od 11,64 eura od 4.1.2012. pa do isplate,
-na iznos od 11,31 eura od 2.2.2012. pa do isplate,
-na iznos od 10,98 eura od 3.3.2012. pa do isplate,
-na iznos od 10,65 eura od 4.4.2012. pa do isplate,
-na iznos od 10,32 eura od 3.5.2012. pa do isplate,
-na iznos od 9,99 eura od 3.6.2012. pa do isplate,
-na iznos od 9,65 eura od 3.7.2012. pa do isplate,
-na iznos od 9,32 eura od 7.8.2012. pa do isplate,
-na iznos od 8,98 eura od 3.9.2012. pa do isplate,
-na iznos od 8,64 eura od 5.10.2012. pa do isplate,
-na iznos od 8,30 eura od 6.11.2012. pa do isplate,
-na iznos od 7,96 eura od 4.12.2012. pa do isplate,
-na iznos od 7,61 eura od 12.1.2013. pa do isplate,
-na iznos od 7,27 eura od 3.2.2013. pa do isplate,
-na iznos od 6,92 eura od 1.3.2013. pa do isplate,
-na iznos od 6,57 eura od 4.4.2013. pa do isplate,
-na iznos od 6,22 eura od 4.5.2013. pa do isplate,
-na iznos od 5,87 eura od 6.6.2013. pa do isplate,
-na iznos od 5,51 eura od 4.7.2013. pa do isplate,
-na iznos od 5,16 eura od 3.8.2013. pa do isplate,
-na iznos od 4,80 eura od 5.9.2013. pa do isplate,
-na iznos od 4,44 eura od 5.10.2013. pa do isplate,
-na iznos od 4,08 eura od 5.11.2013. pa do isplate,
-na iznos od 3,72 eura od 3.12.2013. pa do isplate,
-na iznos od 3,36 eura od 1.1.2014. pa do isplate,
s tim da zatezne kamate teku od 2.listopada 2007. do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 216-255/2004 od 20.08.2004. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 163.700,00 CHF po srednjem tečaju za devize tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana, članak 3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata zaračunava u CHF dekurzivno godišnje te u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća, te u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu 163.700,00 CHF i kamata otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati po osnovu pretplate zbog ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF iznos od 16.583,14 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:
- na iznos od 15,09 eura od 1.10.2004. pa do isplate,
- na iznos od 22,35 eura od 1.11.2004. pa do isplate,
- na iznos od 49,93 eura od 1.12.2004. pa do isplate,
- na iznos od 40,42 eura od 1.1.2005. pa do isplate,
- na iznos od 19,76 eura od 1.2.2005. pa do isplate,
- na iznos od 17,67 eura od 1.3.2005. pa do isplate,
- na iznos od 13,26 eura od 4.11.2008. pa do isplate,
- na iznos od 29,36 eura od 6.1.2009. pa do isplate,
- na iznos od 40,90 eura od 4.2.2009. pa do isplate,
- na iznos od 46,12 eura od 4.3.2009. pa do isplate,
- na iznos od 31,74 eura od 22.4.2009. pa do isplate,
- na iznos od 34,49 eura od 8.5.2009. pa do isplate,
- na iznos od 12,50 eura od 4.6.2009. pa do isplate,
- na iznos od 0,61 eura od 5.8.2009. pa do isplate,
- na iznos od 9,15 eura od 8.9.2009. pa do isplate,
- na iznos od 8,41 eura od 6.10.2009. pa do isplate,
- na iznos od 15,97 eura od 5.12.2009. pa do isplate,
- na iznos od 28,95 eura od 5.1.2010. pa do isplate,
- na iznos od 47,41 eura od 3.2.2010. pa do isplate,
- na iznos od 43,18 eura od 2.3.2010. pa do isplate,
- na iznos od 68,24 eura od 1.4.2010. pa do isplate,
- na iznos od 0,01 eura od 1.5.2010. pa do isplate,
- na iznos od 63,48 eura od 6.5.2010. pa do isplate,
- na iznos od 72,74 eura od 3.6.2010. pa do isplate,
- na iznos od 152,95 eura od 3.7.2010. pa do isplate,
- na iznos od 136,43 eura od 3.8.2010. pa do isplate,
- na iznos od 186,87 eura od 6.9.2010. pa do isplate,
- na iznos od 169,45 eura od 3.10.2010. pa do isplate,
- na iznos od 141,42 eura od 3.11.2010. pa do isplate,
- na iznos od 200,56 eura od 3.12.2010. pa do isplate,
- na iznos od 274,53 eura od 4.11.2011. pa do isplate,
- na iznos od 221,50 eura od 4.2.2011. pa do isplate,
