Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Vinkovci, Trg B.J.Šokčevića 17

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-519/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici OĆ, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku GĆ, odvjetniku u [adresa], nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 11.lipnja 2026. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja OĆ, odvj. u [adresa], potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 20.srpnja 2026.godine, radi stjecanja bez osnove, dana 20.srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana isplati tužitelju HĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sada privremeno na adresi [adresa], iznos od 25.000,00 Eur-a (slovima: dvadesetpettisuća eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 13. rujna 2024. g. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za 3%, kao i da mu naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za 3%.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sada privremeno na adresi [adresa], na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.329,72 eura (slovima: pettisućatristodvadestidevet eura i sedamdesetidva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 5.329,72 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je do dana 11. 7. 2024. živio u stanu broj 3 površine 89,12 m2 koji se nalazi na prvom katu stambene zgrade u [adresa], šifra stana (S3-B), a koji stan je u postupku otkupa od strane njegovog punca, ovdje tuženika, koji predmetni stan otkupljuje od Republike Hrvatske, Ministarstva branitelja. Navedeni stan nalazi se u Stambenoj zgradi K. B. 11. i 13. i dvorište [adresa] površine 786 m2 koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], ali budući da tuženik još uvijek nije otkupio predmetni stan u cijelosti, isti se još u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima u vlastovnici vodi pod rednim brojem 1, kao vlasništvo Republike Hrvatske i to 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom. Također, tužitelj ima uredno prijavljeno prebivalište na predmetnoj nekretnini još od 23. 11. 2020.

1.1. Tužitelj HĆ je u braku sa suprugom EĆ, tuženikovom kćerkom, te je zajedno s njom i njihovom mlt. kćeri HĆŽ živio u predmetnom stanu sve do dana 2. 6. 2024. kada se supruga sa kćeri odselila iz stana, dok je tužitelj i dalje nastavio živjeti u njemu. Međutim, tužitelj više ne živi u predmetnom stanu upravo zbog činjenice što ga je tuženik smetao u posjedu i to dana 11. 7. 2024. na način da je u gore navedenom stanu, protiv volje tužitelja, promijenio bravu na ulaznim vratima stana u kojem živi tužitelj i izbacio tužiteljeve stvari na hodnik stambene zgrade ispred ulaznih vrata stana, te o tome obavijestio tužitelja putem poruke. Zbog navedenog se pred Naslovnim sudom vode postupci radi smetanja posjeda pod poslovnim brojevima Psp-2/2024 i Psp-3/2024.

1.2. Tužitelj i njegova supruga imali su s tuženikom dogovor da žive u navedenom stanu te da će otkupiti stan od tuženika kada on postane vlasnikom stana. Zbog navedenog, tužitelj je tuženiku dao zajam u iznosu od 27.000,00 eura koji je tužitelj dobio prodajom svoje obiteljske kuće u [adresa], tj. nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] H [adresa], dvorište površine 646 m2, Kuća, [adresa] površine 86 m2 i Pomoćna zgrada, [adresa], u svibnju 2019., a koji zajam će prilikom otplate stana državi od strane tuženika postati dio kupoprodajne cijene za stan, da će tužitelj i njegova supruga nastaviti plaćati rate za otkup do isplate (što su i činili sve do sada), te će na kraju tužitelj i njegova supruga tuženiku isplatiti razliku u vrijednosti stana jer se predmetni stan prodavao za 60.000,00 eura. Navedenu obiteljsku kuću u [adresa] tužitelj je prodao gđi MĆ koja je sada u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, te je ista zajedno sa gosp. ĆĆ predala tužitelju iznos novca od 27.000,00 eura kao kupovninu koji iznos je tužitelj potom predao tuženiku. Kako je iz gore navedenog postupanja tuženika (izbacivanja tužiteljevih stvari iz stana te promjene brave na ulaznim vratima stana, a kojem stanu tužitelj i nadalje nema pristup) jasno da je tuženik odustao od navedenog dogovora, tužitelj se tuženiku obratio sa zahtjevom za povrat danog zajma, a kojeg je tuženik zaprimio 12. 7. 2024. te na kojeg se tuženik oglušio. Tužitelj napominje kako su njegovi odnosi s tuženikom narušeni zbog čega tuženik nema namjeru vratiti pozajmljeni novac . Stoga, kako tuženik još uvijek nije tužitelju vratio pozajmljeni iznos novca, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime povrata zajma isplati iznos od 27.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. rujna 2024.g. pa do isplate, zajedno sa troškovima ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako tuženiku nije poznat točan datum do kada je tužitelj stanovao u stanu koji se nalazi na prvom katu stambene zgrade u [adresa], šifra stana ( S3-B), a koji stan je u otkupu od strane tuženika, obzirom da je isti dobio od strane RH Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske. Točno je da se navedeni stan nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], da je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je samo bio bračni drug kćerke tuženika, a kćer tuženika je napustila navedeni stan 02.06.2024. svojevoljno zajedno sa mlt. zajedničkim djetetom.

2.1. Tuženik je više puta naglasio kako tužitelju, tako i svojoj kćerki, obzirom da između istih nema zajednice života, te ne mogu zajedno živjeti, zbog učestalih svađa, da se izvole iseliti iz stana, obzirom da je isti stan dodijeljen tuženiku za potrebe njegove obitelji, a da isti ima pravo na otkup stana, obzirom na status tuženika - stradalnika Domovinskog rata, pa sukladno odredbama članka 24 st. 5 Zakona o pravima stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata ( NN 108/ 96 ) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ( NN NN“ 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 ) i sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o provedbi stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata od 16.07.1998., navedeni stan treba tuženik tek otkupiti, ali isti ne može predstavljati imovinu tužitelja i njegove bivše supruge, jer nisu istu stekli radom niti potječe iz te imovine, već se radi o vlastitoj imovini koju je tuženik stekao u ostvarivanju svojih prava kao invalid Domovinskog rata, sve na temelju odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ( ratni vojni invalid ) i prava koja iz tog statusa isključivo njemu pripadaju, uključujući i pravo na otkup spornog stana, pa je to vlastita imovina tuženika, a ne tužitelja i njegove bivše supruge.

2.2. Nadalje ističe kako tuženik nikada nije smetao tužitelja u posjedu niti je promijenio bravu na ulaznim vratima, niti je bio u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu, da bi to i mogao, da nikada tužitelj i tuženik nisu zaključili ugovor o zajmu. Između stranaka nikada nije došlo do sklapanja ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 499 Zakona o obveznim odnosima. Između stranaka nikada nije došlo do sklapanja ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 499 Zakona o obveznim odnosima. Ugovor o zajmu je sukladno odredbi članka 247 ZOO a konsensualan ugovor koji nastaje suglasnošću volja ugovornih stranaka, o bitnim sastojcima ugovora -iznos zajma i rok povrata, koji prema tužitelju proizlazi da će na kraju nakon što završe on i njegova bivša supruga otkup stana, koji su i do sada navodno oni plaćali, isplatiti tuženiku još razliku u vrijednosti stana od 60.000,00 Eura. Predaja stvari nije pretpostavka nastanka ugovora o zajmu, stoga za nastanak takvog pravnog posla nije relevantna činjenica predaje novca zajmoprimcu ( jer se ne radi o realnom ugovoru ). Kod ugovora o zajmu predaja stvari ( novca ) spada u ispunjenje ugovora, pa tužiteljevo pravo kao zajmodavca iz ugovora o zajmu na povrat pozajmljenog iznosa novca od tuženika kao zajmoprimca ne može nastati prije nego što tužitelj ispuni svoju ugovornu obavezu na predaju novca tuženiku. Tužitelj za sada nije dokazao da bi među strankama došlo do sklapanja ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 499 ZOO-a, a nije navedeno niti vrijeme kada je uopće nastao obvezno pravni odnos između istih, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221 a ZPP-a ovakav tužbeni zahtjev koji ostaje na razini kazivanja samog tužitelja predlažem odbiti kao neosnovan.

2.3. Podneskom od 19. prosinca 2024.g. kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, isti mijenja pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, te sada potražuje povrat iznosa od 27.000,00 eura na ime stjecanja bez osnove temeljem čl. 1111 st. 3 Zakona o obveznim odnosima, budući se osnova isplate novčanog iznosa nije ostvarila, te je tuženik neosnovano stekao navedeni novčani iznos, pa ga je dužan vratiti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zk izvadak i uvjerenje (list 5-8 spisa, list 15-16 spisa), analitiku (list 9 spisa), whatsup prepisku (list 10-13 spisa), vjenčani list (list 14 spisa), zahtjev (list 17-18 spisa), pročitani su iskazi svjedoka i tužitelja sa zapisnika od 16.rujna 2025. (list 43-48 spisa), ugovor i izvadak (list 72-76 spisa), pročitani su iskazi svjedoka i tužitelja sa zapisnika od 21.travnja 2026. (list 90- 92 spisa), nalaz (list 100 spisa).

4. Analizirajući iskaze svjedoka, tužitelja, te materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama je sporno je li došlo do predaje novca od strane tužitelja tuženiku, i u kojem iznosu, na ime osnove koja je kasnije otpala, odnosno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

5.1. Nesporno je među strankama jedino, da je tužitelj bio u braku sa kćeri tuženika, da su do prekida bračne zajednice živjeli u stanu koji je u vlasništvu tuženika u jednoj polovini a u drugoj polovini Ministarstva branitelja, dok se stan u potpunosti ne otplati.

6. Svjedok ĆĆ, ističe da tužitelja poznaje iz sela, budući su oboje iz [adresa], poznanici su, a tuženika ne poznaje, vidio ga je prvi puta u [adresa] kada su išli gledati tužiteljevu nekretninu. Naime, njegova kćer je imala namjeru kupiti nekretninu od tužitelja, kuću u [adresa], a on je kao otac išao s njom u razgledavanje, i tada im je tuženik otključao kapiju i pokazao cijelu kuću i dvorište. Nakon što su se ponovno sastali sa tuženikom, kći se odlučila za kupnju kuće te su se nakon toga treći puta našli u [adresa] vezano za kupnju nekretnine. Bili su u kafiću kod Hotela on, njegova kći, tužitelj i njegova supruga EĆ, kao i tuženik. On je htio darivati kći i kupiti joj kuću, pa je tom prilikom na toj kavi tuženiku na ruke predao iznos od 25.000,00 eura na ime cijene za kupnju tužiteljeve nekretnine. Tom prilikom prije kave bili su kod Javnog bilježnika gdje se radio ugovor o kupoprodaji kuće. Nakon ove kave i nakon što je predao novac tuženiku, jedino što mu je poznato je da je isti novac, tuženik pričao da nosi u banku, i da je to zalog za nekakav stan, nije mu poznato gdje je stan, samo se o ovome pričalo na toj kavi. Naime, na toj kavi tuženik je pričao o stanu i on je shvatio da je vrijednost stana puno veća od ovog iznosa koji je on predao tuženiku, da bi to bila cijena pola stana, on je iz tog razgovora shvatio da tuženik zapravo prodaje stan kćeri i zetu. Tuženiku je predao isti onaj iznos koji je bio naveden u ugovoru o kupoprodaju nekretnine, dakle 25.000,00 eura koliko je i bila cijena tužiteljeve nekretnine u [adresa]. Ne može se sjetiti tko mu je rekao da novac preda tuženiku, ne može se sjetiti je li to bio tužitelj ili njegova supruga EĆ. Na kavi mu je tuženik rekao da novce koje mu je predao nosi u banku, pa da ih stoga nije potrebno detaljno brojati, budući –će biti u banci izbrojani, misli da je rekao da ide u PBZ banku. Ne zna za nikakve ugovore koje bi eventualno sklopili tužitelj i tuženik. U ponovljenom iskazu danom na ročištu održanom dana 21. travnja 2026.g. još jednom ponavlja kao i u prethodnom iskazu da je na kavi u kafiću Plus iznos od 25.000 eura predao na ruke tuženiku IĆ, te da mu je tužitelj, prije kupnje kuće, preko telefona rekao da je cijena kuće 25.000,00 eura, da ga je on pitao može li ju malo spustiti međutim tužitelj je bio odlučan i rekao da je to zadnja cijena, iznos od 25.000,00 eura. Nadalje navodi da nakon što su riješili sve kod Javnog bilježnika otišli su na kavu, a kako je to već i ranije iskazao, on, njegova kći, supruga, zatim tuženik sa kćeri LĆ i tužitelj HĆ, na toj kavi on je u koverti predao novce tuženiku, pitao ga je da izbroji novac, međutim koliko se sjeća LĆ je rekla da to nije potrebno, da se novac broji na javnom mjestu jer ionako idu u banku položiti novac. Rekla je da otac odnosno tuženik ide novce položiti u banku, a tuženik je u konačnici i uzeo taj novac u koverti i otišao. Ističe da je kovertu s novcima predao tuženiku jer je LĆ rekla, a kako je već i naveo, da nije potrebno brojanje novaca jer otac, odnosno tuženik ide odmah novac položiti u banku. On je imao namjeru novac predati tužitelju ili njegovoj supruzi, međutim predao ga je tuženiku nakon što mu je LĆ rekla da on ide položiti taj novac u banku.

6.1. Svjedokinja MĆ iskazuje da tužitelja poznaje iz sela, iz viđenja i od njega je kupila kuću u [adresa], a tuženika ne poznaje odnosno vidjela ga je kada je išla kupovati kuću. Tuženika je vidjela dva puta kada je išla razgledavati kuću, i treći put kada su išli realizirati ugovor o kupoprodaji kuće. Nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu u [adresa], otišli su na kavu u Plus u [adresa], na toj kavi bila je ona i njeni roditelji, tužitelj i supruga LĆ kao i tuženik. Na toj kavi vidjela je da je njen otac predao novce za kupnju tužiteljeve nekretnine, tuženiku. Radilo se o 25.000,00 eura. Koliko se sjeća, iz tih priča na kavi taj novac je bio nekakva kombinacija za neki stan. Poznato joj je, iz priča na toj kavi da tuženik treba otići u banku položiti taj novac. Ističe da je stvarna cijena kuće bila onako kako je i bilo napisano u ugovoru, odnosno 25.000,00 eura. Ovo joj je poznato iz čitanja ugovora, budući ona nikada fizički nije imala novce, kako je i navela njenj otac je predao novce tuženiku. Njoj je zaista ostao u sjećanju iznos od 25.000,00 eura, a je li njen otac još nešto dodatno dao, ona se ne može sjetiti. U ponovljenom iskazu danom na ročištu održanom dana 21. travnja 2026.g. ističe da ostaje pri svom iskazu danom na ročištu 16.rujna 2025. i iskazu želi nadodati da se naknadno sjetila da ju je sljedeći dan kći od tuženika nazvala, naime htjela je zamijeniti novčanicu od 100 eura, zato što njenom ocu, odnosno tuženiku tih 100 eura nije prošlo u banci. Nakon ovoga LĆ došla je k njoj na posao, isti dan nakon poziva, i ona joj je zamijenila novčanicu od 100 eura. Rekla joj je da je ta novčanica od 100 eura bila u novčanicama koje su im oni predali na ime kupoprodajne cijene, znači bila je u iznosu od 25.000,00 eura koji su dan prije predali tuženiku.

6.2. Svjedokinja LĆ ističe da je ona bivša supruga tužitelja i kći tuženika. Poznato joj je da je tužitelj, kada su bili u braku, prodavao nekretninu u [adresa], i sjeća se da su kupci bili prethodna dva svjedoka. U ovoj kupoprodaji ona je sudjelovala na način da je dogovorila sastanak kod Javnog bilježnika i sastavila sam ugovor. Sjeća se da je prodaja kuće bila puno prije epidemije covida znači prije 2020. godine. Nadalje, ističe da se ne može sjetiti točnog iznosa kupoprodajne cijene, odnosno istog se sjetila ovih dana kada je pročitala ugovor u kojem je pisalo 25.000,00 eura dok ova tužba glasi na iznos od 27.000,00 eura, pa joj se ovi iznosi ne poklapaju. Nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji otišli su na kavu u kafić kod Hotela Slavonija ona i tužitelj, njen otac i prethodni svjedoci ĆĆ ili MĆ, sjeća se da je netko nakon sklapanja ugovora otišao u poreznu, nešto rješavati, te s njima nije išao na kavu a ona se ne sjeća je li to bio svjedok ĆĆ ili svjedokinja MĆ. Koliko se sjeća novac je predan tužitelju, ne sjeća se tko ga je predao i ne sjeća se da se isti brojao na kavi kao i što se ne može sada sjetiti što je tužitelj napravio s tim novcem, ali joj je poznato da ga je primio. Nekretnina u [adresa] koju je tužitelj prodavao je bila njegova naslijeđena nekretnina. Ona i tužitelj su u stan na Lapovcima, Strossmayerova 11 uselili zajedno u veljači 2021. godine. U tom trenutku stan je glasio, kao i što sad glasi na njenog oca i Ministarstvo branitelja. Između oca i nje i tužitelja, bilo je priča tijekom braka da kupe predmetni stan. Koliko se može sjetiti s ocem su dogovarali odnosno razgovarali o tome da bi predmetni stan kupili za otprilike 70.000,00 eura. Ističe da tužitelj nikada nije nikakav novac predao njezinom ocu odnosno tuženiku. Njen otac je vlasnik stana u jednoj polovini a u drugoj polovini Ministarstvo branitelja i poznato joj je da otac plaća kredit za stan, no nije joj poznato u kojem iznosu. Tužitelj nikada nije platio nikakav iznos na ime otplate stana odnosno kredita za stan. Ona je ocu svaki mjesec osobno davala novac za kredit za stan. Od svoje osamnaeste godine kao i za vrijeme braka sa tužiteljem ona je ocu pomagala i davala novac za kredit. Što se tiče kuće u [adresa] to je tužiteljeva ostavština, to nema nikakve veze sa njom ni s njenim ocem, a kada kaže da je stan njen, misli na to što je otac prepisao stan i njoj i djetetu 2024. godine u srpnju odnosno stavio je ovo u svoju oporuku. Stan i nadalje nije otplaćen Ministarstvu branitelja, a ona nije upisana kao vlasnik. Završno ističe da tužitelj nije isplatio nikakve novce njenom ocu niti su kupci ocu predali ikakav novac, te da nakon realizacije ove kupoprodaje stan u [adresa] nije otkupljen.

6.3. Tužitelj, ostajući kod tužbe i tužbenog zahtjeva, navodi da je sa svjedokinjom LĆ bio u braku od 2018. godine, kada je radio u Zagrebu, te su zajedno tamo i živjeli. Imao je naslijeđenu roditeljsku kuću u [adresa], a punac, odnosno tuženik imao je stan u [adresa] u [adresa] u kojem su živjeli podstanari. Punac je za taj stan plaćao kredit, te mu je poznato da je punac htio prodati stan podstanarima, ali oni nisu nikako mogli dobiti kredit pa se ovo stoga nije realiziralo. On je predložio puncu, da proda svoju nekretninu, da mu da novac od prodaje, kako bi on i supruga od njega kupili taj stan, ovaj novac bi bio na ime polovine stana a on i supruga bi nastavili dalje plaćati rate kredita nakon čega bi stan pripao njima. Punac je na to pristao, on je oglasio prodaju svoje nekretnine u [adresa], i budući je tada bio u Zagrebu, puncu je prepustio brigu oko prodaje nekretnine odnosno on je kupcima pokazivao nekretninu. Prvo je mislio prodati kuću za nekih 28.000,00 eura, ali je kupcu ĆĆ na njegov prijedlog spustio cijenu za 1.000,00 eura odnosno kupoprodajna je cijena bila 27.000,00 eura, iako su u ugovor stavili da je cijena 25.000,00 eura. Koliko se sjeća ugovor o kupoprodaji njegove nekretnine u [adresa] sklopljen je 2019. g. Nakon što su sklopili ugovor o kupoprodaji kod javnog bilježnika, otišli su on i njegova bivša supruga, dvoje saslušanih svjedoka i tuženik na kavu u , misli da se kafić zvao Plus u [adresa]. Na toj kavi kupac ĆĆ izbrojao je novac, iznos je bio 27.000,00 eura te nakon što je novac izbrojao isti je odmah predao tuženiku koji ga je uzeo i rekao: idem ja sad rješavati svoje kredite¸, te je otišao s kave. Poznato mu je da je punac pričao da je od tog novca platio zetu nekakvu ogradu i zna da je rješavao svoje obaveze u banci, odnosno dugove na karticama iz njegove priče. Još mapominje da je punac uvijek bio u nekakvim dugovima te su on i bivša supruga za vrijeme braka pomagali njezinim roditeljima, a misli da je supruga, a ovo mu je poznato iz razgovora, i novčano pomagala svojim roditeljima. Kada mu je supruga negdje u svibnju 2024. godine rekla da se želi rastati, on se htio s njom dogovoriti kako će dalje, budući on nije imao gdje, a jer je prodao svoju roditeljsku kuću u [adresa] i dao novce njezinom ocu, te je o ovome htio razgovarati i s njezinim roditeljima , međutim oni su mu samo rekli da će s njom samo porazgovarati i to je bio njihov zadnji razgovor nakon čega je on izbačen iz stana, radi čega se pred ovim sudom i vode postupci i to dva postupka smetanja posjeda. Nadalje ističe da, koliko se sjeća u stan se a bivšom suprugom uselio negdje u veljači 2021. do srpnja 2024. kada je izbačen. Punac je imao namjeru podstanarima prodati stan za 60.000,00 eura, pa kada su napravili dogovor da ipak on i bivša supruga kupe stan on je rekao tuženiku da će mu dati sve od prodaje kuće, nastaviti otplaćivati kredit i kada bude u mogućnosti dati mu još novaca do iznosa od 60.000,00 eura. Nadalje ističe da je bivša supruga otplaćivala tuženikov kredit za stan u iznosu od otprilike 100 eura i nešto mjesečno, i to za vrijeme od kada su se uselili u stan, znači veljače 2021. pa nadalje dok su živjeli u stanu. Nadalje ističe da je on određeni novac uložio u stan budući je isti bio prazan pa je kupio sav namještaj, zatvorio oba dva balkona, stolariju, spustio stropove u stanu, kupio novu kuhinju, uredio kupaonicu. On je u siječnju 2024. godine prije nego mu je supruga rekla da se želi razvesti, predložio joj da vide s tuženikom koliko je još ostalo da isti isplati svoj kredit, pa da ga možda on otplati budući je uredio cijeli stan, a sve u cilju kako bi se konačno realizirala kupoprodaja stana u [adresa]. Stan nisu mogli prepisati 2019. budući je isti bio u otkupu pa je on stoga i želio tako zatvoriti kredit da bi se stan mogao prepisati na njega i bivšu suprugu. Završno ističe da iako je tuženiku predao iznos od 27.000,00 eura, nije s njim sklopio nikakav ugovor, budući je imao u njega povjerenja.

7. Da je došlo do usmenog dogovora među strankama, vezano za otkup stana u vlasništvu tuženika i Ministarstva branitelja, sud je utvrdio iskazima svjedoka i tužitelja. Tužitelj, je u svom iskazu detaljno opisao način na koji je došlo do sporazuma između njega i bivšeg punca, odnosno ovdje tuženika, a čiji su navodi potvrđeni iskazom svjedoka LĆ te djelomično iskazom svjedoka UĆ i MĆ, te stoga sud smatra da je između stranka došlo do usmenog dogovora oko otplate i naknade kupoprodaje stana. Stranke nisu sklopile ugovor o ovome, budući su u to vrijeme bili u tazbinskim odnosima, odnosno tužitelj je imao povjerenje u tuženika, budući je bio u braku s njegovom kćeri. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je isti iskaz logičan, okolnosan i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima. Jednako tako svjedoci ĆĆ i MĆ, iskazivali su uvjerljivo, logično i iskazi o odlučnim činjenicama im se podudaraju, te nemaju osobnih interesa vezano za ishod ovog postupka. Iskazu svjedoka LĆ sud nije u cijelosti poklonio vjeru, pogotovo u dijelu kada iskazuje da se ne sjeća činjenica važnih za ovaj postupak, te u dijelu kada iskazuje da je novac od kupoprodaje nekretnine tužitelja predan isključivo tužitelju, budući ova svjedokinja ima interes na strani tuženika vezano za uspjeh u ovom sporu. Jednako tako, iskazima svjedoka, tužitelja i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, osobito uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 72-73 spisa) upisane u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu, utvrđeno je da je tužitelj prodao svoju nekretninu u [adresa] za iznos od 25.000,00 eura, kupcu MĆ. Nadalje, iz iskaza svjedoka kojima je sud poklonio vjeru i tužitelja proizlazi da je novac od kupoprodaje predan tuženiku, na ime realizacije njihovog dogovora oko kupoprodaje stana u [adresa]. Ostalo je sporno o kojem se točno iznosu radi, je li o iznosu od 27.000,00 eura kako to navodi tužitelj u tužbi i u svom iskazu ili je riječ o iznosu od 25. 000,00 eura, kako je to navedeno u Ugovoru o kupoprodaji i kako proizlazi iz iskaza svjedoka. S obzirom na navedeno, a budući tužitelj nije uspio dokazati da se radi o iznosu od 27.000,000 eura, jer iz Ugovora o kupoprodaji i iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je riječ o iznosu od 25.000,000 eura, sud je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 2.000,00 eura, i odlučio kao u točki II izreke.

7.1. Nadalje, sud je, sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno ZPP), osobito cijenio činjenicu što tuženik nije dao svoj iskaz pred sudom, niti je predložio dokaze svojim tvrdnjama iz podneska.

8. Naime, sukladno članku 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narone novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – nastavno ZOO) stjecanje bez osnove definira se kao prelazak nečije imovine (ili njezinog dijela), pod čime se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u imovinu druge osobe bez osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. U tom slučaju obogaćena strana, odnosno stjecatelj, dužan je vratiti imovinu, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

8.1. Jedno od bitnih određenja instituta stjecanja bez osnove, pogotovo pravila o vraćanju stečenog bez osnove, je to da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (članak 1111. stavak 3. ZOO-a). Dakle, tuženik kao stjecatelj je dužan stečeno bez osnove vratiti, sa zateznom kamatom od dana stjecanja, odnosno od dana kako je tužitelj zatražio.

8.2. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da je osnova radi koje je tuženiku predan iznos od 25.000,00 eura, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tužen ik, dužan stečeno s pripadajućim kamatama vratiti. Stoga, kraj činjenice, da tuženik nije dao iskaz pred sudom, niti je predložio bilo kakav dokaz kojim će, opovrgnuti navode tužitelja, ili dokazati svoje tvrdnje, te činjenice, da se iskazi tužitelja i svjedoka UĆ i MĆ u bitnom podudaraju, da iz provedenih dokaza proizlazi, da je tuženik iskoristio odnos prijateljstva i povjerenja s tužiteljem, što proizlazi iz iskaza samog tužitelja i svjedoka UĆ i MĆ, sud smatra tužbu i tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8.3. Što se tiče prigovora tuženika da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev kada je promijenio pravnu osnovu istoga, valja reći da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva niti se eventualno promjena pravne osnove smatra preinakom tužbe.

9. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, u odnosu na pravnu osnov tužitelj je uspio sa 100% dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 92,59% (25.000,00 / 27.000,00 x 100). Dakle, ukupan uspjeh tužitelja u postupku iznosi 96,29% (100 + 92,59 = 192,59 / 2), dok uspjeh tuženika iznosi 3,71%. Daljnjim oduzimanjem od uspjeha tužitelja (96,29%) uspjeh tuženika (3,71%) proizlazi da je konačan uspjeh tužitelja u postupku utvrđen u iznos od 92,58%. Stoga je sud priznao tužitelju za sastav tužbe = 231,45 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), sastav zahtjeva od 10.07.2024.g. za povrat zajma 231,45 bodova, zastupanje na 5 ročišta kod suda svako ročište po 231,45 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav obrazloženog podneska od 19.12.2024.g. po 231,45 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), sastav podneska od 21.04.2026.g. po 46,29 bodova (Tbr. 8 toč. 4) koje radnje ukupno nose 1897,89 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 3.795,78 eura što uz 25% PDV- a u iznosu od 948,94 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 195 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 390 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 5.329,72 eura.

10.1. Sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troška sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 632,90 eura, budući pristojba na tužbu iznosi 195 eura a na presudu 390, odnosno ukupno 585 eura.

10.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 20.srpnja 2026. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1.Punomoć. tužitelja OĆ, odvj. u [adresa]

2. Punomoć. tuženika GĆ, odvj. u [adresa]