Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-885/2026-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Ivane Požar članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv 1. tuženika NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tuženice JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Berislavu Knezu, odvjetniku u Vinkovcima, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-520/2025-14 od 7. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 20. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-520/2025-14 od 7. svibnja 2026. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženicima KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da prestane uznemiravati pravo vlasništva tužitelja CĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi oranica, kuća br.34 i dvor, površine 1173m2, i na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi oranica, ukupne površine 2353m2, na način da sa katastarske čestice [katastarska čestica], i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukloni sve uzroke prekomjernih neugodnih mirisa (gnojište), a koje se šire na nekretninu tužitelja upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se ubuduće kloni činjenja koje bi do njih dovelo, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju CĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženicima KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 825,00 eura, u roku 15 dana.“

2. Navedenu presudu u cijelosti pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), i to bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. i 2. toč.11., pogrešne primjene materijalnog prava sadržanog u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud prihvati žalbu tužitelja te preinači tužbeni zahtjev u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Nije podnesen odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za uklanjanjem uzroka prekomjernih neugodnih mirisa sa nekretnine u suvlasništvu 1. tuženika NĐ (u daljnjem tekstu: 1. tuženik) na kojoj 2. tuženica JĐ (u daljnjem tekstu: 2. tuženica) ima registriran OPG i bavi se obradom zemlje i uzgojem svinja, a koji se šire na nekretninu tužitelja.

6. Nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] oranica i kuća br. 34 i dvor površine 1173 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je upisano pravo plodouživanja i doživotnog stanovanja za korist njegovog oca OĐ, kao i vlasnik nekretnina kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 969 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 210 m2 i kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 1174 m2 upisanih u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] . Nije sporno ni da 1. tuženik JĐ KĐ (u daljnjem tekstu: 1. tuženik) suvlasnik u 3/12 dijela na nekretninama označenim kč. br. [katastarska čestica] u [adresa] koja se sastoji od dvorišta, pomoćnih zgrada i kuće površine 1705 m2, kč. br. [katastarska čestica] koja se nalazi u odvojku AĐ [adresa] u naravi oranica površine 210 m2, kč. br. [katastarska čestica] obje u naravi oranice površine 1174 m2 odnosno 663 m2. Nastavno iz zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prvostupanjski sud je utvrdio da je 26. svibnja 2022. pod brojem Z- 2423/2022 uknjižena osobna služnost – pravo plodouživanja uporabe i stanovanja na temelju međusobnog sporazuma od 25. svibnja 2022., i to na dio nekretnina 1. tuženika za korist 2. tuženice. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prvostupanjski sud je utvrdio da su nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje u naravi predstavljaju oranice u odvojku AĐ [adresa] površine 441 m2 odnosno 440 m2, u vlasništvu 1. tuženika u 3/12 dijela.

7. Tijekom postupka sporna je aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija 1. tuženika, kao i da li sa OPG 2. tužene na nekretninu tužitelja dospijevaju prekomjerni neugodni mirisi.

8. Saslušanjem svjedoka FĐ, ĆĐ, VĐ, UĐ i tuženika prvostupanjski sud je utvrdio:

- da 2. tužena ima registriran OPG u kojem se bavi obradom zemlje i uzgojem svinja dugi niz godina, te tužena živi na adresi [adresa] i iza kuće drži farmu na nekretnini na kojoj ima pravo uživanja,

- da 2. tužena trenutno na farmi drži 12 krmača i oko 70 komada prasaca u zatvorenoj staji, a povremeno tužena drži i 20 bravaca za tov,

- stajski gnoj 2. tužena drži u dvorištu u ograđenom prostoru koji prazni dva do tri puta godišnje,

- svjedoci i tuženici ističu da tužitelj oko 20 godina živi u [adresa] ([adresa]) i da u [adresa] na nekretninu AĐ kč. br. [katastarska čestica] dođe jednom ili dvaputa godišnje na dan ili dva vidjeti oca OĐ koji živi na navedenoj adresi, a ostale dane koje provede u Republici Hrvatskoj da boravi kod punca u mjestu [adresa],

- svjedok RĐ, prvi susjed tužene JĐ, je istakao da većinu godine sa neugodnim mirisima koji potječu od stajnjaka tužene nema problema, a da bude dana kada je visok pritisak i kad se osjeti miris ali smatra da mu to ne umanjuje kvalitetu života,

- saslušani svjedok ŠĐ je istakao da živi na nekretnini udaljenoj od tuženika 200-300 metara i da smrad sa farme tužene dolazi povremeno i u granicama normale u zavisnosti od vremenskih uvjeta i da mu smrad ne smeta, a da nije čuo niti od drugih susjeda da se žale na neugodne mirise koji dolaze sa farme 2. tužene,

- saslušani komunalni redar TĐ je izjavio da je 4. srpnja 2024. došao na farmu 2. tužene i da su tada tuženici stajski gnoj držali u ograđenom prostoru sačinjenom od drvenih šlepera i da tada nije osjetio prekomjerno neugodan miris, da tužitelja ne pozna jer po njegovim saznanjima živi u [adresa], ali da pozna njegovog oca koji je podnio više pritužbi zbog kojih je izlazio na teren, te da nije utvrdio bilo kakav prekršaj o komunalnom redu.

9. Prvostupanjski sud ističe da prema čl. 110. ZVDSP zaštitu od prekomjernih imisija poput neugodnih mirisa može zahtijevati vlasnik ili posjednik nekretnine koji je njima izložen. Tužitelj mora dokazati da mirisi bitno ometaju njegovo korištenje nekretnine, a kako na navedenoj adresi ne živi već na istu godišnje dođe jednom ili dvaput na dan ili dva, subjektivni osjećaj neugode tijekom tako kratkog vremena po ocjeni prvostupanjskog suda ne može doseći prag "prekomjernosti" potreban za sudski nalog za uklanjanje uzroka neugodnih mirisa. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nema aktivnu legitimaciju. Iskazi saslušanih svjedoka potvrđuju da neugodni mirisi nisu prekomjerni niti stalni, već se javljaju tek sporadično uslijed specifičnih atmosferskih prilika (visoki tlak). Kako svjedoci koji su susjedi tuženicima i koji u mjestu borave stalno ne smatraju da im je kvaliteta života narušena, prvostupanjski sud ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja koji u mjestu boravi tek najviše dva dana godišnje potpuno neosnovan. Pored svega ističe da se farma 2. tužene nalazi na selu gdje je uobičajeno da ljudi drže više ili manje stoke od koje se povremeno čuju i neugodni mirisi, ali koji nisu značajni i ne narušavaju neugodnim mirisima značajnije zrak. Zaključno, prvostupanjski sud utvrđuje da 1. tuženik prema izvodu iz upisnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i druge dokumentacije koja prileži spisu nije nositelj predmetnog OPG-a već njegova majka, ovdje 2. tuženica, te da nije niti član njenog domaćinstva već pomaže majci oko poljoprivredne proizvodnje i uzgoja stoke, pa da stoga nije pasivno legitimiran jer da tužba mora biti usmjerena protiv osobe koja uzrokuje smetnje ili ima pod kontrolom izvor tih smetnji.

10. U žalbi tužitelj ističe da je podnio vlasničku tužbu (actio negatoria), zbog čega je potpuno pogrešno zaključivanje prvostupanjskog suda u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja koje zaključivanje se temelji isključivo na tvrdnji tuženika, iako se iz činjeničnih navoda tužitelja može razabrati da se prekomjerni mirisi od stajskog gnoja šire sa nekretnina u suvlasništvu 1. tuženika na kojoj 2. tuženica ima registrirani OPG, na nekretninu tužitelja koja je zračnom linijom udaljena 30 metara, zbog čega je tužitelju onemogućeno korištenje njegove nekretnine zbog smrada u njegovom dvorištu, osobito kod promjena atmosferskih prilika i činjenice da tuženi stajski svinjski izmet ne sabiru u jami, već isti izvoze na oranicu koja je od nekretnine tužitelja omeđena samo kolničkom trakom. Ističe da se obzirom na sadržaj i stilizaciju tužbenog zahtjeva (prestanak uznemiravanja), tužba temelji na odredbi čl. 167 . ZVDSP, budući da tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva zaštitu od uznemiravanja. Navodi da se vlasnička tužba iz čl. 167. ZVDSP može se podnijeti u slučaju ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika u vlasništvu njegove nekretnine na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, tako da vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Nastavno ukazuje da u postupku po vlasničkoj tužbi iz čl. 167. ZVDSP, vlasnik mora dokazati vlasništvo svoje nekretnine i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u odnosu na vlasništvo stvari. Stoga, prema opće prihvaćenim načelima sudske prakse, druga osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika je svaka ona osoba koja je izvršila uznemiravanje, pri čemu navedeno uznemiravanje može biti počinjeno određenim radnjama koje predstavljaju čin smetanja, odnosno radnjama koje predstavljaju štetne imisije, zbog čega, u postupku povodom vlasničke tužbe iz čl. 167 ZVDSP, nije legitimiran samo vlasnik nekretnine s koje dolaze štetne imisije, nego i svaka druga osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika u vršenju vlasničkih prava (dakle, i određenog načina posjedovanja nekretnine). Zaključno ističe da je činjenično stanje u cijelosti ostalo nerazjašnjeno, a slijedom svega i pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo.

11. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju tužitelj upire u žalbi. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog pogrešnog pravnog pristupa i činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno.

12. Prema odredbi čl. 110. st. 1. ZVDSP nitko se ne smije koristiti ni služiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i slično, ako su prekomjerni obzirom na namjenu koja je prikladna toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona (prekomjerne posredne imisije).

13. Pri tome, tužba tužitelja temelji se na odredbi čl. 167. ZVDSP (actio negatoria), i to stoga što tužitelj tužbenim zahtjevom traži zaštitu od uznemiravanja, a koje uznemiravanje može biti počinjeno određenim radnjama koje predstavljaju štetne imisije. Stoga je tužitelj kao vlasnik gore navedenih nekretnina, suprotno pogrešnom pravnom zaključku prvostupanjskog suda, aktivno legitimiran za podnošenje vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja (actio negatoria).

14. Vlasnik nekretnine koja je izložena prekomjernim imisijama ovlašten je od vlasnika nekretnine (a 2. tuženika je suvlasnik susjednih nekretnina te iako nije registriran kao član OPG, pomaže svojoj majci, ovdje 2. tuženici u radu na OPG) s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke imisije i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije (čl. 110. st. 2. ZVDSP).

15. Naime, imisije su fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili korištenje susjednih nekretnina, a mogu biti dim, neugodni mirisi, čađa i sl. Granice preko koje se ne moraju trpjeti štetni utjecaji određuju se po nekoliko kriterija, pri čemu je osnovni način odašiljanje samih štetnih imisija. Po načinu odašiljanja imisije se dijele na neposredne ili direktne, posredne ili indirektne.

16. Pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za zabranom daljnjih prekomjernih štetnih imisija je utvrđenje postojanja prekomjernih imisija u smislu čl. 110. st. 1. ZVDSP, a za što je potrebno izvesti dokaze koje je tužitelj predložio, dakle očevid na licu mjesta i vještačenje pa stalnom sudskom vještaku za zaštitu okoliša koji će izmjeriti koncentraciju amonijaka i ostalih plinova na nekretnini tužitelja i farmi tuženika te se izjasniti koliko izmjerene vrijednosti utječu na normalan život na nekretnini tužitelja .

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 370. ZPP ukinuti presudu prvostupanjskog suda i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje obzirom da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud detaljno raspraviti sve odlučne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, uzimajući u obzir navedene zaključke ovog suda o aktivnoj legitimaciji tužitelja te pasivnoj legitimaciji 1. tuženika, te posebno cijeneći istaknute prigovore tužitelja utvrditi da li tuženici svojim postupanjem uznemiravaju tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih prava. Stoga valja provesti dokazni postupak te ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dajući za svoje zaključke jasne razloge koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, pravilno primjenjujući pritom materijalno pravo, kako bi ovaj sud mogao odlučiti po eventualnoj novoj žalbi o pravilnosti i zakonitosti iste, a novom odlukom odlučit će se i o troškovima postupka.

U Varaždinu 20. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec