Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Povrv-247/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tužene IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja AČ, odvjetničkog vježbenika u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 20. srpnja 2026.
presudio je
I. Ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Gordana Legović iz Rijeke, pod poslovnim brojem Ovrv-1405/2021. od 16. veljače 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da namiri tužitelju iznos glavnice u iznosu od 181,41 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 104,59 eura od 23. travnja 2021. pa do isplate
- na iznos od 38,41 eura od 24. travnja 2021. pa do isplate
- na iznos od 38,41 eura od 22. lipnja 2021. pa do isplate
po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog i parničnog troška sa zatraženim zateznima kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16. studenog 2021. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave potražujući od tužene isplatu ukupnog iznosa od 2.636,31 kuna na ime neplaćenih računa za isporučenu električnu energiju, sa zateznom kamatom od 22. lipnja 2021. do isplate, uz naknadu ovršnog troška.
2. Javni bilježnik Gordana Legović iz Rijeke, dostavila je tuženici obavijest o predmetnom potraživanju od 14. prosinca 2021., koja je na obavijest reagirala 16. prosinca 2021. navodeći da je utuženo potraživanje prema prijedlogu za ovrhu u potpunosti plaćeno dana 1.prosinca 2021., o čemu se dostavlja i potvrda o plaćanju na ukupan iznos od 2.861,23 kn (list 30 spisa).
3. Javni bilježnik Gordana Legović iz Rijeke, donijela je 16.veljače 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnog broja Ovrv-1405/2021., na koje je tuženica pravovremeno uložila prigovor u kojem ponavlja da je predmetno potraživanje namirila 1. prosinca 2021. (list 36 spisa).
4. Ovaj je sud rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage rješenjem od 29. ožujka 2023. poslovnog broja Povrv-87/2023-3, te je ukinuo sve provedene ovršne radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim je rješenjem tužitelj pozvan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica u roku od 15 dana od primitka rješenja pozivom na odredbu članka 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022.,155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP). Tužitelj je rješenje uredno zaprimio 29. ožujka 2023.
5. U prigovoru tuženica ističe da je utuženo potraživanje namirila još 1. prosinca 2021. o čemu dostavlja dokaz o plaćanju iznosa od 2.861,23 kuna. Iz dokaza o plaćanju nedvojbeno je utvrđeno da je tuženica tužitelju i po njegovoj opomeni izvršila uplatu dugovanja u ukupnom iznosu od 2.861,23 kuna 1. prosinca 2021.
6. Tužitelj dostavlja sudu podnesak s prilozima 3. siječnja 2024. u kojem netočno ističe da je tek 13. prosinca 2023. zaprimio prigovor tuženice mada je isti zaprimio najkasnije 29. ožujka 2023. zajedno s rješenjem o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha. U podnesku od 3. siječnja 2024. tužitelj ne spori da je tužena izvršila plaćanje 1. prosinca 2021. u iznosu od 2.861,23 kuna, odnosno 379,75 eura i to prema opomeni broj 012201168779-2111902-8. Ta je uplata ispravno evidentirana po pozivu na broj. Međutim, poziv na broj iz priložene potvrde o izvršenoj transakciji koju prilaže tuženica da ne odgovara niti jednom pozivu na broj računa koji su utuženi sukladno Izvodu iz poslovnih knjiga, dakle, tužitelj tvrdi da se uplata tuženice ne odnosi na utužene račune. S druge strane, tužitelj navodi da je tuženica platila dio glavnice po utuženim računima pa stoga povlači tužbeni zahtjev za ukupan iznos od 186,50 eura potražujući isplatu preostalog iznosa od 181,41 eura (računi za mjesece travanj i lipanj 2021.) sa zateznima kamatama od dospijeća do isplate kako je specificirano u točki I. izreke, sve uvećano za ovršni trošak u iznosu od 58,07 eura kao i parnični trošak prema troškovniku.
7. Sud je temeljem provedenog dokaznog postupka donio presudu poslovnog broja Povrv-87/2023-9 od 1. ožujka 2024. kojom je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tražio isplatu 181,41 eura zajedno sa zateznim kamatama, dok je rješenjem istog poslovnog broja utvrdio povlačenje tužbe za 168,50 eura. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovnog broja Gž- 516/2024-2 od 27. lipnja 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Uputa je drugostupanjskog suda otkloniti proturječje između razloga presude o sadržaju isprava i samih isprava.
8. Sud je izveo dokaze čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (list 7-8 i 56-57 spisa), dokaza o uplati (list 30 spisa) i računa (list 58-70 spisa). Ocjenjujući sve provedene dokaze, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
9. Tuženica je dostavila dokaz da je 1. prosinca 2021. platila određeno potraživanje tužitelja, i to po njegovoj opomeni. Tuženik, osporava da bi tuženica plaćanjem iznosa od 2.861,23 kuna, odnosno 379,75 eura, i to prema opomeni broj 012201168779-2111902-8, podmirila upravo utuženo potraživanje, ali ističe kako je podmirila dugovanje u visini od 168,50 eura i u tom je dijelu povukao tužbeni zahtjev. Pritom tužitelj ne dostavlja u spis opomenu po kojoj je tuženica izvršila navedeno plaćanje, a kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi što je tuženica platila 1. prosinca 2021. Tužitelj navodi da broj opomene nije istovjetan brojevima utuženih računa, istovremeno navodeći da je uplatom od 1. prosinca 2021. podmirila dugovanja za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2021., s tim da je razvidno iz računa za navedene mjesece koje je tužitelj dostavio niti jedan od njih nema poziv na broj identičan pozivu na broj na koji se pozvala tuženica prilikom uplate 1. prosinca 2021.
10. Dakle, tužitelj izdaje račune po kojima korisnici, uključujući i tuženicu, vrše uplate. Tužitelj je taj koji vrši obračun temeljem kojeg korisnici njegovih usluga mogu znati koliko trebaju platiti i na koji se poziv na broj pozvati kada plaćaju određeno potraživanje na koje ih tužitelj poziva. Stoga je upravo tužitelj, kao jedina osoba koja izdaje račune i u njima navodi poziv na broj plaćanja na koji se treba pozvati prilikom uplate kako bi plaćanje bilo valjano knjiženo, u spis trebao dostaviti opomenu čiji poziv na broj odgovara uplati koju je tuženica izvršila 1. prosinca 2021., a kako bi sud mogao ocijeniti poziva li se tuženica opravdano na okolnost da je utuženo potraživanje tužitelja podmirila. Očigledno tužitelj, pored mjesečnih računa, izdaje i opomene ukoliko korisnik ne podmiri svoje obveze na vrijeme i redovito te tada kao poziv na broj navodi neki drugi poziv na broj, različit od poziva na broj sadržanih u samim računima. To tim više, a budući da upravo tužitelj može kontrolirati što će se i kada, ovisno o pozivu na broj koji je naveden u računu ili opomeni, smatrati plaćenim, upravo tužitelj treba dokazati na što se odnosila opomena po kojoj je tuženica izvršila plaćanje 1. prosinca 2021. U protivnom bi, tuženica, kao potrošač, bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelja koji vrši obračun i određuje koje će potraživanje biti podmireno ovisno o pozivu na broj koji navede u računu.
11. Kako tužitelj nije dokazao da se uplata od 2.861,23 kuna, odnosno 379,75 eura izvršena 1. prosinca 2021., ne odnosi na utuženo potraživanje, a da datum plaćanja koincidira i s pokretanjem ovog postupka, to je sud stava da je tuženica podmirila upravo utuženo potraživanje, te je tužbeni zahtjev tužitelja odlučio odbiti kao neosnovan i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke presude.
12. Odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II. izreke, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu. Također nije relevantno je li tuženica (djelomično) namirila utuženo potraživanje nakon podnošenja prijedloga za ovrhu budući da je tužitelj djelomično povukao tužbu tek podneskom od 3. siječnja 2024. te ne može ostvarivati pravo na naknadu prethodno mu nastalih troškova budući da nije povukao tužbu odmah po udovoljenju tužbenom zahtjevu u smislu odredbe članka 158. stavka 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog i parničnog troška valjalo je kao neosnovan u cijelosti odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke presude.
Rijeka, 20. srpnja 2026.
Sudac
Mirela Popović Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).
Dostaviti:
- punomoćnicima tužitelja Odvjetničkom društvu Vukić i partneri iz Rijeke
- tuženoj IČ
