Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-271/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku, protiv ovršenika FURNIR PALAVRA d.o.o., OIB 57350071033, Ante Starčevića 1C, Mošćenica (Petrinja), kojeg zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr- 308/2026-9 od 15 svibnja 2026., 20. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-308/2026-9 od 15. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
" Odbija se prijedlog ovršenika kako glasi:
I. Odgađa se provedba ovrhe povodom prijedloga PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditeljice, protiv FURNIR PALAVRA d.o.o., [adresa], OIB: 57350071033, kao ovršenika, temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku posl.br. Pr-29/2025-4 od 3. veljače 2026.g., do pravomoćnog okončanja postupka povodom podnesenog prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i, u slučaju njegova usvajanja, do pravomoćnog okončanja postupka povodom žalbe protiv presude.
II. Nalaže se FINANCIJSKOJ AGENCIJI – FINA sa sjedištem u [adresa], OIB: 85821130368 da odgodi zapljenu i izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditeljici, povodom zahtjeva za izravnu naplatu protiv FURNIR PALAVRA d.o.o., [adresa], OIB: 57350071033, kao ovršenika, temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku posl.br. Pr-29/2025-4 od 3. veljače 2026.g., do pravomoćnog okončanja postupka povodom podnesenog prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i, u slučaju njegova usvajanja, do pravomoćnog okončanja postupka povodom žalbe protiv presude."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovršenik u kojoj određeno ne navodi žalbene razloge, ali iz sadržaja proizlazi da žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ovrha odgodi
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio i navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske-
6/24 dalje: OZ).
6. Ovršenik je podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate novčane tražbine, u kojem navodi da je u parničnom postupku u kojem je donesena presuda zbog ogluhe poslovni broj Pr-29/2025, na temelju koje je pokrenut postupak izravne naplate, podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe, a kako bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva šteta jer bi naplata tražbine u iznosu od 81.322,68 eura ugrozila njegovu egzistenciju i egzistenciju zaposlenih radnika zaposlenih smatra da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe.
7. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio kada je odbio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, jer da u ovom slučaju nisu ostvareni zakonski uvjeti iz čl. 65. st. 1. u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a
8. Naime, prema navedenoj odredbi čl. 65. st. 1. u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, sud će donijeti rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate novčane tražbine, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je uz to ispunjena (kumulativno) koja od pretpostavki iz toč. 1. do 11. čl. 65. st. 1. OZ-a.
9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je za prihvaćanje prijedloga ovršenika ispunjen zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 2. OZ-a, međutim, da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate novčane tražbine pretrpio nenadoknadivu štetu.
10. Ovršenik u prijedlogu u odnosu na prvu pretpostavku, da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta ne navodi niti obrazlaže okolnosti koje bi ukazivale na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe nastala za njega šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja.
11. Naime, za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se vjerojatnost bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Stoga, vjerojatnost nastanka štete, primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, pa je ovršenik prvenstveno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, što ovršenik nije učinio, a pri procjeni postojanja ovih pretpostavki sud odlučuje u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
12. Također, valja ukazati da kada bi se štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a smatrao svaki negativni utjecaj koji provedba ovrhe ima na poslovanje ovršenika koji je poslovni subjekt ili egzistenciju ovršenika koji je fizička osoba, onda ovrhovoditelj ne bi imao mogućnost naplatiti svoja potraživanja, niti bi se ovrha mogla provesti. Osim toga, odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik ne dobiva mogućnost da tim sredstvima raspolaže pa su stoga pravno neodlučni žalbeni navodi ovršenika da su zaplijenjena novčana sredstva nužna i prijeko potrebna za redovno poslovanje.
13. Što se tiče navoda ovršenika da je prvostupanjski sud trebao cijenit da je presuda zbog ogluhe nezakonito donesena, da je za očekivati da će njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje biti usvojen jer je priložio medicinsku dokumentaciju i da će doći do ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude zbog ogluhe te će pravno biti razmotrena žalba ovršenika, ukazuje se da sud u ovom postupku navedena pitanja nije ovlašten ispitivati, kao niti vjerojatnost uspjeha ovršenika u postupku povodom uloženog pravnog lijeka, jer o tome ne ovisi ocjena osnovanosti podnesenog prijedloga za odgodu.
14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
Osijek, 20. srpnja 2026.
Sutkinja
Biserka Trstenjak-Opačak
