Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-68/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Pejiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek, Cara Handrijana 1, OIB: 96779488329, zastupanog po punomoćniku Borisu Guljašu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđivanja donošenja nedopuštenog otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-33/2024-22 od 17. ožujka 2026., dana 20. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-33/2024-22 od 17. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Odbacuje se tužba tužitelja uređena podneskom od 6. studenog 2024. koja sadrži tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju ČP od dana 7. ožujka 2024. Urbroj: 01-47/2024-SJM nezakonita i nedopuštena, te se tuženiku nalaže uspostava kontinuiteta radnog odnosa i povrat tužitelja na radno mjesto odnosno poslove koje je obavljao do dana nedopuštenog otkaza, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Ulica cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR-a (tisućustodvadesetpeteura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška postupka.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. ožujka 2024. Urbroj: 01-47/2024-SJM nezakonita i nedopuštena, te posljedično zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.

6. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu pozivajući se na primjenu odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR). U obrazloženju odluke, prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelju 7. ožujka 2024. zaposlenica tuženika ČPN u prisutnosti zaposlenika OP pročitala Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da je istu dala tužitelju, koji ju je pročitao te odbio potpisati primitak iste, pa je isti toga dana imao saznanje za povredu prava. Stoga da je od 8. ožujka 2024. počeo teći rok od petnaest dana za podnošenje zahtijeva zaštitu prava od poslodavca, te da je stoga zadnji dan tog roka bio 22. travnja 2024. Pored toga, prvostupanjski sud smatra da ako se uzme u obzir i činjenica da je pobijana odluka stavljena na oglasnu ploču 7. ožujka 2024. i da rok počinje teći od 8. ožujka 2024., te da je dostava putem oglasne ploče izvršena istekom roka od 3 dana, dakle 10. ožujka 2024., to je zadnji dan rok od 15 dana za podnošenje zahtijeva zaštitu prava od poslodavca 25. ožujka 2024. pa da je zahtjev za zaštitu prava od 26. ožujka 2024. podnesen izvan zakonskog roka.

7. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 381. st. 1. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upućuje žalba tužitelja jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost rješenja.

9. Suprotno žalbenim navodima i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

10. Žalitelj ističe kako je pogrešno prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja od 15. travnja 2024. kao nepravovremenu, uz obrazloženje da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava poslodavcu podnio izvan roka od 15 dana propisanog odredbom čl. 133. st. 1. ZR, smatrajući da je rok počeo teći dana 8. ožujka 2024., odnosno dan nakon pokušaja dostave odluke o otkazu ugovora o radu.

11. Navodi da prema odredbi čl. 133. st. 1. ZR, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.). Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3. istoga članka Zakona).

12. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik 7. ožujka 2024. pokušao tužitelju dostaviti odluku o otkazu ugovora o radu na radnom mjestu, da je tužitelj odbio potpisati primitak, te da je odluka 7. ožujka 2024. istaknuta na oglasnoj ploči poslodavca. Nadalje, nesporno je da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava poslodavcu podnio 26. ožujka 2024., a tužbu sudu 12. travnja 2024.

13. Način dostave odluke o otkazu u konkretnom slučaju uređen je kolektivnim ugovorom tuženika, sukladno čl. 132. st. 1. ZR. Naime, u slučaju kada je način dostave odluke o otkazu uređen kolektivnim ugovorom, početak tijeka prekluzivnog roka za podnošenje tužbe u radnom sporu računa se od dana kada je odluka uredno dostavljena radniku u skladu s tim kolektivnim ugovorom.

14. Naime, čl. 147. st.1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika (list spisa 88-120) propisano da se dostavljanje odluka s ostvarivanjem prava i obveza radnika iz radnog odnosa, obavlja u pravilu, neposrednom predajom radniku na radnom mjestu, koji se potpisuje na poslodavčevom primjerku i stavlja datum potpisivanja. Odredbama čl. 147. st. 4. i 5. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika izričito je propisano da se u slučaju odbijanja prijema, dostava obavlja putem oglasne ploče poslodavca te da se istekom roka od tri dana od isticanja pismena smatra da je dostava valjano izvršena.

15. Dakle, u situaciji kada je način dostave odluke o otkazu ugovora o radu uređen kolektivnim ugovorom, sukladno odredbi čl. 132. st. 1. ZR, početak tijeka roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz čl. 133. st. 1. ZR valja ocjenjivati prema odredbama kolektivnog ugovora, a ne prema danu prethodnog pokušaja neposredne dostave ili samog odbijanja primitka pismena.

16. Samo postojanje saznanja radnika o tome da je odluka o otkazu donesena, bez valjane dostave odluke sukladno ugovorenom načinu dostave, ne može se izjednačiti s dostavom odluke, niti može imati za posljedicu početak tijeka prekluzivnog roka za ostvarivanje sudske zaštite. Odredba čl. 133. st. 1. ZR koja veže početak roka uz saznanje za povredu prava odnosi se na situacije u kojima povreda prava nastupa bez donošenja pisane odluke, a ne na slučajeve pisanog otkaza ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2051/2019-2 od 9. travnja 2024.).

17. Slijedom navedenog, u situaciji kada je dostava odluke o otkazu provedena putem oglasne ploče, dan valjane dostave u smislu čl. 133. st. 1. ZR jest istek trodnevnog roka od isticanja pismena, a ne dan prethodnog pokušaja neposredne dostave. Međutim, u konkretnom slučaju to je 10. ožujka 2024. (nedjelja), a ne 11. ožujka 2024. (ponedjeljak), jer se suprotno tvrdnjama tužitelja ne radi o roku za kojeg je vezano poduzimanje kakve pravne radnje tužitelja za što bi bilo važno da se radi o danu kad sud radi u smislu čl. 112. st. 4. ZPP, već se smatra da je istekom trećeg dana izvršena dostava. Tek od toga dana mogao je početi teći rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu, koji je u tom slučaju istjecao 25. ožujka 2024.

18. S obzirom da je tužitelj zahtjev podnio 26. ožujka 2024., isti je nepravovremen, pa posljedično nisu ostvarene pretpostavke za podnošenje tužbe, u smislu čl. 133. st. 2. ZR.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP).

U Varaždinu 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić