REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-35/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužiteljice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Branka Štajduhar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Štajduhar i Jurec Baras, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate 930,10 EUR, 20. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102223141 od dana 04.02.2005.g., koja glasi: „…Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke.“
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d, Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju FĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 930,10 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 4. listopada 2016. godine do isplate, i to: od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi određenoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 304,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke 4. veljače 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102223141, i to tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita. Radilo se o stambenom kreditu, u iznosu glavnice od 85.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, s rokom vraćanja od 30 godina. Navodi da je člankom 10. predmetnog Ugovora, propisano da u slučaju prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke. Tužiteljica navodi da je izvršila prijevremenu konačnu otplatu kredita te joj je 3. listopada 2016. naplaćena naknada za konačnu otplatu kredita u iznosu od 7.007,85 HRK, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 930,10 EUR. Smatra da je odredba čl. 10. predmetnog Ugovora koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor je ništetna te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama. Tuženik je na osnovi navedene odredbe obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za prijevremenu konačnu otplatu bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, a niti zašto je baš određena naknada u iznosu od 930,10 EUR. Takva obveza tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Ističe da je predmetni Ugovor o kreditu standardni unaprijed formulirani ugovor koji tuženik sklapa s korisnicima kredita (ili je u to vrijeme sklapao), te da se o odredbi čl. 10 pojedinačno nije pregovaralo. Takav je bio slučaj i u ovome konkretnome primjeru te tuž iteljica nije imala nikakav utjecaj na njezin sadržaj. Ista je prilikom prijevremenog zatvaranja kredita platila tuženiku tzv. izlaznu naknadu, bez ikakvog posebnog obrazloženja ili pozivanja na odluku i parametre na temelju kojih je takav trošak odnosno izlazna naknada određena. Izlazna naknada koju je platila prijevremeno otplativši kredit je ništetna jer nije određena niti odrediva sukladno odredbi čl. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) u svezi s čl. 322. ZOO-a. Smatra da tuženik istu nije bio ovlašten naplatiti ni temeljem odredbe čl. 1024. ZOO-a jer isti nije pretrpio nikakvu štetu tužiteljičinom prijevremenom otplatom kredita. Ističe da je iz sadržaja ugovora jasno kako je tužiteljica potrošač pa treba primijeniti i odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao i recentnu sudsku praksa nacionalnih sudova, ali i Europskog suda pravde. Navodi da je odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istog članka je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U slučaju da trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pregovaralo, dužan je i to dokazati (st. 4. istog članka istog zakona), te je odredbom čl. 87. st. 4. istog zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ističe da navedena stajališta potvrđuje i sudska praksa Europskog suda pravde - Presuda od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13. Stajališta Suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ, jasno naglašavaju važnost (informiranog, upućenog) obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. Takvo obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama. Kako tužiteljica nije mogala pregovarati o citiranoj odredbi (kao ni o bilo kojim drugim odredbama ugovora) te da nije primila razumljive, potpune obavijesti na kojima se temelji izračun izlazne naknade, citirana ugovorna odredba je ništetna, a tuženik se ima smatrati nepoštenim stjecateljem sukladno čl. 1115. ZOO-a te istu naknadu mora vratiti zajedno sa zateznom kamatom. Navodi da je odredbom čl. 1111. st. 1., 2. i 3. ZOO-a, propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obaveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom čl. 1115. ZOO-a, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Smatra da je ugovorna odredba spornog ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka o naplati naknade za obradu kredita ništetna, pa tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju ništetne odredbe od nje naplatio i primio, jer je tako naplaćeni novčani iznos tuženik stekao bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnom ugovornu odredbu čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102223141 od dana 04.02.2005.g., koja glasi: „…Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke.“, te naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 930,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2016. do isplate, te naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Sud je tuženiku elektronskim putem, putem e-Komunikacije uputio, uz tužbu i priloge, poziv da dostavi odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe. Tuženik je zaprimio poziv 25. ožujka 2026. elektronskim putem, putem e- Komunikacije i nije sudu u određenom mu roku dostavio odgovor na tužbu.
3. Kako tuženik po primljenom pozivu 25. ožujka 2026. nije sudu podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, te ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tužen ika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, temeljem čl. 331.b st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. (čl. 338 st. 5 ZPP).
4. Po osnovi čl. 154 st. 1 ZPP-a tuženiku je naloženo da tužiteljici plati i parnični trošak u iznosu od 304,05 EUR. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav tužbe po 100 bodova temeljem Tbr. 7 t. 1 Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 200,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a temeljem Tbr. 46. Tarife u iznosu od 50,00 EUR, što ukupno iznosi 250,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužiteljici u skladu s čl. 7. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 27,50 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu zbog ogluhe propisane u Tbr. 2. t. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je dužan platiti samo polovicu ove pristojbe, ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.
5. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata, prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO), a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).
U Sesvetama 20. srpnja 2026.
S U D A C
Andrea Herendić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužiteljici po pun.
2. tuženiku
