REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-5596/2023-47.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZH (nom. ZH), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 14. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja Marije Balenović, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Vedrana Špiljaka, odvjetnika, dana 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CH da isplati tužitelju AH, iznos od 20.583,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. kolovoza 2018. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 3.500,00 EUR, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik je dana 7. lipnja 2018. pred Financijskom agencijom (Finom) u Zagrebu protiv tužitelja pokrenuo ovršni postupak odnosno podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave, bjanko zadužnice od dana 3. rujna 2012., broj ovjere javnog bilježnika Velimira Čerića, OV-9777/12, na iznos od 100.000,00 kn temeljem čega je tužitelju dana 8. kolovoza 2018. naplaćen iznos od 155.085,77 kn (=20.583,42 EUR) s računa IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren u Splitskoj banci d.d. Tužitelj je pred ovim sudom protiv tuženika podnio prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava dana 20. srpnja 2018., a koji prijedlog je odbijen rješenjem od 24. srpnja 2018., te je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, koju tužbu je podnio 19. kolovoza 2018. i koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-4424/2018. Tužitelj osporava postojanje tražbine tuženika koja bi bila osigurana predmetnom zadužnicom OV-9777/12. Tužitelj i tuženik nikada nisu bili ni u kakvom poslovnom odnosu te se nisu niti poznavali. Tužitelj je u poslovnom odnosu bio s pok. sinom tuženika, a koji je preminuo. Predmetna zadužnica OV-9777/12 izdana je 3. rujna 2012. u korist sina tuženika pok. ĐH. Naime, društvo Grego-Gtp d.o.o., kojeg je tužitelj bio direktor i jedini osnivač, zaključilo je Ugovor o zajmu sa Sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od dana 3. rujna 2012. od 22.000,00 EUR u protuvrijedosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a u svrhu kojega je društvo Grego-Gtp d.o.o. dalo osiguranje tražbine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da je u korist pok. ĐH zasnovan fiducij. Tužitelj je istom prilikom izdao predmetnu osobnu bjanko zadužnicu od dana 3. rujna 2012., broj OV- 9777/12, koja je potpisana i potvrđena pred javnim bilježnikom Velimirom Čerićem te predana pok. ĐH istovremeno kada i gore navedeni Ugovor o zajmu te je ista izdana kao osiguranje tražbine iz predmetnog Ugovora o zajmu. Dva mjeseca nakon zaključivanja predmetnog ugovora o zajmu, društvo Grego-Gtp d.o.o. putem tužitelja je dana 6. studenog 2012. u cijelosti isplatilo iznos primljene pozajmice, točnije iznos od 23.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, a u koju svrhu je pok. ĐH izdao brisovno očitovanje od 6. studenog 2012. ovjernog kod javnog bilježnika Velimira Čerića, pod brojem OV-12576/12. Uvidom u brisovno očitovanje u točci II. vidljivo je kako pok. ĐH potvrđuje da je društvo Grego-Gtp d.o.o. iz Zagreba u cijelosti vratilo cjelokupno predmetno dugovanje po navedenom ugovoru o zajmu. Uvidom u točku III. Brisovnog očitovanja vidljivo je i kako ĐH obzirom na povrat duga neopozivo predlaže i dopušta da Grego -Gtp d.o.o. te bilo koja osoba s pravnim interesom podnese prijedlog za uknjižbu prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to etaža br. 6. na ime društva Grego-Gtp d.o.o. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za etažu br. 6., zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] vidljivo je kako je temeljem predmetnog brisovnog očitovanja ĐH brisan iz zemljišnih knjiga kao vlasnik predmetne nekretnine i ponovno je upisano društvo Grego-Gtp d.o.o. Dakle, predmetno dugovanje društva Grego Gtp d.o.o. za koje je tužitelj jamčio predmetnom zadužnicom je u cijelosti podmireno dana 3. studenog 2012., o čemu tužitelj posjeduje neopozivu javno ovjerovljenu ispravu. Neovisno o činjenici da je predmetno potraživanje naplaćeno u cijelosti, ukazuje se i kako tuženik nije dostavio niti rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐH iz kojeg bi bilo vidljivo da bi isti bio nasljednikom iza pok. ĐH te da bi navedeno potraživanje bilo navedeno u rješenju o nasljeđivanju kao ostavina i dio ostavine koji bi iza pok. sina naslijedio tuženik. Dodatno ističe kako se prava iz zadužnice odnosno novčano potraživanje sa ranijeg vjerovnika na novog vjerovnika može prenositi isključivo na dva zakonom propisana načina i to: ugovorom o cesiji ili indosamentom. Tuženik u spise predmeta ovog suda poslovni broj Ovr-5501/2018 i P-4424/2018, nije dostavio niti ugovor o pozajmici, niti bilo kakvu ispravu iz koje bi bilo vidljivo da je potraživanje odnosno predmetna zadužnica prenesena na tuženika kao novog vjerovnika. Ističe da se protiv ranijeg imatelja sporne zadužnice, pok. ĐH pred Županijskim sudom u Zagrebu vodio kazneni postupak temeljem optužnice USKOK-a radi prijevara, prijetnje smrću nasljednici jednog od njegovih dužnika, krivotvorenja isprava, ovjeravanja neistinitog sadržaja, ali i stavljanja u optjecaj krivotvorenih novčanica te da je isti netom prije donošenja osuđujuće presude pobjegao u Bosnu i Hercegovinu u kojoj je navodno umro, odnosno proglašen je umrlim, a u tijeku su i postupci kojima se utvrđuje eventualno lažirana smrt s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti i zadržavanja protupravno oduzete imovinske koristi od gotovo 30 milijuna kuna. Kazneni postupak se vodio protiv ĐH i pripadnika njegove organizacije. Ponavlja da tužitelj nikada nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu sa tuženikom niti je istog ikada upoznao , a bio je u poslovnom odnosu isključivo sa sinom tuženika, pok. ĐH i navedenog dana kada je potpisana predmetna bjanko zadužnica OV-9777/12 bio je s istim i sa njegovim odvjetnikom Zvonimirom Raićem kod javnog bilježnika Velimira Čerića. Predmetnom događaju nije prisustvovao tuženik, a radi osiguranja tražbine iz predmetnog Ugovora o zajmu, uz dvije bjanko zadužnice broj OV-9778/12 i OV-9779/12 od 3. rujna 2012. izdane od strane društva Grego Gtp d.o.o., tužitelj je izdao i dvije osobne zadužnice kao dodatno osiguranje za predmetnu tražbinu jer je ĐH zahtijevao da, osim društva Grego Gtp d.o.o., i tužitelj kao direktor istoga osobno garantira za predmetni dug, a slijedom čega je tužitelj istome izdao i osobne zadužnice broj OV - 9776/12 i OV-9777/12 od dana 3. rujna 2012. Dakle, tužitelj je predmetnu zadužnicu OV-9777/12 izdao i osobno isti dan predao ĐH. Tuženik prilikom solemnizacije predmetnog ugovora i predaje predmetne zadužnice OV- 9777/12 nije bio prisutan, nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu u odnosu na tužitelja, a niti je istoga poznavao. Ističe se da je društvu Grego-Gtp d.o.o. isplaćena samo jedna pozajmica iz Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od dana 3.rujna 2012. te da tuženik ništa nije isplatio tužitelju nego je samo zloupotrijebio zadužnicu koja mu nije bila namijenjena i koja se protupravno našla kod njega. S obzirom na činjenicu da tražbina tuženika prema tužitelju koja bi bila osigurana predmetnom zadužnicom broj OV-9777/12 od dana 3. rujna 2012. godine ne postoji, ističe se da je tuženik zloupotrijebio predmetnu bjanko zadužnicu koja mu nije bila namijenjena te je iznos od 155.085,77 kn, koji je dana 8. kolovoza 2018. naplaćen tužitelju s računa po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu od dana 7. lipnja 2018., stekao bez pravne osnove pa potražuje navedeni iznos od tuženika, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od 8. kolovoza 2018. do isplate te uz naknadu parničnog troška tuženiku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istinitost svih činjeničnih te osnovanost svih pravnih tvrdnji predmetne tužbe. U cijelosti se osporava autentičnost odnosno vjerodostojnost svih (navodnih) isprava dostavljenih u spis ovog predmeta od strane tužitelja. Ističe da su gotovo sve tvrdnje iz tužbe grubo neistinite, ali i uvredljive te klevetničke. Nasuprot tim tvrdnjama tužitelja, neosporivo je kako je tuženik bio pozajmio tužitelju novčani iznos te kako je povrat tog novčanog iznosa osiguran tužiteljevim izdavanjem tuženiku predmetne bjanko zadužnice. Tvrdnje tužitelja kako je isti bio u poslovnom odnosu samo sa sada pok. ĐH, ali ne i drugim osobama (ovdje tuženikom i GH) su iskonstruirane u cilju tužiteljevog pokušaja izbjegavanja plaćanja tužiteljevih dugovanja prema svojim vjerovnicima, a u kontekstu medijske hajke protiv sada pok. TH. Ističe i prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zahtjev za izravnu naplatu od 7.6.2018. (list 11-12, 60-62, 100-102, 237-239 spisa), zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem OV-9777/12 od 3.9.2012. (list 14- 17, 26-28, 63-65, 103-106, 221-224 spisa), ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine solemniziranog kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem OV-9773/12 od 3.9.2012. (list 18-25, 70-77, 110-119, 249-257 spisa), zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem Ov-9776/12 od 3.9.2012. (list 30-33, 233- 236 spisa), zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem OV-9778/12 od 3.9.2012. (list 34-37, 229-232 spisa), zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem OV-9779/12 od 3.9.2012. (list 38-40, 225-228 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Z- 43329/12 od 12.9.2012. (list 42-43, 81-82, 121-122 spisa), potvrdu Splitske banke d.d. o izvršenom plaćanju 8.6.2018. (list 44-45, 68-69, 108-109 spisa), brisovno očitovanje ovjerenog kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem OV-12576/12 od 6.11.2012. (list 46-47, 78-79, 258-259 spisa), prijedlog za upis i zemljišnoknjižni izvadak z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 48-51, 80, 83-85, 120, 123-125 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-9777/12 (list 52, 67, 107 spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu od 20.7.2018. (list 53-59 spisa), novinske članke (list 86- 90, 126-130, 134-214 spisa), dopis tužitelja od 16.7.2018. (list 91-94, 131-133 spisa), tužbu od 17.9.2018. (list 95-99 spisa), dopis SKDD-a (list 219-220 spisa), zahtjeve GH (list 240-247 spisa), dopise MUP-a (list 260- 262 spisa), presliku osobne iskaznice tužitelja (list 263 spisa), posvjedočenje GH (list 264-265 spisa), potvrdu tuženika (list 266-267 spisa), rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž Ovr -361/20 (list 268-272 spisa), rješenje i zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-123/19 (list 273-279 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-5501/18 (list 280-282 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj Kis-DO- 97/2020 (list 283-290 spisa), rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž Ovr-642/2019 (list 291-296 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kv II-259/2022 (list 297-301 spisa), dopis FINA-e od 28.11.2024. (list 332-335 spisa), dopis Porezne uprave od 2.12.2024.(list 337 spisa), pročitani su spisi ovog suda poslovni broj P-3896/20, P-7253/21, P- 4424/18, P-10771/23, Ovr-123/19 i Ovr-5501/18 (list 340-414, 418-435, 465 spisa), saslušani su tužitelj (list 488-490 spisa) i svjedoci SH (list 491-492 spisa) i FH (list 492-493 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među parničnim strankama nesporno je da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave, bjanko zadužnice od dana 3. rujna 2012., broj ovjere javnog bilježnika Velimir Čerić iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, OV - 9777/12, na iznos od 100.000,00 kuna u kojem postupku je tuž itelju dana 8. kolovoza 2018. naplaćen iznos od 155.085,77 kn, dok je sporno da li su tuženik i tužitelj bili u poslovnom odnosu temeljem kojeg bi tuženik bio ovlašten svoju tražbinu naplatiti temeljem navedene zadužnice ili je navedeni iznos stekao bez pravne osnove te da li je tražbina tužitelja zastarjela.

6. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-5501/18 utvrđeno je da je u istom 20.7.2018. ovdje tužitelj kao ovršenik podnio protiv ZH kao ovrhovoditelja pravna sredstva iz čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ) odnosno prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa po zadužnici OV- 9777/12 nedopuštenom navodeći kako tužitelj nije bio ovlašten podnijeti zadužnicu na naplatu te kako je dug radi čijeg osiguranja je izdana ispunjen te prijedlog za odgodu izvršenja. Rješenjem od 24. srpnja 2018. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava te je isti upućen pokrenuti parnicu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

7. Uvidom u spis P-4424/2018 utvrđeno je da se isti vodi po tužbi tužitelja AH od 19. rujna 2018. protiv tuženika ZH radi proglašenja pljenidbe i prijenosa po zadužnici ovjerenoj kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem OV-9777/12 dana 3. rujna 2012. nedopuštenom , a koju parnicu je tužitelj upućen pokrenuti rješenjem od 24. srpnja 2018.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je ĐH, sina ovdje tuženika upoznao preko svog zeta FH. Bio je građevinski poduzetnik i završavao je zgradu u [adresa] te su mu trebala sredstva da završi zgradu, a tada je baš došlo do recesije i pada vrijednosti nekretnina. Trebalo mu je oko 20.000,00 EUR i onda mu je zet rekao da poznaje TH koji se bavi pozajmljivanjem novaca. On je s njim potpisao ugovor o zajmu koji je sastavio odvjetnik Zvonimir Raić, te je potpisao dvije zadužnice u iznosu od 100.000,00 kn on osobno i dvije zadužnice je izdao u ime svoje firme Grego-GTP d.o.o. To su sve ovjerili kod javnog bilježnika Ćerića, a ĐH je stavio i teret na jedan od stanova na tom objektu. Kod javnog bilježnika su bili ĐH, njegov zet, sin odvjetnika Zvonimira Raića koji se također zove Zvonimir i on. To je bilo u rujnu 2012. i on je preuzeo obvezu da za 2 mjeseca vrati iznos od 24.000,00 EUR. Uspio je skupiti novce i u prosincu 2012. je došao u mjenjačnicu na Ravnicama čiji je vlasnik bio ĐH i novce je predao njegovom djelatniku A koji mu je bio desna ruka. Tada nije dobio potvrdu da je predao novce, ali su se nekoliko puta telefonsku čuli on i ĐH i on mu je obećao vratiti zadužnice koje su mu bile kod kuće u sefu, no tada je završio u pritvoru. Nakon što su ga pustili iz pritvora na Novoj TV je objavljena emisija Provjereno o njegovom slučaju te ga je on zvao da se nađu i kada su se našli ga je zamolio da sudjeluje u snimanju kontra emisije, a tada mu je ponovno obećao vratiti zadužnice, samo da se okonča ta emisija. On je došao u OTV dom i snimio izjavu kako mu je on pomogao i kako s njim nije imao problema. ĐH je potom ponovno završio u pritvoru na vrijeme od nekih 6 mjeseci i nakon što su ga pustili iz pritvora je otišao u Bosnu i Hercegovinu gdje je navodno preminuo. To se sve događalo većinom tijekom 2013. Prodao je jednu nekretninu u Solinu i imao je novce od kupovnine na računu i u lipnju 2018. mu je od banke došla poruka da mu je sa računa skinuto 156.000,00 kn. Otišao je u banku i oni su mu rekli da samo imaju podatak da se radi o zadužnici i broj ovrhe, ali da ostale podatke mora provjeriti u FINA-i. Otišao je tamo i utvrdio da se kao korisnik zadužnice upisao ZH kojeg nikada u životu ni je upoznao. Tog popodneva se obratio svom odvjetniku te su pokrenuli odgovarajuće postupke, a dao je i iskaz na policiji i tada su mu pokazali sliku ZH i ĐH i saznao je da je tuženik otac ĐH. Tuženika je vidio samo jednom u sudskom postupku gdje je došao svjedočiti za UH koji se upisao kao korisnik druge zadužnice i istu podnio na naplatu i tada je shvatio da su njih dvojica prijatelji, a pretpostavlja da su uzeli zadužnice koje je bio predao ĐH i sami se upisali kao korisnici, te iste podnijeli na izravnu naplatu. Nikada nije sa tuženikom bio u nikakvom poslovnim odnosu niti sklopio bilo kakav ugovor. Nakon povrata zajma brisan je teret na stanu u objektu kojeg je gradio. Naknadno je čuo da se još nekim ljudima dogodilo da zadužnice koje su predali ĐH budu naknadno naplaćivane od strane neovlaštenih osoba.

Te priče je čuo, a bile su objavljene i po novinama, pisalo se o tom slučaju, a bila je i emisija Provjereno koju je ranije spomenuo. Javni bilježnik mu nije posebno objašnjavao značaj bjanko zadužnice i ugovora o zajmu koji je potpisao, ali je iste pročitao. Izdao je dvije zadužnice na sebe osobno kao dužnika i dvije na firmu jer je tako tražio ĐH, a do tog lipnja 2018. ga nitko nije kontaktirao da postoji neki dug, već su mu samo novci skinuti s računa. Ugovor o zajmu je potpisao i nije to knjižio u poslovne knjige jer je on bio dužnik, a zadužnice je izdao na firmu jer je na tome inzistirao ĐH. Već je ranije izdavao zadužnice.

9. Budući tuženik na ročište za glavnu raspravu zakazano za 20. studenog 2025. na kojem je bilo određeno njegovo saslušanje nije pristupio, a kao opravdanje je dostavio medicinsku dokumentaciju iz 2023., dakle nije opravdao izostanak, a nije niti pristupio na ročište za glavnu raspravu zakazano za 14. srpnja 2026., temeljem čl. 265. st. 2. ZPP-a, sud je odlučio da se neće saslušati tuženik u ovom postupku.

10. Iz iskaza svjedokinje SH proizlazi da nema nikakvih saznanja o tome da li su postojali neki poslovni odnosi između ovdje tužitelja i tuženika. Ona je pozajmljivala novac za sebe od ĐH, a nema saznanja da li je ovdje tužitelj posuđivao novac od ĐH. EH je izdala zadužnicu i nakon što mu je vratila novac je on rekao da će zadužnicu poparati i da se ne brine, a nekoliko godina nakon toga je njegov otac ZH tu istu zadužnicu predao na FINA-u radi naplate duga koji je vraćen.

