Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-65/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Kamenar Milutin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kamenar Milutin i Klepac Mustać iz Rijeke, protiv tuženika Klanatrans d.o.o. u stečaju, Klana, Klana 98, OIB: 72407552380, zastupanog po stečajnom upravitelju Damiru Furdeku iz Karlovca, Galović brdo 18, a on po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne javne rasprave, zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika stečajnog upravitelja tuženika, objavljene 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 28. ožujka 1996. između tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Klanatrans d.o.o. u stečaju, Klana, Klana 98, OIB: 72407552380, koji otkaz je sadržan u Odluci o redovitom poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga temeljem kojega je tužitelj ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] odjavljen s danom 17. svibnja 2024.

II. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 28. ožujka 1996. između tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Klanatrans d.o.o. u stečaju, Klana, Klana 98, OIB: 72407552380, s danom 5. lipnja 2024.

III. Utvrđuje se da je osnovana tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku Klanatrans d.o.o. u stečaju, Klana, Klana 98, OIB: 72407552380, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem St-308/2025 u iznosu od 11.025,28 eura, dok se s preostalim dijelom tužitelj odbija kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 1. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se nalazio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. ožujka 1996. Nadalje navodi kako je od strane Zavoda za mirovinsko osiguranje obaviještene da je tuženik kao poslodavac izvršio njegovu odjavu na temelju poslovno uvjetovanog otkaza iz čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu, koja odjava je izvršena dana 17. svibnja 2024., uz napomenu kako je tužitelj prvi puta navedena saznanja dobio 17. svibnja 2024. bez da mu je ranije dostavljen pisani otkaz ugovora o radu. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužitelj je u roku od 15 dana od saznanja da je tužitelj kao poslodavac izvršio odjavu, podnio zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevao od tuženika da tu odluku stavi izvan snage jer je nezakonita. Zahtjev za zaštitu prava tuženik je zaprimio 29. svibnja 2024., no na zahtjev za zaštitu prava tuženik da se oglušio. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Također navodi kako mu nije isplaćena plaća za travanj, koja plaća se isplaćuje u svibnju, niti da mu je uručen obračun isplaćene niti neisplaćene plaće. Tužitelju da nisu isplaćeni troškovi u iznosu od 183,00 eura. Nadalje, tužitelju nije obračunata niti isplaćena plaća za svibanj 2024. niti mu je uručen obračun isplaćene niti neisplaćene plaće, a kako nije niti dobio pisani otkaz ugovora o radu da nije određena otpremnina, a tužitelj je kod tuženika proveo više od 28 godina. Osim toga, sukladno čl. 122. Zakona o radu, tužitelj koji je kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina ima pravo na otkazni rok od tri mjeseca, koji počinje teći od dana uručenja otkaza, a otkazni rok od tri mjeseca se uvećava tužitelju koji je kod poslodavca proveo u radnom odnosu neprekidno dvadeset godina za dva tjedna ako je tužitelj navršio pedeset godina života, a za mjesec dana ako je navršio pedeset pet godina života. Tužitelj je navršio 58 godina života, s obzirom na to da je rođen **.**.1966. S obzirom na to da tužitelju otkaz nije nikada uručen, tužitelju nije niti mogao počeo teći otkazni rok, a sve da je tužitelju i bio uručen otkaz dana 17. svibnja 2024., tada bi otkazni rok istekao 16. rujna 2024., što znači da tužitelju pripadaju prava na temelju isplate plaće za vrijeme otkaznog roka, te nakon toga pravo na isplatu otpremnine u visini šest prosječnih plaća. S obzirom na gore navedeno ističe da su mu povrijeđena prava na otkazni rok te samim time na plaću počevši od svibnja do 16. rujna 2024.; da mu nije obračunata otpremnina u visini od šest prosječnih mjesečnih plaća s obzirom na trajanje radnog odnosa čime je tužitelju uskraćeno pravo koje ima sukladno Zakonu o radu ; do dana odjave sa Zavoda za mirovinsko osiguranje tužitelju nisu isplaćene plaće za travanj 2024. kao ni pripadajući gore navedeni troškovi, te nije obračunata plaća za svibanj 2024. ; da tužitelju nije uručen pisani otkaz ugovora o radu s pripadajućim obrazloženjem što je poslodavac bio dužan učiniti po Zakonu o radu; da tužitelju nije omogućeno izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava; da je tužitelj protupravno odjavljen s mirovinskog osiguranja i nije mu uručena dokumentacije nakon odjave što je poslodavac u obvezi učiniti sukladno čl. 130. st. 2. Zakona o radu; te da tužitelju nije omogućeno korištenje pripadajućeg godišnjeg odmora niti mu je obračunata i isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Osim toga, tužitelju nije obrazložen razlog za poslovno uvjetovani otkaz te se osporava osnova za davanje otkaza, niti je tužitelju uručena dokumentacija nakon odjave niti je upozoren da će biti odjavljen. Stoga, tužitelj smatra da nije zakonit i dopušten redovni otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Međutim, tužitelj da nema namjeru vratiti se na radno mjesto s obzirom na to da je zasnovao radni odnos kod poslodavca KULA- TRANS d. o. o. OIB: 75858947542, Senj , Krasno 161A, te je započeo s radom 6. lipnja 2024. Naime, prema odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Dakle, tužitelj pored zahtjeva na utvrđenje da otkaz tuženika nije dopušten zahtijeva od suda da raskine ugovor o radu s danom 5. lipnja 2024. te mu dosudi naknadu štete, kao i da mu isplati otpremninu, plaću do 5. lipnja 2024., te naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete u visini od osam ugovorenih mjesečnih plaća, a imajući u vidu trajanje radnog odnosa kod tuženika, da tužitelj ima 58 godina, da je kod tuženika bio zaposlen od 1996. odnosno 28 godina, a osobito imajući u vidu način otkazivanja, te da tuženik tužitelju nije niti dostavio otkaz ugovora o radu, niti ga obavijestio o istome, već je tužitelj saznao o prestanku radnog odnosa kada je odjavljen s HZMO, niti mu je dostavio obračun iznosa plaće, naknade plaće, otpremnine te naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor. Tužitelj je navedeno postupanje tuženika prijavio i Inspekciji rada, pa predlaže da sud službenim putem zatraži podatke o prijavi, je li pokrenut prekršajni postupak, kao i koje nepravilnosti su utvrđene kod tuženika. Slijedom navedenog, predlaže da sud utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 28. ožujka 1996. između tužitelja i tuženika, sadržan u odluci koja još nije dostavljena tužitelju, da se raskida ugovor o radu s danom 5. lipnja 2024., da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi štetu u visini osam ugovorenih plaća, kao i da isplati neisplaćene plaće za travanj, svibanj i lipanj 2024., kao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, uz naknadu parničnog troška.

1.1. Ovdje se ističe kako je tužitelj u više navrata tijekom postupka precizirao tužbeni zahtjev (podneskom od 4. listopada 2024., podneskom od 21. studenoga 2024., podneskom od 23. svibnja 2025.), da bi konačno precizirani tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 1. travnja 2026. (stranica 154-156 spisa) na način naveden u izreci presude.

1.2. Odredbom čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje ZPP) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP -a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

1.3. Vezano za preinaku učinjenu podneskom od 1. travnja 2026. kojim je tužitelj povećao tužbeni zahtjev u odnosu na osporenu tražbinu u stečajnom postupku, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka 5. svibnja 2025., ali prije zaključenja glavne rasprave, sud je istu dopustio, smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, ovdje se radi o iznimci predviđenoj odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, odnosno o preinaci nastaloj zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom 19. rujna 2025. i, posljedično tome, osporavanju prijavljene tražbine tužitelja, slijedom čega na strani tužitelja nema krivnje. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, danom na ročištu od 5. svibnja 2025. (stranica 97-98 spisa) tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnove, tako i u odnosu na visinu.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka FJ (stranica 197-198 spisa), te tužitelja (stranica 109-111 spisa) i z.z. tuženika TJ (stranica 197-198 spisa), kao stranaka.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (bez datuma), sudski raskid ugovora o radu, te zahtjev da se utvrdi osnovanom tužiteljeva tražbina prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 11.676,27 eura.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika kao poslodavca bio zaposlen na radnom mjestu vozača CMV temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 28. ožujka 1996. (stranica 14-16 spisa), kao i činjenica da mu je tuženik odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu, bez naznake datuma (stranica 93 spisa) otkazao citirani ugovor, koji prestaje s danom 17. svibnja 2024. Nadalje, nesporna je činjenica da je 19. rujna 2025. nad tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-308/2025-23 (stranica 123-127 spisa), kojim rješenjem je tužitelj, kao stečajni vjerovnik, pozvan prijaviti svoju tražbinu stečajnom upravitelju. U konačnici, nesporna je i činjenica da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-308/2025-64 od 23. siječnja 2026. (stranica 136-147 spisa) tužitelj kao stečajni vjerovnik upućen da u odnosu na osporenu tražbinu prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 11.676,27 eura nastavi parnicu koju je kao vjerovnik pokrenuo pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Pr-184/2024 (sada poslovnog broja Pr-65/2026). Na kraju se ističe da je između parničnih stranaka nesporno da je tuženik tužitelju isplatio otpremninu 18. prosinca 2024. u iznosu od 6.768,96 eura (navedeno proizlazi iz obračuna neisplaćene ili djelomično isplaćene otpremnine sa stranice 25-26 spisa).

7. Sporna je dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao i osnovanost tražbine tužitelja prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 11.676,27 eura.

8. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR) kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje nekog prava, dok je stavkom 2. propisano da ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9. Tijekom postupka utvrđeno je kako tuženik tužitelju nije uručio odluku o otkazu ugovora o radu u pisanom obliku s obrazloženjem prije nego što ga je odjavio pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje obzirom da je tuženik tužitelja 17. svibnja 2024. odjavio pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, s datumom prestanka svojstva osiguranika 17. svibnja 2024., i to temeljem odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, o čemu je tužitelj obaviješten od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje istoga dana (navedeno proizlazi iz navoda tužbe koji nije osporavan tijekom postupka), slijedom čega je tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava 24. svibnja 2024. (stranica 6-8 spisa), kojeg je tuženiku preporučenom pošiljkom uputio 27. svibnja 2024., a koji je tuženik zaprimio 29. svibnja 2024. (navedeno proizlazi iz povratnice sa stranice 5 spisa). Kako je među strankama nesporno da tuženik zahtjev za zaštitu prava nije usvojio niti se o istom očitovao, to je tužitelj pravovremeno zahtijevao zaštitu svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 24. lipnja 2024.

10. Odredbama čl. 115. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju (podstavak 1. toga članka) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), uz napomenu da je stavkom 2. istog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a odredbom st. 3. iste zakonske odredbe propisano je da se odredbe st. 2. ovog članka ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.

10.1. Imajući u vidu činjenicu da je z.z. tuženika TJ u svom iskazu naveo (stranica 115-118 spisa) da je s nekim radnicima dogovorio sporazumni otkaz, a radilo se od oko 20 do 30 radnika, dok se s ostalima, većinom starijima dogovorio da idu van firme kao tehnološki višak, to je tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu bio vezan ograničenjima koja za poslodavca nameću odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a.

11. Nadalje se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.

12. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

13. Ocjenom provedenih dokaza, napose odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (stranica 93 spisa) proizlazi da je do iste došlo zbog gospodarskih razloga tj. "zbog problema osiguravanja poslova transporta nema potrebe za poslove vozača, te je došlo smanjenja potrebe za radom zaposlenika“.

13.1. Mišljenje je ovoga suda kako je obrazloženje sporne odluke trebalo sadržavati, pored navođenja gospodarskog razloga (problem osiguravanja poslova transporta, slijedom čega nema potrebe za poslovima vozača, a zbog čega je došlo do smanjenja potrebe za radom tužitelja) i one konkretne činjenice koje bi upravo s obzirom na tužitelja i s obzirom na vrijeme kada se otkaz daje takav otkaz i opravdale, a što je u ovom konkretnom slučaju izostalo.

13.2. Nadalje, iz obrazloženja sporne odluke nije vidljivo je li tuženik uzeo u obzir zakonske kriterije propisane odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a

14. Ovdje se napominje kako i z.z. tuženika TJ (stranica 79-84 i 310- 312 spisa) u svom iskazu navodi da je tuženik osnovan 1992. i da je vrlo uspješno radio u transportu, slijedom čega je u određenom razdoblju imao 50 do 60 kamiona te da su najviše radili u Republici Hrvatskoj i Italiji. Nadalje je naveo da je bilo uspona i padova, no nakon Covid-a stvari da su išle prema dolje, da nije bilo prostora za manevar, da je došlo do pomanjkanja radne snage i visokih troškova, tj. povećanja cijene goriva, slijedom čega je odlučio dio firme dokapitalizirati. To da mu je uspjelo te da su u kolovozu 2023. napravljeni ugovori s AZ-Ulaganje iz Rijeke. Oni da su uzeli dio poslovnog uloga te da su u početku tj. u kolovozu 2023. uredno putem pozajmica ulagali u tuženika, da bi, bez ikakvog upozorenje, 15. svibnja 2024. dali tuženika na blokadu, što da je bilo prvi put od kada je tuženik osnovan. Poslije toga AZ-Ulaganja da su sjeli na njegovu privatnu imovinu i blokirali mu sve račune, nakon čega tuženik više nije mogao funkcionirati bez novaca. Dana 15. svibnja 2024. da je pokrenuo razgovore s AZ-Ulaganja, a kako nije bilo odgovora, to da nije bilo druge nego da sve zaposlene da na Biro rada, o čemu da su neki bili obaviješteni pisanim putem, a neki usmeno. Njegova odluka da je bila da nakon dva dana tj. 17. svibnja 2024. s nekima dogovori sporazumni otkaz, radilo se od oko 20 do 30 radnika, dok s ostalima, većinom starijim radnicima, u koje spada i tužitelj, dogovori da idu van iz firme kao tehnološki višak, odnosno da dobiju otkaz kao tehnološki višak kako bi se odmah mogli prijaviti na Biro i dobivati naknadu, dok oni koji su dobili sporazumni otkaz nemaju pravo na to. Dakle, tužitelj da je dobio otkaz kao tehnološki višak, da mu je isplaćena otpremnina u iznosu višem od 10.500,00 eura, da je prijavljen na Biro, da je imao pravo na naknadu, a onda iznenada ova tužba, s time da mu je dao otkaz kao tehnološkom višku, a ne sporazumni, i svatko na njegovom mjestu da bi rekao „je li ovo moguće“. Tuženik da je bio dva mjeseca u blokadi, nakon toga da su uspjeli ishodovati predstečaj, da su smanjili vozni park na 7 do 10 kamiona i vratili jedan dio vozača koji su bili zaposleni prije kod tuženika. Prestečajni postupak da još uvijek nije gotov. Također da ima namjeru podnijeti kaznenu prijavu protiv AZ- Ulaganja jer da su ih uništili kao firmu, preuzeli sve njihove poslove, kao i deset vozača tuženika.

15. Nasuprot iskazu z.z. tuženika, stoji iskaz tužitelja (stranica 109-111 spisa) iz kojeg proizlazi da je kod tuženika počeo raditi 1993. kao vozač, te je kod istog radio sve do otkaza. U petak, 17. svibnja 2024. da je bio na utovaru kod Daruvara, u firmi „Baumit“ u mjestu Siraču, te ga je tog dana nazvao sada pok. čuvar Ž, koji je radio na ulazu u „Plodine“ na Kukuljanovu, a inače je bio njegov susjed iz [adresa], te ga je pitao "što se događa, tvoje kolege vraćaju prazne prikolice iz Plodina." Nakon toga da su ga počeli nazivati kolege vozači da ih je TJ odjavio te su ga pitali je li i njega odjavio, na što da im je rekao da mu nitko ništa nije javio. Navečer istog dana, oko 18,30 sati, ili 19,00 sati, kada je stigao na Kukuljanovu na njihov parking da je nazvao dispečera F i rekao mu da je stigao, na što mu je ovaj rekao da nema ništa za njega, na što mu je tužitelj rekao da ide s kamionom kući, a kakav je bio i inače dogovor s TJ, on da mu je poželio ugodan vikend i rekao da se čuju u ponedjeljak, iz čega je tužitelj shvatio da nije odjavljen i da i dalje radi. Međutim, nitko da ga nije nazvao ni u ponedjeljak, ni u utorak, pa ni u srijedu, da bi tužitelj preko jedne njegove prijateljice, koja ima prijateljicu u mirovinskom, saznao da je odjavljen sa 17. svibnja 2024., kao i sve ostale njegove kolege. To da je saznao u srijedu ili četvrtka tog tjedna, uz napomenu da je kamion bio kod njega doma parkiran petnaestak dana, a taj kamion da je na Kukuljanovo vraćen 3. lipnja. Nakon toga, da je bio doma te da ga je jedan rođak upoznao s odvjetnicom, nakon čega je pokrenuo ovaj spor.

16. Suglasno navedenom, iskazivala je i svjedok FJ, viša inspektorica rada u Državnom inspektoratu, koja je navela (stranica 197-198 spisa) da je obavljen inspekcijski nadzor kod tuženika u trenutku kada je već bio otvoren predstečajni postupak, po sjećanju to da je bilo u srpnju 2024. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju i očitovanja tada odgovorne osobe da je utvrđeno da je konkretno tužitelju radni odnos prestao poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, te shodno tome budući da je tužitelj bio zaposlen neprekidno dvije godine, poslodavac mu je bio dužan obračunat i isplatiti otpremninu, a u trenutku nadzora otpremnina da nije bila isplaćena, te je utvrđeno da u roku tužitelju nije ni uručen obračun dugovane neisplaćene otpremnine, već je to uručeno tijekom inspekcijskog nadzora, te je također utvrđeno da su tužitelja odjavili pri nadležnim tijela obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja prije nego što je tužitelju uručen otkaz. Tužitelju je bio upućen poziv od strane inspektorice rada da pristupi u službene prostorije kako bi bio ispitan u svojstvu svjedoka, međutim isti da se nije pojavio. Ona da je pokrenula prekršajni postupak pred nadležnim Prekršajnim sudom Rijeci zbog prethodno navedenih okolnosti. Ovdje naglašava da inspekcija rada nije ovlaštena ulaziti u to je li otkaz opravdan ili ne, već je to stvar suda. Do današnjeg dana (iskaz dan na ročištu od 1. srpnja 2026.) da nije dobila presudu Prekršajnog suda u Rijeci.

17. Sud prihvaća iskaz svjedoka kao istinit i vjerodostojan obzirom da je u suglasju s materijalnom dokumentacijom u spisu tj. s optužnim prijedlogom i obavijestima Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka upućenog Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajnom odjelu od 27. prosinca 2024. (stranica 122-129 spisa), uvidom u koje ovaj sud utvrđuje da je optužni prijedlog podnesen protiv 1. -okrivljenika, ovdje tuženika, i 2.-okrivljenika, ovdje z.z. tuženika, zbog toga što je inspekcijskom nadzorom poslovanja tuženika utvrđeno da je počinjen prekršaj po čl. 229. st. 1. podst. 46. ZR-a i čl. 2. istog članka za odgovornu osobu u pravnoj osobi obzirom da ovdje tužitelju nisu uručili otkaz ugovora o radu u pisanom obliku s obrazloženjem prije nego što su ga odjavili pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, budući da su tužitelja 17. svibnja 2024. odjavili pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s datumom prestanka svojstva osiguranika temeljem odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, koju odluku o redovito poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu je tužitelj zaprimio

19. srpnja 2024. preporučeno poštom.

18. Ocjenjujući pitanje dopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu datog tužitelju Odlukom tuženika zbog gospodarskih razloga, temeljem koje je tužitelj odjavljen s danom 17. svibnja 2024., uz napomenu kako mu je sporna odluka dostavljena tek 19. srpnja 2024. i to tijekom inspekcijskog nadzora, ovaj sud je na osnovi činjenice da tuženik niti u odluci o redovitom otkazu, a niti tijekom postupka nije naveo, koja je to konkretna činjenica razlog zašto je upravo tužitelju dana odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, uz napomenu da pritom nije ni poštivana odredba čl. 115. st 2. ZR-a, zaključio da nije dokazano postojanje opravdanog razloga za otkaz, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u točki I. izreke.

19. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koja terete radnika.

20.1. Posebno se ističe kako je sudski raskid ugovora o radu zakonsko pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza, slijedom čega u ostvarivanju tog prava radnik nije ni dužan obrazlagati razloge zbog kojih mu nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv. Naime, odnos između poslodavca i radnika zasniva se na dobrovoljnosti, što znači da se radnika ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavca koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu, ako radnik za to više nema interesa, što je ovdje slučaj.

20.2. Kako je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, to je tužitelj ovlašten podnijeti zahtjev za sudski raskid ugovora o radu. Podnoseći zahtjev za sudski raskid ugovora o radu tužitelj je zapravo odustao od prava na vraćanje na rad koje mu pripada po čl. 124. st. 1. ZR-a u slučaju nedopuštenog otkaza.

21. Cijeneći da je odluka kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa tužitelja nedopuštena, kao i da tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos budući da je od 6. lipnja 2024. zaposlen kod novog poslodavca (Kula trans d.o.o. Senj, što proizlazi iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa stranice 17 spisa), sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 5. lipnja 2024., te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

22. U odnosu na tražbinu tužitelja prvog višeg isplatnog reda navodi se da je u smislu čl. 265. st. 1., čl. 266. st. 1. i čl. 267., te čl. 269. Stečajnog zakona tužitelj upućen od strane Trgovačkog suda u Rijeci da nastavi parnicu koju je pokrenuo pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-184/2024 (sada poslovni broj Pr-65/2026), uz napomenu kako se ova tražbina odnosi na naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu (9.025,28 eura) i naknadu parničnih troškova do dana otvaranja stečajnog postupka (2.000,00 eura).

22.1. U odnosu na naknadu štete navodi se da je iz podneska od 4. listopada 2024. (stranica 22-24 spisa) razvidna visina tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i ista iznosi 9.025,28 eura, koji iznos odgovara iznosu osam prosječnih mjesečnih bruto plaće tužitelja.

22.2. U odnosu na naknadu parničnih troškova navodi se da je iz podneska od 1. travnja 2026. (stranica 154-156 spisa) razvidno da je tužitelju osporeno potraživanje naknade parničnog troška do dana otvaranja stečajnog postupka (19. rujna 2025.) u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, koji trošak se odnosi na trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava, prijavu Državnom inspektoratu, sastav tužbe, sastav podnesaka od 4. listopada 2024., 19. studenoga 2024. i 23. svibnja 2025., te troška zastupanja na ročištima od 5. svibnja 2025., 2. srpnja 2025. i 29. kolovoza 2025., sve uvećano za trošak PDV-a od 25%.

23. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu štete koja se dosuđuje u slučaju sudskog raskida ugovora o radu na temelju čl. 125. st. 1. ZR-a, koja zapravo predstavlja poseban oblik naknade neimovinske štete za duševne boli koje radnik trpi zbog nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (čl. 200. ZOO -a), sud je uvidom u podatke o prijavljenoj tražbini o kojoj se povjerenik izjašnjava u predstečajnom postupku (stranica 78 spisa) utvrdio da je prosječna tužiteljeva mjesečna plaća iznosila 1.128,16 eura bruto.

23.1. Rukovodeći se kriterijima propisanim odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a za određivanje visine naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, te cijeneći da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u trajanju od preko 30 godina (navedeno sud utvrđuje uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa stranice 114 spisa), zatim dob tužitelja (rođen 1966., slijedom čega je u trenutku otkaza imao 58 godina), dok navod tužitelja kako je u obvezi uzdržavati suprugu sud ne prihvaća obzirom da je isti tuženik osporio u podnesku od 19. lipnja 2026. (uz navod da ga ničim ne dokazuje), međutim, neovisno o navedenom, ovaj sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u iznosu od osam prosječnih bruto plaće (iz podataka o prijavljenoj tražbini o kojoj se povjerenik predstečajnog postupka izjašnjava - stranice 78 spisa proizlazi da ista iznosi 1.128,16 eura), što daje utuženi iznos od 9.025,28 eura bruto i to sukladno čl. 125. st. 1. ZR-a i čl. 92. st. 4. ZR-a prema kojoj je plaća u smislu ZR-a plaća u bruto smislu, slijedom čega je valjalo odbiti tužitelja s dijelom koji se odnosi na tijek zatraženih kamata obzirom da tužitelj nije dokazao visinu istih niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost.

24. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnih troškova navodi se da se odluka o trošku parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava (100,00 eura; Tbr. 30. t. 2. Tarife), prijave Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka (100,00 eura; Tbr. 32. t. 1. Tarife), sastava tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 4. listopada 2024., 21. studenoga 2024. i 23. svibnja 2025. (200,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 1. Tarife) te troška zastupanja na ročištima od 5. svibnja 2025., 2. srpnja 2025. i 29. kolovoza 2025. (200,00 x 3; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.600,00 eura, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25% (400,00 eura), 2.000,00 eura.

25. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim potraživanje u iznosu od 11.025,28 eura, dok je s preostalim dijelom tužitelj odbijen , a koji se odnosi na zatezne kamate, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom III. izreke.

26. Vezano za navod tuženika kako je tužitelj potraživao i primio isplatu otpremnine u visini šest plaća, koju činjenicu tužitelj niti ne osporava, a što da je u skladu sa ZR - om u slučaju redovitog otkaza ugovora o radu (čl. 115. st. 1. t. 1. ZR -a), slijedom čega da je primitkom otpremnine konkludentnim činom priznao valjanost otkaza ugovora o radu, uz napomenu kako radnik u slučaju prestanka radnog odnosa ne može istodobno imati pravo na isplatu otpremnine i pravo na isplatu naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, navodi se da je isplata otpremnine pravo tužitelja koje je proizašlo donošenjem odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

26.1. Naime, prema odredbi iz čl. 126. st. 1. ZR-a, radnik kao jedna od strana ugovora o radu, kojem poslodavac ugovor otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji je predviđen u st. 2. i 3. istog članka Zakona. Istodobno, prema odredbi iz čl. 125. ZR-a, u slučaju ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete .

26.2. Stoga, upravo prema odredbi čl. 125. ZR-a, ako sud utvrdi nedopuštenost otkaza, uspostavlja se radnikov radnopravni status kao da otkaza nije niti bilo s time da se nakon takvog utvrđenja može doći do sudskog raskida ugovora o radu i dosuđenja iznosa naknade štete.

26.3. Prema odredbi čl. 126. ZR-a, pravo na otpremninu pripada radniku kada mu je otkazan ugovor o radu, odnosno kada je odluka o otkazu zakonita i kao takva pravno egzistira. Dakle, radnik nema pravo na otpremninu ako mu radni odnos nije prestao otkazom, već sudskim raskidom ugovora o radu na njegov zahtjev, nakon što je utvrđeno da je prethodna odluka o otkazu nezakonita, a sve zato jer osnovna pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu jest upravo nedopuštenost i nezakonitost poslodavčevog otkaza ugovora radniku, a pravo na otpremninu pripada i može pripadati radniku samo kada mu je valjano otkazan ugovor o radu . Ovdje se napominje kako isplata/povrat otpremnine nije predmet ovog spora.

27. Odluka o trošku parničnog postupka koji je nastao nakon otvaranja stečajnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: Tarifa).

27.1. Tužitelju je dosuđen trošak koji obuhvaća trošak sastava podneska od 21. travnja 2026. (200,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife) i podneska od 26. lipnja 2026. (100,00 eura; Tbr. 8. t. 3. Tarife), te zastupanja na ročištu 2. srpnja 2026. (200,00 eura; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 500,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (125,00 eura) daje ukupan iznos od 625,00 eura, dok je s preostalim dijelom zatraženog troška odbijen kao neosnovanim obzirom da je zatražen protivno Tarifi . Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Rijeci 20. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.