REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-599/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, , u upravnom sporu tužiteljice PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Tatjani Starčević, odvjetnici u Rijeci, Ante Starčevića 4, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, radi odobrenja za pružanje ugostiteljskih djelatnosti u domaćinstvu, 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi oglašavanja ništavim / poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/26-01/6, URBROJ: 529-06-03-02/4-26-2 od 19. siječnja 2026., kao i radi oglašavanja ništavim / poništenja rješenja prvostupanjskog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Mjesta rada Opatija, KLASA: UP/I-335-03/25-02/44, URBROJ: 2170-08-02/22-25-6 od 21. studenog 2025. te vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

II. Odbija se za zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljici da 1. i 2. zainteresiranim osobama IK i SK nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude ovog Suda.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II- 335-06/26-01/6, URBROJ: 529-06-03-02/4-26-2 od 19. siječnja 2026. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Mjesta rada Opatija, KLASA: UP/I- 335-03/25-02/44, URBROJ: 2170-08-02/22-25-6 od 21. studenog 2025., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za ukidanjem rješenja Primorsko-goranske županije, Ureda za turizam, Ispostava Opatija, KLASA: UP/I-334-08/98-06/745, URBROJ: 2170-06/6-98-3 od 20. listopada 1998., rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Opatija, KLASA: UP/I-335-03/11-01/37, URBROJ: 2170-12-01-11-9 od 14. travnja 2011. te rješenja o upisu pomoćnih kreveta u izreci rješenja o odobrenju, KLASA: UP/I-335-03/24-01/52, URBROJ: 2170-08-02/22-24-2 od 19. travnja 2024., izdana ovdje zainteresiranoj osobi BK iz [adresa], za smještajne objekte na adresi [adresa].

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/26-01/6, URBROJ: 529-06-03-02/4-26-2 od 19. siječnja 2026., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Mjesta rada Opatija, KLASA: UP/I- 335-03/25-02/44, URBROJ: 2170-08-02/22-25-6 od 21. studenog 2025., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu ovome Sudu kod kojeg je zaprimljena 14. travnja 2026., pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U svezi s tim tužiteljica je u tužbi u bitnome navela, da je izreka rješenja nejasna i proturječna obrazloženju rješenja, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, dok su činjenice u prvostupanjskom postupku nepotpuno i pogrešno utvrđene, što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava na temelju kojeg je riješena predmetna upravna stvar.

4. Iz navedenog da je razvidno kako je donošenjem osporavanog rješenja tuženika povrijeđena odredba čl. 8., 30. i 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP) te odredba čl. 98. stavak 5. ZUP-a i čl. 47. stavak 1. ZUP-a, što je dovelo do pogrešne primijene materijalnog prava i to odredbe čl. 34. stavak 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti „(Narodne novine“ broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21 i 152/24, u nastavku teksta ZUD), smatrajući da je u konkretnom slučaju trebala biti primijenjena odredba čl. 34. stavak 3. ZUD-a. Ukazala je, da je osporavano rješenje doneseno protivno odredbi čl. 37. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, u nastavku teksta OZ).

5. Tužiteljica je u opširno obrazloženoj tužbi koja je sadržajno jednaka žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome navela, da se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi postupak radi utvrđenja bračne stečevine i isplate te da je tijekom braka i trajanja bračne zajednice sa MK stečena i imovina, nekretnina u suvlasništvu BK i SK, ovdje zainteresiranih osoba, označenih kao k. č. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 504m[2] , nadstrešnice površine 30m , kuće- [adresa], površine 212m[2] i kuće- [adresa], površine 30m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da MK i BK predmetne nekretnine iznajmljuju i ostvaruju prihode, a da pritom za obavljanje takve djelatnosti za raspolaganje prijepornim nekretninama, nemaju tužiteljičinu suglasnost.

6. Stoga, tužiteljica smatra, da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 34. stavak 3. ZUD-a, u svezi s čl. 37. stavak 2. OZ-a, a sve imajući u vidu da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka te da je potrebna suglasnost bračnog druga za ishodovanje dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, slijedom čega tužiteljica tvrdi da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, pa je na okolnosti navedene u tužbi predložila vršenje uvida u spis predmeta upravnog postupka, saslušanje tužiteljice te po potrebi izvođenje drugih dokaznih prijedloga, a u tužbenom zahtjevu predložila je da se ponište/oglase ništavim osporavano rješenje tuženika od 19. siječnja 2026., kao i prvostupanjsko rješenje od 21. studenog 2025., sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

7. Tuženik je u Odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 22. svibnja 2026., odgovarajući na tužbene navode tužiteljice, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio, da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer iz zemljišnoknjižnog uloška za k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nesporno proizlazi da su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani BK i SK, ovdje zainteresirane osobe, svaki u ½ djela, dok tužiteljica nije upisana kao suvlasnica, niti je dostavila pravomoćnu sudsku odluku iz koje bi proizlazilo njezino stvarno pravno ovlaštenje na predmetnoj nekretnini, zbog čega je pravilno zaključeno da BK ispunjava uvjet iz čl. 34. stavak 2. točka 1. ZUD- a, a sve imajući u vidu da je u spis predmeta upravnog postupka dostavljena pisana suglasnost drugog zemljišnoknjižnog suvlasnika SK za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na gore navedenim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

8. Zainteresirane osobe, iako uredno pozvane izvan raspravnim rješenjem Suda od 22. travnja 2026. koje im je uredno uručeno 8. svibnja 2026. nisu dostavile odgovor na tužbu.

9. U ovom upravnom sporu 16. srpnja 2026. održano je ročite za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i zamjenice opunomoćenika zainteresiranih osoba BK i SK, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

10. Na istom ročištu za raspravu, opunomoćenica tužitelja je u cijelosti ostala kod svih navoda iznesenih u tužbi, tužbenom zahtjevu i predloženim dokaznim prijedlozima, nakon čega je na izričit upit Suda raspolaže li dokazom (pravomoćnom sudskom odlukom) iz koje bi proizlazilo tužiteljičino stvarno pravno ovlaštenje na predmetnoj nekretnini, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ili bilo kakav drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je ista upisana kao suvlasnica na navedenoj nekretnini, odgovorila da ne raspolaže i da je sudski postupak i dalje u tijeku, dok je zamjenica opunomoćenika zainteresiranih osoba pridružila se navodima tuženika iznesenim u odgovoru na tužbu, predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva.

11. Na istom ročištu za raspravu odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora, kraj dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnoga postupka, pa je rasprava zaključena, a presuda je objavljena 20.srpnja 2026.

12. Ovaj Sud je uvidom, u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrdio, da je tužiteljica Zahtjevima od 20. travnja 2025. tražila ukidanje prvostupanjskih rješenja KLASA: UP/I-334-08/98-06/745, URBROJ: 2170-06/6-98-3 od 20. listopada 1998., rješenja KLASA: UP/I-335-03/11-01/37, URBROJ: 2170-12-01-11-9 od 14. travnja 2011. te rješenja KLASA: UP/I-335-03/24-01/52, URBROJ: 2170-08-02/22-24-2 od 19. travnja 2024. izdanih BK za smještajne objekte u [adresa]., tvrdeći da je ona suvlasnica predmetnih nekretnina, po osnovi bračne stečevine, a nakon čega je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 31. srpnja 2025. pozvalo ovdje zainteresiranu osobu BK na dostavu dokaza o vlasništvu, odnosno o suglasnosti suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnim nekretninama, te je u podnesku od 14. kolovoza 2025., ovdje zainteresirana osoba IK navela kako osporava navode tužiteljice da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, istaknuvši da je predmetna nekretnina u isključivom vlasništvu nje i supruga SK, te ističe da joj suglasnost za obavljanje ugostiteljske djelatnosti od tužiteljice nije potrebna, dok je uz podnesak od 1. listopada 2025. dostavila i izjavu SK da je suglasan da BK pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu na predmetnoj nekretnini i vlasnički list za k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška].

13. Uvidom u priležeći zemljišnoknjižni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela u Opatiji od 25. srpnja 2025. za k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište i nadstrešnica, proizlazi da su kao vlasnici predmetne nekretnine upisani IK i SK, svaki u ½ suvlasničkog djela, pa imajući u vidu da je iz zemljišnoknjižnog izvatka na nesporan način utvrđeno da su kao vlasnici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisani i IK i SK, da je SK suglasan da BK na predmetnoj nekretnini pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu te da tužiteljica nije dostavila dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno, to jer prvostupanjskim rješenjem od 21. studenog 2025. odbijen zahtjev tužiteljice za ukidanjem gore navedenih rješenja Primorsko goranke županije, Ureda za turizam, Ispostave Opatija od 20. listopada 1998., 14. travnja 2011. te 19. travnja 2024. izdane iznajmljivaču, ovdje zainteresiranoj osobi BK iz [adresa]., za smještajne objekte na adresi [adresa].

14. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 21. studenog 2025., tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 19. siječnja 2026. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 21. studenog 2025., a koje rješenje tuženika je predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

15. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

16. Imajući u vidu da su relevantne odredbe za rješavanje ove upravne stvari citirane na stranici trećoj osporavanog rješenja tuženika, to je tužiteljica upoznata s istima, slijedom čega ih radi ekonomičnosti, Sud neće ponovno citirati u predmetnoj presudi.

17. Naime, suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, izreka rješenja nije nejasna niti je proturječna obrazloženju rješenja, odnosno razlozima navedenim u obrazloženju rješenja, dok je osporavano rješenje tuženika u cijelosti sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s člankom 98. stavak 5. ZUP-a, zbog čega je ovaj Sud mogao ocijeniti zakonitost istoga, a u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja navedene su sve odlučne činjenice bitne za pravilno rješavanje ovog upravnog spora, a također su i dokazi pravilno ocijenjeni i citirani su pravni propis na kojima je osporavana odluka tuženika utemeljena, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo.

18. Iz spisa predmeta upravnoga postupka razvidno je, da je prvostupanjsko tijelo odluku donijelo na temelju podataka sadržanih u javnim evidencijama i dokumentaciji priloženoj spisu predmeta, kao i onoj priloženoj uz zahtjev tužiteljice, pri čemu je pravilno primijenjen članak 8. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama prema kojem zemljišne knjige uživaju javnu vjeru te se smatra da potpuno i istinito održavaju pravno i činjenično stanje nekretnine, dok je iz zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] razvidno da su kao suvlasnici nekretnine upisani BK i SK, svaki u ½ djela. Tužiteljica nije upisana kao suvlasnica na navedenoj nekretnini, niti je u ovom upravnom sporu, a niti u upravnom postupku dostavila pravomoćnu sudsku odluku iz koje bi proizlazilo njezino stvarno pravno ovlaštenje na predmetnoj nekretnini zbog čega su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno zaključili da BK ispunjava uvjete iz čl. 34. stavak 2. ZUD-a, imajući u vidu da je u spis predmeta upravnog postupka dostavljena i pisana suglasnost drugog zemljišnoknjižnog suvlasnika SK, o pružanju ugostiteljske usluge u domaćinstvu na navedenoj nekretnini.

19. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da se nije smjelo odlučivati na temelju upisanog zemljišnoknjižnog stanja zbog činjenice da je u tijeku parnični postupak radi utvrđivanja bračne stečevine između tužiteljice i njezinog bivšeg supruga, ukazuje se tužiteljici, da samo vođenje sudskog postupka i zabilježba spora u zemljišnim knjigama ne proizvode konstutitivan učinak niti mijenjaju postojeće vlasničko stanje upisano u zemljišnim knjigama, već zabilježba spora predstavlja obavijest trećima da je određeni pravni odnos sporan, ali sama po sebi ne predstavlja dokaz suvlasničkog prava niti derogira načelo povjerenja u zemljišne knjige.

20. Također, neosnovano se tužiteljica poziva na odredbu članka 30. 47. i 51. ZUP-a, jer iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, da je tužiteljici bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, da je podnijela zahtjev, da je dostavila uz zahtjev dokumentaciju, iznijela pravne i činjenične navode koja su upravna tijela ocijenila i razmotrila te je prvostupanjsko tijelo zaključkom pozvalo ovdje zainteresiranu osobu, BK na dostavu dokaza o vlasništvu i suglasnosti suvlasnika, nakon čega je dokazni postupak dopunjen relevantnim javnim ispravama i očitovanjem stranaka, a kako su odlučne činjenice utvrđene iz javnih evidencija i nesporne dokumentacije, to nije postojala potreba za dodatnim izvođenjem dokaza niti ponovnim pozivanjem tužiteljice na očitovanje.

21. Naposlijetku, ukazuje se tužiteljici da se neosnovano poziva na pogrešnu primjenu odredbe članka 34. ZUD-a, jer navedena odredba zahtijeva da iznajmljivač bude vlasnik objekta ili da raspolaže sa pisanom suglasnošću vlasnika, odnosno suvlasnika, što je u konkretnom slučaju ispunjeno, jer je zainteresirana osoba BK upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine, a drugi upisani suvlasnik dao je izričitu pisanu suglasnost za iznajmljivanje nekretnine, dok prvostupanjsko tijelo nije ovlašteno mimo zemljišnoknjižnog stanja utvrditi izvanknižnog suvlasnika, niti samostalno ocjenjivati učinke eventualne bračne stečevine bez pravomoćne odluke nadležnog tijela, a eventualno pozivanje tužiteljice na odredbe Obiteljskog zakona o bračnoj stečevini, ne proizvodi automatski učinak prema trećima, niti mijenja zemljišnoknjižno stanje, sve dok takvo pravo nije utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom i provedeno u zemljišnim knjigama.

22. Slijedom svega navedenoga, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo, da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 38. stavak 1. točka 3. ZUD-a o ukidanju rješenja o pružanju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, jer BK i nadalje ispunjava uvjete iz članka 34. stavak 2. Zakona, a kako je to pravilno tuženik utvrdio u osporavanom rješenju.

23. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano pa su zainteresiranoj osobi priznati troškovi zastupanja putem njihova opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/21, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27. 46. i 52. Tarife te je zainteresiranim osobama priznat trošak sastava pristupa na ročište za raspravu održano 16. srpnja 2026. u iznosu od 1.250,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

24. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 116. stavak 1. ZUS-a.

U Rijeci 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice Tatjani Starčević, odvjetnici u Rijeci, Ante Starčevića 4,

- Tuženom Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14

- Opunomoćenicima zainteresirane osobe, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI