Pr –405/2024-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste UŠ, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7.srpnja 2026., u nazočnosti zam.pun.tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 20.srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 799,83 eura neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

– 18,85 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

– 16,59 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

– 14,33 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

– 32,38 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

– 14,33 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

– 16,59 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

– 16,59 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

– 16,59 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

– 18,85 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

– 11,64 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

– 42,55 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

– 16,99 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

– 16,99 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

– 8,63 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

– 8,63 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

– 8,63 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

– 5,84 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

– 8,63 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

– 8,63 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

– 11,41 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

– 5,84 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

– 11,41 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

– 8,63 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

– 5,84 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

– 5,84 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

– 11,41 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

– 39,29 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

– 16,99 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

– 5,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

– 5,84 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

– 8,63 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

– 8,63 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

– 8,63 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

– 5,84 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

– 28,14 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

– 25,35 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

– 14,60 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

– 12,48 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

– 14,60 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

– 25,25 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

– 11,08 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

– 17,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

– 15,00 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

– 15,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

– 17,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

– 29,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

– 13,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

– 15,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

– 17,00 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

– 13,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

– 15,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

– 23,00 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

– 17,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 103,00 eura neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

– 13,00 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

– 17,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

– 27,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

– 15,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

– 10,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

– 11,00 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

– 10,00 EUR koja teče od 15. listopad 2024.

kao i u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 56,53 eura.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.431,25 eura , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 2.srpnja 2024. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika i da ima prebivalište koje je udaljeno više od 2 km od mjesta rada, točnije 7,80 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 380,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, s obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, prema odredbi čl.66.st.17.TKU/17, odnosno čl.65.st.23 TKU/22, tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje). Tužitelj u tužbi napominje da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a na ime naknade troškova prijevoza u iznosu od 959,36 eura, sve za razdoblje od 06/2019.-02/2024., uz naknadu parničnog troška.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

3.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 902,83 eura.

3.1.Tuženik se u odnosu na tako uređeni tužbeni zahtjev istom usprotivio podneskom od 27.travnja 2026. Naime, financijski vještak da je izračunao visinu potraživanja točno po parametrima koje je postavio sam tužitelj, a da je trebao obračunati naknadu i po prijeđenom kilometru i po mjesečnoj karti, a na koji način vještak nije postupio. Tuženik da je tužiteljici cijelo utuženo vrijeme obračunavao i plaćao putne troškove i tužiteljica nikada nije imala primjedbi na takav obračun. Nadalje, vještak da je prekoračio utuženo razdoblje odnosno da je vještačio razdoblje od 7 mjeseci koji nisu predmet ovog spora. U odnosu na tužbeni zahtjev iz posljednjeg podneska tužitelja ističe kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Konačno, protivi se da se trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom Odluke KBC Split od 18.08.2022. i 24.05.2022., Ugovora o radu od 03.01.2011., Odluke KBC Split od 01.08.2016., plana rada i evidencije o radnom vremenu za 2019., 2020., 2021., 2022., 2023., 2024., pregledom tarifne zone Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, platnih lista za tužiteljicu, te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način određen u izreci presude.

Stranke su popisale parnični trošak.

5.1.Radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

6.Tužiteljica tužbom potražuje razliku na ime troškova prijevoza za razdoblje od 01.06.2019.-30.09.2024., sve za II.tarifnu zonu, uz iznimku za razdoblje od 21.03.2020.-11.05.2020. kada nije postojala redovita linija međumjesnog prijevoza zbog pandemije Covid-19 (prema prijeđenom kilometru).

7.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12-važio do 12. prosinca 2016., 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU), Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 150/13).

8.Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće jer predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR već na ugovoru o radu i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU/17).

8.1.Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

9.Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.1.Odredbom čl.66. st.7. TKU/17, odnosno čl.65. st.9. TKU/22 propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

9.2.Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl.65. st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je vidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Za razdoblje od 01.06.2019. do 30.09.2024. potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 902,83 eura.

11.Sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 902,83 eura.

11.1.Tako uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio na način kako je to već navedeno pod toč. 3.1. obrazloženja ove odluke.

12.Tužitelj navodi da mu je poslodavac umanjivao iznos naknade za one dane kada ne bi dolazio na posao npr. zbog korištenja jednog dana godišnjeg odmora, bolovanja ili slobodnog dana. Navedeno je u suprotnosti s Tumačenjima odredbe čl. 66. TKU/17 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a koje (Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018.) u kojem se navodi da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, te s Tumačenjem br. 103/19 od 17. travnja 2019. u kojem se navodi da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Kako tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za trošak prijevoza u slučaju korištenja slobodnog dana ili godišnjeg odmora ili bolovanja do dva dana, a što je opravdani izostanak do dva dana, proizlazi da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjeni iznos naknade troškova prijevoza pa je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno.

13.Tužiteljica je tužbom potraživala isplatu iznosa od 959,36 eura za razdoblje od 06/2019.-02/2024., na ime troškova prijevoza prema cijeni mjesečne karte za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika. Takvoj tužbi tuženik se općenito usprotivio u smislu osporavanja osnova i visine s tim da do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio dokaze kojima bi opovrgnuo navode tužitelja iz tužbe, a koje iznosi tek kasnije nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, tuženik nije pružio dokaze kojima bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je financijski vještak izračunao visinu potraživanja točno po parametrima koje je postavio sam tužitelj, a da je trebao obračunati naknadu i po prijeđenom kilometru i po mjesečnoj karti, sve prema odluci tuženika od 01.08.2016. Međutim, sam vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi da je tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte, dakle ne i po prijeđenom kilometru, a kako to stoji u odluci poslodavca koja se odnsoi na tužiteljicu.

13.1.Nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev na iznos od 902,83 eura, koji obuhvaća razdoblje do rujna 2024. Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu navodeći da je vještak prekoračio utuženo razdoblje odnosno da je vještačio razdoblje od 7 mjeseci koji nisu predmet ovog spora. Takav prigovor tuženika je osnovan s obzirom da je tužiteljica tužbom zatražila isplatu razlike na ime putnog troška zaključno s veljačom 2024., dok je vještak izradio nalaz i mišljenje zaključno s rujnom 2024. Stoga je u tom smislu osnovan prigovor tuženika pa je valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti za razdoblje do veljače 2024., a za preostalih 7 mjeseci odbiti. U odnosu na prigovor da je vještak trebao izvršiti obračun po prijeđenom kilometru, navodi se da se tuženik takvom načinu obračuna nije usprotivio prije ni prilikom zaključenja prethodnog postupka, već tek po dostavi nalaza i mišljenja.

14.U situaciji kada tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 959,36 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 902,83 eura (od čega se osnovanim smatra iznos od 799,83 eura) dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli- Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

15.S obzirom na navedeno valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev na iznos od 799,83 eura za utuženo razdoblje od lipnja 2019.-veljače 2024., a odbiti za iznos od 103,00 eura za razdoblje od ožujak-rujan 2024., kao i za daljnji iznos od 56,53 eura prema prvotno postavljenom tužbenom zahjtevu.

16.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14).

17.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

17.1.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu, tužitelj je s istom uspio u cijelosti, dok u odnosu na visinu uspio je u omjeru od 83,37%, pa kada se uzme u obzir osnova i visina, tužitelj je u postupku uspio s 91,68%, dok bi uspjeh tuženika s druge strane onda bio razmjerno neznatan u dijelu od 8,32% (prema sudskoj praksi neznatan uspjeh je uspjeh manji od 10%-Županijski sud u Splitu, Gžx-641/14 od 17.02.2016.). Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

17.2.Prema čl.154. st.5. ZPP sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.

17.3.Tužitelju je stoga priznat i obistinjen slijedeći trošak: sastav tužbe-75 bodova, sastav podneska od 20.04.2026.-75 bodova, zastupanje na ročištima od 28.05.2025., 11.11.2025., 07.07.2026.- svako po 75 bodova, pristup na ročište za objavu presude-37,5 bodova, ukupno 412,5 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 825,00 eura+PDV=1.031,25 eura+400,00 eura na ime troškova vještačenja, ukupni trošak iznosi 1.431,25 eura. Tužiteljici nije priznat trošak pribave radnopravne dokumentacije u iznosu od 25,00 eura jer navedeni trošak punomoćnica nije dokazala u smislu zahtjeva odvjetnika upućenog tuženiku prije pokretanja predmetnog postupka.

18.U odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužiteljice, isti se smatra osnovanim. Naime, kako se pitanje isplate parničnog troška na račun punomoćnika već dulje vremena javlja kao prijeporno prilikom donošenja odluke u trošku u spisima između istog punomoćnika i istog tuženika kao poslodavca, a u odnosu na veliki broj žalbi tuženika, sud je pregledavanjem najnovijih drugostupanjskih odluka kojima su preinačene odluke ovog prvostupanjskog suda, odlučio da je izjavljeni prigovor kao osnovan. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da predmetnim zahtjevom tužitelj traži da se troškovi postupka isplate na račun njegovog punomoćnika, a ne samog tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odvjetnici Martini Radić Šunjić izdao punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takvih punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć, ni u kojem slučaju, ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u slijedećim odlukama: Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026., Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025. Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026., Županijski sud u Velikoj Gorici Gž R-59/2026 od 10.lipnja 2026.

19.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 20.srpnja 2026.

Sudac

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis