Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-890/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Požar članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Moniki Grabovac Herceg, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Grada Nina, OIB: 55065959531, Višeslavov trg 1, Nin, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru broj P-2239/2024-7 od 30. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2239/2024-7 od 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-2239/2024-7 od 30. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Utvrđuje se da je tužitelj DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude upiše kao vlasnik za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika sve po pravomoćnosti ove presude.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničkog troška kao neosnovan.“

2. Navedenu presudu i rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka uvećane za trošak žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću osobno i po pravnim prednicima stekao pravo vlasništva na nekretnine označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je iz povijesti posjedovanja izdane od DGU Područni ured za katastar Zadar od 20. kolovoza 2024. vidljivo da svojim položajem predmetna kčbr. [katastarska čestica] odgovara staroj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu stare kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – podaci koji su bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k.o. [adresa]. godine. Pregledom podataka I. revizije, kojima raspolažu za k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) i k. o. [katastarska općina], a koji datiraju iz 1955., predmetne stare katastarske čestice evidentirane su posjedom:

- k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]: p.l. 342 [obrt], a kasnije je to Republika Hrvatska

- k. č. [katastarska čestica] (matična predmetnoj k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina]: p.l. 321 opće narodna imovina pod Upravom N.O.O. [adresa], a kasnije je to: Društveno vlasništvo – korisnik: Općina Zadar.

1999. godine (392-07/99-16/670) izvršena je dioba kčbr. [katastarska čestica] čime nastaje predmeta kčbr. [katastarska čestica] čijim posjednikom je evidentiran ZE, AE. Naime, Iz Odluke- suglasnosti Grada Nina Klasa:936-01/99-01/44 od 1. rujna 1999. (list 20) proizlazi da je tuženik Grad Nin ocu tužitelja sad pok. IE (otac DED) dopustio da parcerlira dio nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1000 m2, a što je i provedeno rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br Z-391/99 o upisu diobe kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u tadašnjem zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] (list 21). Međutim, spomenutom novom izmjerom formirana je nova k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je izlaganjem po izmjeri upisana posjedom (vlasništvom): Grad Nin, što je i vidljivo iz priloženog prijepisa posjedovnog lista.

7. Ocjenjujući u konkretnom slučaju da li su se u odnosu na tužitelja ispunili opći uvjeti za stjecanje prava vlasništva na prijepornoj nekretnini dosjelošću, prvostupanjski sud, na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku, nalazi utvrđenim da je tužitelj dokazao da je njegov otac sad pok. IE, a prije njega i njegov otac, a djed tužitelja, AE, a prije toga roditelji UE i to majka BE i otac DED, dakle prabaka i pradjed tužitelja bili u samostalnom, poštenom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine i to najkasnije prije Drugog svjetskog rata, jer saslušani svjedoci suglasno iskazuju da su prednici tužitelja obrađivali predmetnu nekretninu koju zovu Bila Stina, na istu su gonili ovce, svjedok ĆE sjeća se i prabake i pradjeda tužitelja BE i VE, parcela da je oduvijek bila u obitelji Beram, od pamtivijeka, a kasnije se ova nekretnina dalje prenosila unutar obitelji Beram, sve do tužitelja koji je istu nekretninu stekao još za života svog oca sad pok. IE koji je iznenada mlad preminuo, međutim isti je usmeno za života ovu parcelu darovao tužitelju, a što potvrđuje svjedokinja KE, majka tužitelja, koja svjedokinja vjerno opisuje na koji način je tuženik Grad Nin kao kompenzaciju priznao vlasništvo ove parcele njenom sad pok. suprugu IE, i to na ime obeštećenja koje je Grad Nin trebao platiti na ime asfaltiranja [adresa] nakon Domovinskog rata i na ime toga što se [obrt] hranila u ugostiteljskom objektu koji su još i prije Domovinskog rata, a i nakon Domovinskog rata na [adresa] držali svjedokinja KE – majka tužitelja zajedno sa svojim suprugom IE, kako to jasno i nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji također izričito iskazuju da se radi o nekretnini koja je u naravi jasno omeđena od susjednih, u jednom dijelu suhozidima, a u jednom dijelu i žičanom ogradom, pa se tako predmetna nekretnina nalazi u njegovom samostalnom, poštenom i mirnom posjedu dugi niz godina, osobno i po pravnim prednicima, dakle duže od 40 godina.

8. Prvostupanjski sud ističe da izvanknjižno vlasništvo nastaje u slučajevima stjecanja nekretnine u vlasništvo na temelju odluke suda ili druge vlasti, na temelju nasljeđivanja, kao i na temelju zakona, dakle da se na tim temeljima vlasništvo stječe bez obzira na upis u zemljišne knjige. Prvostupanjski sud smatra da su u konkretnom slučaju u smislu odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., dalje: ZOVO te Austrijskog Općeg građanskog zakonika -"Justizgesetzsammlung" br. 1/1811., dalje: OGZ). Prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza zaključuje da se tužitelj, osobno i putem svojih pravnih prednika, nalazi u samostalnom i poštenom posjedu ove nekretnine, a kraj činjenice da u konkretnom slučaju tuženik uopće ne tvrdi, niti dokazuje, da bi posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten, to su isti s obzirom na protek vremena stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, slijedom čega je odlučeno kao u izreci prvostupanjske presude.

9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. 6. Suprotno žalbenim navodima tuženika činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

10. U žalbi tuženik ističe da se iz dokumentacije koju uz tužbu prilaže tužitelj vidi da je njegov univerzalni prednik sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-[adresa], kao i da je odbijen njegov prijedlog za upisom vlasništva, tako da je prednik tužitelja bio primoran podnijeti prigovor u ispravnom postupku da bi upisao sporno pravo, a posljedično podnijeti i tužbu radi ispravka. Jer, odluke donesene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige mogu se pobijati samo specifičnim pravnim sredstvima koje je prednik tuženik imao na raspolaganju prema tada važećem Zakonu o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., dalje: ZZK), a ne tužbama koje sadrže opći tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva. Stoga, ističe prigovore prekluzije i promašene aktivne legitimacije, budući da je i tužitelj kao univerzalni sljednik IE vezan navedenom odlukom.

11. Međutim, na navode tuženika treba reći da je točno da je prednik tuženika IE sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (list 11- 12 spisa) ali da je iz povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] Bila Stina površine 2101 m2 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo da je na navedeni upis prava vlasništva za korist tuženika izjavio prigovor koji je zaprimljen pod poslovnim brojem Z-13681/2013, te da je prije donošenja odluke o prigovoru umro **.**.2014., a da je prigovor odbijen i zabilježba prigovora brisana pod poslovnim brojem Z- 5993/2016, dakle sve u vrijeme dok je tužitelj još bio maloljetan.

12. S tim u vezi treba ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-771/2024-2 od 17. lipnja 2025. prema kojem se nakon okončanog postupka preoblikovanja zemljišne knjige može podnijeti tužba radi utvrđenja prava vlasništva koje je stečeno ranije prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige, i to neovisno o tome što tužitelj nije koristio tužbu za ispravak u smislu odredbe čl. 197. ZZK. Naime, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisivalo se vlasništvo u skladu s upisima u zemljišnoj knjizi koja se vodila prema podacima stare izmjere, te se nije utvrđivalo vlasništvo u skladu s pravilima o osnivanju ili obnovi zemljišne knjige. Isto tako u postupku preoblikovanja nije donošeno rješenje kojim bi se stjecalo pravo vlasništva, već upravo suprotno prenosili su se podaci iz ranijih zemljišnih knjiga u novu bazu zemljišnih podataka.

13. Nadalje na žalbene navode da tužitelj nije dokazao da bi mu otac IE usmeno darovao predmetnu nekretninu zbog čega posljedično ističe prigovor ništetnosti darovnog ugovora zbog izostanka pisane i solemnizacijske forme, treba reći da je sunasljednica KE, supruga pokojnog IE potvrdila da je ugovor o darovanju ispunjen u smislu čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.). Također, suprotno žalbenim navodima tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, već traži utvrđenje prava vlasništva, i to prema činjeničnim navodima tužbe na temelju dosjelosti.

14. Dakle, stav je drugostupanjskog suda da ovaj pravni odnos treba promatrati kroz primjenu odredbi čl. 159. ZVDSP, te da je čl. 159. st. 2. ZVDSP normirano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, nekretninu stječe dosjelošću protekom 10 godina neposrednog samostalnog posjedovanja, a da je čl. 159. st. 3. ZVDSP propisano ako je posjed barem pošten, stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću po proteku 20 godina neposrednog samostalnog posjedovanja. Zaključno čl. 159. st. 4. ZVDSP propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. tog članka.

15. Pri tome treba voditi računa da odredba čl. 11. st. 1. ZVDSP propisuje da tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik, dok je čl. 11. st. 2. propisano da će se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Odredba čl. 18. st. 1 ZVDSP normira da je posjed zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), a čl. 18. st. 2. ZVDSP normira da je posjed istinit, ako nije pribavljen silom ni potajno, prijevarom ni zlouporabom povjerenja, dok čl. 18. st. 3. ZVDSP normira da je posjed pošten, ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

16. Po stavu ovog suda tužitelj je dokazao, da se nalazi kao posjednik u posjedu prijepora, uključujući i njegove pravne prednike najmanje 40 godina, a suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj nije trebao dokazivati samostalnost i poštenje posjeda, jer se oni presumiraju, već je tuženik trebao oboriti zakonsku presumpciju samostalnosti i poštenja posjeda tužitelja, a na koje okolnosti nije predložio nikakve dokaze, te ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva izvanrednom dosjelošću (čl. 159. st. 4. ZVDSP).

17. Naime, prema shvaćanju ovog suda, za stjecanje prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina, po samom zakonu - dosjelošću, u svakom je slučaju, neovisno je li riječ o redovnoj dosjelosti ili izvanrednoj, potreban samostalan posjed određene kvalitete, i to barem pošten ili savjestan posjed, kako prema pravnim pravilima par. 1460. OGZ tako i u smislu odredbi čl. 28. ZOVO, te čl. 159. ZVDSP, pa u okolnostima kada taj samostalan i pošten posjed traje preko 40 godina u smislu čl. 159. st. 4. ZVDPS ispunjeni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. U konkretnom slučaju, obzirom da posjed prednika tužitelja seže još od Drugog svjetskog rata, svakako su prije 17. studenog 1999. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tužiteljeva oca IE. Naime, u primjeni opće stvarnopravne normative o stjecanju stvarnih prava (vlasništvo, stvarne služnosti) dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u rok dosijedanja računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. ako su do 17. studenog 1999. bile ispunjene sve pretpostavke stjecanje stvarnog prava na određenoj nekretnini dosjelošću shodno pravnom shvaćanju iznijetom u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu D protiv Republike Hrvatske - broj 22768/12 (tako i Vrhovni sud u odluci proširenog vijeća broj: Rev-129/2025-6 od 27. svibnja 2026.).

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368 st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a tuženik je pobija očito samo u slučaju drugačijeg uspjeha u sporu, a ne osporava niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.

21. Zaključno, tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 20. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec