REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4464/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Kristini Rakuša, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 22. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica dijela nekretnine u omjeru 187/215 dijela što u naravi predstavlja dio zkč. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa] IV. ukupne površine 215 m2 i to oranica površine 215 m2, koja zkč.br. je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela kako je ucrtano na Situacijskom nacrtu koji čini sastavni dio Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Mladena Bebera dipl.inž.geod. od listopada 2022. godine sukladno liku označenom zelenom bojom točkama „zo1-zo3-3-zo4-zo5-zo10-z09-zo8-zo7-zo11-zo2-zo1“, koji je sastavni dio ove presude, pa se ista ovlašćuje temeljem ove presude ishoditi parcelacijski elaborat te zatražiti i postići, uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na predmetnoj nekretnini, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika

II. Zemljišnoknjižni odjel ovog suda, po pravomoćnosti ove presude upisati će tužiteljicu kao vlasnicu na nekretnini iz toč. I ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 2.375,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20.07.2026. do isplate po stopi po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je tuženik upisan kao suvlasnik nekretnine i to 13. Suvlasničkog dijela 32/80 zk.č.br. 3823/1 u naravi [adresa], povr. 215 m2, oranica povr. 215 m2 i zk.č.br. 3823/2 [adresa] povr. 920 m2 i to oranica, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na predmetnim nekretninama i to na krajnje zapadnoj strani, nalazi se vrt ukupne povr. 227 m2, koji odgovara 16/80 dijela predmetnih nekretnina, odnosno ½ suvlasničkog dijela. Nadalje navodi tužiteljica kako je u posjedu predmetnog vrta temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog **.**.2020. s ĆK, a koji vrt je u Ugovoru o darovanju bio opisan kao zk.č.br. 3823 oranica [adresa] povr. 316 čhv odnosno 1135 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 3356849 k. o. [katastarska općina]. Navodi kako je vrt oduvijek bio odvojen ogradom i vratima, ključ kojih vrata su imali prednici tužiteljice te su se i nalazili u posjedu vrta kojeg je danas u posjedu tužiteljica.

Naime, prednik tužiteljice njezin otac, UK, sklopio je 25.08.1982. Kupoprodajni ugovor s prodavateljem GK i ĐK, predmetom kojeg je bila kupoprodaja nekretnina zk.č.br. 3749 u naravi kuća u [adresa] i dvorište ukupne povr. 50 čhv, odnosno 179 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 335649 k. o. [katastarska općina]. Predmetnim kupoprodajnim ugovorom, prodavatelj je, predniku tužiteljice, prodao i ranije opisan vrt temeljem kojeg kupoprodajnog ugovora je prednik tužiteljice stupio i u posjed predmetnog vrta. Iako predmetni vrt u kupoprodajnom ugovoru nije opisan kao zasebna čestica, isti je bio predmetom pregovora pri sklapanja kupoprodajnog ugovora koje pregovore je u ime prednika tužitelja vodio BK, a prednici tužiteljice su kao pravni laici smatrali da je vrt vezan uz kuću.

Kako na predmetnom vrtu nije provedena uknjižba prava vlasništva na prednika tužiteljice tako je nakon smrti GK, kao knjižnog vlasnika, na predmetnom vrtu izvršena uknjižba prava vlasništva na NK temeljem Rješenja o nasljeđivanju od **.**.1990. NK je zatim, a unatoč tome što nije bila vlasnicom predmetnog vrta, s tuženkom, 24.04.1997., sklopila Ugovor o kupoprodaji predmetom kojeg je bila kupoprodaja vrta te se tuženik temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora uknjižio kao vlasnik.

1.1. Slijedom navedenog, a budući da se tužiteljica, uz uračunavanje vremena svojih prednika, nalazi u poštenom i istinitom posjedu vrta i to 28 godina prije uknjižbe tuženika kao vlasnika, to tužiteljica prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu podneskom od 10.10.2024. te na ročištu za glavnu raspravu 20.10.2024., traži od suda da donese odluku kojom će

- utvrditi da je tužiteljica suvlasnica dijela nekretnine u omjeru 187/215 dijela što u naravi predstavlja dio zkč. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa]. ukupne površine 215 m2 i to oranica površine 215 m2, koja zkč.br. je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela kako je ucrtano na Situacijskom nacrtu koji čini sastavni dio Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Mladena Bebera dipl.inž.geod. od listopada 2022. godine sukladno liku označenom zelenom bojom točkama „zo1-zo3-3-zo4-zo5-zo10-z09-zo8-zo7-zo11-zo2-zo1“, koji je sastavni dio ove presude, pa se ista ovlašćuje temeljem ove presude ishoditi parcelacijski elaborat te zatražiti i postići, uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na predmetnoj nekretnini, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika

- naložiti zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice

-naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu u cijelosti osporio osnovanost tužbenog zahtjeva. Prvenstveno tako navodi kako tužiteljica tužbom nije obuhvatila sve suvlasnike nekretnine za koju traži utvrđenje suvlasništva, slijedom čega predlaže tužbu odbaciti. Naime tuženik navodi kako je upisan kao suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u sveukupno 64/80 dijela nekretnine, a što predstavlja 8/10 dijela nekretnine dok su kao suvlasnici preostalog suvlasničkog dijela u 2/10 idealnog dijela upisani TKBV, OK, LK i CK.

Nadalje osporava da bi tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine temeljem ugovora o darovanju od 15.12.2020. i kupoprodajnog ugovora od 25.8.1982., odnosno temeljem dosjelosti. Predmetno iz razloga što osim što su navedene tvrdnje tužiteljice u suprotnosti i sa sadržajem kupoprodajnog ugovora od 25.8.1982. gdje je predmet kupoprodaje identificiran kao čest.br. 3749 kuća, zemljište pod kućom i dvorište površine 50 čhv. zk.č.br. 3749 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dalje u površini od 50 čhv odnosno 179 m2, kao i s ostalom dokumentacijom koja prileži tužbi to i iz razloga kako je predmetna zk.č.br. 3823 (sada podijeljena na dvije čestice) bila u sustavu društvenog vlasništva do 8.10.1991., a sve do prodaje 1997. je bila neizgrađeno građevinsko zemljište, pa se na predmetnoj nekretnini sukladno čl. 29 važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, dok je odredbom čl. 8 st. 1 i st. 2 Zakona o građevinskom zemljištu (N.N. broj 54/80 i dr., na snazi od 1.1.1981.godine) propisano da se građevinska zemljišta u društvenom vlasništvu ne mogu otuđivati niti se mogu prenositi prava u pogledu tog zemljišta osim na način propisan tim zakonom, a bilo kakav pravni posao zaključen protivno ovoj odredbi je ništav.

Navodi nadalje kako zk.č.br. 3749 k. o. [katastarska općina] uopće nema doticaja sa nekretninom opisanom u tužbi (zk.č.br. 3823/1 i zk.č.br. 3823/2 k. o. [katastarska općina]) obzirom se ta nekretnina nalazi u drugoj ulici preko pedeset metara udaljena te je kao vlasnica predmetne nekretnine i dalje upisana ĆK iz [adresa]. UK svakako kupoprodajnim ugovorom od 25.8.1982. godine nije kupio niti stekao nikakav „vrt“ na nekoj drugoj nekretnini udaljenoj ulicom i preko pedeset metara koja nekretnina je bila u sustavu društvenog vlasništva kao neizgrađeno građevinsko zemljište.

Tuženik navodi kako je sve navedene suvlasničke dijelove nekretnine zk.č.br. 3823 sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ukupno 8/10 idealnog dijela) kupio od stvarnih vlasnika i posjednika koji su bili i upisani u zemljišne knjige i on je vlasništvo stekao s punim povjerenjem u zemljišne knjige, i to:

-temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12.12.1997. kojeg je sklopio sa suvlasnicom NK te odmah ušao u posjed 1/5 idealnog dijela cijele nekretnine, na ime koje kupoprodaje je platio porez na promet nekretninama dana 4.5.1998. temeljem rješenja Porezne uprave – Ispostava Trnje od 31.12.1997.

- temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24.4.1997. kojeg je sklopio sa suvlasnicom FK te odmah ušao u posjed idealnog dijela cijele nekretnine na ime koje kupoprodaje je platio porez na promet nekretninama 18.6.1997. temeljem rješenja Porezne uprave – Ispostava Trnje od 28.5.1997.

-temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5.5.1999. kojeg je sklopio sa suvlasnikom KK te odmah ušao u posjed idealnog dijela cijele nekretnine na ime koje kupoprodaje je platio porez na promet nekretninama 1.9.1999. temeljem rješenja Porezne uprave – Ispostava Trnje od 27.5.1999.

-temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5.5.1999. kojeg je sklopio sa suvlasnicom IK rođ. KK te odmah ušao u posjed idealnog dijela cijele nekretnine na ime koje kupoprodaje je platio porez na promet nekretninama 15.6.1999. temeljem rješenja Porezne uprave – Ispostava Trnje od **.**.1999.

KK i ŽK su navedene dijelove nekretnine stekli nasljeđivanjem, a temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-3578/92 od 25.5.1994. ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj O-3578/92 od 7.7.1994. od pok. JK.

Iako je u posjedu nekretnine još od dana sklapanja ugovora, uknjižba vlasništva izvršena je temeljem rješenja Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z- 27075/14 od 8. lipnja 2015. i broj Z-17059/99 od 21. travnja 2006..

Nakon kupnje 8/10 dijela nekretnine tuženik se s ostalim suvlasnicima dogovorio o načinu korištenja cijele nekretnine na način da zapadni dio u površini od 215 m2 koriste ostali upisani suvlasnici, a istočni dio nekretnine u površini od 920 m2 koristi tuženik. Tuženik je taj dio nekretnine od 920 m2 (sada zk.č.br. 3823/2 k. o. [katastarska općina]) koristio kao parkiralište za susjedni hotel čiji je vlasnik, a koji hotel je izgrađen na zk.č.br. 3837 k. o. [katastarska općina] i koju nekretninu je kupio 1988. od istih suvlasnika odnosno njihovih pravnih prednika. Taj istočni dio nekretnine (sada zk.č.br. 3823/2 k. o. [katastarska općina]) prema cesti je bio u potpunosti ograđen, a ogradu je postavio sam tuženik. Na dijelu nekretnine koja je sada zk.č.br. 3823/2 k. o. [katastarska općina] tuženik je nakon 1997.godine sagradio i stambeni objekt koji je, u međuvremenu, legaliziran.

Obzirom su se tuženik i ostali suvlasnici faktično podijelili prije više od dvadeset godina, na zahtjev jednog od suvlasnika i to CK, ove godine provedena je parcelacija u katastru i zemljišnim knjigama gdje su sada upisane dvije zk.č.br. 3823/1 i 3823/2 k. o. [katastarska općina]. Tako je sada stvarno stanje usklađeno sa stanjem u katastru i zemljišnim knjigama, a tuženik je u posjedu i koristi zk.č.br. 3823/2 k. o. [katastarska općina] dok su ostali suvlasnici u posjedu i koriste zk.č.br. 3823/1 k. o. [katastarska općina].

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], Kupoprodajni ugovor25.08.1982., Rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-4914/89 od 29.1.1990., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12.12.1997., Rješenje ovog suda posl.br. Z-27075/14 od 08.06.2015., Ugovor o darovanju nekretnine od 15.12.2020., Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević posl.br. O- 1637/15 od 10.03.2015., proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka ing. Mladena Bebera koji je izradio nalaz i mišljenje, proveden je dokaz saslušanjem stranaka, svjedoka BK, T PK, VK, CK, HK, DK i NK te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenjem suvlasništva dijela nekretnine u omjeru 187/215 dijela što u naravi predstavlja dio zkč. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa]. ukupne površine 215 m2 i to oranica površine 215 m2, koja zkč.br. je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela kako je ucrtano na Situacijskom nacrtu koji čini sastavni dio Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Mladena Bebera dipl.inž.geod. od listopada 2022. godine sukladno liku označenom zelenom bojom točkama „zo1-zo3-3-zo4- zo5-zo10-z09-zo8-zo7-zo11-zo2-zo1“.

