Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-80/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tinu Zdravkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužen ice DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ireni Plevnjak, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje djeteta mlt. OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici CI, mag.iur. u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, te po tužbi tužiteljice DI, protiv tuženika RI, radi određivanja privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati, ostvarivanja osobnih odnosa i uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-899/2025-21 od 15. lipnja 2026., ispravljenog rješenjem istoga suda, poslovni broj: P Ob-899/2025-23 od 24. lipnja 2026., dana 20. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-899/2025-21 od 15. lipnja 2026., ispravljeno rješenjem istoga suda, poslovni broj: P Ob-899/2025-23 od 24. lipnja 2026.:

- potvrđuje u dijelu točki III. izreke kojim je tuženici naloženo da za uzdržavanje mlt. OI doprinosi mjesečni iznos od 150,00 EUR, počevši od dana donošenja rješenja 15. lipnja 2026. pa dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama, na tekući račun tužitelja;

- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke kojim je tuženici naloženo da za uzdržavanje mlt. OI doprinosi mjesečni iznos od 114,00 EUR i u tom se dijelu prijedlog tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. U nepobijanim točkama I., II. i IV. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Mlt. OI, rođen **.**.2016., stanovat će s ocem RI na adresi njegovog prebivališta/boravišta u [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. OI s majkom ĐI odvijat će se prema dogovoru roditelja, a ako isti izostane, na način kako slijedi:

- jednom tjedno - srijedom - pod nadzorom stručne osobe koju će za potrebe provedbe ove odluke imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, u trajanju od dva sata, od 17 do 19 sati, na mjestu koje će odrediti voditelj mjere nadzora.

III. Nalaže se ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. OI plaća mjesečni iznos uzdržavanja od 264,00 EUR, počevši od dana donošenja ovog rješenja 15. lipnja 2026. pa dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da je u slučaju kašnjenja u plaćanju dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve na tekući račun oca RI, OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Ova privremena mjera određuje se u trajanju 6 mjeseci, odnosno do drugačije odluke suda.“

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda od 24. lipnja 2026. ispravljen je uvod i izreka pobijanog rješenja i dijelu navođenja imena i prezimena tuženice, tako da umjesto „ĐI“ treba ispravno stajati „DI“.

2. Navedeno rješenje u odnosu na točku III. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači rješenje u pobijanom dijelu na način da odbije prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere da za uzdržavanje mlt. djeteta plaća mjesečni iznos od 264,00 EUR, odnosno da isto preinači na način da odredi iznos uzdržavanja u nižem iznosu ili da ukine rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži naknadu troška sastavljanja žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Predmet žalbenog postupka je privremena odluka o uzdržavanju djeteta mlt. OI od strane majke, kao roditelja koji ne stanuje s djetetom.

6. U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema podacima u spisu, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- da je dijete stranaka mlt. OI rođen **.**.2016.

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob - 2307/17-4 od 5. veljače 2018., odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 12. rujna 2017., prema kojem mlt. OI stanuje s ocem, a s majkom ostvaruje osobne odnose, koja za njegovo uzdržavanje doprinosi iznos od 900,00 kn mjesečno počev od 1. veljače 2018. pa nadalje, do svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec

- da se predmetni parnični postupak vodi radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanja zajedničkog djeteta stranaka mlt. OI, koji i dalje stanuje s ocem

- da iz prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) Trešnjevka proizlazi da je zbog trenutnog zdravstvenog stanja majke u najboljem interesu mlt. djeteta da osobne odnose s majkom ostvaruje pod nadzorom stručne osobe, s kojim mišljenjem su se suglasili roditelji i posebna skrbnica djeteta

- da je zatraženi iznos doprinosa za uzdržavanje od 264,00 EUR minimalna visina mjesečnog uzdržavanja propisana Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/25, dalje: Odluka) za dijete dobi od 7 do 12 godina

- da se tuženica nije protivila zatraženoj visini doprinosa za uzdržavanje djeteta.

7. Na temelju utvrđenih činjenica, i to poglavito da mlt. OI stanuje s ocem, a s majkom ostvaruje osobne odnose, pozivajući se na odredbe čl. 537. do čl. 540. ObZ- a, prvostupanjski sud je odredio privremenu mjeru kojom je tuženici naloženo da od dana donošenja rješenja 15. lipnja 2026. za uzdržavanje mlt. djeteta plaća zatraženi iznos od 264,00 EUR mjesečno.

8. U žalbi tuženica ističe da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao njezino imovinsko stanje, niti njezine vlastite potrebe, zbog čega rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da je 2. lipnja 2026. obavijestila prvostupanjski sud da će od 10. lipnja 2026. pa do točno neutvrđenog termina boraviti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb „AI“, što nije uzeto u obzir prilikom određivanja obveze uzdržavanja. Naime, da je očito kako zbog zdravstvenog stanja i liječenja do daljnjega neće biti u mogućnosti ostvarivati bilo kakve prihode po osnovi rada, što je odlučna činjenica u konkretnom slučaju. Nadalje, ukazuje na odredbu čl. 288. st. 1. ObZ-a prema kojoj se roditelj koji nije radno sposoban može osloboditi obveze uzdržavanja mlt. djeteta, te s tim u vezi na okolnost da je tijekom postupka dostavila medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je osoba s duševnim smetnjama zbog čega je nekoliko puta bila hospitalizirana, pa iako formalno nije utvrđeno da nije radno sposobna, navedeno jasno proizlazi iz njezinog zdravstvenog stanja, zbog kojeg nije u mogućnosti biti u radnom odnosu i ostvarivati prihode. U slučaju ocjene da postoje osnove za određivanje obveze uzdržavanja, ističe da se visina obveze ima odrediti uvažavajući relevantne okolnosti (prihode i potrebe) na strani djeteta i roditelja , a ne sukladno Odluci. Kako prvostupanjski sud navedene okolnosti nije utvrđivao, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi i da je u obrazloženju pobijanog rješenja, protivno stanju spisa, navedeno kako se traženom iznosu uzdržavanja nije protivila, što nije točno jer je iz odgovora na tužbu vidljivo da se protivi zahtjevu tužitelja u cijelosti.

9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima tuženice i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 346. ObZ-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je žalba tuženice djelomično osnovana.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja maloljetnog djeteta iz odredbe čl. 538. ObZ-a, sukladno kojoj se privremena mjera radi uzdržavanja, ako tim Zakonom nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

11. Naime, među strankama nije sporno da mlt. OI i nadalje stanuje s ocem, koji neposredno svakodnevne brine o djetetu, za čije uzdržavanje majka prema podacima u spisu doprinosi (neredovito) oko 120,00 EUR mjesečno, što nije dovoljno za zadovoljavanje njegovih ukupnim materijalnih potreba, pa je pitanje konačne visine, odnosno povišenja uzdržavanja predmet ovog parničnog postupka. Stoga je, radi zaštite najboljeg interesa djeteta i osiguranja novčanih sredstava za njegovo redovito uzdržavanje do pravomoćnog okončanja postupka, i prema prosudbi ovoga suda, bilo potrebno odrediti privremenu mjeru.

12. Međutim, osnovano tuženica žalbom ističe da prvostupanjski sud prilikom određivanja visine privremenog uzdržavanja nije u dovoljnoj mjeri cijenio njezine osobne i imovinske prilike. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženica zbog ozbiljnih zdravstvenih poteškoća u više navrata psihijatrijski liječena, da je tijekom postupka obavijestila sud o ponovnoj hospitalizaciji u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb „Sveti Rafael“, te da zbog svog zdravstvenog stanja nije zaposlena niti ostvaruje prihod po osnovi rada. Nadalje, proizlazi da trenutno ostvaruje isključivo inkluzivni dodatak u iznosu od 432,00 EUR mjesečno, te novčanu pomoć Grada Zagreba u iznosu od 25,00 EUR mjesečno, dok drugih redovitih prihoda nema.

13. Iako navedene okolnosti same po sebi ne predstavljaju osnovu za potpuno oslobođenje roditelja od obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta u smislu čl. 288. st. 1. ObZ-a, jer potpuna radna nesposobnost tuženice za sada nije utvrđena, one predstavljaju odlučne okolnosti za određivanje visine privremenog uzdržavanja. Naime, privremena mjera mora uspostaviti razmjernu ravnotežu između potrebe da se djetetu osiguraju sredstva za život i stvarnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, pri čemu se radi o privremenom uređenju odnosa do donošenja konačne odluke.

14. Stoga nije prihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda da je za određivanje visine privremenog uzdržavanja mjerodavna isključivo navedena Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, kojom je za 2025. godinu kao minimalni novčani iznos za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 7 do 12 godina propisan iznos od 264,00 EUR. Naime, minimalni iznos propisani tom Odlukom samo je jedno od mjerila za određivanje uzdržavanja, ali ne isključuje obvezu suda da pri određivanju visine uzdržavanja cijeni ukupne okolnosti konkretnog slučaja, između ostalog i mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja propisane odredbama ObZ-a.

15. Polazeći od činjenice da tuženica trenutno nema prihoda od rada, da ostvaruje samo socijalna primanja u ukupnom iznosu od 457,00 EUR mjesečno, da je njezina mogućnost stjecanja prihoda zbog zdravstvenog stanja znatno ograničena, ali imajući istodobno u vidu da roditeljska obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta predstavlja jednu od temeljnih zakonskih obveza roditelja, te da i tuženica, sukladno svojim mogućnostima, mora sudjelovati u uzdržavanju zajedničkog djeteta, ovaj sud cijeni da je za sada primjereno odrediti privremeno uzdržavanje u iznosu od 150,00 EUR mjesečno.

16. U preostalom dijelu, za iznos od 114,00 EUR mjesečno, žalba tuženice je osnovana jer bi određivanje uzdržavanja u ukupnom iznosu od 264,00 EUR mjesečno, obzirom na njezine trenutačne prihode i zdravstveno stanje, prema ocjeni ovog suda, predstavljalo nerazmjerno opterećenje koje nije u skladu s načelom razmjernosti između potreba djeteta i mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredaba čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, valjalo je žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točki III. izreke za iznos privremenog uzdržavanja od 150,00 EUR mjesečno, a djelomično ju uvažiti te u preostalom dijelu točke III. izreke preinačiti pobijano rješenje i prijedlog za određivanje privremenog uzdržavanja za daljnji iznos od 114,00 EUR mjesečno odbiti kao neosnovan.

18. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka, u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a, nije osnovan.

19. Točke I., II. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja nisu osporavane žalbom, pa ostaju neizmijenjene.

Varaždin, 20. srpnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško