REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5222/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba u dijelu čl. 2. st. 3. ugovora o kreditu broj 3226791416 sklopljenog između paničnih stranaka 29. ožujka 2012. kojom je propisano da je po isteku razdoblja od četiri godine otplate kredita kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem važeće Odluke o kamatnim stopama tuženika.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 913,09 eura sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 5. rujna 2024. ističe da je s tuženikom 29. ožujka 2012. sklopio ugovor o kreditu na iznos od 94.673,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Ističe da je čl. 2. st. 3. tog ugovora propisano da je po isteku razdoblja od četiri godine otplate kredita promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem važeće Odluke o kamatnim stopama tuženika i Ugovora o davanju subvencioniranih kredita, pri čemu u razdoblje od najmanje slijedeće dvije godine otplate kamatna stopa neće biti viša od 10% od kamatne stope određene za prve četiri godine otplate kredita. Ističe da je ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca pripremljenom od stranke tuženika kao jače ugovorne strane, a da tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovora niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Ističe da je sporna ugovorna odredba prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je protivna načelu savjesnosti i poštenja te da je stoga ništetna. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna sporna ugovorna odredba te traži naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe, a da tužitelj nije dokazao da je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene kamatne stope. Ističe da je ugovor o kreditu otkazan i da je ugovorom cesiji tražbina tuženika prenesena na društvo SKIK 21. prosinca 2017. Ističe da je kamatna stopa kroz cijelo vrijeme trajanja ugovora padala i bila niža u odnosu na početno ugovorenu. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer je potraživanje preneseno na treću osobu. Ističe i prigovor nedostataka aktivne legitimacije uz obrazloženje da uplate po kreditu nisu vršene od strane tužitelja. Ističe i da tužitelj nije dokazao svoj status kao potrošača. Nadalje navodi da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Osporava da bi tužitelju nastala šteta. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem važeće Odluke o kamatnim stopama tuženika.

6.1. Tuženik je istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari uz obrazloženje da kamatna stopa tijekom razdoblja otplate kredita nije rasla.

6.2. Tužitelj osporava da kamatna stopa nije rasla te je na okolnost kretanja kamatne stope predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Sud taj dokaz kao nepotreban jer tužitelj nije stavio odgovarajući kondemnatorni zahtjev. Po stavu ovog suda tužitelj u ovoj pravnoj stvari ne treba na taj način dokazivati pravni interes.

6.3. Naime, postojanje pravnog interesa ne treba dokazivati kad zakon ovlašćuje određenu stranku da traži određenu deklaratornu zaštitu. Čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP propisano je da se tužba za utvrđenje može podići kada je to posebnim propisima predviđeno. Sukladno čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) sud na ništetnost po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Sukladno čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi pa je neodlučno što je sporni ugovor o kreditu otkazan i što je tuženik svoju tražbinu prenio na treću osobu. Tužitelj, kao ugovorna strana na koju se sporna ugovorna odredba odnosi, svakako je zainteresirana osoba koja je ovlaštena na traženje deklaratorne zaštite koja je predmet ovog spora. Već zbog navedenog, prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari nije osnovan.

6.4. Shodno naprijed navedenom, tužitelj kao ugovorna strana ugovora o kreditu i korisnik kredita nedvojbeno je aktivno legitimiran za podnošenje deklaratorne tužbe u ovoj pravnoj stvari (čl. 327. st. 1. ZOO). Pritom je posve neodlučno je li on ili netko treći vršio uplate po tom kreditu.

7. U odnosu na prigovor promašene legitimacije treba odgovoriti da, polazeći od čl. 80. i 84. ZOO-a, ugovorom o prijenosu tražbine (cesiji) vjerovnik (cedent) na trećeg (cesionara) prenosi svoju tražbinu koju ima prema dužniku (cesusu). Dakle, predmet ugovora o cesiji je prijenos tražbine koju vjerovnik ima prema dužniku temeljem pravnog posla koji je sklopio sa dužnikom. Prema tome, suugovaratelji i nakon što je sklopljen ugovor o cesiji mogu uzajamno isticati prigovore kojima osporavaju pravnu valjanost samog pravnog posla iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom ugovora o cesiji, dakle suugovaratelj (vjerovnik iz temeljnog pravnog posla) je i nadalje pasivno legitimiran u sporu pokrenutom radi utvrđenja ništetnosti ugovora iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom cesije. Jedino bi u situaciji prijenosa ugovora u smislu čl. 127. ZOO došlo do prijenosa svih prava iz temeljnog pravnog posla na trećeg, te je upravo stoga čl. 127. st. 1. i 2. ZOO propisano da je za prijenos ugovora potreban pristanak druge strane. Tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je takva suglasnost postojala, a na njemu leži teret dokaza te okolnosti. Prema tome, upravo je tuženik pasivno legitimiran u odnosu na zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredabe. Ovaj stav suda podudaran je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-780/2021-3 od 7. svibnja 2025.

8. Čitanjem ugovora o kreditu (list 5-10 spisa) utvrđeno je da su isti 29. ožujka 2021. sklopili tužitelj kao fizička osoba i korisnik kredita i tuženik kao kreditor, da se radi o stambenom kreditu (čl. 6.) i da je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 94.673,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita (čl. 2.). Nadalje, utvrđeno je da je u čl. 2. st. 2. ugovorena kamata koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje i koja je u razdoblju od 4 godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna. Međutim, također je utvrđeno da je po isteku razdoblja od četiri godine otplate kredita ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, temeljem važeće Odluke o kamatnim stopama tuženika i Ugovora o davanju subvencioniranih kredita, pri čemu u razdoblju od najmanje slijedeće dvije godine otplate kamatna stopa neće biti viša od 10% od kamatne stope određene za prve 4 godine otplate kredita (čl. 2. st. 3.). Također je utvrđeno da je čl. 2. st. 4. ugovora o kreditu propisano da je istekom razdoblja fiksne kamatne stope iz st. 2. i promjenljive kamatne stope iz stavka 3 tog članka kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem važeće Odluke o kamatnim stopama tuženika.

9. Iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba i to za kupovinu nekretnine. Po ocjeni ovog suda tužitelj je dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača, a i iz njegovog iskaza (list 102-103 spisa) proizlazi da je nekretnina kupljena za rješavanje njegovog stambenog pitanja i stambenog pitanja njegove obitelji. Sud je njegov iskaz prihvatio kao istinit jer je životan, logičan i uvjerljiv. Tuženik ovu okolnost niti jednim dokazom nije doveo u sumnju.

10. Iz čl. 74. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, dalje ZZP) proizlazi da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (između ostalog) i odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti kao i odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi te odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna (čl. 102. st. 1. ZZP), a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe čl. 102. st. 2. ZZP.

11. Člankom 96. ZZP propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Na temelju iskaza tužitelja (list 102-103 spisa), čiji je iskaz sud prihvatio kao istinit jer je životan, logičan i uvjerljiv, sud nalazi utvrđenim da je čitav ugovor o kreditu sastavio tuženik, da on nije mogao pojedinačno pregovarati o spornoj ugovornoj odredbi te da mu nitko od djelatnika banke nije dao nikakve dodatne informacije osim onog što piše u samom ugovoru o kreditu. Tuženik ovu okolnost niti jednim dokazom nije doveo u sumnju.

13. Po stavu ovog suda, sporna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem važeće Odluke o kamatnim stopama tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, je ništetna.

14. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a o toj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo (kako je to naprijed već obrazloženo). Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva, u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO. Kao što je već navedeno, čl. 74. ZZP propisuje da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati odredbu o pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti.

15. U ugovoru o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama, međutim, nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da navedena odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, a niti odrediva u trenutku sklapanja toga ugovora.

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

17. Sporna odredba predmetnog ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti. Znatna neravnoteža postoji već u samoj strukturi takve odredbe i ne ovisi o tome je li tuženik kamatnu stopu ikad zaista povisio. Ugovaranjem takve odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

18. Sud je proveo test nepoštenosti sporne ugovorne odredbe te je utvrdio da je odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konkretnog ugovora ništetna. Tako je sud utvrdio da se radi o ugovoru sklopljenom 29. ožujka 2012., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da sadržajno ta odredba nije ni jasna niti razumljiva jer izostavljanje kriterija po kojima će se promjene vršiti čini nejasnim i nerazumljivim, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Slijedom svega navedenog, sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stope je ništetna te je odlučeno kao u toč. I izreke.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora (1.327,00 eura) te troškovniku.

21. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak pristupa na ročišta 16.09.2025. i 11.06.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 300 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% ime PDV iznosi 750,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura i na presudu u iznosu od 110,00 eura. Dakle, sveukupni troškovi tužitelja iznose 913,09 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 03.03.2026. jer je na istom trebao biti izveden dokaz njegovim saslušanjem na koje on nije pristupio zbog bolesti pa je to ročište iz tog razloga odgođeno. Stoga se radi o trošku koji je nastao zbog slučaja koji se dogodio tužitelj pa se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji bi mu tuženik trebao naknaditi (čl. 156. ZPP).

U Zagrebu 20. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.