5. Naime, tužiteljica navodi kako je nekretnina koja je predmetom ovog postupka bila predmetom kupoprodajnog ugovora kojeg je njezin sada pok. otac UK kupio od GK i ĐK, a zatim i predmetom Ugovora o darovanju kojeg je tužiteljica sklopila sa svojom majkom ĆK, a temeljem kojih ugovora su njezini prednici, a zatim i tužiteljica dugi niz u posjedu predmetne nekretnine koja predstavlja vrt, čime da su stekli vlasništvo nekretnine.

6. Prvenstveno je, a radi identifikacije nekretnine koja je predmetom ovog postupka proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stranaka postupka te sudskog vještaka ing. Mladena Bebera koji je sačinio nalaz i mišljenje.

7. Očevidom na licu mjesta, a prema pokazivanju tužiteljice, konstatirano je kako se nekretnina koja je predmetom ovog postupka nalazi preko puta kuće na adresi [adresa], a ista je u odnosu na glavnu prometnicu koja prolazi između te dvije nekretnine, ograđena te je obrasla raslinjem, da bi zatim, a nakon što je tuženik osporio da bi predmetna nekretnina bila u posjedu tužiteljice, tužiteljica kao spornu nekretninu pokazala nekretninu na drugom mjestu za koju je konstatirano da se nalazi preko puta kuće na adresi [adresa].

7.1. Nedvojbeno je stanjem na terenu po kazivanju stranaka utvrđeno kako je nekretnina koja je predmetom ovog postupka udaljena od kuće u kojoj tužiteljica živi, a koja kuća je bila predmetom Kupoprodajnog ugovora od 25.08.1982..

8. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi

-kako se prema pokazivanju tužiteljice na terenu, radi o zemljišnoj površini koja je razgraničena sa istočne strane žičanom mrežom razapetom na beotnskim stupovima, zapadne strane žičanom mrežom na metalnim stupovimna, s južne strane žičanom mrežom na metalnim stupovima, a sjeverne strane živica, zatim žičanom mrežom razapetom na beotnskim stupovima, dok površina pokazane zemljišne površine u naravi je uzorana vrtna površina, pod voćkama, djelomično zatravnjeno, dijelom pod povrćarskim kulturama

- kako pokazana pozicija po tužiteljskoj strani, zatim opisana nekretnina kao predmetna u Ugovoru o darovanju kao 3. A, predstavlja vrt ukupne površine od 227m2, koji se nalazi na krjanjnje zapadnoj strani k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], a koji vrt odgovara 16/80 dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisana u zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, kao zk.č.3823 u naravi oranica [adresa] ukupne površine 316 čhv odnosno 1135m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u K. o. [katastarska općina], te utvrđeno stvarno stanje na istoj, se međusobno podudaraju, položajem, oblikom i približno površinski s obzirom na mogućnosti pokazivanja na terenu

-kako je u zemljišnim knjigama pod brojem Z-27465/21 od 19.05.2021. upisana promjena oblika, broja i površine zk.č.br. 3823, na sada: "zk.č.br. 3823/1 oranica, Trnjanske Ledine IV. pov. 215 m2 zk.č.br. 3823/2 oranica, [adresa] pov. 920 m2" te je dotadašnja zk.č.3823 K. o. [katastarska općina] cijepana na nove dvije čestice i to zk.č.3823/1 i zk.č.3823/2 K. o. [katastarska općina], pri čemu je zk.č.3823/1 k. o. [katastarska općina] formirana na krajnjem zapadnom dijelu, a istočni dio je nova zk.č.3823/2 k.o. Trnje

[katastarska općina]

-kako se nekretnina koja je predmetom ovog postupka može odnositi na zk.č.3823/1 oranica [adresa]., površine od 215m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], uzimajući u obzir današnje stanje u zemljiošnoj knjizi, a koja je na situacijkom nacrtu u prilogu određena spojnicom točaka 1-2-zo1-zo3-3-zo4-zo5-zo10-zo9-zo8-zo7-1, obojano zeleno i žuto, koja površina obuhvaća dio (zeleno) unutar ograda, i dio (žuto) izvan ograda na sjeveru pod asfaltom i šljunkom

-kako površina spornog vrta u odnosu na površinu cijele zk.č. 3823/1 k. o. [katastarska općina] iznosi 187/215 dijela parcele

-kako predmetom postupka ne može biti današnja zk.č.3823/2 k. o. [katastarska općina].

8.1. Budući da je nalaz i mišljenje sačinjen temeljem stanja na terenu po kazivanju tužiteljice te temeljem spisu priležeće dokumentacije kao i stanja u katastru i zemljišnim knjigama, to je nalaz i mišljenje sud prihvatio kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku, a na koji niti stranke u konačnici nisu isticale prigovore.

9. Nakon tako identificiranog stanja nekretnine na terenu za koju tužiteljica navodi kako se dugi niz godina nalazi u posjedu iste i kako je ista bila predmetom Kupoprodajnog ugovora od 25.08.1982. sklopljenog između njezina sada pok. otac UK kao kupca i GK i ĐK, kao prodavatelja, a zatim i predmetom Ugovora o darovanju kojeg je tužiteljica sklopila sa svojom majkom ĆK, valjalo je predmetno raspraviti.

9.1. Naime, tuženik, kao i svi saslušani svjedoci, u suglasju su iskazivali kako su se prednici tužiteljice, a time i sama tužiteljica duži niz godina i to u razdoblju od 1990. -tih do 2021. nalazili u posjedu sporne nekretnine koju su obrađivali na način da su na istoj sadili voće i povrće, čime je u tom dijelu njihove iskaze, a time i iskaz tužiteljice sud cijenio vjerodostojnima. Međutim, budući da tuženik osporava da bi predmetna nekretnina bila predmetom kupoprodajnog ugovora od 25.08.1982., sporeći pri tome tužiteljici ne samo kakvoću posjeda, već i poštenje posjeda, tako je predmetno valjalo raspraviti.

10. Naime, uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 15.12.2020., utvrđeno je kako je isti sklopljen između ĆK kao darovateljice i ovdje tužiteljice kao obdarenice, a predmetom kojeg Ugovora je bilo darovanje

-nekretnine zk.č.br. 3749 u naravi kuća u [adresa] i dvorišta ukupne povr. [katastarska općina]

-nekretnine povr. 227 m2 koja u naravi predstavlja vrt koji se nalazi na krajnje zapadnoj strani k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje je darovateljica izvanknjižna suvlasnica u 16/80 dijela zk.č.br. 3823 u naravi oranica [adresa] ukupne povr. 1135 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

za koje nekretnine je odredbom čl. 1 i čl. 3 navedeno kako su iste bile predmetom Kupoprodajnog ugovora od 25.08.1982. sklopljenog između prednika darovateljice, sada pok. UK kao kupca i GK i RK kao prodavatelja.

10.1. Iz Ugovora o darovanju razvidno je kako je darovateljica majka obdarenice, ovdje tužiteljice.

11. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 25.08.1982., utvrđeno je kako isti sklopljen između GK i ĐK kao prodavatelja i UK kao kupca, a predmetom kojeg je bila kupoprodaja kuće u [adresa] na adresi [adresa] koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu tadašnjih 700.000 dinara koju je kupac u cijelosti isplatio prodavateljima te stupio u posjed iste, a što je potvrđeno potpisom Kupoprodajnog ugovora.

12. Uvidom u povijesni prikaz Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je UK bio upisan kao vlasnik nekretnine zk.č.br. 3749 opisane kao kuća u [adresa] i dvorište, površ. 179 m2, dok je danas vlasnicom, temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. UK od 10.03.2015. posl.br. O-1637/15, uknjižena ĆK.

12.1. Uvidom u povijesni prikaz Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razvidno je kako nekretnina zk.č.br. 3823, oranica [adresa] povr. 1135 m2 te nekretnina zk.č.br. 3837, zemljište pod kućom i dvorište [adresa] povr. 483 m2, čine zemljišnoknjižno tijelo AI na kojima je bilo upisano društveno vlasništvo sa pravom korištenja temeljem odredbe čl. 38 i čl. 39 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta u korist JK, EK, FK, AK i GK, svakog u 1/5 dijela.

12.1.1. Uvidom u Izvadak iz zemljišnih knjiga te e-izvadak uz povijesni prikaz zk. ul. br. [broj ZK uloška] za nekretninu zk.č.br. 3823 k. o. [katastarska općina], razvidno je kako je predmetna nekretnina, a nakon promjene oblika, broja i površine, formirana u dvije nove zemljišnoknjižne čestice i to zk.č.br. 3823/1 i zk.č.br. 3823/2, na kojima je uknjiženo pravo suvlasništva

- ZK Van Š u 1/20 dijela

- OK u 4/80 dijela

-tuženika u 64/80 dijela

- CK u 8/80 dijela.

12.1.2. Iz Izvatka, Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12.12.1997., 24.04.1997., 05.05.199., te Rješenja o nasljeđivanju ovog suda od 29.01.1990. posl.br. O-4914/89, od 25.05.1994. posl.br. O-3578/92, nedvojbeno proizlazi

-kako je tuženik suvlasništvo nekretnina u 64/80 dijela stekao uknjižbom u zemljišnim knjigama 01.09.1999. posl.br. Z-17059/99 temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 05.05.1999. sklopljenog s KK i IK za 32/80 dijela te uknjižbom u zemljišnim knjigama 20.06.2014. posl.br. Z-27075/14 temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24.04.1997. i 12.12.1997. sklopljenog s FK za 16/80 dijela i NK rođ. Ć za 16/80 dijela

-kako je NK suvlasništvo predmetne nekretnine stekla uknjižbom u zemljišnim knjigama temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda od 29.01.1990. posl.br. O-4914/89 donijetog u ostavinskom postupku koji se vodio iza njezina pok. oca GK.

13. Dakle, slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno

-kako su otac tužiteljice, sada pok. UK, kao kupac i GK i RK, kao prodavatelji, a temeljem Kupoprodajnog ugovora od 25.08.1982. zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 454 Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85 i 57/89 dalje u tekstu ZOO) predmetom kojeg je bila kupoprodaja nekretnine zk.č.br. 3749 u naravi kuća u [adresa] i dvorišta ukupne povr. 179 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-kako je otac tužiteljice, kao kupac, temeljem navedenog Kupoprodajnog ugovora, uknjižbom u zemljišnim knjigama, stekao vlasništvo predmeta kupoprodaje u smislu odredbe čl. 33 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 6/80, 36/90 dalje u tekstu ZOVO),

-kako je majka tužiteljice, ĆK, temeljem Rješenja o nasljeđivanju od 10.03.2015. posl.br. O-1637/15, donesenog u ostavinskom postupku iza pok. oca tužiteljice, UK, stekla vlasništvo nekretnine koja je bila predmetom ranije navedenog Kupoprodajnog ugovora, uknjižbom u zemljišnim knjigama sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15 dalje u tekstu ZN) u vezi odredbe čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 81/15- pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZVDSP-a),

-kako su ĆK, kao darovateljica i tužiteljica kao obdarenica, a temeljem Ugovora o darovanju od 15.12.2020., zasnovale ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 479 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO/05), predmetom kojeg je bilo darovanje dvije nekretnine i to nekretnine koja je bila predmetom Kupoprodajnog ugovora od 25.08.1982. i nekretnine koja je predmetom ovog postupka.

14. Nastavno na navedeno, a budući da nekretnina koja je predmetom ovog postupka i koja je bila predmetom čl. 3 Ugovora o darovanju, nije bila predmetom Kupoprodajnog ugovora od 25.08.1982., to su neosnovanim cijenjeni činjenični navodi tužbe kao i iskaz kako svjedoka MK i tako i tužiteljice u dijelu u kojem su iskazivali u suprotnosti sa činjenicama navedenim u Kupoprodajom ugovoru od 25.08.1982..

15. Da sporna nekretnina nije niti mogla biti predmetom Kupoprodajnog ugovora od 25.08.1982., budući da je na istoj bilo uknjiženo društveno vlasništvo u smislu odredbe čl. 38 i čl. 39 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list” FNRJ broj 52/58, 3/59, 24/59, 24/61, 1/63 dalje u tekstu Zakon o nacionalizaciji), s pravom korištenja, nesporno je utvrđeno uvidom u povijesni prikaz Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za zk.č.br. 3823..

16. Međutim, iako sukladno odredbi čl. 38 i čl. 39 Zakona o nacionalizaciji, prijašnji vlasnik nije zadržao pravo vlasništva na predmetnom neizgrađenom građevinskom zemljištu, već isključivo pravo njegova posjedovanja i korištenja do trenutka kada bi zemljište bilo privedeno namjeni sukladno odluci nadležnog tijela, prijašnji vlasnik mogao je svoje pravo korištenja trajno prenijeti na drugog, u kojem slučaju su prava i obveze prelazile na osobu na koju je prenio svoje pravo korištenja na tom zemljištu, ako je taj prijenos bio zabilježen u zemljišnim knjigama (Obavezno tumačenje čl. 39 st. 1 Zakona o nacionalizaciji).

16.1. Nadalje, iz odredaba Zakona o građevinskom zemljištvu („Narodne novine br. 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90, 53/90 dalje u tekstu ZGZ) proizlazi da su svi ugovori i drugi pravni poslovi koji su bili zaključeni protivno zabrani raspolaganja neizgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu nevaljani, dakle, oni pravni poslovi kojima je prijašnji vlasnik raspolagao nekretninom nakon što je prenesena u društveno vlasništvo, iako do tog trenutka nije bio deposediran. Međutim, stupanjem na snagu ZOVO prestao je važiti ZGZ, a Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba („Narodne novine“ broj 53/90, 61/91, 70/93), budući je bio privremenog karaktera, prestao je važiti stupanjem na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ br. 53/90, 61/91, 70/93 dalje u tekstu Zakon o naknadi), kojim je sukladno odredbi čl. 18 propisano da se pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju valjanim, ukoliko nemaju drugih nedostataka koje ih čine ništavim ili pobojnim, dakle, isti su pravni poslovi osnaženi.

17. Kako tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi njezin pravni prednik stekao pravo korištenja predmetne nekretnine odlukom nadležnog tijela, a niti da bi sa tadašnjim nositeljem prava korištenja sklopio pisani ugovor o zakupu ili ugovor o prijenosu prava korištenja te da bi taj prijenos bio zabilježen u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu, to ista nije dokazala postojanje valjanog pravnog posla u smislu odredaba Zakona o nacionalizaciji u vezi odredaba ZGZ-a te odredaba Zakona o naknadi, ne dokazujući time niti pravni slijed stjecaja u smislu odredbe čl. 48 u vezi odredbe čl. 45 i čl. 46 Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19 dalje u tekstu ZZK/19), a time niti da bi njezin posjed bio zakonit u smislu odredbe čl. 18 st. 1 ZVDSP-a.

18. Nadalje, sama činjenica da su prednici tužiteljice, a time i sama tužiteljica, u razdoblju od 1990.-tih do 2021., dakle duže vremensko razdoblje, koristili predmetnu nekretninu, nije dovoljna za zaključak da je njihov posjed imao potrebnu kakvoću za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno da je njihov posjed bio pošten.

18.1. Naime, prema čl. 18 st. 3 ZVDSP-a, posjed je pošten ako posjednik u trenutku stjecanja posjeda nije znao niti je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, pri čemu je, a iako se poštenje posjeda prema čl. 18 st. 5 ZVDSP-a pretpostavlja, riječ o oborivoj zakonskoj predmnjevi koja otpada kada okolnosti konkretnog slučaja upućuju na suprotan zaključak.

19. Budući da tužiteljica niti njezini pravni prednici nikada nisu bili upisani kao nositelji prava korištenja predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, niti je tužiteljica dokazala postojanje bilo kakve odluke nadležnog tijela, ugovora ili drugog pravnog temelja na osnovi kojeg bi stekli pravo korištenja predmetne nekretnine koja je u zemljišnim knjigama bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist trećih osoba, pri čemu je takvo zemljišnoknjjižno stanje bilo javno i svakome dostpuno, to su prednici tužiteljice, a time i tužiteljica, znali ili najmanje, imali dovoljno razloga posumnjati da predmetnu nekretninu koriste bez odgovarajuće pravne osnove ta da im pravo na posjed ne pripada.

19.1. Da je prednik tužiteljice znao da je predmetna nekretnina društveno vlasništvo proizlazi i iz iskaza svjedoka VK u dijelu u kojem je iskazivao: „Pokojnom UK sam govorio da sredi papire za vrt, ali on je rekao da je to društveno vlasništvo i da su u vezi vrta sklopili džentlmenski ugovor.“, ali i iskaza svjedoka SK koji je iskazivao kako je čitava nekretnina gdje se nalazio i vrt koji je obrađivala tužiteljica, bilo gradsko zemljište na kojem su svi stanovnici obrađivali vrt.

19.2. S tim u vezi ukazuje se i dodatna okolnost koja dovodi u pitanje poštenje posjeda tužiteljice, a to je činjenica da tijekom cijelog razdoblja posjedovanja nikada nije poduzela nikakve radnje radi pokušaja upisa prava vlasništva sporne nekretnine na svoje ime, a posebeno je značajno da to nije učinila ni nakon prestanka instituta društvenog vlasništva, kada je nositelj upisanog prava korištenja stekao pravo vlasništva po samom zakonu. Naime, da je tužiteljica doista bila u uvjerenju da joj pripada pravo vlasništva, bilo bi životno i logično da je pokušala ostvariti upis svojega prava ili osporiti pravo osobe upisane u zemljišnim knjigama, tako da izostanak bilo kakve takve aktivnosti predstavlja okolnost koja dovodi u sumnju poštenje njezina posjeda.

20. S tim u vezi, a kako je odredbom čl. 361 u vezi odredbe čl. 365 st. 2 sve ZVDSP- a, pravo korištenja pretvoreno u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava korištenja, sukladno kojoj odredbi je NK temeljem Rješenja o nasljeđivanju od 29.01.1990. posl.br. O-4914/89 iza pok. GK, uknjižbom u zemljišnim knjigama stekla suvlaništvo nekretnine koja je predmetom ovog postupka, to je tuženik uz načelo povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 8 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 dalje ZZK), bio u dobroj vjeri pri sklapanju Ugovora o kupoprodaji nekretnine sa NK **.**.1997. temeljem kojeg je u zemljišnim knjigama 20.06.2014. pod posl.br. Z-27075/14, uknjižio svoje pravo suvlasništva.

21. Iz svega navedenog proizlazi kako tužiteljica u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazala ispunjenje pretpostavki u smislu odredbe čl. 18 st. 3 u vezi odredbe čl. 159 st. 3 ZVDSP-a, sliijedom čega je odlučeno kao u izreci.

22. Odluka o parničnom trošku tužitenika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa).

Tako je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i podneska od 29.09.2023., za pristup na ročišta 11.04.2022., 01.07.2022., 07.10.2024., 20.10.2025., 04.03.2026. i 22.05.2026. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za pristup na ročišta 07.11.2023., 17.02.2025. i 19.05.2025. za svaku radnju u iznosu po 100,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 2.375,00 eur. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 25.03.2022. jer je dostavljenu dokumentaciju mogao dostaviti još uz odgovor na tužbu.

Na tako određen trošak tuženiku su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a u vezi odredbe čl. 29 ZOO dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 20. srpnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

Dna:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika