Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-95/2026-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sucu Andrijani Erdec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Zetović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EŠ kojeg brani branitelj po službenoj dužnosti Marko Golubić, odvjetnik iz Koprivnice, radi dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u čl.139. st.3 u svezi sa st.1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po čl.139. st.3. KZ/11 i kaznenog dijela prijetnje, opisano u čl.139. st.3. u svezi sa st.2. KZ/11, a kažnjivo po čl.139. st.3. KZ/11, sve u svezi s čl.51. KZ/11, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KO-DO-56/2026-1 od 16. travnja 2026. godine, nakon rasprave održane dana 20. srpnja 2026. u prisutnosti ODO u Koprivnici više državnoodvjetničke savjetnice EŠŠ, okrivljenika EŠ i branitelja okrivljenika odvjetnika Marka Golubića, dana 20. srpnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Optuženi EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin LŠ i ĐŠ rođene E, rođen **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom prometnom školom, vozač, nezaposlen, s evidentiranim primicima za 2025. godinu s osnove plaće u iznosu od 4.905,52 EUR te neoporezivim primicima u ukupnom iznosu od 2.196,14 EUR, vlasnik neregistriranog osobnog vozila marke „BMW“, god. proizvodnje 2000. i suvlasnik nekretnine na adresi stanovanja u ¼ dijela, neoženjen, bez djece, nije služio vojsku, neodlikovan, neosuđivanm za kaznena djela, nalazi se u istražnom zatvoru Zatvora u Varaždinu

k r i v  j e

I. što je,

1) u vremenu od prosinca 2025. do 18. veljače 2026., oko 04,00 sati, u Molvama, u nakani da je ustraši, svojoj majci ĐŠ putem mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] na njen mobilni uređaj pozivnog boja [broj telefona] poslao više poruka vezano uz štetu za koju smatra da mu je počinio njegov polubrat ŽŠ na njegovom automobilu te vezano uz korištenje vode u objektu u kojem živi, među kojima joj je u više navrata učinio izglednim da će joj se dogoditi nešto loše ako mu tu štetu ne nadoknadi i ne omogući mu upotrebu vode, pri čemu je spominjao i rješavanje nastale situacije na način kako je to rješavao njegov otac LŠ, zvani „ L“, svjestan da je isti 2011. pištoljem pucao na drugog čovjeka i da je ĐŠ to poznato, što je sve kod ĐŠ izazvalo strah za vlastitu sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2) dana 16. veljače 2026., u prijepodnevnim satima, u [adresa], na dvorištu obiteljske kuće u kojoj živi, u nakani da ga ustraši, svojem očuhu VŠ rekao da će ga riješiti cigani i šiptari, što je kod VŠ izazvalo strah za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode i to pod točkom 1) kazneno djelo prijetnje, opisano u članku 139. stavku 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 te pod točkom 2) kazneno djelo prijetnje, opisano u članku 139. stavku 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ, sve u svezi s člankom 51. KZ/11.,

pa se optuženiku OŠ temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 za kazneno djelo opisano pod točkom 1) utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

a za kazneno djelo opisano pod točkom 2) utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

III. te se optuženi EŠ temeljem istih zakonskih odredbi i temeljem članka 51. KZ/11.,

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca

IV. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženom EŠ se izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da će se dio kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 7 (sedam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

V. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom EŠ uračunava se u neuvjetovani dio kazne zatvora vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. veljače 2026., pa nadalje.

VI. Na temelju čl. 70. KZ/11 optuženom EŠ se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se optuženik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja, s time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje dvije godine.

VII. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu iz uvjetovanog dijela kazne i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne, ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom.

VIII. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) nalaže se optuženom EŠ da na ime troškova kaznenog postupka uplati iznos od 1.145,53 eura (tisuću sto četrdeset pet eura pedeset tri centa), a koji trošak se odnosi na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku psihijatru mr.sc. dr. med. Marija Vinković-Grabarić u iznosu od 1.045, 53 eura (tisuću četrdeset pet eura pedeset tri eura) te trošak paušala u iznosu od 100,00 eura (sto eura), i to u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podnijelo je ovom sudu dana 16. travnja 2026. optužnicu poslovnog broj KO-DO-56/2026-1 protiv okrivljenika EŠ zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje opisano u čl.139. st.3 u svezi sa st.1. KZ/11, a kažnjivo po čl.139. st.3. KZ/11 i kaznenog dijela prijetnje, opisano u čl.139. st.3. u svezi sa st.2. KZ/11, a kažnjivo po čl.139. st.3. KZ/11, sve u svezi s čl.51. KZ/11.

2. Iznoseći svoj stav o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. U dokazne svrhe, na temelju članka 430. u vezi s člankom 329. ZKP/08 pročitane su isprave, i to telekomunikacijska korespondencija (list 30-38), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01513476 (list 48), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 49-50), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (list 55- 61), zapisnik o pretrazi pokretne stvari (list 62-67), zapisnik o pretrazi pokretne stvari– posebno izvješće (list 252, 253-258).

4. U nastavku postupka ispitani su svjedokinja oštećenica ĐŠ, svjedok oštećeni VŠ, provedeno je psihijatrijsko vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika koje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju mr.sc.dr.med. Mariji Vinković-Grabarić a koja je ispitana na raspravi.

5. Suglasnošću stranaka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju mr.sc.dr.med. Marije Vinković- Grabarić od 26. lipnja 2026. (listovi 380-389 spisa).

6. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenika, pročitani su izvadak iz kaznene evidencije (list 150-151) i potvrda iz prekršajne evidencije okrivljenika (list 148-149).

7. Svjedokinja oštećenica ĐŠ u cijelosti je ostala kod iskaza danog pred sucem istrage. U bitnome je navela da joj je okrivljenik tijekom duljeg razdoblja slao poruke koje je shvatila kao prijeteće, pri čemu je od nje i supruga tražio novac te poručivao da će se, ako mu ne isplate traženi iznos, ponašati kao njegov otac, za kojeg je okrivljenik znao da je ranio drugu osobu. Upravo zbog takvog konteksta poruke su kod nje izazvale strah. Vezano uz događaj od 16. veljače 2026. navela je da je okrivljenik vozilom zapriječio prolaz kroz dvorište, nakon čega ga je njezin suprug VŠ zamolio da vozilo pomakne. Prema njezinu iskazu, okrivljenik je tada suprugu rekao da će ga „prebiti na mrtvo ime, kao što je tukao svojega oca“, dok je njoj pljunuo u lice. Istodobno je izričito navela da nije čula da bi okrivljenik rekao kako će nju ili supruga „riješiti Đ i Ž“, već da je govorio kako će napraviti „živu ogradu od Đ i V“. Na raspravi je dodatno navela da okrivljenik od adolescencije ima problema s konzumacijom droge, ponajprije marihuane, da je ranije pokušavao prestati te da smatra kako prijetnje ne bi upućivao kada bi bio bez utjecaja droge ili alkohola. Potvrdila je da je otac okrivljenika ranio jednu osobu, ali je naglasila da sina ne poistovjećuje s ocem. Također je navela da okrivljenik njezinu suprugu nikada nije rekao da će ga „riješiti Đ i Ž“, već samo da će napraviti „živu ogradu od Đ i V“, što je, prema njezinim riječima, navela i u ranijem iskazu. Smatra da bi okrivljeniku liječenje od ovisnosti moglo pomoći.

8. Svjedok oštećenik VŠ u cijelosti je ostao kod iskaza danog pred sucem istrage. Naveo je da je i prije prosinca 2025. bilo problema s okrivljenikom, ali da ih tada nije smatrao ozbiljnima. Potvrdio je da je okrivljenik njemu i supruzi slao poruke, pri čemu su se poruke iz prosinca 2025. uglavnom odnosile na traženje većih novčanih iznosa uz najavu da će ih u protivnom nastaviti prijavljivati različitim inspekcijama. Znao je i za poruku upućenu supruzi uz fotografiju pištolja, iako nije znao njezin točan sadržaj. Vezano uz događaj od 16. veljače 2026. naveo je da je okrivljenika zamolio da pomakne vozilo kako bi mogao proći traktorom i cisternom kroz dvorište. Okrivljenik mu je tada, prema njegovu iskazu, rekao da će ga „riješiti Đ i Ž“, spominjao osvetu i pokojnog oca te mu pljuvao u lice. Oštećenik je bio siguran da je prijetnja bila upućena njemu, dok se nije mogao pouzdano izjasniti je li istu prijetnju okrivljenik uputio i njegovoj supruzi, za koju je naveo da je bila nešto dalje i da joj je okrivljenik pljuvao u lice, vrijeđao je i govorio prostote. Oštećenik je naveo da je zbog takvog ponašanja i sadržaja izgovorenih riječi osjetio strah te smatrao da bi mu okrivljenik mogao nauditi. Dodao je da je okrivljenik i ranije dolazio u njihovo dvorište, vrijeđao i napadao majku, ali ga ranije nije prijavljivao jer mu nije želio nauditi, dok se za prijavu odlučio kada su prijetnje postale izravne i odnosile se na njegovo usmrćenje. Na raspravi je pojasnio da ĐŠ nije bila prisutna tijekom cijelog događaja te da mu je okrivljenik riječi da će ga „riješiti Đ i Ž“ uputio na početku, dok ona nije bila prisutna. Nije čuo da bi okrivljenik govorio o „živoj ogradi od Đ i V“, ostavljajući mogućnost da je to rekao supruzi. Također je naveo da je vidio okrivljenika kako drži mobilni telefon te da mu je poslije poslao određenu videosnimku, ali nije znao je li snimljen cijeli događaj.

9. Provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr.sc.dr.med. Mariji Vinković – Grabarić i uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje, te je vještakinja na raspravi navela kako kod okrivljenika postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela, osobito u slučaju povratka u obiteljsku sredinu obilježenu dugotrajnim konfliktnim i disfunkcionalnim odnosima. Kod okrivljenika utvrđeni su ovisni poremećaj osobnosti, posttraumatski stresni poremećaj i štetna uporaba droga, pri čemu se ne radi o dijagnozi zbog koje bi bilo indicirano prisilno psihijatrijsko liječenje. Vještakinja je pojasnila da je uporaba droga za sada sporadična, ali da postoji opasnost njezina razvoja u ovisnost, dok okrivljenik svoje ranije traume i ostale psihičke teškoće do sada nije liječio. Stoga je radi smanjenja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela predložila ambulantno liječenje i izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana. Na prigovor obrane da je dijagnoza postavljena na temelju samo jednog pregleda, bez ranije medicinske dokumentacije, vještakinja je navela da je zaključke donijela na temelju psihijatrijskog iskustva, pregleda i razgovora s okrivljenikom u trajanju od približno sat i pol te podataka sadržanih u spisu. Pojasnila je da je uobičajeno da psihijatar već prilikom prvog pregleda postavi radnu dijagnozu na temelju koje se planiraju daljnje liječenje i skrb. Vještakinja je obiteljske odnose okrivljenika ocijenila izrazito poremećenima, smatrajući da je okrivljenik unutar obitelji stavljen u položaj „žrtvenog jarca“ te da bi, osim njegova individualnog liječenja, bilo korisno provesti i obiteljsku psihoterapiju.

10. Okrivljenik je svoju obranu dao na kraju dokaznog postupka, te je isti tijekom cijelog postupka poricao počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te je u cijelosti ostao kod obrane iznesene tijekom prethodnih ispitivanja. Naveo je da su oštećenici, njegova majka ĐŠ i očuh VŠ, kritičnog dana došli u njegovo dvorište s namjerom da ga isprovociraju, zbog čega je uključio mobilni telefon i snimao cijeli događaj. Porekao je da je oštećenicima upućivao prijetnje koje mu se stavljaju na teret, uključujući navode da će ih „riješiti Đ i Ž“, ističući da takve izraze ne koristi. U odnosu na poruke koje je slao majci naveo je da nisu bile prijetećeg sadržaja, već da je njima pokušavao riješiti sporove vezane uz naknadu štete na njegovom vozilu i korištenje vode, pri čemu je želio probleme riješiti mirnim putem. Također je osporio da bi se pozivanjem na svog pokojnog oca želio prijeteći obraćati majci. Za događaj od 16. veljače 2026. naveo je da je VŠ došao u njegovo dvorište provocirati ga te da mu je i ranije činio razne nepravde, uključujući uskraćivanje vode i druge oblike zlostavljanja. Tvrdio je da su oštećenici protiv njega lažno prijavili prijetnje, dok je on protiv njih podnosio prijave nadležnim tijelima zbog njihovog postupanja prema njemu. Naveo je i da je cijeli događaj snimao mobilnim telefonom, koji je policija oduzela, smatrajući da bi snimka potvrdila njegovu obranu. Na raspravi je dodatno istaknuo da smatra kako se optužba temelji na neistinitim iskazima oštećenika, posebno navodeći da je njegova majka potvrdila kako nije bilo prijetnji, dok je u odnosu na VŠ ponovio da mu nije rekao da će ga „riješiti Đ i Ž“, već da će ga „staviti u zatvor“. Ostao je kod svih ranijih navoda da je bio žrtva dugogodišnjeg zlostavljanja i da su prijetnje koje mu se stavljaju na teret izmišljene.

11. Slijedom izloženog, a nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik u vremenu od prosinca 2025. do 18. veljače 2026. svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog dijela prijetnje iz čl.139. st.3. KZ/11 prema svojoj majci ĐŠ, te dana 16. veljače 2026. prema svojem očuhu VŠ.

12. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. st.3. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a djelo je počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj.

12.1. Prijetnja općenito mora biti, s obzirom na okolnosti pod kojima je izrečena, objektivno prikladna da kod adresata izazove strah, a nije važno kako ju je potonji subjektivno doživio, niti je li počinitelj zaista imao namjeru ostvariti je. Kod kaznenog djela prijetnje iz čl.139. KZ/11 za njegovu opstojnost je dovoljno konkretizirati ozbiljnu prijetnju kako bi se moglo ocijeniti je li ona svojim sadržajem i okolnostima pod kojima je izražena objektivno podobna izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti u osobe kojoj je upućena, dakle, bitno je da je prijetnja po svom karakteru, a s obzirom na okolnosti pod kojima je učinjena, objektivno prikladna da u osobi kojoj je upućena izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti, dok je nebitna namjera počinitelja da se ozbiljna prijetnja i ostvari, kao i da li je prijetnja izrečena neposredno toj osobi ili je ta osoba za prijetnju doznala preko treće osobe.

13. Sud je tako pročitanu telekomunikacijsku komunikaciju između okrivljenika i oštećenice cijenio kao dokaz koji potvrđuje dugotrajni konflikt između stranaka i kontinuirano zastrašujuće ponašanje okrivljenika prema oštećenici. Iz sadržaja poruka proizlazi da okrivljenik učestalo spominje nasilnu prošlost svog pokojnog oca, sebe naziva " O", navodi da "ne bude dobro", da je spreman "na sve" te šalje fotografiju osobe s vidljivim ozljedama uz poruke u kojima spominje nasilno ponašanje treće osobe. Navedene okolnosti objektivno pojačavaju ozbiljnost komunikacije te potvrđuju vjerodostojnost iskaza oštećenice da je takve poruke i kasnije izgovorene riječi doživjela kao stvarne prijetnje.

14. Nadalje, prema ocjeni suda, riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku VŠ predstavljaju ozbiljnu prijetnju u smislu članka 139. stavka 3. KZ, budući da su, s obzirom na sadržaj, način i okolnosti u kojima su izrečene, objektivno bile podobne izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti kod oštećenika, što je kod njega i izazvalo opravdani strah za vlastitu sigurnost. Pri tome nije odlučno što je okrivljenik prijetio da će zlo biti ostvareno posredovanjem trećih osoba, jer i takva prijetnja, ako je ozbiljna i konkretna, ostvaruje obilježja kaznenog djela prijetnje.

15. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, budući da je ista u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, koje je sud prihvatio kao vjerodostojne. Iako je okrivljenik tvrdio da je cijeli događaj snimao mobilnim telefonom te da bi snimka potvrdila njegovu obranu, pregledom privremeno oduzetog mobilnog telefona nije pronađena niti jedna snimka koja bi potvrdila njegove navode.

15.1. Sud je iskaz oštećenice ĐŠ prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem opisuje dugotrajno prijeteće ponašanje okrivljenika prema njoj te sadržaj poruka koje joj je upućivao, kao i prijetnju pozivanjem na način na koji je sukobe rješavao njegov pokojni otac. Iskaz oštećenice tijekom postupka ostao je dosljedan i logičan te je potvrđen sadržajem telekomunikacijske komunikacije između nje i okrivljenika. Iz pročitanih poruka proizlazi da je okrivljenik od oštećenice zahtijevao isplatu novčanog iznosa, učestalo navodio da „ne bude dobro“, da je spreman „na sve“, nazivao sebe „malim O“, pozivao se na način rješavanja sukoba svog pokojnog oca te joj slao fotografiju osobe s vidljivim ozljedama uz poruke u kojima spominje nasilno ponašanje treće osobe. Iako poruke same po sebi nisu predmet optuženja, sud ih je cijenio kao dokaz koji potvrđuje kontinuitet zastrašujuće komunikacije okrivljenika prema oštećenici i dodatno potvrđuje vjerodostojnost njezina iskaza.

15.2. Sud je vjerodostojnim ocijenio i iskaz oštećenika VŠ u dijelu u kojem navodi da mu je okrivljenik rekao da će ga „riješiti Đ i Ž“. Oštećenik je tijekom cijelog postupka u tom dijelu ostao dosljedan, dok je na raspravi pojasnio da su navedene riječi bile upućene njemu na početku događaja, prije nego što je oštećenica ĐŠ prišla bliže, čime je logično objasnio zašto ona taj dio razgovora nije čula. Sud nije izgubio iz vida da oštećenica nije potvrdila da je iste riječi čula, međutim navedena okolnost sama po sebi ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenika budući da se njihovi iskazi podudaraju u svim ostalim bitnim okolnostima događaja te zajedno s ostalim provedenim dokazima čine logičnu i uvjerljivu cjelinu.

15.3. Sud nije našao nikakav razlog zbog kojeg bi oštećenici neistinito teretili okrivljenika za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a njihovi iskazi u bitnim su dijelovima podudarni.

15.4. Sud je posebno cijenio nalaz i mišljenje sudske vještakinje psihijatrice, koje je prihvatio kao stručno, jasno i argumentirano. Iz nalaza proizlazi da kod okrivljenika postoje ovisni poremećaj osobnosti, posttraumatski stresni poremećaj i štetna uporaba droga te da postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela, osobito u slučaju povratka u disfunkcionalnu obiteljsku sredinu. Vještakinja je stoga predložila izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, koju je sud prihvatio. Sud, međutim, nije prihvatio dio usmenog iskaza vještakinje u kojem iznosi ocjene o vjerodostojnosti iskaza članova obitelji i njihovim međusobnim odnosima, budući da ocjena vjerodostojnosti pojedinih dokaza predstavlja isključivu zadaću suda.

16. Kako je u konkretnom slučaju zaštitni objekt kaznenog djela prijetnje iz čl.139. KZ/11, pravo svakog čovjeka da živi spokojno i neometano od drugih osoba, te na duševni mir i osjećaj sigurnosti, a kako je okrivljenik prijetnjom izrečenom oštećenicima to pravo povrijedio, odnosno narušio to pravo postupajući upravo u takvom cilju, okrivljenik je ostvario sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl.139. st.3. u svezi sa st.1. KZ/11 u odnosu na oštećenicu, majku, te obilježje kaznenog djela prijetnje iz čl.139. st. 3. u svezi sa st.2. KZ/11 prema oštećeniku VŠ, svome očuhu, pa ga je trebalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

17. Odredbom članka 23. KZ/11 propisano je da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

18. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje psihijatrice ne proizlazi da bi kod okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela postojala neubrojivost niti bitno smanjena ubrojivost. Slijedom toga, a kako tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti koje bi dovodile u sumnju njegovu ubrojivost, sud polazi od zakonske pretpostavke da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

19. Nadalje, sud je zaključio da je okrivljenik kaznena djela prijetnje počinio s izravnom namjerom jer kada se ponašao prema svojoj majci i očuhu na način opisan u izreci presude bio je svjestan svih obilježja tog kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje.

20. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod okrivljenika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja, odnosno on je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se zapravo na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, čega je okrivljenik nesumnjivo bio svjestan kao odrasla poslovno sposobna osoba.

21. Na strani okrivljenika nije utvrđeno da bi on postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

22. Stoga je okrivljenik kriv zbog počinjenja kaznenih djela opisanih u izreci presude.

23. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje je proglašen krivim, trebalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te pritom ocijeniti sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život i njegove osobne prilike.

24. Budući da je okrivljenik proglašen krivim za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona počinjena u međusobnom stjecaju, sud je, sukladno članku 51. Kaznenog zakona, najprije utvrdio pojedinačne kazne za svako kazneno djelo, a potom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora. Prilikom odmjeravanja pojedinačnih kazni sud je olakotnom okolnošću cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljenika. Međutim, navedena okolnost nije mogla biti odlučujuća imajući u vidu broj počinjenih kaznenih djela, njihovu težinu i okolnosti pod kojima su počinjena. Izrečene prijetnje sadržajno su bile izrazito ozbiljne i objektivno podobne izazvati osjećaj straha za život i tjelesni integritet oštećenika. Sud je također imao u vidu nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka iz kojeg proizlazi postojanje opasnosti od ponavljanja istovrsnih kaznenih djela, zbog čega je okrivljeniku izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio da okrivljenik nije iskazao žaljenje niti kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, niti je pokazao kritički odnos prema vlastitom ponašanju. Stoga je sud za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, smatrajući da se upravo takvom kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja.

25. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora u trajanju do pet godina), okrivljenik je osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 2 mjeseca te mu je uz primjenu odredbe članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci izvršava a preostala kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci neće se izvršiti ako u roku provjeravanja u trajanju dvije godine ne počini novo kazneno djelo i izrečena mu je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

26. Upravo izricanjem djelomične uvjetne osude u odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 2 mjeseca na način da da se kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci izvršava, a preostala kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci neće se izvršiti ako u roku provjeravanja u trajanju 2 godine ne počini novo kazneno djelo, može se postići svrha kažnjavanja, posebno imajući u vidu da će se optuženik podvrgnuti psihosocijalnom tretmanu za vrijeme trajanja provjeravanja po uvjetovanom dijelu osude.

27. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se uračunava u neuvjetovani dio kazne zatvora vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. veljače 2026., pa nadalje.

28. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).

29. Naime, prema čl. 70. st. 1. KZ/11 ovu sigurnosnu mjeru sud će izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. U konkretnom slučaju je riječ upravo o kaznenom djelu s obilježjem nasilja, a postojanje opasnosti od ponavljanja djela utvrđeno je provedenim psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika i vještakinja je preporučila izricanje sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana a takvu preporuku prihvaća ovaj sud. Naime, sud smatra kako se izrečenom sigurnosnom mjerom može se zaista utjecati na počinitelja starog 25 godina da više ne ponavlja kaznena djela s obilježjima nasilja te nauči kontrolirati svoje ponašanje i uspostaviti prihvatljiv način rješavanja sukoba.

30. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženi je dužan na ime troškova kaznenog postupka podmiriti iznos od ukupno 1.145,53 eura, a koji trošak se odnosi na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještakinji psihijatru mr.sc. dr. med. Marija Vinković-Grabarić u iznosu od 1.045, 53 eura te trošak paušala u iznosu od 100,00 eura, i to u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 20. srpnja 2026.

Sudac

Andrijana Erdec

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici

2. optuženik EŠ putem Zatvora u Varaždinu

3. branitelj po službenoj dužnosti – odvjetnik Marko Golubić

4. oštećenica ĐŠ

5. oštećenik VŠ