Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
Poslovni broj: Ovr-190/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K LJ U Č A K I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Silviji Maleš, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja OTP BANKA d.d. Domovinskog rata 81, OIB 52508873833, zastupana po punomoćnicima – odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gorana Veljović, Merima Ibrahimović i dr. u Puli, protiv ovršenika HHK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi prisilne naplate novčane tražbine u postupku izravne naplate pred FINA-om, dana 20. srpnja 2026.
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenica NHK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se pred FINA-om vodi na temelju ovršne isprave – zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Veliboru Panjković iz Rijeke pod brojem OV-1680/2016 od 21.01.2016. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a zbog kojeg je izjavila žalbu.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu izvansudske ovrhe koja se pred FINA- om vodi na temelju ovršne isprave navedene u točci I. izreke.
Obrazloženje
1. U prijedlogu od dana 6. ožujka 2026. ovršenica navodi da je zaprimila obavijest Financijske agencije (u daljnjem tekstu: FINA) o podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Veliboru Panjkovića iz Rijeke pod posl. br. OV-1680/2016 dana 21.01.2016.
2. Ovršenica predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pozivom na žalbeni razlog zastare propisan odredbom članka 50. st. 1. t. 11. OZ-a.
3. Naime, ističe da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 27.01.2026. godine, a zadužnica izdana 21.01.2016. godine pa s obzirom na zastarni rok od 10 godina za zadužnice potvrđene od javnog bilježnika, da je nesporno da je isti protekao.
4. Opreza radi, neovisno o utvrđenju zastare glavne tražbine, ističe zasebno i prigovor zastare u odnosu na dospjele kamate navodeći kako je zastarjelo potraživanje isplate s osnove sveukupne kamate u iznosu od 6.715,83 EUR, obzirom da se u odnosu na kamatu primjenjuje kraći zastarni rok od 3 godine od kada je ovrhovoditelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
5. Pored navedenog predlaže i odgodu ovrhe i navodi kako iz svega iznesenog osnovano proizlazi da je tražbina podnesena na izravnu naplatu u zastari, a da bi daljnjim provođenjem ovrhe nastala teško nadoknadiva šteta prema ovršeniku koju predstavlja činjenica da je tražbina u zastari, a u slučaju pokretanja postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva u toj parnici, a ne odgađanjem prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik bi morao pokrenuti novi postupak radi naknade štete, odnosno radi povrata stečenog bez osnove.
6. Pokretanje dodatnog postupka radi povrata stečenog bez osnove moguće je izbjeći odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, što je u skladu s načelom ekonomičnosti vođenja sudskih postupaka.
7. Ističe, kako sam prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije okolnost koja predstavlja štetu, niti je to okolnost na koju ovršenik ukazuje u prijedlogu za odgodu ovrhe. Ističe da štetu predstavljaju daljnji neophodni novčani izdatci potrebni za vođenjem parnice radi povrata stečenog bez osnove, a koji se s osnove sudskih pristojbi, kao i troškova zastupanja moraju predujmiti. S obzirom da je ovršenik uzdržavatelj članova kućanstva i nema nikakvu drugu imovinu osim novčanih sredstava to štetu da predstavlja okolnost da bi ovršenik bio dužan izdvajati novčana sredstva za vođenjem novog postupka, a koja su potrebitija za uzdržavanje članova kućanstva, čime postoji potencijalna nemogućnost povrata stečenog bez osnove.
8. Ovrhovoditelj je osporio prigovor zastare i usprotivio se prijedlozima ovršenika. U bitnom ističe da tražbina osigurana zadužnicom za vrijeme redovne otplate kredita dospijeva u mjesečnim anuitetima, odnosno, nakon raskida ugovora da cijela tražbina dospijeva na naplatu. Tako i u konkretnom slučaju, da je ovrhovoditelj nakon raskida Ugovora o kreditu kada je dospjela cjelokupna tražbina na naplatu, inicirao postupak naplate cjelokupnog duga putem postupka izravne naplate.
9. Ovrhovoditelj ističe i to da nakon što njegova tražbina nije bila uspješno namirena 2018. godine da je ponovo dana 10.01.2023. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem iste pravne osnove, a koja je isknjižena 10.01.2026.
10. Sukladno odredbi članka 210 stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 121/20 dalje: OZ) ovršeniku u postupku izravne naplate pred FINA-om kao pravna sredstva protiv tog postupka stoje na raspolaganju
- prijedlog da se donese rješenje kojim će sud naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Prema odredbi stavka 2. OZ-a a na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. i 53. OZ-a).
11. U konkretnom slučaju nesporno je da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate protiv ovršenice temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Veliboru Panjković iz Rijeke pod brojem OV-1680/2016 od 21.01.2016.
12. Ovršenica pobija pljenidbu i prijenos isključivo samo zbog prigovora zastare potraživanja, dakle pobija izvansudsku ovrhu iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka. 1. točka 11. OZ-a.
13. Budući da je ovrhovoditelj u cijelosti osporio prigovor ovršenice, a osnovanost prigovora nije dokazana javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se temelji njezina žalba opće poznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama već odluka o tome ovisi o spornim činjenicama koje sud u ovršnom postupku nije ovlašten utvrđivati to je, pozivom na odredbu članka 52. stavak 3. OZ-a u svezi članka 210. stavak 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.
14. U odnosu na prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe prema odredbi članka 65. stavk 1. OZ-a, a u svezi sa članka 210. stavka 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi u cijelosti ili djelomice ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je uz to ispunjena koja od pretpostavki iz točke 1. do 11. članka 65. OZ-a.
15. Međutim, iako je ovršenica izjavila žalbu iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a zbog čega je zaključkom upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe (postupka izravne naplate) nedopuštenom, čime je ispunjen prvi uvjet za odgodu ovrhe i to onaj iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, ista nije učinila vjerojatnim da bi da bi provedbom postupka izravne naplate pretrpjela nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu.
16. Ovršenica kao razlog za odgodu ističe postupak radi naknade štete, odnosno postupak povrata stečenog bez osnova (koji su po njoj neminovni s obzirom da je potraživanje u zastari) i troškove tih postupaka za koje potrebno izdvojiti novčana sredstva, a koja sredstva da su potrebitija za uzdržavanje članova njezina kućanstva, 17. Međutim, sve navedeno ne opravdava postojanje subjektivnog uvjeta na način kako to propisuje članak 65 OZ-a jer je za odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe, glede propisanog subjektivnog uvjeta odlučno pitanje vjerojatnosti nastanka takve štete koja je uzrokovana provedbom ovrhe, a koju ovršenica u slučaju pozitivnog ishoda parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ne bi uopće mogla ili bi teško nadoknadila od ovrhovoditelja u nekom redovnom postupku pred sudom.
18. U tom pravcu ovršenica ne navodi nikakve okolnosti, dakle okolnosti iz kojih bi proizlazila vjerojatnost da joj ovrhovoditelj (banka) ne bi mogao nadoknaditi štetu nastalu provedbom ovrhe u eventualnom postupku protuovrhe ili drugom parničnom postupku, dakle, vratiti joj novčana sredstva zaplijenjena predmetnom ovrhom i naknaditi joj troškove tih postupaka, to prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan pa je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Šibeniku, 20. srpnja 2026.
SUTKINJA
Silvija Maleš
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave. Žalba se dostavlja ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušteno izjavljivanje pravnog lijeka (članak 11. stavak 5. OZ-a)
DN-a: - punomoćnicima ovrhovoditelja
- punomoćnicima ovršenice