11. Iz iskaza svjedoka NH, zeta tužitelja, proizlazi da on poznaje ZH i tužitelj i on nisu nikada bili u nikakvom poslovnom odnosu. Tužitelj je njegov punac i zapao je u probleme jer nije mogao prodati neke stanove, a trebao mu je novac pa ga je pitao da li poznaje nekoga tko mu može pozajmiti novac. On je bio u dobrim odnosima sa ĐH i viđali su se gotovo svakodnevno pa ga je odveo u kafić Panda na Ravnicama na sastanak s TH. Potom su otišli u Jazbinu pogledati stan te je ĐH rekao da će se na njega staviti plomba dok se ne vrati dug i sutradan su se našli kod javnog bilježnika gdje je punac potpisao ugovore i zadužnice i primio novac. Kada je trebalo vratiti novce, on je nazvao TH koji mu je rekao da ih ostave kod Z u mjenjačnici jer da on tada ne može doći, a što su i učinili. Nekoliko puta je zvao TH da ga pita da te zadužnice, na što mu je on odgovorio "buraz, ja sam to poderao, zar mi ne vjeruješ?". Kako su bili u stvarno dobrim odnosima i nikada s njim nije imao problema, nije se posebno oko toga brinuo, ali nekoliko godina nakon što je ĐH navodno poginuo, je njegov otac, ovdje tuženik, i neki UH poslali na naplatu zadužnice kako tužitelju tako i njegovoj majci, SH, iako mu je ĐH za majčinu zadužnicu rekao da ju je spalio. Ne zna kako su tuženik i taj UH došli do tih zadužnica, ali s njima tužitelj nikada nije poslovao. Kod javnog bilježnika su bili prisutni tužitelj, ĐH, odvjetnik Raić, javni bilježnik Velimir Ćerić i on te još neka ženska osoba kojoj ne zna ime. Ne zna koji su bili brojevi ovjere zadužnica koje su tužitelj i njegova majka predali ĐH. Budući je u njega imao povjerenja nije mu palo na pamet da tako nešto poslika ili na drugi način zabilježi.

12. Ovaj sud vjeruje iskazu tužitelja i svjedoka NH jer su isti iskazivali logično, životno, uvjerljivo, međusobno suglasno te suglasno i sa materijalnim dokazima u spisu. Naime, uvidom u ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine solemniziranog kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem Ov-9773/12 od 3.9.2012. i četiri zadužnice koje su ovjerene istog dana pod brojevima Ov- 9776/12, Ov-9777/12, Ov-9778/12 Ov-9779/12 Ov-9776/12 te je ovom sudu životno logično da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o zajmu sa EH, istome radi osiguranja navedene tražbine predao i četiri zadužnice jer je EH tako tražio. Nadalje, iz brisovnog očitovanja od 6. studenog 2012. razdvidno je da je dug po ugovoru o zajmu i vraćen.

13. Nadalje, iako je tužitelj podnio pravna sredstva iz čl. 210. OZ-a, ista ne isključuju njegovo pravo na podnošenje tužbe za povrat stečenog bez osnove.

14. Uvidom u ovršnu ispravu na temelju koje se provodi izravna naplata - bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Velimira Čerića pod brojem OV - 9777/12 dana 3. rujna 2012. utvrđeno je da je ista izdana vjerovniku, koji je u njoj naznačen kao PH, nadopisan rukom, radi naplate iznosa od 100.000,00 kn sa pripadajućim kamatama, izdanu od strane tužitelja AH.

15. Temeljem odredbe čl. 183.a st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, u daljnjem tekstu: OZ-08) koji je važio u vrijeme izdavanja zadužnice, dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku. Sadržajno u biti identičnu odredbu sadrži i čl. 215. st. 1. OZ-a.

16. Dakle, da bi vjerovnik mogao s uspjehom upisati kako iznos duga, tako i osobu vjerovnika u bjanko zadužnici, za isto mora imati ovlaštenje iz osnovnog pravnog posla radi čijeg je osiguranja ispunjenja i izdana bjanko zadužnica.

