REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7327/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ROČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja Institut za hrvatski jezik, OIB: 12268324202, Zagreb, Ulica Republike Austrije 16, kojeg zastupaju punomoćnici Boris Guljaš i Ranko Lamza, odvjetnici iz Osijeka, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mateje Petrišić Geltzenlichter, odvjetnice i punomoćnika tuženika Borisa Guljaša, odvjetnika, dana 20. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“1.Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika Urbroj: 64-08-20/6-494-2, od 19.lipnja 2020.g., kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.travnja 2005.g., te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog između stranaka dana 01.travnja 2005.g., na radnom mjestu stručnog suradnika, s danom 04.siječanj 2024.g.

3. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida iznos od 6.742,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi, od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 2.500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 04. kolovoza 2020 podnio tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručni suradnik u Odjelu za opće jezikoslovlje, a radni odnos prestao mu je temeljem odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 19. lipnja 2020. Protiv navedene odluke tužitelj je tuženiku 07. srpnja 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom od 21. srpnja 2020. Tužitelj tvrdi da se 01. lipnja 2020. vratio s dugotrajnog bolovanja i nakon njegovog povratka na rad s bolovanja 01. lipnja 2020. uređaji i oprema za rad nisu bili postavljeni sukladno obvezama poslodavca iz čl. 28. st. 1. Zakona o radu. Tužitelj je o navedenom obavijestio tuženika koji mu je naložio da bez osnovne tehničke opreme za rad napiše i preda izvješće o radu za 2018. Tužitelj je 01. lipnja 2020. predao rukom pisano izvješće o radu za 2018., nakon čega je tuženik 02. lipnja 2020. osnovao stručno povjerenstvo koje je tužitelju oduzelo računalo i dalo mu za rad laptop. Tuženik je 16. lipnja 2020. pozvao tužitelja na davanje obrane radi neistinitih podataka zbog nepoklapanja predanog izvješća o radu za 2018. i stanja datoteka oduzetog računala koje je vlasništvo tuženika, a kojim se tužitelj nije služio u prethodnom razdoblju uslijed dugotrajnog bolovanja. Tužitelj je iznio svoju obranu 17. lipnja 2020. Tužitelj tvrdi da je odluka o otkazu preteška sankcija te da nije razmjerna povredi obveza iz radnog odnosa. Također tvrdi da povratkom na rad 1. lipnja 2020. nije učinio niti jednu tešku povredu obveze iz rada.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27. svibnja 2024. tužitelj predlaže da sud utvrdi da je nezakonita i nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2020. te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, da sud utvrdi sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika s danom 04. siječnja 2024 ., da sud naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 6742,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate te da mu naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je 8. lipnja 2020. stručno povjerenstvo otključalo tužiteljevo računalo te je zapisnički konstatiralo sadržaj tužiteljevog računala. Tada je utvrđeno da je dvadesetak datoteka najnovijeg datuma uređivanja, uređivano od strane tužitelja najkasnije 12. travnja 2012. a posljednja datoteka je uređivana od strane tužitelja 18. travnja 2016., dakle prije više od 4 godine. Time je potvrđena osnovanost upozorenja koje je tužitelju izrečeno 4. listopada 2018. iz razloga što je tužitelj u izvješću o radu za 2017. neistinito prikazao rad na projektima.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 01. travnja 2005. (list 8-9 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2020. (list 10-11 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 06. srpnja 2020. i potvrdu o primitku pošiljke (list 12-15 spisa), odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 21. srpnja 2020. (list 16-17 spisa), dokumentaciju (list 18-20, 73-74 spisa), upozorenje od 04. listopada 2018. (list 21-24 spisa), dopis tuženika od 24. listopada 2018. (list 25 spisa), ponovljeni zahtjev za zaštitu prava od 12. studenog 2018. (list 26-28 spisa), e-mail korespondenciju (list 29-30, 32, 75-77, 217 spisa), potvrdu Doma zdravlja Zagreb centar od 28. svibnja 2020. (list 31 spisa), podnesak tužitelja od 01. lipnja 2020. podnesen tuženiku (list 30 spisa), izvješće o radu za 2018. (list 34-35 spisa), dopis tuženika od 01. lipnja 2020. (list 36 spisa), poziv na iznošenje obrane (list 37 spisa), odluku o imenovanju članova stručnog povjerenstva od 16. lipnja 2020. (list 38-39 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 42, 248 spisa), izvješće tuženika od 17. rujna 2018. (list 62-63 spisa), obavijest Ministarstva uprave od 28. svibnja 2020. (list 70-71 spisa), očitovanje LOČ od 14. srpnja 2020. (list 78-80 spisa), zapisnik stručnog povjerenstva za utvrđivanje sadržaja računala JOČ s Odjela za opće jezikoslovlje od 02. lipnja 2020., od 08. lipnja 2020. i 17. lipnja 2020. (list 83-90 spisa), pravilnik o radu tuženika (list 91-123 spisa), radni nalog za JOČ od 03. lipnja 2020. (list 151-156 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja, zahtjev poslodavca za izvanrednu kontrolu privremene nesposobnosti za rad od 12. svibnja 2020. (list 215 spisa), dopis HZZO-a od 01. lipnja 2020., 28. studenog 2017. (list 211, 249 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 252-254 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika RO (list 256-263 spisa) i svjedoka LOČ (list 270- 2754 spisa).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je tužiteljeva plaća kod tuženika prije otkaza iznosila 6.742,98 eura što proizlazi iz tužiteljevog podneska od 27. svibnja 2024. i tuženikovog podneska od 5. srpnja 2024.

7. Uvidom u izvješće o radu za 2018. godinu utvrđeno je da je tužitelj rukom napisao navedeno izvješće na zahtjev voditeljice odjela. U izvješću naveo da je u 2018. završio rad na obradi tekstova prijevoda LO s klasičnih jezika te je time završio prvu fazu projekta izrade korpusa prijevoda LO s klasičnih jezika. Također je radio na analizi strukturnih elemenata izvoza u XML iz valencijske baze e- glava u svrhu omogućavanja napredne pretrage.

8. Odlukom od 19 lipnja 2020. tuženik je otkazao tužiteljev ugovor o radu za radno mjesto stručni suradnik, zbog skrivljenog ponašanja radnika. U obrazloženju odluke je navedeno da je radnik 01. lipnja 2020. poslodavcu dostavio izvješće o radu za 2018. a poslodavac je proveo proceduru s ciljem utvrđenja istinitosti navoda iz izvješća. Tijekom provođenja procedure poslodavac je utvrdio da u sadržaju računala koje je radniku bilo povjereno u svrhu rada, ne postoje dokazi da je radnik izvršavao radne zadatke za koje je u izvješću o radu za 2018. naveo da ih je izvršavao. Osim toga, radnik je 03. lipnja 2020. dobio radni nalog od neposredno nadređenog a čije izvršenje je radnik onemogućio postavljanjem brojnih suvišnih pitanja. Poslodavac je u posjedu brojnih izvješća voditelja u kojima isti izražavaju nezadovoljstvo radnikovim učinkom pri izvršavanju radnih zadataka. Opisanim postupanjem radnik krši obveze iz radnog odnosa. Poslodavac je radniku 4. listopada 2018. uputio upozorenje na obveze iz radnog odnosa jer je provjerom utvrđeno da je radnik u godišnjem izvješću o radu za 2017. iznio niz netočnih podataka na način da je naveo da je obavljao poslove koje u stvarnosti nije obavljao.

9. Sud je zaključio da je tuženik prije otkaza proveo postupak savjetovanja propisan člankom 150 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014 , 127/2017, 98/2019) jer je o namjeravanom otkazu tužiteljevog ugovora o radu zatražio očitovanje sindikalnog povjerenika koji se dopisom od 18. lipnja 2020. suglasio s namjeravanim otkazom.

10. Uvidom u izjavu od 17. lipnja 2020. utvrđeno je da je tuženik prije otkaza tužitelja pozvao na iznošenje obrane te je tužitelj toga dana pred poslodavcem iznio obranu u kojoj se očitovao na okolnosti zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prije otkaza postupio sukladno članku 119 stavak 2 Zakona o radu, kojim je propisano da je prije redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu.

11. Na ročištu održanom 09. rujna 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručni suradnik u odjelu za računalno jezikoslovlje, a nadređena mu je bila voditeljica odjela LOČ Naveo je da je izvršio sve radne zadatke koje je naveo u izvješću o radu za 2018. godinu a izvješće je napisao 01. lipnja 2020. Dana 01. lipnja 2020. vratio se s bolovanja na kojem je bio neprekidno od 2018. Radne zadatke navedene u izvješću za 2018. radio je na računalu, a neke na papiru. Izjavio je da je sve radne zadatke navedene u izvješću za 2018. od 1. lipnja 2020., radio na računalu poslodavca u sjedištu poslodavca, na vlastitom računalu i pomoću stickova. Izjavio je da je 3. lipnja 2020. dobio od poslodavca radni nalog prema kojem je trebao konvertirati u JATS-XML određenu shemu i članke koji su bili u PDF-u i trebao je staviti dodatne oznake. U vezi navedenog radnog zadatka od poslodavca je dobio manjkave upute pa je zbog toga postavljao pitanja e- mailom voditeljici JO i EO. Na navedena pitanja dobio je manjkave odgovore. Naveo je da je izvršavao navedeni radni zadatak , obilježio je neke članke , ukazao je na probleme, a EO je kontrolirao njegov rad. Gospođi JO postavio je pitanja u vezi tog radnog zadatka, ali pitanja nisu onemogućila izvršenje radnog zadatka. U vr ijeme otkaza imao je 48 godina života, 15 godina radnog staža kod tuženika i nije imao obveze uzdržavanja.

12. Zakonski zastupnik tuženika RO je prilikom saslušanja izjavio da je bio nadređen tužitelju, a poslodavac je utvrdio da tužitelj nije izvršio radne zadatke koje je naveo u izvješću o radu za 2018. godinu. Poslodavac je to utvrdio tako što je tužitelj u izvješću o radu za 2018 naveo isto što je naveo u izvješću o radu za 2017. zbog čega je dobio upozorenje. Nakon što je tužitelj u izvješću napisao da mu računalo nije u funkciji, poslodavac je oformio povjerenstvo koje je 02. lipnja 2020. došlo u tužiteljev ured i utvrdilo da računalo nije uključeno u struju. S obzirom da tužitelj nije znao lozinku svog računala, njegovo računalo je izuzeto, oformljeno je drugo povjerenstvo koje je utvrdilo da u tužiteljevom računalu nema datoteka iz 2017. i 2018. već je zadnja datoteka iz 2014. Nakon toga tužitelj je pozvan na iznošenje obrane prilikom koje mu je postavljeno pitanje gdje su datoteke koje je naveo u izvješću za 2017. i 2018. na što je tužitelj odgovorio da je sve poslove obavljao na računalu poslodavca i da ne zna zašto na tom računalu nema datoteka. Na taj način poslodavac je utvrdio da tužitelj nije izvršio radne zadatke koje je naveo u izvješću za 2018. kao niti radne zadatke iz 2017. zbog kojih je dobio pisano upozorenje. Naveo je da je radni zadatak 3. lipnja 2026. tužitelju dala LOČ a tužitelj je pitanja u vezi tog radnog zadatka postavljao EOČ putem e-maila te je naveo da je taj posao besmislen. Taj radni zadatak sastojao se u tome da je tužitelj trebao proučavati određenu literaturu, a u vezi te literature nije izradio nikakav dokument. Trebao je izvršiti konverziju datoteka više dokumenata (100). Za navedeno tužitelj nije dobio nikakav rok. Naveo je da je tužitelj 2018. dobio radne zadatke ali ih nije izvršio a to su radni zadaci koje je naveo u izvješću o radu za 2018. Tužitelj je bio na bolovanju od listopada 2017. do lipnja 2018. i nakon toga od listopada 2018. do 1. lipnja 2020. Tužitelju su na raspolaganju bila sredstva rada potrebna za izvršavanje radnih zadataka.

13. Svjedok LOČ je prilikom saslušanja izjavila da je u utuženom razdoblju bila voditeljica odjela i bila je nadređena tužitelju. Tužitelj joj je podnio izvješće o radu za 2018., a svjedokinja je sudjelovala u zadavanju zadataka tužitelju i u kontroli izvršenja tih zadataka. Tuženik je kontrolom tužiteljevog računala i razgovorom s tužiteljem prilikom iznošenja obrane, utvrdio da tužitelj nije izvršio radne zadatke navedene u izvješću za 2018. Kontrolom tužiteljevog računala utvrđeno je da u računalu nema niti jednog dokumenta nakon 2016. i pronađeni su neki dokumenti iz 2012. Navela je da tužitelj nije završio radni zadatak koji se sastoji u obradi tekstova prijevoda LO a koji rad je naveden u izvješću od 1. lipnja 2020. Radni zadatak u vezi analize za valencijski rječnik tužitelju su zadale svjedokinja i GO i tužitelj je rekao da mu je za taj zadatak potreban 1 mjesec, radni zadatak je trebao biti obavljen do sredine listopada 2018. ali tužitelj to nije učinio jer je otišao na bolovanje. Nakon povratka s bolovanja nije završio radni zadatak za koji je imao sve potrebne upute. Navela je da je tužitelj 1. lipnja 2020. mogao imati određene rezultate istraživanja jer se radilo o radnom zadatku iz 2018.. Tužitelj je bio na bolovanju od 15. listopada 2018. do 1. lipnja 2020.

14. Temeljem iskaza tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika RO i svjedoka LOČ sud je utvrdio da je tužitelj, nakon povratka sa dugotrajnog bolovanja, 1. lipnja 2020. predao poslodavcu rukom napisao izvješće o radu za 2018. godinu.

15. Tužitelj je u izvješću o radu za 2018. naveo da je završio rad na obradi tekstova prijevoda LO s klasičnih jezika. Tužitelj je prilikom saslušanja naveo da je izvršio taj radni zadatak, zakonski zastupnik tuženika RO je prilikom saslušanja izjavio da tužitelj nije izvršio niti jedan zadatak iz izvješća, a svjedokinja LOČ je na ročištu izjavila da tužitelj nije izvršio taj radni zadatak. Kontrolom tužiteljevog računala utvrđeno je da u računalu nema datoteka iz 2018. odnosno da je posljednja datoteka uređivana 2016. a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka LOČ koja je tužitelju zadala navedeni radni zadatak. Tužitelj je prilikom iznošenja obrane pred poslodavcem izjavio da je na obradi tekstova prijevoda LO s klasičnih jezika radio kad se vratio s bolovanja i u vezi s tim se konzultirao s voditeljicom GOČ. S obzirom da se radi o radnom zadatku iz 2018. a u tužiteljevom računalu nema datoteka uređivanih nakon 2016., sud je zaključio da tužitelj nije izvršio navedeni radni zadatak i nije radio na tom radnom zadatku. Sud je pri tom imao u vidu da je tužitelj prilikom saslušanja naveo da je navedeni radni zadatak izvršavao na računalu poslodavca i na vlastitom računalu, a s obzirom da na računalu poslodavca nema datoteka koje se odnose na taj radni zadatak iz 2018. sud je zaključio da tužitelj nije izvršio radni zadatak koji se sastoji u obradi tekstova prijevoda LO s klasičnih jezika. Sud nije povjerovao tužitelju da je izvršio navedeni radni zadatak jer da je doista tako, u tužiteljevom računalu postojale bi datoteke iz 2018. godine.

16. Tužitelj je u izvješću o radu za 2018. naveo da je radio na analizi strukturnih elemenata izvoza u XML iz valencijske baze e-glava, ali kontrolom tužiteljevog računala nisu pronađene datoteke iz 2018. iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj 2018. radio na tom radnom zadatku. Tužitelj je prilikom saslušanja naveo da je obavio sve radne zadatke navedene u izvješću o radu za 2018. dok iz iskaza svjedoka LOČ proizlazi da mu je ona zadala radni zadatak u vezi valencijskih baza ali ga tužitelj nije obavio. S obzirom da u tužiteljevom računalu nije pronađena niti jedna datoteka iz 2018. već je posljednja datoteka iz 2016. sud je zaključio da tužitelj u 2018. nije obavljao radne zadatke koji se sastoje u analizi strukturnih elemenata izvoza u XML iz valencijske baze e-glava.

17. Sud nije povjerovao tužitelju da je radio na poslovima u vezi obrade tekstova prijevoda LO s klasičnih jezika i na poslovima u vezi valencijskih baza jer o navedenom ne postoji nikakav trag u tužiteljevom računalu. Provjerom sadržaja tužiteljevog službenog računala utvrđeno je da nema nikakvih datoteka uređivanih nakon 2016. pa je sud zaključio da tužitelj na službenom računalu nije obavljao radne zadatke za koje je u izvješću o radu za 2018. naveo da ih je izvršio. Tuženik je dokazao da tužitelj nije obavio radne zadatke u 2018. jer u tužiteljevom računalu nema datoteka iz 2018. što ukazuje na činjenicu da tužitelj u 2018. nije izvršavao radne zadatke iako je u izvješću o radu napisao da je te radne zadatke izvršio. Tužitelj je prilikom saslušanja naveo da je radne zadatke izvršavao na računalu tuženika (za što je kontrolom utvrđeno da ih nije izvršavao), na svom privatnom računalu i na sticku. Tužitelj nije dokazao da je izvršavao radne zadatke na svom privatnom računalu i na sticku, a tuženik je dokazao da tužitelj u 2018. nije izvršavao radne zadatke na službenom računalu. Stoga je sud zaključio da je tuženik dokazao da tužitelj nije izvršavao radne zadatke za koje je u izvješću o radu za 2018. naveo da ih je izvršio, što znači da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog skrivljenog ponašanja. Naime, tužitelj nije izvršavao navedene radne zadatke u 2018. ali je u izvješću o radu naveo da je te radne zadatke obavio, čime je počinio povredu obveza iz radnog odnosa. Radnik je u radnom odnosu dužan izvršavati obveze preuzete ugovorom o radu, ali tužitelj to nije učinio u 2018. godini i osim što nije izvršavao radne zadatke, on je u izvješću o radu za 2018. naveo da je izvršio radne zadatke u 2018, iako to nije učinio.

18. Tužiteljev ugovor o radu otkazan je i iz razloga što je tužitelj 3. lipnja 2020. onemogućio izvršenje radnog naloga, na način da je postavljao brojna suvišna pitanja. Tužitelj je prilikom saslušanja naveo da je ta pitanja e-mailom postavljao EOČ i EO. Tužitelj je prilikom saslušanja naveo da je navedena pitanja postavljao putem e-maila.

19. Uvidom u e-mail korespondenciju na listu 127 do 136 spisa utvrđeno je da je tužitelj 3. lipnja 2020., 5. lipnja 2020., 8 lipnja 2020. i **.**.2020. EOČ i ČOČ uputio ukupno 8 e-mailova u kojima traži upute i pojašnjenja u vezi radnog zadataka. Prema ocjeni ovog suda, postavljanje navedenih pitanja, ne predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je postavljanje tih pitanja uzrokovalo onemogućavanje izvršenja radnog zadatka koji je tužitelju dodijeljen 3. lipnja 2020. Naime, ukoliko su navedena pitanja doista bila suvišna, kao što tvrdi tuženik, postavljanje pitanja u vezi radnog zadatka nije opravdan razlog za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika.

20. Za dopuštenost otkaza ugovora o radu u slučaju postojanja više otkaznih razloga, dovoljno je da poslodavac dokaže postojanje jedne od više povreda obveza iz radnog odnosa, a tuženik je dokazao postojanje povrede obveza iz radnog odnosa koje se sastoje u tome što tužitelj nije izvršavao radne zadatke u 2018. za koje je u izvješću o radu za 2018. naveo da ih je izvršio. Opisanim postupanjem tužitelj je počinio povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u smislu članka 115 stavak 1 točka 3 Zakona o radu. Stoga je sud zaključio da je otkaz dopušten.

21. Člankom 125 stavak 1 Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Sukladno članku 125 stavak 2 Zakona o radu, navedenu odluku sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć.

22. Pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu je prethodno utvrđenje suda da otkaz nije dopušten. S obzirom da je u ovom postupku sud utvrdio da je otkaz dopušten, sud je odbio zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 4. siječnja 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 6.742,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

23. Protutužbom od 10. siječnja 2023. tuženik je predložio da sud, u slučaju da utvrdi nedopuštenost otkaza, utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 30. srpnja 2020. te da naloži tuženiku da tužitelju isplati tri ugovorene plaće u iznosu 3371,49 eura s pripadajućom kamatom.

24. S obzirom da je u ovom postupku sud utvrdio da je otkaz dopušten, sud nije odlučivao o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu s danom 30. siječnja 2020. i za naknadu štete u iznosu od 3371,49 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude jer je pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu je prethodno utvrđenje suda da otkaz nije dopušten.

25. Sud je odbio prijedlog tužitelja i tuženika za saslušanje svih svjedoka koji nisu saslušani do zaključenja glavne rasprave jer je zaključio da je u ovom predmetu činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u smislu čl. 220. ZPP-a.

26. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 12.12.2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 10.01.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 27.02.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1)., za sastav podneska od 21.9.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 5.7.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 14.04.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 9.9.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 6.11.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 13.7.2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1).

28. Ukupan trošak tuženika iznosi 2.000,00 eura, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 500,00 eura pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 2.500,00 eura.

29. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 2.12.2020. jer navedeni podnesak nije predan u spis. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podneska od 3.3.2026. 14.04.2025. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a. Tuženiku nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude 20. srpnja 2026. jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na navedeno ročište.

30. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. srpnja 2026.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

- Punomoćnik tužitelja

- Punomoćnik tuženika