Poslovni broj: Povrv-2913/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista KŽ, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Dumančić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica OŽ, dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 20. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba, Trg N. Zrinskog 17, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 487/2024 od dana 08. kolovoza 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.02.2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba, Trg N. Zrinskog 17, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-487/2024 od dana 08. kolovoza 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 30,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 08. kolovoza 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 107,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 30,00 EUR za period od 08.08.2024.g. do 20.07.2026.g., kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 22. svibnja 2024. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 38,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.02.2024.g. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Krešimir Valić donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-487/2024 dana 08. kolovoza 2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da je uvidom u njegovu bazu podataka utvrđeno da se predmetno potraživanje odnosi na stan u [adresa], pov. 41,50 m2,, a za koji Grad Zagreb nije bio vlasnik ni posjednik tijekom utuženog razdoblja. Uvidom u e - izvadak z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] E-41 razvidno je kako je u postupku povezivanja ZK i KPU rješenjem suda, posl. br.: Z-25454/12 od 29.09.2023. Republika Hrvatska uknjižena kao vlasnik. Nastavno ističe da on tijekom utuženog razdoblja nije bio ni posjednik niti vlasnik predmetne nekretnine, slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te se ističe se kako nema pravnog osnova temeljem koje bi onj bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 2913/2024 od 19.05.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-487/2024 od 08.08.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 19.05.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, navodeći Ovršenik prvenstveno ističe da je ovršni postupak reguliran Ovršnim zakonom (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024-u daljnjem tekstu OZ) kao unutarnjim propisom Republike Hrvatske, a istim je propisom reguliran postupak provođenja ovrhe, te nadležna tijela za provođenje, kao i potrebne isprave koje se smatraju vjerodostojnima. Naime, prijedlog za ovrhu nije podnesen temeljem vjerodostojne isprave propisane člankom 31. st. 1 OZ-a, te izvod iz poslovnih knjiga (kao jednostrana isprava) sam po sebi nije dokaz osnovanosti zahtjeva. Izvod iz poslovnih knjiga (kao vjerodostojna isprava) nije javna isprava, pa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku. Njome se ne dokazuje niti visina, niti dospijeće tražbine. Tužitelj je trebao priložiti račune za mjesece na koje se tražbina odnosi ili na drugi način dokazati osnovanost i visinu potraživanja, te dospijeće duga, a koji stav je zauzeo i Županijski sud u Varaždinu u presudi posl.br. 25 Gž-555/2018-2. Tuženik skreće pažnju na dostavljeni Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 173007201401 od 29.09.2014 . a kojem Ugovoru ne prileži odluka suvlasnika iako je čl.1., st.5. predmetna odluka propisana kao sastavi dio Ugovora, te u tom dijelu tuženik i nadalje prigovora osnovu potraživanja. U odnose na navode tužitelja u točki 3.2. podneska, tuženik dostavlja povijesni izvadak 41. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-41) upisanog u broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Katastarska općina: 999901, GRAD ZAGREB kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, a iz koje je razvidno da tuženik nikada nije bio upisan kao vlasnik predmetnog posebnog dijela. Uzmu li se u obzir odredbe čl.326. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014-u daljnjem tekstu ZVDSP), te činjenicu da je kao organ upravljanja bilo upisano društvo "VRANICA" Građevno poduzeće iz Sarajeva, Ulica JNA br.9, Grad Zagreb nije se mogao smatrati niti predmnijevanim vlasnikom, te stoga nije jasno iz kojeg razloga se tužitelj poziva na odredbe članka 84, st.2. ZVDSP-a. U točki 4. tužitelj se poziva na odredba čl. 1., st.6 Ugovora o potrošnji, te navodi kako je krajnji kupac, tuženik, u obvezi obavijestiti kupca, tužitelja, o svakoj promjeni vlasništva samostalne uporabne cjeline, te navodi kao je tuženik o navedenom tek podneskom od 17.06.2024. godine obavijestio tužitelja o nastaloj promjeni. Ukoliko je tome tako, onda nije jasno na koji dopis se tužitelj očitovao dopisom od 10.05.2024. godine, a sukladno kojem je odbio zahtjev za promjenu krajnjeg kupca, dok svi računi za isporučenu toplinsku energiju ne budu podmireni. Tuženik navodi kako nije uočio da je takvo postupanje tužitelja na Zakonu ili internim aktima tužitelja utemeljeno, te da takvim postupanjem i neutemeljenim odbijanjem zahtjeva za promjenu dovodi sebe u nepovoljan položaj. Nastavno na sve navedeno a budući ovrhovoditelj nije dostavio osnov potraživanja, uzimajući u obzir citirane odredbe važećih propisa kao i dostavljene dokaze nije dokazao niti pasivnu legitimaciju te on smatra kako nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio u obvezi podmiriti predmetno potraživanje u navedenom iznosu na navedenoj adresi, te u odnosu na navedeno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa), povijesni z.k. izvadak za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 18-102, 119- spisa), ugovor o potrošnji toplinske energije (list 109-118 spisa), prijepis utuženog računa (list 210-211 spisa), korespodenciju između stranaka (list 208-209 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 38,93 eura odnosi na usluge isporučene toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za mjesec siječanj 2024.g. u iznosu od 38,93 eura, kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženih računa. Daljnjim uvidom u citirane isprave, sud je također utvrdio činjenicu da je utuženi račun dospio na plaćanje 23.02.2024.g., kao i činjenicu da je tuženik naznačen kao potrošač, odnosno kupac toplinske energije za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom potrošača broj: 31730160901. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

9. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Kako je među strankama sporna pasivna legitimacija sud je izvršio uvid u z.k. izvadak za stan koji je predmet ovog postupka, kao i korespondenciju između stranaka.

11. Uvidom u e-izvadak z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] E-41 za stan na adresi u [adresa], sud je utvrdio kako je u postupku povezivanja ZK i KPU rješenjem suda, posl. br.: Z-25454/12 od 29.09.2023.g. kao vlasnik predmetnog stana uknjižena Republika Hrvatska.

12. Uvidom u dopis tužitelja od 10.05.2024.g. upućen tuženiku (list 209 spisa) kojim odgovaraju na njihov dopis od 25.03.2024.g., odnosno zahtjev za promjenom krajnjeg kupca za stan na adresi u [adresa], tužitelj se očituje kako nisu u mogućnosti uvažiti njihov zahtjev i izvršiti promjenu krajnjeg kupca jer su uvidom u knjigovodstvenu karticu utvrđeno kako postoji nepodmireno dugovanje za mjesec siječanj 2024.g. u iznosu od 38,93 eura, te neće moći uvažiti njihov zahtjev dok svi nepodmireni računi ne budu plaćeni.

13. Nadalje, uvidom u dopis tuženika od 17.06.2024.g. (list 208 spisa) sud je utvrdio kako tuženik navedenim dopisom obavještava tužitelja da je RH uknjižena kao vlasnica stana, te obzirom da u trenutku dodjele stana ĐŽ tuženik nije bio vlasnik stana, to tuženik moli da ga tužitelja briše kao vlasnika stana, da je ispostavljene uplatnice najmoprimki potrebno stornirati te da se tuženiku vrate sva novčana sredstva uplaćena u zajedničku pričuvu nakon 29.09.2023.g., i koji je dopis između ostalog upućen i tužitelju i GSKG.

14. Uvidom u prijepis utuženog računa i izvadak iz poslovnih knjiga nedvojbeno je utvrđeno postojanje duga za utuženo razdoblje, ujedno je utvrđeno da je kao korisnik i krajnji kupac evidentiran tuženik, da je iznos i datumi dospijeća s utuženog računa identičan onome na izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, a na koji način je sud utvrdio postojanje neplaćene tražbine tužitelja, iznos duga kao i tijek zateznih kamata tekućih od idućeg dana od dana dospijeća utuženog računa pa sve do isplate.

15. Odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06- dalje Opći uvjeti) propisano je da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine kada je vlasnik ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije. Nadalje, odredbom čl. 42. Općih uvjeta propisano je da je kupac dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene pisanim putem prijaviti distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose osobito promjenu vlasništva.

16. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih je razvidno da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao krajnji kupac toplinske energije kod tužitelja (i kojoj činjenici nije prigovarao sve dok RH nije uknjižena kao vlasnik stana), te obzirom na neprijepornu činjenicu da je tuženik uputio tužitelju zahtjev za promjenu potrošača dana 25.03.2024.g., dakle nakon obračunskog razdoblja na koji se utuženi račun odnosi za mjesec siječanj 2024.g., sud je neprijeporno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika u ovom postupku, a time i obvezu tužen ika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utuženi račun za koji ga tereti tužitelj u ovom postupku, neovisno o činjenici što tuženik više nije bio niti vlasnik niti korisnik predmetnog stana u utuženom razdoblju u siječnju 2024.g. Sud je stoga primjenom odredbi čl. 42, a u svezi čl. 88 st. 10 Općih uvjeta otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika.

17. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni stambeni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 2EG (prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije,), odnosno da se računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki stambeni prostor. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 2S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Raspodjela toplinske energije vrši se prema površini prostora tuženika (40,75 m2), a fiksni elementi računa se obračunavaju i naplaćuju neovisno o količini potrošene toplinske energije.

18. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP - a da se obraćao tužitelju radi pogrešno obračunate naknade niti da je podnio prigovor na utuženi račun u smislu odredbe čl. 14. i 15. Općih uvjeta.

19. Nadalje, kako je iz prijepisa utuženog računa razvidna činjenica izvršenja usluge tužitelja, kao i količina navodno isporučene toplinske energije, datum očitanja, datum prethodnog očitanja, prethodno stanje, potrošnja u razdoblju, kao i podaci za raspodjelu isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu, kao i način obračuna utroška za toplinsku energiju i naknada, kao i jedinične cijene za stan koji je predmet ovog postupka te obzirom da tuženik nije ničim dokazao da je podnosio prigovore na utužene račune (niti se je pozvao na predmetnu činjenicu) u smislu odredbe članka 15. Općih uvjeta temeljem koje je tuženik mogao pisanim putem tužitelju osporiti djelomično ili u cijelosti račune, u roku 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio platiti u roku dospijeća, kako je to navedeno i na svakom računu (str. 2.) pod stavkom „Reklamacije računa“, to je sud ujedno utvrdio i visinu tužbenog zahtjeva, kako to proizlazi iz utuženog računa.

20. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanje glavnog brojila, potrošnje toplinske energije, kao i način obračuna naknade za isporučenu i potrošenu toplinsku energiju po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, odnosno tvrdnju da je tužitelj pogrešno obračunao potrošnju toplinske energije, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio. Sud stoga nalazi da je u konkretnom slučaju upravo tuženik bio dužan predložiti vještačenje po vještaku odgovarajuće struke na njegov trošak i teret u smislu čl. 219 ZPP -a ukoliko je smatrao da je potrošnja predmetne komunalne usluge pogrešno obračunata, a što isti nije učinio, slijedom čega sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a zaključuje i nalazi kako tuženik nije dokazao predmetnu okolnost, te je stoga otklonjen prigovor tuženika kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva.

21. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tuženik do okončanja postupka nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP -a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tuženika dostavio sudu izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz neplaćenog dugovanja, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti navedeni iznos za isporučenu toplinsku energiju za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 38,93 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, te je stoga valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za predmetni iznos i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

22. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je utuženi račun dospio na platež dana 23.02.2024.g., to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana njegova dospijeća kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 7 toč.1 u iznosu od 10,00 eura, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura, i ostatak naknade u iznosu od 10,00 eura, što ukupno iznosi 30,00 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 08.08.2024.g. koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

24. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 25.09.2025.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 15,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 30,00 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 107,50 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

25. Kako tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 30,00 eura za period od 08.08.2024.g. do 20.07.2026.g. te je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

26. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 20. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 15,00 EUR

2. tuženiku

U Zagrebu, 20. srpnja 2026. godine