17. Iz dokumentacije u spisu, a i iz iskaza tužitelja i svjedoka NH, proizlazi da je sporna zadužnica izdana radi osiguranja tražbine vjerovnika EH iz ugovora o zajmu od 3. rujna 2012., a kojim iskazima sud vjeruje. Nadalje, tuženik tijekom cijelog ovog postupka ni na koji način nije dokazao da s tužiteljem ima sklopljen pravni posao koji bi ga ovlastio da ispuni bjanko zadužnicu radi podnošenja iste na naplatu. Isti samo navodi da posjeduje tu zadužnicu i da je u njoj naveden kao vjerovnik, te u potvrdi koju je sam sastavio i potpisao navodi da je tužitelju dana 3. rujna 2012. isplatio zajam u iznosu od 100.000,00 kn, međutim, budući je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja naplate tražbine, ista ne može egzistirati bez osnovnog pravnog posla (ugovora o zajmu ili bilo kojeg drugog ugovora za čije ispunjenje je bjanko zadužnica izdana kao osiguranje i u kojem su ugovoreni uvjeti za njezino ispunjenje). Naime, ovom sudu je nelogično i neživotno da bi tužitelj izdao tuženiku bjanko zadužnicu - formalno solemniziranu kod javnog bilježnika, a da o osnovnom pravnom poslu ne postoji nikakav pisani trag. Stoga ovaj sud zaključuje da takvog pravnog posla, temeljem kojeg bi tuženik bio ovlašten ispuniti i potom podnijeti na naplatu bjanko zadužnicu, nema. Pritom se ističe da se ne može dokazivati negativna činjenica već za tvrdnju tužitelja da između parničnih stranaka nema nikakvog poslovnog i pravnog odnosa je tuženik taj koji je trebao dostaviti ugovor ili bilo koji drugi pisani dokaz o postojanju tog pravnog odnosa koji bi ga ovlastio na ispunjavanje bjanko zadužnice i podnošenje iste na naplatu, a što isti tijekom ovog postupka nije učinio, a niti je pristupio sudu pozvan osobno radi saslušanja da bi iskazivao o tom pravnom odnosu.

18. Temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

19. Budući je do prijenosa imovine tužitelja u imovinu tuženika došlo bez osnove u nekom pravnom poslu, to je tuženik dužan vratiti primljeni iznos.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženika, ističe se kako se na ovaj pravni odnos primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO -a. Tuženik je utuženi iznos zaprimio 8. kolovoza 2018. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužitelj je 20. srpnja 2018. pred ovim sudom podnio pravna sredstva iz čl. 210. OZ-a, dakle, prije nego što su tuženiku isplaćena zaplijenjena sredstva pa zastarni rok nije ni počeo teći, a do podnošenja tužbe u ovom predmetu još nije bila okončana parnica radi proglašenja pljenidbe nedopuštenom pa stoga nije nastupila zastara te je navedeni prigovor tuženika neosnovan.

21. Slijedom svega naprijed iznesenog, temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO -a naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.583,42 EUR, čija visina među strankama nije niti sporna, a proizlazi i iz potvrde FINA-e o specifikaciji izvršenja. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate, i to od 8. kolovoza 2018., a temeljem čl. 1115. ZOO-a budući je tuženik nepošteni stjecatelj, do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, a i preostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni jer je sud temeljem čl. 304. ZPP-a smatrao da je predmet dovoljno raspravljen da se može donijeti odluka.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

24. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (20.583,42 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 250 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podnesaka od 13.11.2024. po 250 bodova i 22.7.2025. po zatraženih 25 bodova (tbr. 8/1), za sastav podneska od 25.5.2026. po 25 bodova (tbr. 8/4), za pristup na ročišta 22.11.2024., 20.11.2025., 14.7.2026. i 14.7.2026. po 250 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročište 20.11.2025. po 50 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 1600 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 3.200,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi prosvjednika oba dvojica EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP- a.

25. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 14.3.2024. i 18.3. 2024. jer je istima tražio produljenje roka i dostavio dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi koju je bio dužan platiti prilikom podnošenja tužbe, kao niti trošak sastava podneska od 11.12.2024. kojim traži produljenje roka jer se radi o troškovima sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a koji ne mogu pasti na teret suprotne stranke.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

27. Utužen iznos preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

28. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 325,83 EUR

2. tuženiku po pun.