Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-422/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:
Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mislavu Srb, odvjetniku iz Osijeka, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv dijela presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj: Pn-41/2025. od 16. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 20. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj: Pn-41/2025. od 16. lipnja 2026. u pobijanom dijelu točke II. izreke u odluci o trošku, kao i u točki III. izreke kojom je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen, potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj: Pn- 41/2025. od 16. lipnja 2026. naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 7.176,80 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 6. prosinca 2024. do isplate po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), zatim naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.621,50 EUR-a, dok je s preostalim dijelom zatraženog troška tužitelj odbijen (točka II. izreke), kao i sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu točke III. izreke kojom je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao i u odluci o trošku (točka II. izreke) u odnosu na dio kojim je odbijen žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tužena je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode, te predložila žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom pravične novčane naknade imovinske i neimovinske štete zbog neutemeljeno određenog istražnog zatvora kada je bio lišen slobode šezdeset dana, pa da mu za svaki dan pripada naknada u iznosu od 130,00 EUR-a odnosno 7.800,00 EUR-a ukupno, te na ime izgubljene zarade za to vrijeme iznos od 1.776,80 EUR-a ili ukupno 9.576,80 EUR-a.
7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 7.176,80 EUR - a jer da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 26. srpnja 2024. odbačena kaznena prijava protiv tužitelja zbog kaznenog djela protiv osobne slobode
– prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179a. istoga Zakona, pa da tužitelj s obzirom da je neosnovano lišen slobode ima pravo na naknadu štete sukladno članku 14. Zakona o kaznenom postupku jer je boravkom u istražnom zatvoru šezdeset dana bio odvojen od obitelji, da boravak u istražnom zatvoru predstavlja posebnu životnu situaciju pri čemu je osjećao strah i nelagodu, a da je to njegovo uhićenje bilo iznenađujuće za bližnje i izazvalo reakciju okoline, da je ostao bez zaposlenja i tako onemogućen u podmirivanju svojih obveza, pa da bi tužitelju s obzirom na sve navedeno pripadala naknada od 90,00 EUR-a za svaki dan odnosno 5.400,00 EUR-a, te naknada izgubljene zarade prema nalazu vještaka u iznosu od 1.776,80 EUR-a.
8. Odredbom članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske propisano je da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.
Odredbom članka 14. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:
152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.) propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena na kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.
Prema odredbi članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je odredbom članka 1100. stavak 1. istoga Zakona propisano da će sud u slučaju prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.
9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da težina utvrđenih povreda prava osobnosti tužitelja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, a ovaj sud također smatra primjerenim iznos od 90,00 EUR-a za svaki dan koji je tužitelj bio neopravdano lišen slobode odnosno ukupno 5.400,00 EUR-a.
10. Protivno žalbenim navodima sud je prilikom ocjene visine naknade uzeo u obzir da je tužitelj bio neopravdano osumnjičen za počinjenje kaznenog djela prijetnje i nasilja u obitelji prema izvanbračnoj supruzi kao oštećeniku, da je u to vrijeme bio star 30 godina, da je bio onemogućen kontaktirati svakodnevno s mldb. djetetom, da je izgubio zaposlenje, da je prema roditeljima osjećao stid i nelagodu, da je susjedima morao objašnjavati zbog čega je bio osumnjičen.
Također, sud je uzeo u obzir da je tužitelj za vrijeme boravka u istražnom zatvoru bio izložen neljudskim uvjetima boravka, da mu je bilo ograničeno komuniciranje s obitelji, da je imao poteškoće s spavanjem, da je osjećao strah zbog boravka u istoj sobi sa drugim osobama koje su počinile i teška kaznena djela ali da ipak tužitelj nije dokazao da su mu zbog tog neopravdanog lišenja slobode nastale povrede osobnosti, ugleda i časti u većem stupnju i s težim posljedicama što bi eventualno opravdavalo iznos veći od dosuđenog odnosno 130,00 EUR-a po danu koliko je zahtijevao.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
12. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1.l Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (točka II. izreke u odluci o trošku i točka III. izreke kojom je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva) potvrditi, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točka I. izreke) ostala neizmijenjena.
13. O zahtjevu tužene za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužitelja.
Vukovar, 20. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marijana Žulj Jakovljević
