REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Povrv-525/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALNO BASILIJA d.o.o., OIB: 23193263251, Grohote, Podkuća 8, zastupanog po punomoćniku BĆ, radniku tužitelja, protiv tuženika OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 3.lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 20.srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela javna bilježnica Ana Romac br. Ovrv-27325/2024 od 9.prosinca 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 84,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 7,00 EUR od 1.12.2023.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.1.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.2.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.3.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.4.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.5.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.6.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.7.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.8.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.9.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.10.2024.,
- na iznos od 7,00 EUR od 1.11.2024.,
pa do isplate, te iznos od 25,00 EUR na ime troška ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 9. prosinca 2024. do isplate te se odbija tužbeni zahtjev.
Obrazloženje
1.Rješenjem o ovrsi navedenim u izreci prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (poslan 5.11.2024.) u pogledu iznosa od 84,00 EUR bez zakonskih zateznih kamata, a koji iznos se potražuje s osnove naknade za odvoz komunalnog otpada.
2.Nakon ovršenikovog prigovora podnesenog protiv citiranog rješenja o ovrsi, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U prigovoru je ovršenik naveo u bitnom: da su on i brat BĆČ suvlasnici nekretnine i vode sporove vezano za istu; da je nekretnina bez priključka električne energije od 27. travnja 2018.; da je vodovodni priključak zajednički s bratom, koji ga jedini koristi i plaća; da je s danom 30. rujna 2023. pisanim putem (elektroničkom poštom) zatražio otkaz ugovora o javnoj usluzi zbog trajnog nekorištenja nekretnine; da je dvaput očevid obavio komunalni redar Općine Šolta (22.11.2023. i 26.11.2024.), od kojih je drugim utvrđeno da objekt nema priključak struje; da tužitelj neopravdano odbija priznati otkaz ugovora te ga dalje zadužuje za minimalnu javnu uslugu, iako otpad s njegove nekretnine u spornom razdoblju uopće nije odvožen.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja i spis ovog suda broj Ovr-1236/2021.
3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za obveznu minimalnu javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za razdoblje od listopada 2023. do rujna 2024. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21, dalje: ZGO) te Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Šolta (Službeni glasnik Općine Šolta broj 11/2023, dalje: Odluka) i Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge (dalje: OU).
4.1.U postupku visina mjesečnog iznosa cijene obvezne minimalne javne usluge (7,00 EUR) nije bila sporna među strankama, niti činjenica da je tuženik, kao suvlasnik nekretnine, do rujna 2023. plaćao naknadu za uslugu odvoza otpada. Sporno je isključivo je li tuženik, kao suvlasnik nekretnine, za razdoblje od listopada 2023. do rujna 2024. bio oslobođen obveze plaćanja te cijene zbog otkaza ugovora i trajnog nekorištenja nekretnine.
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Tuženik je 25.9.2023. uputio tužitelju elektroničkom poštom pisanu izjavu (list 28) kojom traži otkaz usluge odvoza otpada s učinkom od 30.9.2023., navodeći da zbog dugogodišnjeg spora sa suvlasnikom oko diobe kuće, etažiranja te priključaka struje i vode, nekretninu neće koristiti najmanje sljedećih godinu dana, te je zatražio uputu kamo vratiti dodijeljene spremnike.
Tužitelj nije osporavao da je primio ovu tuženikovu izjavu.
5.1.Iz dopisa HEP-a od 20.11.2024. (list 145, kopiran iz pregledanog spisa Ovr- 1236/2021) te e-mail poruke iste firme od 19.12.2023. (list 106) proizlazi da je predmetna nekretnina bez priključka električne energije od 27.travnja 2018. Nijedna od stranaka nije osporavala točnost i vjerodostojnost ovog očitovanja HEP-a pa stoga sud isto cijeni kao vjerodostojan dokaz.
5.2.Komunalni redar Općine Šolta izvršio je dva očevida predmetne nekretnine: dana 22.studenog 2023. utvrdio je da je "gornji kat kuće namješten i ima uvjeta za život, a da je tuženik upućen na ishodovanje energetske kartice potrošnje struje i vode", dok je dana 26.studenog 2024. utvrdio da objekt već duže nema priključak na električnu mrežu.
Prvi očevid komunalnog redara sažeto opisuje stanje gornjeg kata kuće, no ne sadrži nikakvo očitovanje o opskrbi električnom energijom niti pitkom vodom, pa taj nalaz komunalnog redara sam za sebe ne dovodi u pitanje objektivno utvrđenu činjenicu nepostojanja priključka električne energije. Naprotiv, drugi, kasniji očevid tu činjenicu izričito utvrđuje, a to se poklapa i sa stanjem utvrđenim u spisu Ovr-1236/2021, prema kojem strujni priključak predmetne nekretnine do dana zaključenja rasprave u ovom postupku nije ponovno uspostavljen niti razdvojen na suvlasnike objekta. Sud stoga u cijelosti prihvaća tuženikovu tvrdnju da nekretnina u utuženom razdoblju nije bila opskrbljena električnom energijom, dok zaključak komunalnog redara da je nekretnina, unatoč tomu, "namještena i ima uvjeta za život", ne prihvaća kao dokaz njezine podobnosti za stanovanje u smislu čl. 9. Odluke, budući da namještenost prostorije sama po sebi ne znači i njezinu podobnost za redovito stanovanje bez osnovnih komunalnih priključaka.
