REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-184/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja RAIL & SEA LOGISTICS GMBH, Wallerseestrasse 96, Seekirchen Am Wallersee, Republika Austrija, OIB: 02410690324, kojeg zastupa punomoćnik Josip Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o. Zagreb, Zagrebačka cesta 126, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 51, OIB: 08720210702, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba, Nehajska 9, poslovni broj Ovrv-127263/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-1337/2022, od 8. ožujka 2023., te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja RAIL & SEA LOGISTICS GmbH od 12. ožujka 2026. za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 8.166,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, zabranom Financijskoj agenciji i bankama kod kojih se vode računi tuženika HŽ CARGO d.o.o. da tuženiku ili trećoj osobi po njegovu nalogu isplate navedeni novčani iznos.

Obrazloženje

1. Tužitelj RAIL & SEA LOGISTICS GmbH pokrenuo je ovršni postupak radi naplate iznosa od 8.166,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na temelju računa broj 122-01-4651 od 3. ožujka 2022. Tužitelj tvrdi da navedeni iznos predstavlja štetu nastalu zbog zakašnjenja u željezničkom prijevozu robe koji je po njegovu nalogu obavljao tuženik HŽ CARGO d.o.o.

2. Nakon pravodobno podnesenog prigovora tuženika i nakon što se Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Povrv-1454/2023 od 10. studenoga 2023. oglasio stvarno nenadležnim, postupak je nastavljen kao parnični postupak pred ovim sudom.

3. Tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja, valjanost računa kao vjerodostojne isprave te svoju odgovornost za utuženu štetu. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor zastare, a tijekom postupka pozvao se i na članak 47. Jedinstvenih pravila za ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu robe – CIM, tvrdeći da je prihvatom robe ugašeno pravo zbog prekoračenja vremena provoza.

4. Tužitelj je u podnesku od 25. ožujka 2024. osporio navode iz prigovora te naveo da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o uvjetima željezničkog prijevoza pošiljki broj 308-S/21 od 10. ožujka 2021. Tuženik je po nalogu tužitelja preuzeo prijevoz četiri vagona robe iz Karlovca u Orosházu u Mađarskoj. Prema navodima tužitelja, tuženik je nalog za prijevoz zaprimio 25. listopada 2021., roba je trebala stići najkasnije 28. listopada 2021., ali je isporučena tek 16. studenoga 2021., čime je prekoračeno vrijeme provoza određeno člankom 16. CIM-a.

5. Tužitelj navodi da je njegov poslovni partner CALCIT LIKA d.o.o. zbog zakašnjenja bio prisiljen angažirati alternativni kamionski prijevoz kako bi spriječio prekid proizvodnje svojeg kupca. Društvo CALCIT LIKA d.o.o. potom je tužitelju ispostavilo račun broj 2382-1-1 na iznos od 8.166,15 EUR, koji tužitelj tvrdi da je podmirio i sada potražuje od tuženika kao naknadu štete. U prilog svojim tvrdnjama tužitelj je dostavio Ugovor broj 308-S/21, CIM teretne listove, račun društva CALCIT LIKA d.o.o., vlastiti račun broj 122-01-4651 te dopise i elektroničku korespondenciju upućenu tuženiku.

6. Tuženik je u podnesku od 4. srpnja 2025. prvenstveno istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da je u CIM teretnim listovima kao pošiljatelj označeno društvo CALCIT LIKA d.o.o., a kao primatelj druga pravna osoba, dok tužitelj nije naveden ni kao pošiljatelj ni kao primatelj.

7. Tuženik je nadalje naveo da račun broj 122-01-4651 nije račun za isporučenu robu ili obavljenu uslugu, nego zahtjev za naknadu štete, pa da ne predstavlja urednu vjerodostojnu ispravu. Pozvao se i na članak 4.8. Tarife ZF 4308.03, prema kojem tuženik za prijevoz pojedinačnih pošiljaka ne jamči rokove prijevoza određene tarifama i međunarodnim propisima, tvrdeći da je tužitelj navedeni uvjet prihvatio sklapanjem Ugovora.

8. Tuženik je osporio nastanak i visinu štete navodeći da tužitelj nije dokazao da je kamionski prijevoz bio nužan upravo zbog predmetnog kašnjenja, da se količina robe prevezene kamionima podudara s robom iz spornih pošiljaka, da je CALCIT LIKA d.o.o. platila alternativne prijevoznike niti da je tužitelj podmirio račun koji mu je ispostavila CALCIT LIKA d.o.o.

9. Na pripremnom ročištu održanom 10. rujna 2025. tužitelj je pojasnio da utuženi iznos predstavlja iznos koji je isplatio društvu CALCIT LIKA d.o.o. na ime troškova alternativnih kamionskih prijevoznika.

10. Na poseban upit suda raspolaže li dokazima o izvršenim plaćanjima kamionskog prijevoza, punomoćnik tužitelja naveo je da takvim dokazom smatra račun koji je CALCIT LIKA d.o.o. ispostavila tužitelju te je zatražio dodatni rok za dostavu računa koje su kamionski prijevoznici ispostavili društvu CALCIT LIKA d.o.o. Tuženik je na istom ročištu dodatno istaknuo da tužitelj pravo zbog prekoračenja vremena provoza nije ostvario u roku od 60 dana iz članka 47. CIM-a.

11. Sud je od Porezne uprave zatražio podatak je li tuženik utuženi račun evidentirao u svojim poslovnim knjigama i je li na temelju njega ostvario pravo na odbitak pretporeza. Iz očitovanja Porezne uprave proizlazi da tuženik račun nije evidentirao u poslovnim knjigama niti je po njemu koristio pravo na odbitak pretporeza.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.166,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, za koji tvrdi da predstavlja njegovu štetu nastalu zbog zakašnjenja željezničkog prijevoza robe koji je po njegovu nalogu izvršavao tuženik.

13. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora broj 308-S/21, da je predmetni prijevoz izvršen po nalogu tužitelja, da je tuženik bio prijevoznik, da je tužitelj bio platitelj troškova željezničkog prijevoza, da se prijevoz odnosio na četiri vagona robe te da je tužitelj platio tuženiku cijenu prijevoza. Nije sporno ni da je roba na odredište stigla 16. studenoga 2021., odnosno nakon vremena koje tužitelj smatra redovnim vremenom provoza.

14. Sporni su bili aktivna legitimacija tužitelja, pravodobnost ostvarivanja prava zbog prekoračenja vremena provoza, pravni učinak članka 4.8. Ugovora, nastanak štete, uzročna veza između trajanja željezničkog prijevoza i troškova kamionskog prijevoza te visina utužene štete.

15. Podneskom od dana 12. ožujka 2026. tužitelj je predložio donošenje rješenja o određivanju prethodne mjere u smislu čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

16. Na ročištu održanom dana 11. lipnja 2026. izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja LM te svjedoka MM i GM.

17. Zakonski zastupnik tužitelja LM iskazao je da je društvo CALCIT LIKA d.o.o. angažiralo tužitelja radi organizacije prijevoza tereta u Mađarsku, nakon čega je tužitelj za izvršenje prijevoza angažirao tuženika. Prijevoz je izvršen i plaćen, ali sa znatnim zakašnjenjem. Naveo je da tužitelj kao špeditersko društvo redovito organizira prijevoze za CALCIT LIKU d.o.o. na temelju okvirnog ugovora i pojedinačnih narudžbi te da su tužitelj i tuženik tijekom izvršavanja prijevoza bili u stalnoj komunikaciji.

18. U odnosu na utuženi iznos iskazao je da je CALCIT LIKA d.o.o. obavijestila tužitelja da je zbog zakašnjenja bila prisiljena organizirati alternativni prijevoz, nakon čega je tužitelju ispostavila račun na ime naknade štete. Naveo je da se obveza tužitelja prema društvu CALCIT LIKA d.o.o. temeljila na okvirnom ugovoru i posebnoj narudžbi, a da ne zna točan datum plaćanja računa, ali zna da je račun plaćen.

19. Nadalje je iskazao da je tužitelj prema tuženiku reagirao odmah nakon utvrđenog zakašnjenja, ali nije mogao navesti kada je tuženiku prvi put postavljen određen zahtjev za naknadu štete. Potvrdio je da je bio upoznat s člankom 4.8. Ugovora, ali da ga je smatrao odredbom kojom se tuženik pokušava osloboditi odgovornosti za kašnjenje.

20. Sud je iskaz LM prihvatio u dijelu u kojem iskazuje o postojanju poslovnog odnosa između tužitelja, društva CALCIT LIKA d.o.o. i tuženika te o činjenici da je tužitelj po nalogu društva CALCIT LIKA d.o.o. organizirao predmetni prijevoz angažirajući tuženika. Međutim, njegov iskaz nije dostatan dokaz nastanka ni visine štete. LM nije znao datum navodnog plaćanja računa društvu CALCIT LIKA d.o.o., nije naveo ispravu na temelju koje je plaćanje izvršeno niti je mogao objasniti na temelju kojih konkretnih računa i prijevoza je formiran iznos od 8.166,15 EUR. Njegov iskaz o plaćanju temelji se na općoj tvrdnji da zna da je račun plaćen, ali bez bankovne, knjigovodstvene ili druge poslovne isprave koja bi takvo plaćanje potvrđivala.

21. Svjedok MM iskazao je da se ne sjeća kada je postalo jasno da predmetni željeznički prijevoz neće biti izvršen u očekivanom roku te da je njegov potpis na računima bio stavljen automatizmom. Naveo je da su poslove vezane uz predmetni prijevoz i račune rješavale kolege u Sloveniji. Iskazao je da je dodatni kamionski prijevoz bio angažiran, ali da ne zna razloge zbog kojih je angažiran niti tko je donio odluku o angažiranju tog prijevoza. Također je naveo da ne zna bi li kamionski prijevoz bio angažiran da je roba stigla u očekivanom roku.

22. U odnosu na troškove kamionskog prijevoza iskazao je da ne zna tko ih je snosio ni koliki je točan trošak, ali da ima saznanja da su računi prema prijevoznicima koji su obavili prijevoz, UM i ĆM, podmireni. Naveo je da nema saznanja na temelju kojih dokumenata je formiran račun CALCIT LIKA d.o.o. prema tužitelju, ali je potvrdio da iznos tog računa odgovara iznosima računa prijevoznika Tomo Trans i Jereb Trans.

23. Na pitanje je li tužitelj podmirio račun CALCIT LIKA d.o.o., iskazao je da to ne zna. Naveo je i da bi osoba IM iz CALCIT-a mogla imati saznanja o izdavanju predmetnog računa.

24. Sud iskaz svjedoka MM ocjenjuje iskrenim, ali dokazno ograničene vrijednosti. Naime, svjedok je tijekom saslušanja u više navrata naveo da nema neposrednih saznanja o okolnostima koje su odlučne za rješenje predmetnog spora. Tako je iskazao da ne zna zbog čega je organiziran kamionski prijevoz, tko je donio odluku o njegovom angažiranju, tko je snosio trošak tog prijevoza, na temelju kojih dokumenata je formiran račun broj 2382-1-1 koji je društvo CALCIT LIKA d.o.o. ispostavilo tužitelju, kao ni je li taj račun tužitelj podmirio.

25. Iako je svjedok potvrdio da su postojali računi prijevoznika Tomo Trans i Jereb Trans te da njihov iznos odgovara iznosu računa koji je društvo CALCIT LIKA d.o.o. ispostavilo tužitelju, iz njegova iskaza nije moguće utvrditi ni uzročnu povezanost tih troškova s predmetnim kašnjenjem željezničkog prijevoza, niti činjenicu da je tužitelj takav trošak doista snosio.

26. Svjedok GM iskazao je da je predmetni prijevoz izvršen na temelju tarife odnosno ugovora sklopljenog između HŽ Carga i tužitelja. Potvrdio je da se radi o ugovoru koji prileži spisu. Naveo je da se u konkretnom slučaju radilo o pojedinačnoj pošiljci, jer su pojedinačne pošiljke isporuke do pet vagona, dok se kompletni vlakovi sastoje od otprilike 25 do 30 vagona. Iskazao je da su u predmetnom slučaju, koliko se sjeća, bila četiri vagona.

27. U odnosu na rokove prijevoza iskazao je da tarifa za takve pojedinačne pošiljke ne predviđa jamstvo rokova prijevoza te da HŽ Cargo upravo tu okolnost posebno naglašava. Naveo je da se na pojedinačne isporuke u određenoj mjeri primjenjuju CIM pravila, ali da se HŽ Cargo mora ograditi u pogledu vremena isporuke jer ne može jamčiti rok isporuke.

28. Iskazao je također da je HŽ Cargo tijekom trajanja prijevoza komunicirao s tužiteljem o statusu vagona i planovima daljnjeg kretanja pošiljke. Nadalje je naveo da je odredba članka 4.8. ugovora bila uobičajena te da HŽ Cargo danas više ne obavlja takve poslove upravo zato što se radi o složenom poslu u kojem ne može jamčiti rokove isporuke. Objasnio je da kod pojedinačnih pošiljaka rokovi ovise o prometnoj situaciji na prugama, propusnosti mreže, okrupnjavanju pošiljaka i parkiranju robe na prijevoznom putu.

29. Sud iskaz svjedoka GM prihvaća kao logičan, uvjerljiv i suglasan sadržaju dokumentacije koja prileži spisu. Svjedok je jasno i dosljedno iskazao da je predmetni prijevoz izvršen temeljem ugovora odnosno tarife koja prileži spisu, da se radilo o pojedinačnoj pošiljci od četiri vagona te da prema ugovorenim uvjetima prijevoza za takve pošiljke nisu bili zajamčeni rokovi prijevoza. Nadalje je pojasnio razloge zbog kojih se kod takvih pošiljaka prijevoznik ne može obvezati na strogo određene rokove isporuke, navodeći objektivne okolnosti povezane s organizacijom željezničkog prometa, propusnošću mreže i potrebom grupiranja pojedinačnih pošiljaka.

30. Nakon provedenih saslušanja tužitelj je predložio da sud pribavi račune društava Tomo Trans i Jereb Trans, sasluša svjedoka SM te provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Sud navedene dokazne prijedloge nije prihvatio. Prije svega, radi se o dokazima koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka suprotno odredbi čl. 299. ZPP-a, iako je tužitelj tijekom cijelog postupka tvrdio da utuženi iznos predstavlja upravo trošak alternativnog kamionskog prijevoza koji je nastao uslijed kašnjenja predmetnog željezničkog prijevoza. Ako je tužbeni zahtjev od samog početka temeljen na tvrdnji da predmetni iznos odgovara troškovima kamionskih prijevoznika, tada je tužitelj tijekom prethodnog postupka mogao i morao pribaviti dokumentaciju na kojoj temelji svoje potraživanje te predložiti izvođenje svih dokaza kojima raspolaže. Sud stoga nalazi da se ne radi o novim činjenicama niti o dokazima za koje tužitelj nije znao ili ih bez svoje krivnje nije mogao predložiti ranije, već o dokazima koje je mogao predložiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

31. Sud nije prihvatio niti prijedlog za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Naime, tužitelj je predložio da vještak utvrdi je li tužitelj podmirio račun društva CALCIT LIKA d.o.o., je li društvo CALCIT LIKA d.o.o. podmirilo račune prijevoznika Tomo Trans i Jereb Trans te kolika je bila cijena predmetnog prijevoza. Sud smatra da navedene okolnosti nisu predmet stručnog vještačenja. Činjenica izvršenog plaćanja dokazuje se prvenstveno knjigovodstvenim i bankarskim ispravama, kao što su nalozi za plaćanje, izvodi poslovnih računa ili druge odgovarajuće financijske isprave. Uloga vještaka nije utvrđivati činjenice za koje u spisu ne postoje dokazi niti nadomještati nedostatak dokazne aktivnosti stranke. Jednako tako, eventualna cijena prijevoza proizlazi iz ugovora, računa i druge poslovne dokumentacije, a ne predstavlja stručno pitanje koje bi zahtijevalo provođenje vještačenja. Sud stoga zaključuje da bi provođenje predloženog vještačenja predstavljalo pokušaj naknadnog pribavljanja dokaza za činjenice koje je tužitelj bio dužan dokazati odgovarajućom poslovnom dokumentacijom, zbog čega je navedeni dokazni prijedlog odbijen kao nepotreban. Vještak ne može utvrđivati je li nešto plaćeno ako nema izvoda i stvarati poslovnu dokumentaciju koja nije dostavljena. Vještak analizira postojeću dokumentaciju. Ako nema dokaza o plaćanju, nema ni materijala za vještačenje.

32. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

33. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Iz Ugovora broj 308-S/21 i predmetnih CIM teretnih listova proizlazi da je prijevoz izvršen po nalogu tužitelja, koji je prema tuženiku bio naručitelj i platitelj prijevoza.

34. Tužitelj tvrdi da je zbog povrede tog ugovornog odnosa svojem nalogodavcu CALCIT LIKA d.o.o. morao podmiriti troškove alternativnog prijevoza, čime je njemu nastala vlastita šteta. Je li tu štetu doista pretrpio pitanje je osnovanosti zahtjeva, a ne aktivne legitimacije.

35. Tuženik se osnovano poziva na članak 47. CIM-a. Prema toj odredbi, prihvatom robe gase se prava protiv prijevoznika zbog prekoračenja vremena provoza, osim ako osoba ovlaštena raspolagati robom u roku od 60 dana zatraži svoja prava od prijevoznika.

36. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je u roku od 60 dana od prihvata robe tuženiku postavljen određen pisani zahtjev zbog prekoračenja vremena provoza.

37. LM je iskazao da su stranke bile u stalnoj komunikaciji i da je tužitelj odmah reagirao, ali nije naveo datum ni sadržaj zahtjeva. GM je potvrdio samo komunikaciju o statusu vagona i planovima njihova daljnjeg kretanja. Takva operativna komunikacija ne može se izjednačiti sa zahtjevom kojim se ostvaruje pravo iz članka 47. CIM-a.

38. Roba je prihvaćena 16. studenoga 2021., dok je račun broj 122 -01-4651 izdan 3. ožujka 2022. Tužitelj nije dokazao da je prije isteka roka od 60 dana tuženiku postavljen odgovarajući zahtjev, pa je prihvatom robe došlo do gašenja prava zbog prekoračenja vremena provoza.

39. Prigovor zastare je osnovan. Prema članku 48. CIM-a, tražbine iz ugovora o prijevozu zastarijevaju u roku od jedne godine, a kod zahtjeva zbog prekoračenja vremena provoza zastara počinje teći od dana predaje robe primatelju. Budući da je roba predana 16. studenoga 2021., a prijedlog za ovrhu podnesen nakon isteka jednogodišnjeg zastarnog roka, predmetna tražbina ostvarena je nakon isteka zastare.

40. U odnosu na članak 4.8. Ugovora, sud ocjenjuje da je navedena odredba relevantna za zaključak da za predmetnu pojedinačnu pošiljku nije bio zajamčen točno određen ugovorni rok prijevoza. Međutim, ona se ne može tumačiti kao potpuno isključenje primjene CIM-a i svake odgovornosti prijevoznika za prekoračenje vremena provoza, jer prema članku 5. CIM-a ugovorne odredbe kojima se izravno ili neizravno ograničava primjena Jedinstvenih pravila nemaju pravni učinak.

41. Međutim, neovisno o prethodno navedenom, tužbeni zahtjev nije osnovan ni zato što tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta u utuženom iznosu.

42. Račun društva CALCIT LIKA d.o.o. broj 2382-1-1 dokazuje da je navedeno društvo tužitelju obračunalo iznos od 8.166,15 EUR, ali samo izdavanje računa ne dokazuje da je tužitelj taj račun podmirio niti da je iz njegove imovine izašao navedeni iznos. Tužitelj nije dostavio bankovni izvod, nalog za plaćanje, potvrdu banke, karticu dobavljača ni drugu poslovnu ispravu kojom bi dokazao da je račun podmiren.

43. Sama izjava zakonskog zastupnika tužitelja da zna da je račun plaćen, bez saznanja o datumu i načinu plaćanja te bez odgovarajuće isprave, nije dostatna za dokazivanje nastanka vlastite imovinske štete tužitelja.

44. Nije dokazana ni neposredna uzročna veza između zakašnjenja predmetnog željezničkog prijevoza i troškova prijevoznika Tomo Trans i Jereb Trans. Svjedok MM nije znao razloge angažiranja kamionskog prijevoza, tko je donio odluku o njegovu angažiranju, bi li kamioni bili angažirani i bez zakašnjenja, koju su količinu i vrstu robe prevozili niti na temelju kojih je dokumenata formiran račun ispostavljen tužitelju.

45. Nije dostavljena ni dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi da se računi alternativnih prijevoznika odnose upravo na robu iz predmetnih CIM teretnih listova, da je njihov angažman bio nužan radi sprječavanja prekida proizvodnje te da bi taj trošak izostao da je tuženik prijevoz izvršio ranije. Okolnost da je svjedok MM naveo kako ukupan iznos računa alternativnih prijevoznika odgovara iznosu koji je CALCIT LIKA d.o.o. fakturirala tužitelju nije dovoljna za zaključak da su ti troškovi bili nužna i neposredna posljedica predmetnog zakašnjenja, pri čemu računi alternativnih prijevoznika niti pripadajuća prijevozna dokumentacija nisu dostavljeni u spis.

46. Tužitelj zato nije dokazao ni nastanak vlastite štete, ni njezinu uzročnu povezanost s postupanjem tuženika, ni njezinu visinu.

47. Nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi postupak se nastavlja kao parnica u kojoj sud odlučuje postoji li tražbina na temelju svih iznesenih činjenica i izvedenih dokaza. Stoga eventualni nedostaci računa kao vjerodostojne isprave sami za sebe ne isključuju postojanje tražbine, ali tužitelj u ovoj parnici nije dokazao činjenice na kojima je temelji.

48. Slijedom svega navedenog, zbog zastare i gašenja prava iz članka 47. CIM -a te, neovisno o tome, zbog nedokazanosti nastanka, uzročne veze i visine štete, tužbeni zahtjev nije osnovan.

49. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut i tužbeni zahtjev odbijen, kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

50. Budući da tužitelj nije uspio u parnici, njegov zahtjev za naknadu troška postupka odbijen je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

51. U odnosu na prijedlog tužitelja sadržan u podnesku od 12. ožujka 2026. radi određivanja prethodne mjere zabranom Financijskoj agenciji i bankama kod kojih se vode računi tuženika da tuženiku ili trećoj osobi po njegovu nalogu isplate iznos od 8.166,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, valja navesti kako je tužitelj taj prijedlog obrazložio navodima da se radi o postupku koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da postoji opasnost da bi bez osiguranja naplata njegove tražbine bila onemogućena ili znatno otežana.

52. Prema članku 501.a ZPP-a, sud u postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na prijedlog tužitelja određuje zabranu isplate novčanog iznosa s računa tuženika, osim ako iz navoda prigovora i isprava priloženih spisu proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu.

53. U konkretnom slučaju iz navoda prigovora i isprava u spisu proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu. Tužitelj nije dokazao da je pravo zbog prekoračenja vremena provoza očuvao u roku iz članka 47. CIM-a, da je društvu CALCIT LIKA d.o.o. platio utuženi iznos niti da su troškovi alternativnog prijevoza bili nužna i neposredna posljedica postupanja tuženika.

54. Tuženik je uz protivljenje prijedlogu dostavio i podatke o solventnosti i potvrdu o bonitetu iz kojih proizlazi da nije u blokadi i da raspolaže sredstvima dostatnima za podmirenje tražbine u utuženoj visini. Iako postojanje opasnosti za naplatu nije samostalna pretpostavka kada se odlučuje prema članku 501.a ZPP -a, navedene isprave dodatno ne potvrđuju navode tužitelja o otežanoj mogućnosti buduće naplate.

55. Kako iz navoda prigovora, isprava u spisu i rezultata dokaznog postupka proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu, nije bilo uvjeta za određivanje predložene prethodne mjere.

56. Stoga je prijedlog za određivanje prethodne mjere odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u izreci rješenja.

Zagreb, 20. srpnja 2026.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka odluke, odnosno od dana objave odluke ako su bile uredno pozvane na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvj. Josip Perić, OD Božić i partneri d.o.o. Zagreb, Zagrebačka cesta 126

- HŽ CARGO d.o.o. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 51