REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: Pn-116/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Čurkoviću, odvjetniku iz Zagreba, Maksimirska 25, radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 1. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), dana 20. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 16.718,82 eura na račun broj:
HR121001005 1863000160, Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03186270986 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana utuženja 23.09.2025. god. do isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se, za svaku polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623 , da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 , nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 2026., kao od dana donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. podnio je tužbu dana 23. rujna 2025., radi naknade štete isplatom iznosa 16.718,82 eura sa zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2025., pa do isplate.
2. Navodi da se dana 20. ožujka 1996. dogodila prometna nesreća u mjestu Palaćani u kojoj je preminuo osiguranik tuženika VC, rođen **.**.1950., kao posljedicu zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, koji je preminuo **.**.1996. Ističe da je prema podacima II. PP Čazma prometnu nesreću skrivio ČC iz [adresa], upravljajući osobnim automobilom marke Audi reg. oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Presudom Vojnog suda u Bjelovaru broj K-171/96, ČC je proglašen krivim što je počinio teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa i osuđen je na kaznu zatvora.
3. Tužitelj ističe da je rješenjem HZMO Područnog ureda u Bjelovaru broj MO 41145 od 9. rujna 1996. te dana 2. travnja 1996. i rješenjima klasa: 140 -03/05- 01/OB:03186270986, Ur. broj: 341-02-05/3-05-19244 te broj spisa 6097 od 13. prosinca 2005., odnosno rješenjem od 2. ožujka 2002., tužitelj je udovici svog osiguranika pok. VC, IC priznao pravo na obiteljsku mirovinu, a kojim izvršenjem tužitelj trpi štetu.
4. Nadalje, tužitelj ističe da je isplatama priznate obiteljske mirovine korisnici, tužitelj pretrpio štetu, a koju je potraživao od tuženika za razdoblje od 2. travnja 1996. do 28. veljače 2014., pa kako po istom osnovu šteta za tužitelja nastaje i nadalje, zatražio je plaćanje za daljnje razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017., u punom iznosu obiteljske mirovine od 11.147,35 eura za koje je razdoblje tuženik djelomično isplatio štetu do dana kada bi tužiteljev osiguranik VC navršio 65 godina života da je živ, dok je za ostali neisplaćeni iznos od 7.501,74 eura vođen parnični postupak kod Trgovačkog suda u Bjelovaru, u kojem je postupku donesena presuda broj P - 55/17-10 od 23. listopada 2017., kojom je odbijen zahtjev tužitelja za ostatak navedene štete.
Protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7187/17-2 od 21. rujna 2018., tužitelj je podnio izvanredni pravni lijek /reviziju dana 26. studenoga 2018., koja je prihvaćena te je rješenjem Vrhovnog suda Republika Hrvatske broj Rev-611/19- 2 od 1. ožujka 2022. vraćen na ponovni postupak, a koji je okončan presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-71/24-21 od 8. svibnja 2025., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, protiv koje je tužitelj podnio žalbu pa je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj Pž-2437/25 od 2. srpnja 2025. preinačio presudu i tužitelju dosudio zahtijevani iznos.
5. Tužitelj ističe da je nadalje u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 29. veljače 2020., Općinski sud u Bjelovaru donio presudu broj Pn-112/2020-11 od 11. ožujka 2021. koja je postala pravomoćna 27. ožujka 2021., u kojem je postupku tužitelju isplaćena šteta u cijelosti.
Ističe da tuženik nije platio tužitelju štetu za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2025., u iznosu od 16.718,82 eura, koji iznos je tužitelj isplatio obiteljsku mirovinu IC, supruzi svog pok. osiguranika VC.
6. Tužitelj ističe da je zbog različite prakse u međuvremenu donesen Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/25), koji je stupio na snagu od 1. srpnja 2025. i odredbom čl. 165 dopunio odredbu čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/18), kojom je odredbom propisano da se na naknadu štete Zavodu i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove, primjenjuju isključivo odgovarajuće odredbe propisa kojima se uređuju obvezni odnosi i odgovarajuće posebne odredbe ovog Zakona, osim ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.
Tužitelj svoje tvrdnje potkrjepljuje presudom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj Pž-2437/25 od 2. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-71/24-21 od 8. svibnja 2025.
7. Tužitelj ističe da se radi o regresnom zahtjevu prema tuženiku kao osiguravatelju, da tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nesreće, već njegov osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanje iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku (regresno) potražuje od tuženika kao odgovornog za prouzročenu štetu. Kako na temelju priznatog prava na obiteljsku mirovinu tužitelj trpi daljnju štetu isplatom navedene mirovine, to je prije podnošenja ove tužbe tuženiku poslao Odštetni zahtjev za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2025., zahtjev za naknadu štete od 11. rujna 2025., koji je tuženik primio 15. rujna 2025. i obavijestio tužitelja da je zaprimio Zahtjev i da isti nije osnovan, dopisom od 17. rujna 2025.
8. Kako tuženik nije podmirio štetu, a tužitelj je pravovremenim podnošenjem zahtjeva za naknadu štete od 10. rujna 2025., potraživao iznos od 16.718,82 eura, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2025., naknadu u ukupnom iznosu navedene isplaćene obiteljske mirovine za navedeno razdoblje, koji iznos tuženik nije podmirio pa predlaže da sud temeljem odredbe čl. 161 i čl. 164, odnosno čl. 159 i čl. 165 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/18 i 96/25), prihvati tužbeni zahtjev, troškove postupka ne traži.
9. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, no, ističe da se ne osporava štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika. Osporava se pravna osnova tužbe, visina tužbenog zahtjeva i potraživana zatezna kamata.
10. Tuženik ističe da tužitelj zasniva tužbu na okolnosti da je srodniku svoga osiguranika, IC, priznao pravo na obiteljsku mirovinu te da mu istu isplaćuje, a činjeničnu osnovu tužbe nalazi u prometnoj nesreći te je potrebno primijeniti onaj propis koji uređuje naknadu štete nastalu motornim vozilom u prometu. Nadalje navodi, da tužitelj postupa po propisu kojim je uređena njegova djelatnost i taj propis, Zakon o mirovinskom osiguranju, daje tužitelju pravo tražiti naknadu štete. Kako je naknada štete nastala u svezi uporabe motornim vozilima uređena posebnim propisom, to se u konkretnom slučaju treba primijeniti taj posebni propis.
11. Nadalje, tuženik ističe da su Vrhovni sud Republike Hrvatske, a i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao i županijski sudovi, zauzeli su stav kako se u odnosu na obveze osiguranja prema HZMO-u primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, koji u odredbama članka 27. propisuje kako tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Smatra da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama ZOMO-a, međutim kada se potražuje naknada štete vezana uz prometne nesreće, tada se, kao lex specialis, primjenjuje ZOOP. Upravo ovaj moment tužitelj ispušta iz vida i želi ga zaobići kako bi tuženiku nametnuo nepravednu i neprikladnu obvezu. Drži da tužitelj nije predložio dokaze iz kojih je vidljivo da je štetu uistinu pretrpio, kao niti u odnosu na opseg pretrpljene štete.
Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.
12. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u dopis II. PP Čazma (list 4), dopis Županijskog državnog odvjetništva (list 5), dopis XVII. PP, PU Zagrebačke (list 6), Prijava povrede na radu (list 7-10), presude OS Kutina broj P- 149/00 od 27. rujna 2001. (list 11-13), rješenje tužitelja od 2. ožujka 2000. (list 14-15), rješenje tužitelja od 13. prosinca 2005. (list 16-17), Zahtjev za naknadu štete tužitelja upućenog tuženiku od 11. rujna 2025. (list 18), isplata sredstava tužitelja osiguraniku VC (list 19), Odgovor tuženika na odštetni zahtjev tužitelja od 17. rujna 2025. (list 20), povratnicu (list 21), karticu glavne knjige – proknjižena stanja po prometu tužitelja (list 22-28), presudu ovoga suda broj Pn-112/2020-11 od 11. ožujka 2021. (list 30-37), presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-611/19-2 od 1. ožujka 2022. (list 38-42), presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-71/24-21 od 8. svibnja 2025. (list 44-53), presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-2437/25-2 od 2. srpnja 2025. (list 54-58), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1496/2023-2 od 23. svibnja 2023. (list 73-77), sudsku praksu dostavljenu po tužitelju (list 78-118).
13. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.
14. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za naknadu štete isplatom obiteljske mirovine udovici IC osiguranika tužitelja VC koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći 20. ožujka 1996., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2025. sa zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2025., a koju je tužitelj isplatio IC
16. Između stranaka nije sporna činjenica da se dana 20. ožujka 1996. dogodila prometna nesreća u mjestu Palaćani u kojoj je smrtno stradao VC koji je zadobio teške tjelesne ozljede, a koji je potom umro dana **.**.1996. Isto tako, nema spora između stranaka da je za prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika ČC, a on je zbog počinjenog kaznenog djela proglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora presudom Vojnog suda u Bjelovaru su spisu broj K-171/96.
17. Također, nema spora između stranaka da je rješenjem tužitelja klasa: 140 -03/00- 01-OB, Ur. broj: 341-02-03/1-00-1820-OB: 03186270986 IC (V) VC priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 2. travnja 1996., a citiranim rješenjem u iznosu od 1.260,84 kn počev od 1. ožujka 2000., time da je tužitelj u spis predmeta dostavio i rješenje od 13. prosinca 2005., prema kojem rješenju se istoj priznaje pravo na obiteljsku mirovinu od 1. studenog 2005., u iznosu od 869,20 kn mjesečno, a korisnicima obiteljske mirovine ukupni iznos od 2.897,32 kn, koje se isplaćuje mjesečno unatrag.
18. Također, nije sporno da je u vrijeme prometne nesreće, osiguranik tuženika ČC, koji je odgovoran za prometnu nesreću i koji je upravljao osobnim automobilom marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police].
19. Nema spora između stranaka da je tužitelj u odnosu na ranija razdoblja vodio parnične postupke, a što je razvidno iz presude Općinskog suda u Kutini broj P-149/00 od 27. rujna 2001. i to za razdoblje od 1. rujna 1999. pa do 31. prosinca 2000. (list 11- 13), potom presudom P-19/03 od 10. lipnja 2023. za razdoblje od 1. siječnja 2001. pa do 30. studenog 2002. (utvrđeno uvidom u e-spis), presudom broj P-715/07 od 21. travnja 2008. za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 30. studenog 2007. (utvrđeno uvidom u e-spis), ovosudnu presudom broj Pn-112/2020-11 od 11. ožujka 2021. za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 31. siječnja 2020. (list 30-37).
19.1. Nadalje, tužitelj je priložio presudu Vrhovnog suda broj Rev-611/19-2 od 1. ožujka 2022., kojom je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7187/17-2 od 21. rujna 2018. i presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-55/17-10 od 23. listopada 2007. i vraćeno sudu na ponovno suđenje (list 38-42), a Trgovački sud u Bjelovaru pod brojem P-71/24-21 od 8. svibnja 2025. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.501,74 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2017. pa do isplate (u kojem postupku je tužitelj zahtijevao isplatu navedenog iznosa od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017., list 44 -52), a povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj Pž - 2437/25-2 od 2. srpnja 2025. preinačio je presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru (u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.425,56 eura i tužitelju dosudio navedeni iznos sa kamatom od 21. travnja 2017. do isplate (točka II. citirane presude), a odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio citiranu presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru kojom je zahtjev tužitelja odbijen za isplatu iznosa od 76,18 eura sa zateznom kamatom od 21. travnja 2017. (list 54-59).
19.2. Također, a na koju činjenicu se tužitelj nije pozvao u tužbi i tijekom postupka, tužitelj je pravomoćno odbijen sa pravomoćnom ovosudnom presudom broj Pn - 62/2023-23 od 7. lipnja 2024., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1178/24-2 od 14. studenoga 2024., koji se postupak vodio po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (kao i u ovom postupku), ali za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. za isplatu iznosa od 12.361,29 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2023.
20. Između stranaka sporan je osnov i visina štete te potraživanje po osnovi zatezne kamate.
21. Tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu obiteljske mirovine koju je isplatio članu svog osiguranika VC, njegovoj supruzi IC, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2025.
22. Između stranaka bila je sporna primjena materijalnog prava u ovom postupku. Tužitelj je dostavio u spis predmeta sudsku praksu viših sudova, ukazujući pritom koje materijalno pravo treba primijeniti u ovom postupku, time da je u ranijoj sudskoj praksi u usporedivim odlukama, izražena različita ili međusobna neujednačena shvaćanja glede primjene materijalnog prava.
23. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “(...) valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“.
23.1. Nadalje, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., u kojemu je na pitanje „Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO -u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
23.2. Također, u rješenju Vrhovnog suda broj Rev-881/2022-2 od 14. rujna 2022., u kojem parničnom postupku je predmet spora također bio zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tužitelja protiv osiguratelja štetnika u tom predmetu radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, u kojoj revizijskoj odluci je izraženo pravno shvaćanje da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 73/13 i 152/14).
23.3. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda posl. br. Rev - 3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev 68/2019 - 2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022.
Isto tako, a što je i izraženo u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev -1180/2022-2 od 06. prosinca 2022. na navedeno, upućuje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-1088/2017 od 28. rujna 2021. u odnosu na postavljeno pitanje „pripada li HZMO-u pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, odnosno sporna je primjena pravnog propisa - da li se u konkretnom slučaju na potraživanje HZMO-a primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) ili članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu...", donesena u svezi sa parničnim postupkom radi regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećenici isplaćuje invalidsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na ime štete (invalidnosti oštećenice, preuranjenog umirovljenja i, posljedično, isplate invalidske mirovine) koju je svojim vozilom prouzročio njegov osiguranik - a prema kojoj odluci „se na tu vrstu sporova primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju“: to stoga što je donesena, kako se u njoj i navodi, samo „polazeći od okolnosti konkretnog slučaja“ - uz mišljenje toga suda građenom (prema podacima koji su mu učinjeni dostupnim i kojim je tada raspolagao) na pogrešnom utvrđenju da o predmetnoj stvari u praksi sudova u Republici Hrvatskoj, nadležnih za rješavanje sporova o kakvome je riječ, u stvari ne postoje "duboke i dugotrajne" razlike u primjeni mjerodavnog prava - a što ipak nije bio slučaj.
24. Odredbama čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu ZOOP-a propisano je:
„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
25. Kako se prema odredbi čl. 27 st. 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine koju prima udovica osiguranika pokojnog VC, IC i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da se radi o ozljedi na radu, odnosno razl iku između obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario sada pok. osiguranik tužitelja VC (imajući u vidu da je udovici osiguranika tužitelja pok. VC, IC, rješenjem tužitelja od 13. prosinca 2006., priznato pravo na obiteljsku mirovinu i isplata od 1. studenoga 2005.), obzirom na činjenicu da bi Josip Mareković 2015. napunio 65 godina života (rođen **.**.1950.), to je valjalo utvrditi visinu koja je osporavana po tuženiku.
26. Tužitelj je u prilog visine zahtjeva dostavio obračun isplate na teret tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2025., navodeći da je izračun sačinjen temeljem čl. 159 Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009, 110/21) te čl. 156 do čl. 165 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 96/25), iz kojeg obračuna proizlazi da je korisnici IC ukupno isplaćen iznos od 16.718,82 eura i to za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu od 2.732,52 eura, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 2.961,48 eura, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. iznos od 3.084,78 eura, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 3.313,74 eura, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. iznos od 3.414,36 eura, od 1. srpnja 2025. do 31. kolovoza 2025. iznos od 1.211,94 eura.
27. Tuženik je osim osnova, osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Kako je teret dokaza na tužitelju, tužitelj je navodima od 22. siječnja 2026. naveo da ne predlaže nikakove dokazne prijedloge, pa tako niti knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva, da od dokaza predlaže da se izvrši uvid u dokumentaciju koja je priložena u spis predmeta.
Obzirom na osporavanost osnova i visine tužbenog zahtjeva i nedvojbene činjenice da je na tužitelju teret dokaza da dokaže visinu, to je tužitelj po punomoćniku na pripremnom ročištu 22. siječnja 2026. predložio izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, a izbor osobe vještaka prepustio sudu.
Sukladno predloženim dokaznim prijedlozima stranaka, tužitelj je prema Planu upravljanja od 22. siječnja 2024., pozvan na uplatu predujma za izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem u iznosu od 500,00 eura uplatom na žiro-račun suda u roku od 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ne postupanja prema čl. 153 st. 3 ZPP-a (točka 4) Plana upravljanja), na kojem je ročištu zaključen prethodni postupak nakon prihvaćenog Plana upravljanja. Raspravnim rješenjem broj Pn - 116/2025-7 od 22. siječnja 2026., riješeno je da će po postupanju tužitelja po točki 4) Plana upravljanja (po uplati predujma za knjigovodstveno vještačenje), biti postupljeno po točki 5) Plana upravljanja tj. posebnim pisanim rješenjem odrediti osoba knjigovodstvenog vještaka, zadak i predmet vještačenja, koji će knjigovodstveni vještak biti u obvezi dostaviti nalaza i mišljenje u roku od 30 dana.
28. Dodijeljeni rok tužitelju za uplatu predujma je protekao, isti nije zahtijevao produljenje roka, a kako je isti bio upozoren na posljedice ne postupanja (čl. 153 st. 3 ZPP-a), to nije niti izveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem pa su navodi tužite lja u odnosu na visinu ocijenjeni u smislu odredbe čl. 221a ZPP -a. Naime, kako se u konkretnom slučaju radi o obvezno pravnom zahtjevu koji je bio osporen po tuženiku, tužitelj je bio u obvezi u smislu čl. 299 st. 1 ZPP-a predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, no, međutim, kako isti nije unatoč predloženom dokaznom prijedlogu za knjigovodstveno vještačenje, a čime bi se na nedvojben način utvrdila visina tužbenog zahtjeva, nije uplatio predujam, to je osnovanost navoda tuženika u odnosu na činjenice glede visine tužbenog zahtjeva ocijenjena u smislu čl. 221a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja.
29. Uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, po ocjeni ovoga suda valja primijeniti odredbe ZOOP-a važeće u vrijeme kada je izdatak učinjen (isplaćene pojedine svote mirovine), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to tvrdi tijekom postupka tužitelj.
Obzirom da je odredbama čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, proizlazi a bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu, obzirom na odgovornost svog osiguranika tuženika JC, koja odgovornost nije sporna između stranaka kako je to prethodno obrazloženo, ali pod daljnjim ispunjenjem uvjeta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a da postoji razlika između obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje članu obitelji svog osiguranika tj. IC, supruzi pok. osiguranika tužitelja VC, utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari sada ostvarivao pok. VC (rođen **.**.1950. koji bi 2015. napunio 65 godina života, kojem bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu).
29.1. Međutim, tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost svojih navoda u odnosu na visinu, a kako je to obrazloženo pod točkom 27. i 28. ove presude, a koji bi iznos u smislu odredbe čl. 27 ZOOP-a, predstavljao stvarnu štetu koju trpi tužitelj u konkretnom slučaju (jer bi se knjigovodstvenim vještačenjem utvrdilo koju točnu visinu štete bi tužitelj pretrpio), no, međutim, kako to nije dokazao, valjalo je ocijeniti da tužitelj u ovom postupku nije dokazao visinu iste.
Priložena po tužitelju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 2437/2025-2 od 2. srpnja 2025. (list 54-58), nije od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu, to tim više, što iz obrazloženja iste nedvojbeno proizlazi primjena čl. 27 ZOOP-a, no, međutim, u navedenom predmetu je utvrđena razlika između iznosa obiteljske mirovine koji bi s tog osnova bio isplaćen kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu i iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje na temelju tužiteljeva rješenja, budući je u navedenom predmetu provedeno knjigovodstveno vještačenje. Međutim, kako je prethodno obrazloženo, u ovoj parnici tužitelj osim što nije dokazao osnov, nije dokazao niti visinu.
30. U konkretnom slučaju, tužitelj bi s navršenih 65 godina života svog osiguranika (pok. VC), bio u obvezi isplaćivati istom starosnu mirovinu, pri čemu bi iznos bio veći od obiteljske mirovine, a koja se isplaćuje članu obitelji osiguranika tužitelja.
Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od obiteljske koju sada isplaćuje, tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne, jer u takovoj situaciji stvarnu štetu koju bi tužitelj trpio isplatama obiteljske mirovine, nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu njegova osiguranika, predstavlja razliku između isplaćene obiteljske mirovine i starosne mirovine koju bi po redovitom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja. S obzirom na prethodno izneseno, kao su navodi tužitelja u odnosu na visinu ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8 i čl. 221a ZPP-a, nedvojbeno predleži zaključak da ista u ovom postupku nije dokazana.
31. Isto tako, s obzirom na osporavanu tvrdnju tuženika u odnosu na visinu, osporen je i osnov tužbenog zahtjeva. O primjeni materijalnog prava koje se primjenjuje na predmetnu konkretnu situaciju, prethodno je obrazloženo.
Međutim, tužitelj se u tužbi i tijekom postupka, pozivao na čl. 165 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/25), koji je Zakon stupio na snagu 1. srpnja 2025.
Navedenom odredbom propisano je da se na naknadu štete Zavodu i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove, primjenjuju se isključivo odgovarajuće odredbe propisa kojima se uređuju obvezni odnosi i odgovarajuće posebne odredbe tog Zakona, osim ako taj Zakon ne propisuje drugačije.
Tužitelj s obzirom na različitu sudsku praksu pozivao se i na odredbu čl. 161 st. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/18), kojom je odredbom bilo propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:
1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu
3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja
4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.".
32. Imajući u vidu da je utuženo razdoblje koje je predmetom ove parnice od 1. ožujka 2023. do 31. kolovoza 2025., te citiranu odredbu čl. 165 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/25), koji je Zakon stupio na snagu 1. srpnja 2025., to se odredbe tog Zakona primjenjuju, dakle od 1. srpnja 2025., a s obzirom na utuženo razdoblje, odnosilo bi se na potraživanje tužitelja od 1. srpnja 2025. do 31. kolovoza 2025., dok se za ranije razdoblje, tj. od 1. ožujka 2023. do 30. lipnja 2025. na konkretnu pravnu situaciju primjenjuju odredbe ZOOP-a, kako je prethodno obrazloženo.
33. Dakle, s obzirom na činjenicu da je po tužitelju osporen i osnov i visina, a kako nedvojbeno tužitelj visinu za cijelo utuženo razdoblje nije dokazao, da je utvrđeno u odnosu na primjenu materijalnog prava da se za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 30. lipnja 2025. uz isključivu primjenu odredbe ZOOP-a, a tek stupanjem na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju od 1. srpnja 2025., na konkretnu pravnu situaciju primijenila bi se odredba čl. 165 citiranog Zakona.
Kraj prethodnog utvrđenja da tužitelj nije dokazao visinu za cijelo utuženo razdoblje (za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 30. lipnja 2025.), a kako je to ocijenjeno sukladno čl. 8 i čl. 221a ZPP-a, kako je prethodno obrazloženo i s obzirom na opisanu primjenu materijalnog prava utuženog razdoblja, valjalo je ocijeniti da je zahtjev tužitelja ocijenjen kao neosnovan, zbog čega je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a kako je presuđeno pod točkom I. izreke presude.
34. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, a priznati troškovi tuženika zastupanog po punomoćniku sastoje se od zahtijevanog troška za zastupanje na prvom pripremnom ročištu 22. siječnja 2026. na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na raspravi 1. srpnja 2026. u iznosu od 500,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 250,00 eura, u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.
35. Tuženiku je priznata i zakonska zatezna kamata prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) tekućom od 20. srpnja 2026., kao od dana donošenja presude po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22) pa do isplate, a kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude.
36. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Bjelovaru 20. srpnja 2026.
Sutkinja
Gordana Malvić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana pisanog primitaka iste.
Presudu dostavi:
- tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, e-komunikacijom
- punomoćniku tuženika Krešimiru Čurkoviću, e-komunikacijom