5.3.Iz evidencije odvoza otpada tužitelja (list 61), koju je sam tužitelj dostavio u spis, proizlazi da je posljednje pražnjenje spremnika na predmetnoj nekretnini obavljeno 28.rujna 2023., dakle prije početka utuženog razdoblja, dok tijekom cijelog utuženog razdoblja (listopad 2023. - rujan 2024.) nije bilo pražnjenja spremnika s te nekretnine, odnosno tužitelj nije dokazao da je bilo preuzimanja otpada iz spremnika dodijeljenih tuženiku.
Nijedna od stranaka nije osporavala vjerodostojnost ove isprave.
5.4.Iz spisa ovog suda broj Ovr-1236/2021 pregledanog na ročištu od 3.6.2026. proizlazi da se između tuženika, kao ovrhovoditelja, i njegovog brata OĆČ, kao ovršenika, vodi ovršni postupak radi izricanja i naplate sudskih penala zbog neispunjenja obveze razdvajanja zajedničkog elektroenergetskog priključka predmetne nekretnine, utvrđene sudskom nagodbom od 26. rujna 2019., koji postupak do zaključenja rasprave u ovom predmetu nije okončan, niti je priključak razdvojen.
Sadržaj pregledanog isprava i pismena kopiranih iz istog nijedna od stranaka nije osporavala.
5.5.Tužitelj je na glavnoj raspravi izjavio da je odlukom direktora u siječnju 2025. tuženiku obustavljena usluga.
6.S obzirom na sadržaj izveden dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Prema odredbi čl. 9. st. 1. Odluke (istovjetno čl. 4. st. 1. OU-a), nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva, a prema stavku 2. istog članka, trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se na temelju podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije, plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način, uključujući i očevid lokacije.
Nadalje, prema čl. 19. st. 1. Odluke (istovjetno čl. 5. st. 1. OU-a), korisnik usluge može raskinuti ugovor uz pisanu izjavu da nekretninu neće trajno koristiti, s tim da je po isteku 12 mjeseci od dana raskida dužan dostaviti dokaz o nekorištenju nekretnine za to razdoblje. Prema stavku 2. istog članka, tek ako korisnik usluge nije u mogućnosti dostaviti takav dokaz, dužan je platiti cijenu obvezne minimalne javne usluge za razdoblje za koje nije plaćao.
6.1.U konkretnom slučaju, tuženik je 25.9.2023. uputio tužitelju svoje očitovanje u smislu čl.9.st.2.Odluke te je ispravama sačinjenim od strane HEP-a, kao pružatelja usluge opskrbe električnom energijom, dokazano trajno nekorištenje nekretnine u smislu iste odredbe. Pritom se napominje kako je dikcija odredbe čl.9.st.2.Odluke takva da je dostatno da se jednim dokazom (npr. očitanjem mjernih uređaja za potrošnju električne energije) dokaže nekorištenje nekretnine.
Stoga, imajući u vidu navedeno, može se reći da je tuženik pravilno i u skladu s odredbom čl.19. Odluke raskinuo ugovor prije nastupanja utuženog razdoblja za koje tužitelj potražuje plaćanje naknade.
6.2.U odnosu na navode tužitelja da objekt proizvodi otpad neovisno od toga ima li priključak električne energije ili ne, treba reći da tužitelj nije ničim dokazao da je u utuženom razdoblju tuženikov objekt proizveo otpad koji je tužitelj prikupio i zbrinuo. Upravo iz tužiteljeve dokumentacije (vidi toč.5.3.) proizlazi suprotno. Svakako valja naglasiti da tužiteljevo tumačenje odredbe čl.9.st.1.Odluke nije pravilno. Naime, da bi neka nekretnina potpala pod definiciju pojma "nekretnine koja se trajno ne koristi" nužno je da se ispuni jedan od uvjeta iz te odredbe: ili da se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili da nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. U konkretnom slučaju, dokazana je nepogodnost za stanovanje.
6.3.Slijedom navedenog, budući da je tuženik dokazao valjano raskidanje ugovora prije razdoblja od listopada 2023. do rujna 2024., ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 84,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama nije osnovan pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i temeljem odredbe čl. 451. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinuti.
7.Budući da su stranke na zapisnik izjavile da ne potražuju troškova postupka, sud o trošku parničnog postupka nije odlučivao. Jedino je odbijen zahtjev za naknadu troška postupka pred javnim bilježnikom budući da je taj trošak vezan uz platni nalog iz rješenja o ovrsi.
U Splitu, 20.srpnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-tužitelju
-tuženiku
