REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4125/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DO, državljanina Afganistana, smještenog u Prihvatnom centru za strance, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić , odvjetnik u Zagrebu, Tratinska 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 20. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/26-03/28, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 3. srpnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-03/26-03/28, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 3. srpnja 2026., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako smatra da ne egzistiraju razlozi za ograničenje slobode kretanja. Tvrdi da nema namjeru bježati te da ima zdravstvene probleme, a boravak u uvjetima zadržavanja značajno pogoršava njegovo fizičko i psihičko zdravstveno stanje. Zbog zdravstvenih problema svakodnevno teško diše i otežano podnosi uvjete smještaja u kojima mu je ograničena sloboda kretanja, što kod njega izaziva dodatni stres, tjeskobu i pogoršanje postojećih zdravstvenih tegoba. Ima namjeru pričekati u RH okončanje njegovog postupka po zahtjevu za međunarodnu zaštitu te predlaže da mu se po mogućnosti izrekne neka od blažih mjera ograničenja kretanja, poput zabrane kretanja izvan Prihvatilišta. Tužitelj drži da je ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar kao najstroža moguća mjera sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pretjerana. Predlaže da ga sud sasluša te da mu da priliku objasniti razloge svojih ranijih odlazaka iz RH. Nadalje, tužitelj smatra da je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje, pa se iz tog razloga rješenje ne može ispitati, jer je izostalo valjano obrazloženje. Tvrdi da ga u postupku donošenja rješenja o ograničavanju slobode kretanja tuženik nije saslušao, nije mu omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, niti je izveden ijedan dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da egzistiraju opravdani razlozi za ograničavanje slobode kretanja. Također navodi kako tuženik u ovom postupku nije uopće vodio računa o načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non refoulement). S obzirom da bi tužitelj vraćanjem u Afganistan bio izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, prisiljen na sudjelovanje u ratu u kojem ne želi sudjelovati, smatra da nisu ispunjeni uvjeti za prisilno udaljavanje, a onda niti uvjeti za ograničavanje kretanja. Slijedom navedenog, smatra da je pobijano rješenje doneseno protivno čl. 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi sve činjenice i okolnost konkretnog slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze za ovakvu odluku. Tužitelj smatra da ne postoji nijedan razlog za ograničavanje kretanja istog, a čak i da postoje svrha se svakako mogla postići blažom mjerom. Dodaje kako duljina trajanja mjere određene u pobijanom rješenju uopće nije obrazložena.

2.1. Tužitelj nadalje predlaže da sud dopusti odgodni učinak tužbe, jer su ispunjeni svi uvjeti. Obrazlaže kako je tuženo tijelo primijenilo strogu mjeru ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar, bez posebnog ulaženja u meritum, bez navođenja odlučnih činjenica i izvedenih dokaza, sve uz donošenje tipskog rješenja. Ističe kako u konkretnom slučaju žalba nije dopuštena, pa nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, smatra da odgoda nije protivna javnom interesu, a izvršenjem pobijanog rješenja bi mu se počinila nenadoknadiva šteta, jer svako neosnovano zadržavanje i/ili ograničavanje predstavlja teško nadoknadivu štetu. S obzirom da mu je ograničeno kretanje temeljem nezakonitog rješenja, a svrha bi se svakako postigla i blažom mjerom, predlaže da sud dopusti odgodi učinak tužbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je upravni postupak proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 2. točke 1. i 6., stavka 6. i stavka 1 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje Zakon) kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance MUP-a RH. Ističe kako se tužitelj očitovao o svim činjenicama i okolnostima, o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca uz prevoditelja za dari jezik, nakon čega je tuženik individualnom procjenom donio zakonito rješenje o ograničenju kretanja.

3.1. Tuženik obrazlaže kako je utvrđeno da je tužitelj dana 3. srpnja 2026. godine vraćen sukladno dublinskom postupku zrakoplovom kompanije „Croatia Airlines” letom broj OU457 iz Brisela, Belgija u Zračnu luku „Franjo Tuđman”. Uvidom u Informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je predmetn i izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj dana 20.10.2024. godine u VII. policijskoj postaji Zagreb, nakon čega je prepraćen u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, a koje je samovoljno napustio te otputovao u Brisel, Belgija, od kuda je dana 21.10.2025. godine prvi puta vraćen po dublinskom postupku. Nakon što je upućen da se javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, tužitelj je opet napustio Republiku Hrvatsku i ponovno otišao u Brisel, gdje mu, po njegovoj izjavi, žive bolesni roditelji. Dana 17.03.2026. godine predmetni je drugi puta vraćen po dublinskom postupku iz Brisela, Belgija, kojom prilikom je također upućen da se javi u Prihvatilište u Zagrebu, što nije učinio, nego je ponovno, treći puta napustio Republiku Hrvatsku, iako je sukladno članku 52. stavku 3. točki 8. Zakona bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite.

3.2. Tuženik zaključuje da je tužitelju bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 mjeseca radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, jer postoji opravdana sumnja da bi predmetni, s obzirom da ima roditelje u Belgiji i ništa drugo ga ne veže uz Hrvatsku, ponovno mogao napustiti Hrvatsku i otići u Belgiju prije završetka postupka i donošenja odluke o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu, tj. postoji opravdan rizik od bijega, jer je isti više puta napuštao Republiku Hrvatsku.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je na raspravi saslušao tužitelja.

6. Tužitelj je na raspravi 16. srpnja 2026. iskazao da mu je zdravlje dobro, jedino zbog stare ozljede nosa teško diše u snu. Nakon dolaska u RH 2024. godine napuštao je RH tri puta, svaki put je otišao u Belgiju i oni su ga vratili u Hrvatsku. U Belgiji je njegov brat blizanac, koji živi u kampu i tražio je azil, ali su ga odbili. Brat ima velikih psihičkih problema i treba mu pomoć. Misli da brat ne smije napuštati Belgiju zbog psihičkih problema, unatoč tome što su mu odbili azil, ima tamo neki tretman. Na pitanje svog opunomoćenika, tužitelj odgovara u slučaju da ga sud otpusti iz Prihvatnog centra, da neće više bježati, jer je umoran od putovanja i pričekat će u RH odluku o zahtjevu. Tužitelj navodi da mu je žao što je kršio propise RH i napuštao RH, iako je znao da ne smije. Moli sud da ga pusti na slobodu da pričeka okončanje postupka, jer želi ostati u RH i baviti se sportom.

7. Tužitelj je prije donošenja osporavanog rješenja saslušan i u upravnom postupku, što je razvidno iz spisu priloženog zapisnika od 3. srpnja 2026., kojom prilikom je izjavio da je nakon što je podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom 20.10.2024. godine u VII Policijskoj postaji Zagreb, prilikom postupanja te je prepraćen u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagreb, isto samovoljno napustio te otputovao u Bruxelles, Belgija. Dana 21.10.2025. godine vraćen je po dublinskom postupku iz Belgije. Nakon što je upućen da se javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, to nije učinio, nego je opet napustio Republiku Hrvatsku te otputovao za Bruxelles, zato što mu tamo žive bolesni roditelji. Dana 17.03.2026. godine vraćen je po dublinskom postupku iz Belgije, kojom prilikom je upućen da se javi u Prihvatilište u Zagrebu, što opet nije učinio, nego je otputovao iz Republike Hrvatske. Dana 03.07.2026. godine je vraćen po dublinskom postupku, zrakoplovom kompanije „Croatia Airlines” letom broj OU-457 iz Bruxellesa. Po dolasku je izvješten da, poradi više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite, će mu biti izdano rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Od članova uže obitelji u Republici Hrvatskoj nema nikoga, a nema odobrenje boravka u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.

8. Stoga nije osnovan prigovor iz tužbe da tuženik nije saslušao tužitelja u postupku donošenja rješenja o ograničavanju slobode kretanja te da mu nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima. Nadalje, tužitelju je i u ovome sporu omogućeno da se očituje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima.

9. Prema članku 54. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega te zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite (st. 2. točke 1. i 6.).

Rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu (st. 4.).

Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance (st. 5.).

Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (st. 6.).

Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (st. 9.).

Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (st. 11.).

9.1. Člankom 52. stavkom 3. Zakona propisane su obveze tražitelja međunarodne zaštite, koje između ostaloga uključuju poštivanje Ustava, zakona i drugih propisa Republike Hrvatske te ostajanje na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite.

10. Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja ograničenje kretanja potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu te zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite, sukladno odredbama čl. 54. st. 2. t. 1. i 6. Zakona. Naime, nakon što je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u RH, tužitelj je tri puta napuštao Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite odnosno teritorij Republike Hrvatske, pri čemu na raspravi pred sudom navodi da je odlazio zbog brata blizanca koji boravi u [adresa] i ima psihičkih problema, dok je u upravnom postupku izjavio da mu tamo žive bolesni roditelji. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja kada tvrdi da više neće bježati prije okončanja postupka, budući da prethodno ponašanje tužitelja upućuje na suprotan zaključak. Nadalje, u odnosu na zdravstvene probleme koje opunomoćenik navodi u tužbi, sam tužitelj je na raspravi iskazao da mu je zdravlje dobro.

11. Nadalje, prema ocjeni suda tuženik je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, s obzirom da je tužitelj do sada već tri puta samovoljno napustio Prihvatilište odnosno nije se u isto niti javio te iz njegovog postupanja proizlazi zaključak da ne poštuje pravne propise Republike Hrvatske.

12. Mjera ograničenja slobode kretanja zakonito je izrečena u trajanju do 3 mjeseca kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo provođenje ispitnog postupka u kojem je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i u njemu sudjelovati.

13. Stoga nije od utjecaja pozivanje tužitelja na načelo non refoulement, s obzirom da ograničenje kretanja u konkretnom slučaju nije određeno radi provedbe prisilnog udaljenja, nego radi sprečavanja tužitelja da ponovo napusti Republiku Hrvatsku prije donošenja odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu i ponovo ode u drugu državu članicu u kojoj nema odobrenje boravka.

14. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS).

15. Sud nije dopustio odgodni učinak tužbe, jer nisu ispunjeni kumulativni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a. Naime, odgoda izvršenja zakonitog rješenja bi u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu. Stoga je na temelju članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.

16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

16.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 16.07.2026. po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja i presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti). Žalba protiv rješenja upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a). Iznimno od članka 128. stavka 3., žalba protiv rješenja o troškovima spora odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, Tratinska 62, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, Rudolfa Fizira bb, 10410 Velika Gorica 3. Prihvatni centar za strance, [adresa], D [adresa]

– na znanje

3. U spis