- na iznos od 241,91 eura od 5.3.2011. pa do isplate,
- na iznos od 218,22 eura od 4.4.2011. pa do isplate,
- na iznos od 222,54 eura od 4.5.2011. pa do isplate,
- na iznos od 322,76 eura od 3.6.2011. pa do isplate,
- na iznos od 332,52 eura od 5.7.2011. pa do isplate,
- na iznos od 416,26 eura od 3.8.2011. pa do isplate,
- na iznos od 373,25 eura od 4.9.2011. pa do isplate,
- na iznos od 326,16 eura od 5.10.2011. pa do isplate,
- na iznos od 318,79 eura od 5.11.2011. pa do isplate,
- na iznos od 310,22 eura od 2.12.2011. pa do isplate,
- na iznos od 337,48 eura od 4.1.2012. pa do isplate,
- na iznos od 356,92 eura od 2.2.2012. pa do isplate,
- na iznos od 359,53 eura od 3.3.2012. pa do isplate,
- na iznos od 346,08 eura od 4.4.2012. pa do isplate,
- na iznos od 355,16 eura od 3.5.2012. pa do isplate,
- na iznos od 361,37 eura od 3.6.2012. pa do isplate,
- na iznos od 350,92 eura od 3.7.2012. pa do isplate,
- na iznos od 353,67 eura od 7.8.2012. pa do isplate,
- na iznos od 345,83 eura od 3.9.2012. pa do isplate,
- na iznos od 329,14 eura od 5.10.2012. pa do isplate,
- na iznos od 347,19 eura od 6.11.2012. pa do isplate,
- na iznos od 355,85 eura od 4.12.2012. pa do isplate,
- na iznos od 349,54 eura od 12.01.2013. pa do isplate,
- na iznos od 315,49 eura od 3.2.2013. pa do isplate,
- na iznos od 344,42 eura od 1.3.2013. pa do isplate,
- na iznos od 346,94 eura od 4.4.2013. pa do isplate,
- na iznos od 335,61 eura od 4.5.2013. pa do isplate,
- na iznos od 300,35 eura od 6.6.2013. pa do isplate,
- na iznos od 299,45 eura od 4.7.2013. pa do isplate,
- na iznos od 308,11 eura od 3.8.2013. pa do isplate,
- na iznos od 321,99 eura od 5.9.2013. pa do isplate,
- na iznos od 341,23 eura od 5.10.2013. pa do isplate,
- na iznos od 331,30 eura od 5.11.2013. pa do isplate,
- na iznos od 338,33 eura od 3.12.2013. pa do isplate,
- na iznos od 346,30 eura od 1.1.2014. pa do isplate,
- na iznos od 348,09 eura od 4.2.2014. pa do isplate,
- na iznos od 358,47 eura od 5.3.2014. pa do isplate,
- na iznos od 355,07 eura od 2.4.2014. pa do isplate,
- na iznos od 343,59 eura od 3.5.2014. pa do isplate,
- na iznos od 339,91 eura od 3.6.2014. pa do isplate,
- na iznos od 341,57 eura od 3.7.2014. pa do isplate,
- na iznos od 354,60 eura od 5.8.2014. pa do isplate,
- na iznos od 365,56 eura od 3.9.2014. pa do isplate,
s tim da zatezne kamate teku od 1.listopada 2004. do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
V. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja u pogledu iznosa od 2.137,41 EUR.
VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.028,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 6.6.2019. ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i radi isplate s tim da nije postavio nominalno određen novčani zahtjev već je naveo da mu tuženik treba dostaviti dokumentaciju kako bi isti postavio. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 20.8.2004. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 163.700,00 CHF; da je u ugovoru određena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da su navedena odredba kao i odredba o valutnoj klauzuli ništetne i nepoštene; da je tuženik po osnovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti obveze neosnovano stekao određeni iznos.
1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 19.5.2023. tako da je tražena isplata iznosa od 54.000,00 kuna po osnovi promjenjive kamatne stope i 54.000,00 kuna po osnovi valutne klauzule, a konačni tužbeni zahtjev je postavljen u podnesku od 14.4.2026. te je osim utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora tražena i isplata iznosa od 19.019,81 EUR (2.436,67 EUR za kamatnu stopu i 16.583,14 EUR za valutnu klauzulu).
Sud je preinaku tužbe, unatoč prethodnom protivljenju tuženika, dopustio raspravnim rješenjem od 3.6.2026. jer je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da nije dužan dostavljati tužitelju dokumentaciju kojom on ne raspolaže; da prigovora zastari; da je kredit otplaćen i otplatom kredita više ne postoje sporne odredbe; da sporne odredbe nisu ništetne već valjane i dopuštene te jasne, lako uočljive i razumljive; da se kolektivni spor ne može primijeniti na konkretni slučaj i da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz te parnice; da nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora; da se kolektivnom tužbom osigurava apstraktna zaštita; da je dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule koju klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti te da ista ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu; da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF; da ni za odredbu o promjenjivoj kamati nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti; da je kamatnu stopu mijenjao prema stanju na tržištu i troškovima poslovanja čak i prije stupanja na snagu novele Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012.; da osporava visinu tužbenog zahtjeva.
U kasnijim podnescima osporio je i tijek zateznih kamata i naveo da bi utvrđenja iz kolektivnog spora mogla biti primjenjiva jedino u parnici radi naknade štete. Na ročištu od 10.1.2025. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja negativnih razlika s eventualnim potraživanjem tužitelja.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem.
Od saslušanja svjedoka VJ tuženik je odustao, a svjedokinja JJ je umrla. Svjedoci CJU i DJ (djelatnici tuženika) nisu saslušani zbog toga što tuženik nije učinio vjerojatnim da su dotični osobno sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO), koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog.
Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 18.10.2004. kamatna stopa je iznosila 5,25% godišnje te je ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke. U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati. To ne proizlazi ni iz tuženikovih općih uvjeta dostavljenih uz odgovor na tužbu.
Nadalje, u ugovoru je ugovorena i valutna klauzula tako da je kredit dan u kunskoj protuvrijednosti CHF te je i vraćanje bilo na isti način.
Navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
5.1.Financijskim vještačenjem po vještaku Anti Beusu utvrđeno je da:
-zbog promjene tečaja, odnosno utjecaja valutne klauzule tužitelj je platio više kredita u iznosu od 16.583,14 EUR-a;
-zbog kamatne stope, odnosno utjecaja jednostrane promjene kamatne stope tužitelj je platio više kredita u iznosu od 2.436,67 EUR-a;
-negativne razlike iznose od 2.137,41 EUR.
Dakle, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci.
Tužitelj nije imao primjedbi na vještvo. Tuženik je naveo da iznosi prigovore isključivo pravne prirode, te ne traži očitovanje vještaka na sačinjeni nalaz i mišljenje. Smatra da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku polazi i da vještvo polazi od nekakve hibridne konstrukcije prema kojoj se u ovom slučaju ima primijeniti kunski kredit u kojemu je kamatna stopa fiksirana na iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.
Budući da je ovaj sud mišljenja kako je nalog vještaku pravilan i sukladan dosadašnjoj sudskoj praksi u ovoj vrsti sporova, to ovaj sud nije prihvatio prijedlog za dopunsko vještačenje u skladu s prijedlogom tuženika iz podneska od 20.5.2026. Nadalje, kako tuženik ne prigovara matematičkom izračunu, ovaj sud poklanja vjeru mišljenju vještaka, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.
Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.
O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).
6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (oznake u zaglavlju i podnožju stranica ugovora) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03).
Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.
6.2.Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza, dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Posebno se ističe da iz iskaza tužitelja ne proizlazi niti jedna činjenica koja bi išla u prilog tuženiku.
Osim toga, pojedina pravna shvaćanja tuženika su u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.
Također, s obzirom na vezanost ovog suda odlukom iz kolektivnog spora bespredmetni su prigovori tuženika: da sporne odredbe nisu ništetne već valjane i dopuštene te jasne, lako uočljive i razumljive; da se kolektivni spor ne može primijeniti na konkretni slučaj i da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz te parnice; da nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora; da se kolektivnom tužbom osigurava apstraktna zaštita; da je dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule koju klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti te da ista ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu; da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF; da ni za odredbu o promjenjivoj kamati nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti; da je kamatnu stopu mijenjao prema stanju na tržištu i troškovima poslovanja čak i prije stupanja na snagu novele Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012.
6.3.Glede pozivanja tuženika na dopuštenost mijenjanja kamatne stope treba reći da je VSRH u predmetu br. Rev-1172/2018 zauzeo stajalište da tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po višoj stopi.
6.4.Sve gore navedeno o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti te odredbe zbog toga jer se nije o njoj pojedinačno pregovaralo i zbog toga jer uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača te zbog toga što odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču, može se, mutatis mutandis, reći i za ugovornu odredbu koja se tiče valutne klauzule pa bi i ta odredba bila ništetna. Posebno se ukazuje na citirane stavove viših sudova da su sudovi vezani utvrđenjima iz kolektivnog spora. Pritom valja naglasiti da, s obzirom na pravni učinak odredbe čl.502.c ZPP i presude donesene u kolektivnom sporu, ovaj sud ne može zauzeti stajalište da bi tuženik bio ekskulpiran obveze vraćanja stečenog bez osnove ako bi bili npr. točni njegovi prigovori da nema kontrolu nad kretanjem tečaja CHF i da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF te da je klijente upozoravao na rizik koji proizlazi iz sklapanja ovakvih ugovora s valutnom klauzulom. Ovaj potonji prigovor je posebno neosnovan jer kao potkrjepu te svoje tvrdnje tuženik dostavlja primjerak svog glasila "Hypo Times" iz prosinca 2005. tj. 16 mjeseci nakon što je tužitelj sklopio ugovor s tuženikom. Upozorenja, po ocjeni ovog suda, ne mogu djelovati retroaktivno.
6.5.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravni interes jer je kredit otplaćen, treba reći da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.110.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.
Što se tiče prigovora tuženika u kojima spominje parnice radi naknade štete, za reći je da pojam naknade štete koji ima u vidu odredba čl.502.c ZPP ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa (tako i ŽS Zagreb, Gž-1084/2022). Utoliko tužitelj može potraživati iznos stečen bez osnove.
6.6.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja s osnove valutne klauzule jer je tužba podnesena 6.6.2019. tj. prije isteka roka od 5 godina.
Inače, vezano za tuženikov prigovor da je nastupila zastara zbog naknadne preinake tužbe, treba reći da u situaciji kad je tužitelj podnio tužbu s neodređenim nominalnim iznosom u zahtjevu, on je podneskom od 19.5.2023. ispravio tužbu u smislu čl.109.ZPP sukladno ranijem nalogu suda. Glede povišenja zahtjeva podneskom od 14.4.2026., treba reći da je u predmetu br. Rev-382/2024 VSRH iznio shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda 27.5.2024. koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.". Dakle, tumačeći u duhu tog shvaćanja, odredbe o zastari u situaciji kad je tužba preinačena, ovaj sud zaključuje da je prigovor zastare neosnovan i u tom dijelu.
7.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I. i III.
7.1.Što se tiče odluke pod točkom II. i IV., treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.104.st.1.ZOO-a).
Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 2.436,67 EUR više na ime promjene kamatne stope i 16.583,14 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude. Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.210.ZOO platiti tužitelju navedene iznose.
7.2.Prema sudskoj praksi (VSRH, Rev-549/2023) negativne razlike se ne može oduzeti od dosuđenog iznosa ako nema postavljenog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja. Tuženik je prigovor radi prebijanja postavio na ročištu 10.1.2005. i to u visini negativnih razlika. Međutim, s pravom tužitelj u podnesku od 14.4.2026. ukazuje da bi zastarjelo tuženikovo pozivanje na postojanje potraživanja koje treba prebiti s tužiteljevom tražbinom. Naime, tuženik se ne može pozivati na učinke presude u kolektivnom sporu (ŽS Split, Gž-755/2021) budući da taj spor tuženik nije ni pokrenuo (arg.ex čl.502.c ZPP). Od dana plaćanja većine iznosa koje je tužitelj manje platio (prema vještvu, riječ je o plaćanjima u razdoblju od 31.3.2005. do 4.11.2009.) pa do dana podnošenja prigovora radi prebijanja 10.1.2025. je prošlo više od 5 godina. Utoliko je prigovor odbijen.
7.3.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.214.ZOO.
Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Svakako treba reći da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije naveo vrijednost predmeta spora pa stoga za sve radnje do 19.5.2023. bi trebalo obračunati naknadu po najnižem iznosu tj. po 25 bodova.
8.1.Tužitelju je priznat trošak kako slijedi: po 25 bodova za sastav tužbe i podneska od 29.4.2021., te za ročište od 4.5.2023., po 250 bodova za podneske od 19.5.2023., 14.4.2026., 27.5.2026. te za ročišta od 10.1.2025., 3.6.2026., 6,25 bodova za podnesak od 3.5.2022., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 3.328,13 EUR, a kad se doda 700,00 EUR za vještačenje, dobije se 4.028,13 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
Pristojba tužbe tužitelju nije priznata zbog toga što istu nije platio, a naplata je zastarjela, dok pristojba presude nije priznata jer je nakon podnošenja tužbe zakonom propisano oslobođenje od plaćanja pristojbi u ovoj vrsti sporova.
U Splitu, 20.srpnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.stranaka
