Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-1141/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ĐI iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Adriano Paolo Marcotulli, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Marcotulli i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv ovršenika MAR-EXPERT d.o.o., Rijeka, Verdieva 17, OIB: 07092352764, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 20. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po osnovi Europskog platnog naloga br. 1118/2025, izdanog od strane Suda u Udinama, Largo spedale Vecchio 1, 33100 Udine, Italija, u pogledu preostalih navoda iz prijedloga, kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.
III. Odbija se prijedlog ovršenika za naknadom zatraženog troška, kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 10. u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 25. lipnja 2026. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju Europskog platnog naloga br. 1118/2025, izdanog od strane Suda u Udinama, Largo spedale Vecchio 1, 33100 [adresa], Italija proglašava nedopuštenim te da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava. Ovršenik navodi kako je predmetna izravna naplata, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava u cijelosti nedopuštena jer se ovršna isprava na temelju koje je zatražena naplata temelji na procesnim povredama, zbog čega je ovršenik, prije podnošenja ovog prijedloga, pred nadležnim Sudom u Udinama već pokrenuo postupak za preispitivanje i proglašenje ništavim tog istog Europskog platnog naloga sukladno članku 20. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća. Naime, da je u postupku izdavanja navedenog europskog platnog naloga pred talijanskim sudom počinjena povreda odredbi o dostavi pismena, uslijed koje je ovršeniku u potpunosti onemogućeno pravo na obranu i podnošenje pravovremenog prigovora, a bez njegove krivnje. Budući da dostava Europskog platnog naloga nikada nije uredno izvršena, rok za prigovor zapravo da nikada nije počeo teći. Potvrda o ovršnosti koja je otisnuta na nalogu da je izdana na temelju pogrešne pretpostavke da je dostava bila uredna. Stoga da isprava nije stekla svojstvo ovršnosti. Nadalje, točkom 3. članka 50. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, Budući da je ovršenik, odmah po saznanju za blokadu računa, pred nadležnim Sudom u Udinama pokrenuo postupak za preispitivanje i proglašenje ništavim Europskog platnog naloga, da si ispunjeni i uvjeti iz točke 3. navedenog članka Ovršnog zakona. Ovršenik ističe i razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ -a kojim je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava. Budući da predmetni Europski platni nalog, uslijed nedostatka zakonite i uredne dostave, ne može predstavljati valjanu i podobnu ovršnu ispravu na temelju koje se može dopustiti i provesti prisilna naplata. Konačno ovršenik ukazuje i na točku 10. članka 50. OZ-a kojom je propisana mogućnost žalbe ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Ovršenik nadalje predlaže odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava temeljem naprijed citirane ovšne isprave navodeći kako bi provođenje prijenosa novčanih sredstava ovršeniku nanijelo nenadoknadivu i teško popravljivu štetu, dok ovrhovoditelj odgodom ne trpi nikakav gubitak s obzirom na to da su sredstva već blokirana i osigurana na računima. Nenadoknadiva šteta da očituje se u činjenici da bi prijenosom cjelokupnog iznosa glavnice od 28.082,80 EUR uvećane za troškove i kamate došlo do nemogućnosti poslovanja ovršenika, nemogućnosti isplate plaća te podmirivanja tekućih obveza, što bi u konačnici dovelo do prestanka rada društva. Posebno da treba uzeti u obzir da je ovrhovoditelj strani državljanin s prebivalištem u [adresa], pa bi u slučaju uspjeha ovršenika u matičnom postupku povrat sredstava iz inozemstva bio iznimno otežan i dugotrajan.
2. Pozvan da se očituje o prijedlozima ovršenika, ovrhovoditelj se istima usprotivio.
3. Odredba čl. 210 OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50 i 53.OZ-a).
4. Prijedlog ovršenika da se u konkretnom slučaju proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos, nije osnovan.
5. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu osnovom Europskog platnog naloga br. 1118/2025, izdanog od strane Suda u Udinama, Largo spedale Vecchio 1, 33100 [adresa], Italija kojim je ovršeniku naložena isplata iznosa od 28.082,80 eura. Citirani platni nalog proglašen je izvršivim sukladno čl. 18. UREDBA (EZ) Br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (dalje: Uredba). Sukladno čl. 21. Uredbe europski platni nalog koji je postao izvršiv izvršava se pod istim uvjetima kao i izvršiva odluka koju je donijela država članica izvršenja.
6. Naime, pravomoćne i ovršne odluke obvezuju. Slijedom navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj osnovano podnio zahtjev FINI za izravnu naplatu obzirom ima novčano potraživanje. Dakle, posjeduje valjanu ovršnu ispravu, za koju nije utvrđeno da je pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena ili stavljena izvan snage. Činjenica da je ovšenik pokrenuo postupak radi poništenja ovršne isprave nije od utjecaja na provedbu ovrhe. Stoga je valjalo odlučiti kao u toč. I izreke ovog rješenja, temeljem čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 51 OZ-a.
7. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, pored ostalih navedenih razloga, i zbog razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 10 OZ-a, koju činjenicu sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ -a, a o spornim pravnim pitanjima se ne može odlučiti u ovršnom postupku, to je valjalo zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a.
8. Nadalje odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ -a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnos t predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ističe da bi prijenosom cjelokupnog iznosa glavnice od 28.082,80 EUR uvećane za troškove i kamate došlo do nemogućnosti poslovanja ovršenika, nemogućnosti isplate plaća te podmirivanja tekućih obveza, što bi u konačnici dovelo do prestanka rada društva. Posebno da treba uzeti u obzir da je ovrhovoditelj strani državljanin s prebivalištem u [adresa], pa bi u slučaju uspjeha ovršenika u matičnom postupku povrat sredstava iz inozemstva bio iznimno otežan i dugotrajan. U odnosu na navode ovršenika da bi prijenosom cjelokupnog iznosa glavnice došlo do nemogućnosti poslovanja ovršenika, isplate plaće i podmirivanja tekućih obveza za istaknuti je kako bi, i u slučaju odgode pljednidbe i prijenosa, Finanacijska agencija plijenila iznos tražbine iz ovršne isprave, te ovršenik istim ne bi mogao raspolagati, pa u tom smislu za ovršenika nema razlike ukoliko sredstva budu samo zaplijenjena ili budu i prenesena ovrhovoditelju. U svakom sučaju ista neće biti na raspolaganju ovršeniku. Nadalje, u odnosu na navode da je ovrhovoditelj strani državljanin i da bi u slučaju uspjeha ovršenika povrat sredstava iz inozemstva bio iznimno otežan i dugotrajan valja naglasiti kako ovrhovoditelj ima prebivalište u [adresa], državi članici Europske unije, pa budući je i Hrvatska članica Europske unije ovršenik može sasvim normalno i zakonito svoje eventualno potraživanje naplatiti i u Italiji. Ujedno ovršenik ne dostavlja nikakve dokaze o nepostojanju imovine ovrhovoditelja u inozemstvu niti iznosi bilo koji drugi navod iz čega bi se moglo zaključiti da bi eventualni povrat sredstava od ovrhovoditelja bio otežan. Stoga, budući ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije sa postupkom preispitivanja i proglašenja ništavim citianog Europskog platnog naloga, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ- a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
9. Ovršenik nije uspio sa svojim zahtjevom, stoga mu ne pripada ni trošak o čemu je donijeta odluka kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
U Rijeci 20. srpnja 2026.
Sudac
Velimir Radošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- pun. ovršenika
