REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-2197/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice BČ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nino Andonović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LATIDO glazbena škola, Zagreb, Palinovečka ulica 19, OIB: 30987102177, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Nine Andonovića, odvjetnika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LATIDO glazbena škola, Zagreb, Palinovečka 19, OIB: 30987102177 da tužiteljici BČ, iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 964,52 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od EUR 47,78 od 20.12.2024.

- na iznos od EUR 47,78 od 20.01.2025.

- na iznos od EUR 47,78 od 20.02.2025.

- na iznos od EUR 47,78 od 20.03.2025.

- na iznos od EUR 47,78 od 20.04.2025.

- na iznos od EUR 47,78 od 20.05.2025.

- na iznos od EUR 47,78 od 20.06.2025.

- na iznos od EUR 47,78 od 20.07.2025.

- na iznos od EUR 582,28 od 20.07.2025.

pa sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 4.831,94 EUR.

III.

Nalaže se tuženiku LATIDO glazbena škola, Zagreb, Palinovečka 19, OIB: 30987102177 da tužiteljici BČ, iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 127,50 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 20.7.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je od 1.11.2024. do 23.9.2025. bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu prof. glazbenih predmeta klavira i solfeggia. Navodi da je radni odnos zasnovan temeljem Ugovora o radu od 1.11.2024., a reguliran odredbama Zakona o radu te drugim primjenjivim pozitivnim propisima. Člankom 8. stavkom 1. Ugovora o radu ugovoreno je da će tužiteljica za svoj rad primati plaću u iznosu od EUR 1.000,00 neto, a što iznosi EUR 1.375,00 bruto I. Uz ugovorenu plaću, tužiteljica je imala pravo i na naknadu troškova prijevoza na posao u iznosu od EUR 47,78 mjesečno koliko iznosi mjesečna pretplatna karta za javni prijevoz u Gradu Zagrebu. Tuženik od lipnja 2025. pa do 23. rujna 2025. tužiteljici nije isplatio ugovorenu plaću, uslijed čega je tužiteljica 23.9.2025. izvanredno otkazala ugovor o radu. Osim što nije tužiteljici isplatio ugovorenu plaću za lipanj, srpanj, kolovoz i 23 dana rujna 2025., tuženik tužiteljici nikada za vrijeme trajanja ugovora nije isplatio naknadu za prijevoz na posao. Tužiteljica ističe da, osim što joj nije isplatio naknadu za prijevoz za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa te plaću za lipanj, srpanj, kolovoz i 23 dana rujna, tuženik joj nikada nije predao ni jednu platnu listu, a tužiteljicu je prijavio na mirovinsko osiguranje tek od 1.12.2024., a ne od 1.11.2024. kada je tužiteljica stvarno i počela raditi. Konačno, tuženik je odjavio tužiteljicu s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja 15.6.2025., unatoč tome što je tužiteljica uredno obavljala sve radne zadatke sve do 23.9.2025. kada je tužiteljica izvanredno otkazala ugovor o radu zbog neisplate plaće. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da joj isplati iznos od 5.796,46 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 20. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od pravomoćnosti presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je tuženik u utuženom razdoblju prestao koristiti dotadašnji poslovni prostor i bio u postupku preseljenja i reorganizacije poslovanja pa administracija nije radila, a tijekom ljetnih mjeseci tuženik nije obavljao redovnu nastavnu djelatnost niti imao organiziran administrativni rad. Tuženik osporava da bi radni odnos tužiteljice trajao do 23.9.2025. te ističe da tužiteljica nakon početka lipnja 2025. više nije dolazila na posao niti je održavala nastavu, a tijekom ljetnog razdoblja škola nije provodila nastavu niti je organizirala rad nastavnog osoblja. Osporava navode o neisplati plaće te osporava pravo tužiteljice na naknadu troškova prijevoza jer da je tužiteljica stanovala u neposrednoj blizini radnog mjesta te da je na posao dolazila pješice pa nije imala stvarni trošak prijevoza niti je koristila javni prijevoz. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Uvidom u elektronički zapis HZMO-a o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO-a koji je tužiteljica dostavila uz tužbu, sud je utvrdio da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 1.12.2024. do 15.6.2025.

6. Uvidom u Ugovor o radu od 1.11.2024. sud je utvrdio da je isti sklopljen na godinu dana za radno mjesto prof. glazbenih predmeta klavir i solfeggio, da će tužiteljica s obavljanjem ugovorenih poslova započeti dana 1.11.2024. i da će ugovorene poslove obavljati u sjedištu tuženika, a prema potrebi i u drugim mjestima na području RH koja odredi tuženik. U čl. 8. Ugovora ugovorena je plaća u iznosu od 1.000,00 EUR neto koja se ima isplatiti najkasnije do 20-tog dana u tekućem mjesecu. Člankom 10. Ugovora o radu se navodi da su ugovorne strane suglasne da tužiteljica ima pravo na novčanu naknadu za troškove prijevoza na posao.

7. Sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je u svom iskazu navela da se kod tuženika zaposlila u jesen 2024. na radnom mjestu nastavnika klavira, da joj je plaća bila ugovorena i napisana u ugovoru o radu, da su tom prilikom ugovorili i naknadu za prijevoz na posao u visini mjesečne autobusne karte, da nikada nije dobila naknadu za prijevoz za cijelo vrijeme rada kod tuženika, da je njen radni odnos kod tuženika prestao kada je dala otkaz u rujnu 2025. te da joj je zadnju plaću tuženik isplatio za svibanj 2025., a nakon toga joj nije plaćena niti jedna plaća. Tužiteljica je također iskazala da je posao za tuženika obavljala na adresi [adresa] gdje je bilo sjedište tuženika, da je nastavnička godina završena oko 21.06.2025., da je do kraja tog mjeseca još dolazila kod tuženika radi sređivanja papirologije, odnosno upisa u e-dnevnik i svjedodžbi, da joj je nakon toga ravnateljica rekla da su praznici, odnosno godišnji odmor te da će joj se javiti sredinom kolovoza za dalje, da se povremeno javljala, da ju je pitala kada će biti isplaćena plaća dok je ona odgovarala da će biti plaćena kada roditelji plate, kao i da ima oko 70 učenika, da je sama počela pripremati nastavu za rujan iako nije znala točan koji broj učenika koji će imati, tko nastavlja školovanje i gdje će se odvijati nastava, te da je od ravnateljice tražila da joj dostavi obračune plaća koje joj nikada nije dostavila zbog čega je podnijela zahtjev za izvanredan otkaz.

8. Sud je tužiteljici poklonio vjeru u dijelu koji je u skladu sa dokumentacijom u spisu odnosno Ugovorom o radu i Potvrdom HZMO-a. Naime, iz Ugovora o radu je razvidno da je tužiteljica započela sa radom kod tuženika sa danom 1.11.2024., a ne kada je zaista i prijavljena na HZMO 1.12.2024. te da je naknada za prijevoz ugovorena. Prema tome, njen radni odnos kao relevantna činjenica za naknadu troškova prijevoza koji su ugovoreni Ugovorom o radu je započeo kako je ugovoreno 1.11.2024. te tužiteljica od toga dana ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini mjesečne pretplatne karte za javni prijevoz u Gradu Zagrebu odnosu u mjesečnoj visini od 47,78 EUR neovisno o tome je li te troškove zaista i imala jer je tako ugovoreno. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je u tome dijelu usvojen za razdoblje od 1.11.2024. do 15.6.2025.

9. U odnosu na potraživanje tužiteljice s osnova neisplaćene plaće za lipanj, srpanj, kolovoz i 23 dana rujna, valja objasniti da je radni odnos tužiteljice prema dokumentaciji koja prileži spisu (Potvrda HZMO-a koja je javna isprava) prestao s danom 15.6.2025. Naime, tuženik je tužiteljicu odjavio s danom 15.6.2025. te se smatra da je tada radni odnos tužiteljice prestao. Tužiteljica nije u zakonskim rokovima iz čl. 133. ZR-a zatražila zaštitu pa nije tražila da sud utvrdi da bi eventualni otkaz bio nezakonit i/ili da radni odnos nije prestao niti da se utvrdi da je bila u radnom odnosu do 23.9.2025. kada tvrdi da je sama izvanredno otkazala tuženiku. Sve dok se pravomoćnom odlukom suda ne utvrdi suprotno, takav otkaz je na snazi. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće do 15.6.2025. u bruto iznosu od 582,28 EUR (prema priležećoj obračunskoj listi plaće za lipanj 2025.), dok je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu plaće za razdoblje nakon 15.6.2025.

10. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos naknade za prijevoz i na iznos plaće od dospijeća tj. od 20-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

11. Upravo iz prethodno objašnjenog pravnog instituta otkaza i prestanka radnog odnosa te temeljem dokumentacije u spisu koju je sama dostavila, sud nije mogao prihvatiti razmišljanje i navode tužiteljice da je bila u radnom odnosu kod tuženika do 23.9.2025. Osim toga, i sama tužiteljica navodi da je nastavnička godina završila krajem lipnja 2025. te da joj praktički ravnateljica nije davala ikakve radne zadatke i nije bila u obvezi izvršiti ikakve radne zadatke, nije dolazila u sjedište tuženika, a pripremu za nastavu u rujnu je započela samoinicijativno. Slijedom navedenog, kako tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika nakon 15.6.2025. niti je za tuženika obavljala ikakav rad, to nema pravo na isplatu plaće za to razdoblje.

12. Tijekom postupka tužiteljica je predložila donošenje presude zbog ogluhe koji prijedlog je sud odbio. Naime, čl. 331. b ZPP-a propisano je da u slučaju ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, da će se donijet presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako, između ostalog, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.

13. Kako je sama tužiteljica uz tužbu priložila Potvrdu HZMO-a koja je javna isprava i kojom je utvrđeno razdoblje radnog odnosa kod tuženika do 15.6.2025., dok ona tvrdi da je radila do 23.9.2025. i do tada potražuje naknade za prijevoz i plaće, a ne tvrdi niti dokazuje da je osporavala zakonitost otkaza (odjava), to je evidentno da su činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koja je sama tužiteljica podnijela. Slijedom navedenog, sud je postupio po zakonu odnosno prema odredbi čl. 331. b. ZPP-a kada je odbio prijedlog tužiteljice za donošenjem presude zbog ogluhe.

14. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari te da se radi i o pravnom pitanju, to nije provodio daljnje dokaze kao neodlučne i nepotrebne.

15. Tužiteljici je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema VPS u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje i prema omjeru uspjeha u sporu od 17%.

16. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1) i pristupa na ročišta 3.3.2026. i 12.5.2026. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (150,00 EUR) iznosi 750,00 EUR, a prema omjeru uspjeha u sporu od 17% parnični trošak ukupno iznosi 127,50 EUR.

17. Tužiteljici je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 20. srpnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku