Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-264/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Krešimir Sliepčević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vešligaj i Sliepčević iz Zagreba, Freudova 9 protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik DH, odvjetnik u [adresa], radi predaje u posjed, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2026. i nakon objave 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana preda posjed dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] na način da izgrađeni nasip u površini od 229 m², a koja površina je prikazana na skici lica mjesta sudskog vještaka Zdravka Pavelića iz Ureda ovlaštenog inženjera geodezije u Otočcu iz srpnja 2020., izmjesti s nekretnine u vlasništvu tužiteljice.

Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana plati trošak ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 19. kolovoza 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljici AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.201,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 23. prosinca 2019. podnijela tužbu navodeći da je vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja sada nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik na navedenoj nekretnini izgradio potporni nasip u površini cca 400 m² i na taj način uzurpirao vlasništvo tužiteljice. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužiteljici preda posjed dijela predmetne nekretnine na način da izgrađeni nasip izmjesti s te nekretnine. Nakon provedenog geodetskog vještačenja i uslijed promjene numeracije katastarskih čestica zbog osnivanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] tužiteljica je podneskom od 7. travnja 2022. uredila tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužiteljice i isticao prigovor zastare i prigovor prekluzije kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tvrdi da tužiteljica nije dokazala da joj je tuženik oduzeo posjed predmetne nekretnine niti da je na bilo koji način tuženik smeta u posjedu i da bi na nekretnini izgradio potporni nasip ili izvršavao bilo kakve vlasničke ovlasti. Ističe da na susjednoj nekretnini ima elektroenergetski objekt izgrađen na temelju izvršnih i pravomoćnih odluka. Osporava navod tužiteljice da je nasip površine 400 m² i tvrdi da isti ima dvostruko manju površinu odnosno cca 210 m². Predlaže odbaciti tužbeni zahtjev, podredno odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-277/2019-30 od 19. kolovoza 2022. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici preda u posjed dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da izgrađeni nasip površine 229 m² izmjesti s nekretnine tužiteljice i naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.150,00 kuna.

4. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1016/2022-3 od 25. rujna 2025. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno odlučivanje s obrazloženjem da nije sa sigurnošću utvrđeno tko je i kada eventualno nasipavao dio nekretnine tužiteljice i je li time istoj oduzet posjed odnosno vrši li posjed na tom dijelu nekretnine tužiteljice tuženik i na koji način. Dakle, u postupku nije utvrđeno iz sadržaja tužbe radi li se o pravoj vlasničkoj tužbi ili o tužbi za uznemiravanje uz napomenu da je teret dokaza na tužiteljici i to vlasništva nekretnine pa onda oduzimanja posjeda odnosno uznemiravanja u vršenju ovlasti.

5. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Sporno je da li je u konkretnom slučaju tuženik oduzeo tužiteljice posjed dijela predmetne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno da li je tuženik uznemiravao tužiteljicu u vršenju ovlasti.

7. Identifikacijom predmetne nekretnine od strane geodetskog vještaka nesporno je utvrđeno da se prijepor - u naravi šljunčani pokos nalazi na dijelu nekretnine tužiteljice oznake kčbr. [katastarska čestica] i to na površini od 229 m² s time da je prijepor širine cca 4 metra i dužine 57 metara.

8. Odredbom članka 161 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom članka 162 stavka 1 ZVDSP-a propisano: da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

9. Odredbom članka 167 stavka 1 ZVDSP-a propisano je: ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2 istog članka propisano: da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

10. U ponovljenom postupku tužiteljica je u spis predala izvješće Geoprojekt d.d. o utvrđivanju postojećih međa i drugih granica te o razgraničenju iz kojeg proizlazi da je 13. prosinca 2006. izvršena parcelacija kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] na zahtjev HEP-a, a temeljem lokacijske dozvole Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva i imovinsko-pravne poslove u Gospiću, a međne točke novoformirane kčbr. [katastarska čestica] stabilizirane su željeznim klinovima s plastičnom kapom, međna linija između kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] suhozidom, a međne linije između kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] željeznom ogradom. Tužiteljica je predložila ponovno saslušanje svjedoka CH te da se službenim putem od Područnog ureda za katastar Gospić zatraži povijest promjena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući da iz izvješća Geoprojekt d.d. proizlazi da su međe utvrđene 13. prosinca 2006. Tuženik se protivio prijedlozima tužiteljice navodeći da je povodom odluke drugostupanjskog suda postupak vraćen u fazu glavne rasprave pa tužiteljica više ne može predlagati nove dokaze. Tuženik je ustrajao na svim navodima , a posebno da je sporni nasip nasipan od strane treće osobe, a čak da je tuženik i nasipao na nekretnini, time nije oduzeo tužiteljici posjed, već je eventualno uznemiravao njezino pravo vlasništva, a u konkretnom slučaju tužba nije usmjerena u tom pravcu.

11. Izvršen je uvid u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gospić poslovni broj Z- 1438/2007 od 13. kolovoza 2007. kojim je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. svibnja 2007., izjave - dozvole za uknjižbu od 6. srpnja 2007. i izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2005. dopušten otpis kčbr. [katastarska čestica] (kčbr. [katastarska čestica]) iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena i vlasništva MH u cijelosti u novootvoreni zk. ul. [broj ZK uloška] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist HEP d.d. sa sjedištem u [adresa].

12. Izvršenim uvidom u zapisnik od 13. prosinca 2006. povodom zahtjeva HEP OPS d.o.o. u upravnoj stvari parcelacije kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je izvršena parcelacija predmetne čestice i da su novo uspostavljene međne točke trajno stabilizirane, a zapisnik je potpisan od strane geodetskog stručnjaka, MH i HEP-a.

13. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama [katastarska čestica] proizlazi da su navedene čestice formirane prijavnim listom iz prosinca 2006. te je kčbr. [katastarska čestica] upisana u PL 449 na ime KH, a naknadno temeljem rješenja o nasljeđivanju na ime AH, dok je čestica 5608/2 temeljem rješenja Z- 1438/2007- kupoprodaja otpisana u novi PL 1079 na ime HEP d.d., Zagreb, Grada Vukovara 37.

14. Polazeći od sadržaja tužbenog zahtjeva, navoda stranaka te svih provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

15. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Nadalje, među strankama nije bilo sporno niti da se na dijelu predmetne nekretnine nalazi šljunčani pokos - tzv. nasip koji je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodetske struke smješten na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 229 m². Upravo je geodetskim vještačenjem nesporno utvrđen položaj i površina prijepora odnosno da se sporni pokos doista nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu tužiteljice. Između stranaka je bilo sporno ostvaruje li tuženik na tom dijelu nekretnine posjed ili na drugi način uznemirava tužiteljicu u izvršavanju njezinih vlasničkih ovlasti.

17. Iz sadržaja tužbe i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da tužiteljica zahtijeva da se tuženiku naloži predaja u posjed dijela njezine nekretnine na način da izmjesti sporni nasip s nekretnine. Dakle, sadržajno se radi o zahtjevu kojim se ostvaruje zaštita prava vlasništva putem vlasničke tužbe radi predaje stvari u posjed uređene odredbama članka 161. i članka 162. ZVDSP-a. Takav zahtjev pretpostavlja kumulativno ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki odnosno da tužitelj dokaže svoje pravo vlasništva te da se stvar ili njezin dio nalazi u posjedu tuženika.

18. Kako vlasništvo tužiteljice nije bilo sporno, odlučna činjenica u ovom postupku bila je pitanje nalazi li se sporni dio nekretnine u posjedu tuženika.

19. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza sud je zaključio da tužiteljica tu odlučnu činjenicu nije dokazala.

20. Naime, tijekom dokaznog postupka nije izveden niti jedan neposredan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da tuženik faktično drži u posjedu sporni dio nekretnine, da njime gospodari, da na njemu izvršava vlasničke ovlasti ili da isključuje tužiteljicu iz mogućnosti ostvarivanja faktične vlasti na tom dijelu zemljišta.

21. Geodetsko vještačenje provedeno u ovom postupku nije bilo usmjereno na utvrđivanje posjeda, već isključivo na identifikaciju prijepora i njegov položaj u odnosu na katastarske granice. Nalaz vještaka potvrđuje jedino da se pokos nalazi na zemljištu tužiteljice, ali ni na koji način ne dokazuje tko je isti izgradio niti tko ga danas posjeduje.

22. Jednako tako, iz zemljišnoknjižne dokumentacije, zapisnika o parcelaciji iz 2006., povijesti katastarskih promjena te rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ne proizlazi da bi tuženik stekao ili ostvarivao posjed na spornom dijelu čestice 5608/1. Navedene isprave odnose se na formiranje novih katastarskih čestica, utvrđivanje međa te kupoprodaju susjedne čestice 5608/2 odnosno zemljišta na kojem se nalazi elektroenergetsko postrojenje i pristupni put, ali ne predstavljaju dokaz da tuženik posjeduje dio čestice 5608/1 koja je predmet ovoga spora.

23. Sud je posebno analizirao iskaz svjedoka CH koji je tijekom dugog niza godina radio na ovom području kao djelatnik Elektrolike odnosno kasnije HEP-a. Iz njegovog iskaza proizlazi da nije vidio da bi tuženik odlagao građevinsku šutu na predmetnu nekretninu niti može potvrditi kada je sporni pokos nastao i tko ga je izgradio. Dapače, izričito je naveo da mu nije poznato kada je materijal dovezen niti tko ga je dovezao. Svjedok je naveo kako je moguće da je prilikom postavljanja nove ograde 2007. izrađen pokos, međutim takav iskaz predstavlja isključivo pretpostavku , a ne neposredno saznanje o odlučnoj činjenici. Sud takav iskaz ne može prihvatiti kao dokaz da je upravo tuženik izgradio sporni nasip niti da danas isti posjeduje. Štoviše, iz cjelokupnog iskaza ovog svjedoka proizlazi kako se njegovo svjedočenje najvećim dijelom odnosi na povijesni razvoj elektroenergetskog postrojenja, ranije kupoprodaje zemljišta, odnose između HEP-a i obitelji KH te pitanje pristupa trafostanici. Međutim, nijedan dio njegova iskaza ne potvrđuje da tuženik danas vrši faktičnu vlast na dijelu čestice 5608/1 koja je predmet ovoga postupka.

24. Niti tužiteljica nije imala neposredna saznanja o nastanku spornog nasipa. Sama je iskazala da u vrijeme kada je navodno nasip nastao nije živjela u [adresa] niti je bila prisutna na predmetnoj lokaciji. Sve svoje tvrdnje temelji isključivo na onome što joj je pokojni otac navodno rekao tijekom 2008. ili 2009. Dakle, njezin iskaz u tom dijelu predstavlja posredno saznanje, a ne neposredno opažanje odlučnih činjenica. Osim toga, tužiteljica nije mogla navesti kada je nasip točno nastao, tko ga je izgradio, nije bila nazočna izvođenju bilo kakvih radova, nije raspolagala fotografijama, građevinskom dokumentacijom, zapisnicima ili svjedocima koji bi neposredno potvrdili izvođenje radova niti bilo kojim drugim materijalnim dokazom iz kojeg bi proizlazilo da je upravo tuženik izgradio sporni pokos. Konačno, tužiteljica je i sama navela da nije bila na licu mjesta kada je nasip nastao te da nema nikakav materijalni dokaz kojim bi potvrdila svoje tvrdnje. Sud stoga njezin iskaz ocjenjuje vjerodostojnim jedino u dijelu u kojem opisuje vlastita saznanja o vlasništvu nekretnine i postojanju spora, ali ne i kao dokaz da je tuženik izgradio nasip ili da danas posjeduje sporni dio zemljišta.

25. Kod takvog stanja stvari ostala je nedokazana osnovna pretpostavka za podnošenje vlasničke tužbe iz članka 161 i članka 162 ZVDSP-a. Naime, sama činjenica da se na tužiteljičinoj nekretnini nalazi određeni objekt ili nasip ne znači automatski da osoba protiv koje je tužba podnesena taj dio nekretnine posjeduje jer posjed predstavlja faktičnu vlast na stvari, a postojanje takve faktične vlasti mora biti dokazano.

26. Teret dokazivanja te činjenice, sukladno članku 219 ZPP-a i članku 162 stavku 1 ZVDSP-a je na tužiteljici. U konkretnom slučaju nije dokazano da tuženik koristi sporni dio zemljišta, da njime raspolaže, da ga održava kao svoj posjed ili da na bilo koji način ostvaruje faktičnu vlast koja bi predstavljala posjed.

27. Uz to, činjenica da se neposredno uz sporni dio nalazi trafostanica u vlasništvu tuženika sama po sebi ne znači da tuženik posjeduje i sporni dio susjedne nekretnine. Isto tako, eventualna činjenica da je prilikom izvođenja radova prije više godina mogao biti formiran određeni pokos ne predstavlja dokaz da tuženik danas ostvaruje posjed na tom dijelu zemljišta. U ponovljenom postupku tužiteljica nije ponudila nove dokaze niti je dokazala da tuženik ostvaruje posjed na spornom dijelu nekretnine.

28. Sud je razmotrio i mogućnost da bi se činjenični navodi tužiteljice mogli podvesti pod odredbu članka 167 ZVDSP-a koja uređuje zaštitu vlasnika od uznemiravanja prava vlasništva. Međutim, niti pretpostavke za takvu vrstu zaštite nisu ostvarene. Naime, vlasnik mora dokazati ne samo svoje pravo vlasništva već i da ga druga osoba protupravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti.

29. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da tuženik poduzima bilo kakve radnje kojima bi danas uznemiravao njezino pravo vlasništva. Nije dokazano da tuženik koristi sporni dio nekretnine, da na njemu izvodi bilo kakve radove, da odlaže materijal, održava sporni pokos, ograničava pristup tužiteljici ili na bilo koji drugi način aktivnim ponašanjem ometa izvršavanje njezinih vlasničkih ovlasti.

30. Sama činjenica da se na zemljištu nalazi nasip nije dovoljna za zaključak da tuženik kontinuirano uznemirava tužiteljicu u smislu članka 167 ZVDSP-a osobito kada nije dokazano da je upravo tuženik taj koji održava ili koristi sporni pokos niti da ga smatra dijelom svog posjeda.

31. Osim toga, važno je naglasiti da tužiteljica u ovom postupku nije postavila zahtjev kojim bi zahtijevala prestanak uznemiravanja, već je izričito zahtijevala predaju u posjed dijela nekretnine uklanjanjem nasipa. Takav zahtjev po svojoj pravnoj prirodi predstavlja vlasničku tužbu radi predaje stvari u posjed za koju zakon zahtijeva dokazivanje posjeda tuženika. Sud nije ovlašten mimo postavljenog tužbenog zahtjeva pružati drukčiji oblik pravne zaštite niti preinačavati pravnu narav zahtjeva koji je tužiteljica postavila.

32. Budući da nije dokazana zakonska pretpostavka da se sporni dio nekretnine nalazi u posjedu tuženika, nisu ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice prema člancima 161 i 162 ZVDSP-a.

33. Tužiteljica je dokazala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da se sporni nasip nalazi na dijelu njezine nekretnine, međutim nije dokazala odlučnu činjenicu da tuženik posjeduje sporni dio nekretnine niti da prema njoj poduzima radnje koje bi predstavljale protupravno uznemiravanje u izvršavanju vlasničkih ovlasti.

34. Kako teret dokazivanja tih činjenica leži upravo na tužiteljici, a provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članaka 161, 162 i 167 ZVDSP-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan te ga je valjalo odbiti u cijelosti i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

35. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 ZPP-a). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

36. U parnične troškove spadaju sudske pristojbe, troškovi vezani uz izvođenje dokaza, održavanje ročišta izvan sudske zgrade, osobni troškovi stranaka i njihovih zastupnika povezani s njihovim dolaskom u sud, troškovi za nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151 ZPP). Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife, Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa).

38. S obzirom da je izgubila ovaj spor tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku opravdane troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife. Tuženiku su priznati trošak za sastav žalbe protiv presude u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10 t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 24. ožujka 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 t. 2. Tarife), za zastupanje na ročištu 7. srpnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. Tarife), trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 323,31 EUR, trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 119,45 EUR i trošak pristupa svjedoka CH u iznosu od 71,24 EUR. Dakle, tuženiku je priznat ukupan trošak u iznosu od 1.201,50 EUR.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Gospiću 20. srpnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Krešimir Sliepčević, Zagreb, Freudova 9

2. Odvjetnik DH, [adresa]