Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1450/2022-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataliji Marević – Grgurić, odvjetnici u Delnicama, protiv tuženika: 1. MŠ iz [adresa], zastupanog po privremenoj zastupnici Miljenki Polanović, odvjetnica u Zaboku, i 2. OŠ iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Šuti – Kudelić, odvjetnici u Zlataru, radi utvrđenja ostavine, odlučujući o žalbi 2. tužene OŠ izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-57/2020-82 od 30. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 2. tužene OŠ te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P- 57/2020-82 od 30. kolovoza 2022.

II. Odbija se zahtjev 2. tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da u ostavinu iza pok. SŠ ne ulazi ½ dijela kuće br. 31 A i dvorište upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao čestica čk.br. 2858/2 površine 676 m2, u naravi obiteljska kuća, dvorište, gospodarska zgrada, upisana kao vlasništvo SŠ, [adresa].

1.1. Sud prvog stupnja rješenjem u točki I. izreke odmjerava trošak zastupanja privremenoj zastupnici 1. tuženika u iznosu od 1.875,00 kn, a u točki II. nalaže 2. tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 10.625,00 kn. Točkom III. izreke rješenja odbija kao neosnovan preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a u točki IV. odbija kao neosnovan zatraženi parnični trošak 2. tužene.

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom 2. tužena pobija citiranu odluku u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Drugotužena u žalbi u bitnome ističe da je u ostavinskom postupku vođenog iza pok. EŠ, pod poslovnim brojem O-483/05, doneseno pravomoćno rješenje o obustavi postupka u nedostatku njezine imovine, a na koje rješenje tužitelj nije uložio žalbu iako ga je uredno zaprimio pa stoga da isto obvezuje tužitelja i prvostupanjski sud u odlučivanju u predmetnoj pravnoj stvari. Osporava se zaključak prvostupanjskog suda glede doprinosa bračnih supružnika u stjecanju predmetne nekretnine u jednakim omjerima jer da pok. EŠ nije bila zaposlena i nije ostvarivala novčane prihode za razliku od pok. SŠ. Žaliteljica ističe da bi u svakom slučaju pok. SŠ pripao i nasljedni dio u odnosu na suvlasnički dio pok. EŠ kao njezinom zakonskom nasljedniku uz tužitelja, radi čega da je sud trebao utvrditi suvlasništvo pok. SŠ u ¾ dijela. Konačno, 2. tužena u žalbi navodi da se niti ne može tražiti utvrđenje negativne činjenice jer da se iste ne dokazuju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 2. tužene nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. SŠ ne ulazi 1/2 dijela kuće br. 31 A i dvorište upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] površine 676 m2, u naravi obiteljska kuća, dvorište i gospodarska zgrada jer da je ista bračna stečevina majke tužitelja, pok. EŠ.

6. Po provedenom postupku i ocjenom svih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio:

- da nije sporno da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka roditelja tužitelja, pok. EŠ i SŠ te da je kupljena 1997.,

- da je sporno predstavlja li ista bračnu stečevinu, je li potrebno utvrđivati doprinose pok. EŠ i TŠ u zajedničkoj imovini ili se presumira da su kao bračni drugovi suvlasnici iste svaki u ½ dijela te čijim novcem je kupljena predmetna nekretnina i kada su izvršena ulaganja u nju,

- da u ostavinskom postupku iza pok. EŠ nije donijeto rješenje o nasljeđivanju već rješenje da se ne raspravlja ostavina iza ostaviteljice jer nije utvrđena njezina ostavina pa da stoga isto ne obvezuje tužitelja u smislu odredbe članka 232. stavak 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) te sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odluci VSRH broj Rev 849/2018 od 20. svibnja 2020.,

- da prema izvatku iz zemljišne knjige proizlazi da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan u cijelosti pok. SŠ,

- da je uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16.7.1997. utvrđeno da je isti zaključen između BŠ kao prodavateljice i SŠ kao kupca, kojom je predmetna nekretnina prodana kupcu za 75.000,00 kn,

- da uvidom u dokument na listu br. 11 spisa proizlazi da je sastavljen u Krapini 17.7.1997. kojim je potvrđeno da je SŠ dobio zajam u iznosu od 10.000 tadašnjih DEM od LŠ iz [adresa] da on i njegova žena kupe kuću u kojoj će stanovati, ako bi se ta kuća ili kuća u [adresa] prodala, obvezuje se on ili njegovi nasljednici vratiti RŠ ili njegovim nasljednicima tih 10.000 DEM, odnosno da je isto dužan vratiti kad bi njegova situacija to dopustila,

- da se na bračnu stečevinu pok. roditelja tužitelja ima primijeniti Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, dalje ZBPO) sukladno kojim odredbama je imovina bračnih drugova stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina,

- da se prema odredbi članka 281. citiranog Zakona kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porod ici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine,

- da je prema iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja sud prvog stupnja utvrdio da je novac za kupnju predmetne kuće pok. EŠ i SŠ predala njezina sestra K, kao pozajmicu ... supruga RŠ te da već po osnovi tih uloženih novčanih sredstava za kupnju kuće tijekom trajanja braka proizlazi da je kupljena kuća pripadala objema supružnicima i to u jednakim dijelovima ,

- da je u odnosu na naknadna ulaganja odnosno dogradnju dodatnog objekta utvrđeno da su isti supružnici zajedno radili odnosno angažirali majstore koje je plaćao SŠ, a EŠ da nije bila zaposlena već je bila domaćica te je obrađivala vrt i povremeno uzgajala kokoši odnosno piliće za njihove potrebe,

- da su ... braća iz Njemačke istoj financijski pomagali te da je vrijednost uloženog u predmetnu nekretninu od strane pok. SŠ izjednačena s vrijednošću rada pok. EŠ koja je brinula o kućanstvu i ulagala svoj fizički rad čime je osiguravala osnovne životne potrebe obitelji, što ne može imati manju vrijednost od financijske ,

- da se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli zajedničkom pozajmicom i radom za vrijeme trajanja bračne zajednice te da činjenica da se na imovinu uknjižio SŠ u cijelosti ne dovodi u pitanje jednaki suvlasnički ud io EŠ na toj imovini pri čemu je ista pozajmicu inicirala, dogovorila i realizirala.

6.1. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud zaključuje da je pokojna EŠ tijekom trajanja braka s SŠ po osnovi bračne stečevine na predmetnoj nekretnini stekla pravo suvlasništva u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela te da ista imovina ulazi u njezinu ostavinsku imovinu i nije mogla biti ostavinskom imovinom njezinog supruga SŠ koji je umro nakon nje.

6.2. Stoga sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti, a pozivom na odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i prema čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" broj 5/14, 75/14, 5/15, 28/16, 103/15 - dalje: Pravilnik), obvezuje 2. tuženu na naknadu parničnih troškova tužitelju za zastupanje po odvjetniku i zastupanje 1. tuženika po privremenoj zastupnici u ukupnom iznosu od 10.626,00 kn, dok u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire 2. tužena žalbom s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

7.1. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da predmetna nekretnina u ½ dijela ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. SŠ jer ista u tom dijelu predstavlja vlasništvo pok. EŠ s osnove bračne stečevine.

8. U odnosu na žalbene navode 2. tužene o vezanosti pravomoćnim rješenjem o obustavi ostavinskog postupka iza pok. EŠ pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 232. stavak 5. ZN-a, zauzeo pravno shvaćanje da rješenje ostavinskog suda da se ne raspravlja ostavina zato što nema imovine nema karakter pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u smislu prednje citirane zakonske odredbe. To iz razloga jer, suprotno žalbenim navodima, pravomoćno rješenje o obustavi ostavinskog postupka zbog nedostatka ostavinske imovine ne sprječava nasljednike da u posebnoj parnici traže utvrđenje da određena imovina predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja, kao u ovom predmetu. Samo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku, a što rješenje o obustavi ostavinskog postupka nije.

9. Također netočno 2. tužena žalbenim navodima ističe nemogućnost utvrđivanja negativne činjenice jer budući da je nekretnina koja je predmet raspravljanja upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo pok. SŠ u cijelosti, te pored činjenice postojanja pravomoćnog rješenja ostavinskog suda o upućivanju tužitelja u predmetnu parnicu, to tužitelju nije niti preostala druga mogućnost već zahtijevati utvrđenje da ista ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. SŠ kao bračna stečevina pok. EŠ u ½ dijela.

10. Nadalje, neutemeljeno 2. tužena u žalbi ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP -a, jer je prvostupanjski sud donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju analize rezultata cjelokupnog postupka te je pravilno utvrdio odlučne činjenice u vezi doprinosa bračnih supružnika u stjecanju zajedničke imovine u jednakim omjerima, dajući za svoja utvrđenja razumne, životne i logične razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju.

10.1. Naime, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine na snazi je bio ZBPO te je za stjecanje zajedničke imovine bila odlučna jedino činjenica postojanja bračne zajednice i činjenica rada, pri čemu dolazi u obzir svaki oblik rada kojim se stvaraju određene vrijednosti. Odredbom članka 281. istog Zakona je propisano da se suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, pri čemu se, suprotno pravnom shvaćanju 2. tužene, vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

10.2. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je, na temelju analize iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja te dovodeći ih u vezu sa materijalnim dokazima, kupoprodajnim ugovorom i potvrdom supruga sestre pok. EŠ o pozajmici iznosa od 10.000,00 DEM radi kupnje zajedničke kuće, čija vjerodostojnost nije dvojbena, pravilno zaključio da je novac predan supružnicima radi kupnje zajedničke kuće te da su oba supružnika zajedno doprinijeli u jednakim dijelovima u kupnji i izgradnji iste, kako po osnovu tih uloženih novčanih sredstava tako i daljnjim ulaganjima pri čemu je pok. SŠ ostvarivao novčane dohotke dok je pok. EŠ kao domaćica obrađivala vrt i uzgajala perad te su ih i njezina braća iz Njemačke financijski pomagala, čime je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je vrijednost uloženog u predmetnu nekretninu od strane pok. SŠ izjednačena s vrijednošću rada pok. EŠ koja je brinula o kućanstvu i ulagla svoj fizički rad, čime je osiguravala osnovne životne potrebe obitelji, a što nikako ne može imati manju vrijednost od financijske.

11. Konačno, neosnovano žaliteljica upire i na utvrđeni suvlasnički omjer zbog činjenice da je i pok. SŠ uz tužitelja zakonski nasljednik iza pok. EŠ pa da bi stoga istome pripao veći suvlasnički udio i po tom osnovu , budući da isto nije predmet ovog postupka.

12. Slijedom izloženog sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i zaključio da je pokojna EŠ tijekom trajanja braka s SŠ po osnovi bračne stečevine na predmetnoj nekretnini stekla pravo suvlasništva u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela te da ista imovina ne ulazi u ostavinsku imovinom njezinog supruga, pok. SŠ.

13. O troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio rješenjem te je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke, uzimajući u obzir i troškove privremenog zastupnika 1. tuženika, osnovano naložio 2. tuženoj da isplati tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 10.625,00 kn.

14. Iz navedenih razloga žalbu 2. tužene je trebalo kao neosnovanu odbiti i pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude

15. Primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka 2. tužene i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 20. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić