REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-8048/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u pravnoj stvari tužitelja BG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika CONTROL PROCESS S.A., OIB 56430016590, Poljska, Ul. Obroncow Modlina, Krakow, zastupan po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 8. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CONTROL PROCESS S.A., OIB 56430016590, Poljska, Ul. Obroncow Modlina, Krakow isplatiti tužitelju BG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 663,61 euro sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.086,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2020. do isplate te sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 663,61 eura od 11. siječnja 2020. do 11. listopada 2021.

III. Nalaže se tuženiku CONTROL PROCESS S.A., OIB 56430016590, Poljska, Ul. Obroncow Modlina, Krakow naknaditi tužitelju BG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 10,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj BG (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je na temelju ugovora o nalogu-punomoći zastupao u postupku javne nabave i u upravnom sporu zajednicu ponuditelja od 4 člana i to ovdje tuženika CONTROL PROCESS S.A., stalbud tarnow Sp.Z.O.O., cp Trade Tarnow Sp. z.o.o. i CP Trade Sp.z.o.o. naručitelja PIŠKORINICA d.o.o., predmet nabave Projektiranje i izvođenje radova za izgradnju Regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske ''Piškorinica'', broj objave u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske 2014/S 002-0059617, procijenjene vrijednosti nabave u iznosu od 527.000.000,00 kn. Tako je tužitelj sastavio žalbu na odluku o nedopustivosti sudjelovanju koju žalbu je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave odbila kao neosnovanu. Protiv tog rješenja, tužitelj je sastavio upravnu tužbu i prijedlog za izdavanje privremene mjere. Podneskom od 12. srpnja 2017. tužitelj je otkazao punomoć za zastupanje. Sukladno Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, naplata odvjetničke usluge dospijeva otkazom punomoći. Tužitelj je tuženiku izdao račun za obavljeno zastupanje i to za sastav žalbe odmah po sastavu žalbe koji račun je tuženik podmirio te račun za sastav upravne tužbe i za sastav prijedloga za izdavanje privremene mjere koji račun tuženik nije podmirio. Sukladno zaključku sa sjednice financijskog i radno-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 24. listopada 2011. broj Su-1025/2011 u postupcima javne nabave vrijednost predmeta spora je procjenjiva. Tužitelj je vrijednost odvjetničke usluge na računu odredio u odnosu na procijenjenu vrijednost javne nabave koja iznosi 527.000.000,00 kn te je ukupnu vrijednost odvjetničke usluge podijelio na četiri člana zajednice ponuditelja. Kako tuženik nije isplatio dugovani iznos, predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.750,00 eura u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2020. do isplate. Traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik CONTROL PROCESS S.A. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine. ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da je između tužitelja i tuženika postojao odnos zastupanja koji je bio zasnovan na odvjetničkoj punomoći pri čemu među strankama nije bio sklopljen poseban ugovor o zastupanju niti su postojali posebni dogovori o načinu i rokovima plaćanja odvjetničkih usluga. Smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina pri čemu zastara počinje teći prvog dana nakon poduzimanja svake pojedine radnje. osporava primjenu točke 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika navodeći da je riječ o podzakonskom aktu koji ne može mijenjati zakonske odredbe koje uređuju zastaru pa tako niti odredbe o početku tijeka zastare propisane Zakonom o obveznim odnosima, pri čemu dodatno ističe da se navedena odredba Tarife primjenjuje isključivo u slučaju postojanja posebnog sporazuma stranaka o načinu obračuna i dospijeća odvjetničke nagrade, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Stoga smatra da je zastara počela teći prvog dana nakon poduzimanja svake pojedine radnje i to za sastav upravne tužbe od 18. siječnja 2016. počevši od 19. siječnja 2016. pa je petogodišnji zastarni rok istekao 19. siječnja 2021., dok je za sastav prijedloga za određivanje privremene mjere od 12. veljače 2016. zastara počela teći 13. veljače 2016., a petogodišnji zastarni rok je istekao 13. veljače 2021. Budući da je tužba podnesena 12. listopada 2021., nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka za obje tražbine, razvidno je da su iste zastarjele. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. U podnesku od 1. lipnja 2026. tuženik ističe i da mu račun od 2. siječnja 2020. nije dostavljen. Tuženik ni na koji drugi način, ni iz kojeg drugog izvora, nije bio obaviješten o postojanju, osnovi ni visini tražbine koja se tužbom ističe. Od dana obavljanja radnji u 2016. godini, preko otkaza punomoći u srpnju 2017. godine i izdavanja računa u siječnju 2020. godine, pa sve do uvida u tužbu u travnju 2026. godine, tuženik nije bio upoznat s navodnim potraživanjem tužitelja niti izdanim računom. Između stranaka nije sklopljen nikakav pisani ugovor o zastupanju niti je na bilo koji drugi način uređen odnos stranaka u pogledu visine nagrade i plaćanja. Tuženik ni na koji način nije izrazio suglasnost s visinom iznosa koji se tužbom potražuje niti je u bilo kojem trenutku bio upoznat s načinom njegova obračuna. Stoga , izričito osporava tužbeni zahtjev i po pitanju osnove i visine te navodi da prema tužitelju nema nikakve dospjele niti ikakve druge obveze.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u račun (list 27 spisa) i u spis Upravnog suda u zagrebu poslovni broj USI-197/16, koji je priložen ovom spisu.

4. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao odvjetnika za isplatu na ime nagrade i naknade troškova za sastav upravne tužbe i sastav prijedloga za izdavanje privremene mjere u zastupanju tuženika u predmetu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI- 197/2016.

6. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženika postojao odnos zastupanja zasnovan na odvjetničkoj punomoći upravnu tužbu temeljem koje je tužitelj kao odvjetnik sastavio upravnu tužbu, koju je podnio Upravnom sudu u Zagrebu 20. siječnja 2016., i prijedlog za izdavanje privremene mjere, koji je podnio Upravnom sudu u Zagrebu 22. veljače 2016., sve u predmetu UsI-197/2016.

7. Sporno je je li utuženo potraživanje u zastari, osnova i visina potraživanja.

8. Iz spisa Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-197/2016 utvrđeno je:

- da je tužitelj kao odvjetnik 20. siječnja 2016. podnio upravnu tužbu zastupajući ovdje tuženika temeljem punomoći od 5. veljače 2016.,

- da je tužitelj kao odvjetnik 22. veljače 2016. podnio prijedlog za izdavanje privremene mjere zastupajući ovdje tuženika,

- da je podneskom od 12. srpnja 2017. tužitelj obavijesti Upravni sud u Zagrebu da otkazuje punomoć za zastupanje ovdje tuženiku.

9. Uvidom u račun broj 5/1/1 od 2. siječnja 2020. utvrđeno je da je istog izdao tužitelj kao odvjetnik tuženiku na ime troškova sastava upravne tužbe od 18. siječnja 2016. potražujući naknadu u iznosu od 130.000,00 kn (17.500,00 eura) te za sastav prijedloga za izdavanje privremene mjere od 12. veljače 2016. u iznosu od 130.000,00 kn (17.500,00 eura), ukupno 260.000,00 kn (35.000,00 eura) s umanjenjem obzirom na broj zastupanih stranaka (4 stranke) 65.000,00 kn (8.750,00 eura). U prilogu računa nema dokaza kada je račun ispostavljen tuženiku.

10. Izdavanjem pisane punomoći za zastupanje među strankama je sklopljen ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) pa tražbina tužitelja zastarijeva u roku od 5 godina (čl. 225. ZOO) jer Zakonom o odvjetništvu (''Narodne novine'', broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011., dalje u tekstu: ZO, kao važeći zakon na dan otkaza punomoći) nije propisan neki drugi rok zastare.

11. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZO propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa. Ministar pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu. Odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći (st.3.).

12. Prema odredbi čl. 215. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

13. Suprotno navodu tuženika, iako između stranaka nesporno ne postoji poseban ugovor o zastupanju, tužitelj nije bio obvezan izdati račun nakon svake poduzete radnje zastupanja jer takva dužnost ne proizlazi iz odredbe čl. 18. ZO.

14. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015.; dalje u tekstu: Tarifa 12, kao tarifa koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji u upravnom sporu) kojom je u Tbr. 48. st. 5. propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

15. Dakle, prema odredbi Tbr. 48. st. 5. Tarife 12 potraživanje tužitelja na ime usluge zastupanja u predmetnom upravnom sporu dospjelo je otkazom punomoći 12. srpnja 2017. pa prigovor zastare nije osnovan jer do podnošenja tužbe u ovom predmetu (12. listopada 2021.) nije protekao petogodišnji rok zastare.

16. Navodi tuženika o dospijeću naplate odvjetničke usluge na način da zastara počinje teći prvog dana nakon poduzimanja svake pojedine radnje te u prilog tome njegovo pozivanje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x-674/2018-3, Rev-498/2015- 3), nije primjenjivo u konkretnom slučaju s obzirom na to da su navedeni stavovi doneseni u odnosu na dospijeće naplate odvjetničke usluge kada je na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji bila u primjeni Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96). Da se u konkretnom slučaju primjenjuje Tbr. 48. st. 5. Tarife 12 proizlazi i iz shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-202/2018-2 od 7. prosinca 2021. (točka 24. i 26. obrazloženja), a koje prihvaća i ovaj sud.

17. Tuženik je osporio i visinu potraživanja. Prema Tbr. 23. Tarife 12 određeno je da odvjetnik ima pravo na sastav tužbe i prijedloga za donošenje privremene mjere u prvostupanjskom upravnom sporu kod procjenjivih predmeta-nagrada po Tbr. 7. toč. 1., a u neprocjenjivim predmetima 250 bodova.

18. Uvidom u spis Upravnog suda u Zagrebu razvidno je da je riječ o upravnoj tužbi podnesenoj protiv rješenja Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave od 2. prosinca 2015.

19. Prema odredbi čl. 3. st. 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (''Narodne novine'', broj 18/2013., 127/2013. i 74/2014., dalje u tekstu: Zakon o Državnoj komisiji, kao važeći zakon u trenutku poduzimanja odvjetničkih radnji) propisano je da Državna komisija odlučuje o naknadi troškova žalbenog postupka i drugim zahtjevima koje su ovlaštene postaviti stranke u žalbenim postupcima te da u tim postupcima vrijednost predmeta nije procjenjiva.

20. U članku 79. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016. i 29/2017., kao važeći zakon u trenutku pokretanja upravnog spora) propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

21. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe (točka 20. i 21.), tužitelj je pogrešno obračunao nastale mu troškove naznačujući kao vrijednost predmeta spora iznos od 527.000.000,00 kn jer se vrijednost predmeta spora u predmetnom upravnom sporu smatra neprocjenjivom zbog čega mu sukladno Tbr. 23. st. 1. alineja 2 Tarife 12 za sastav tužbe kao i za sastav prijedloga za izdavanje pripada po 250 bodova za svaku radnju, vrijednost boda 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife 12) odnosno 5.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije (1 euro=7,53450 kn prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ''Narodne novine'', broj 57/2022. i 88/2022.) iznosi 663,61 euro, dok je u preostalom zatraženom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Pozivanje tužitelja na shvaćanje Financijskog i radno-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 24. listopada 2011. prema kojem je u postupcima javne nabave vrijednost predmeta spora procjenjiva nije primjenjivo u konkretnom slučaju jer je navedeno shvaćanje doneseno prije izmjene članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave ("Narodne novine", broj 74/14.) koji je stupio na snagu 24. lipnja 2014., a kojim se mijenja članak 3. stavak 3. na način da glasi: „Državna komisija odlučuje o naknadi troškova žalbenog postupka i drugim zahtjevima koji su ovlaštene postaviti stranke u žalbenim postupcima. U tim postupcima vrijednost predmeta nije procjenjiva.

22. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

22.1. U konkretnom slučaju, tužitelj nije izdao račun u roku od 30 dana od otkaza punomoći, no kako odredbom čl. 18. ZO nije propisano da bi taj rok bio prekluzivan, to njegovim protekom nije prestalo pravo tužitelja kao odvjetnika na naplatu tražbine. Tuženik je osporio da mu je tužitelj po izdavanju računa isti dostavio. Tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da je predmetni račun prije podnošenja tužbe uručio tuženiku i kada, a teret dokaza tih činjenica je na njemu u skladu čl. 7. i čl. 219. ZPP-a. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da bi prije podnošenja ove tužbe pozvao tuženika na ispunjenje obveze i uručio mu izdani račun, tuženik je pao u zakašnjenje podnošenjem tužbe ovom sudu te od toga dana, tj. od 12. listopada 2021. tužitelj ima pravo na zatezne kamate.

23. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP – a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (8.626,98 eura).

24. Tužitelj je potraživao trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 70,00 eura svaka, no sudska pristojba na tužbu iznosi 66,36 eura (koji iznos je tužitelj i platio), dok na presudu iznosi 206,27 eura. Kako je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 7,58 % (imajući u vidu i osnovu), to je trošak obračunat u tom omjeru pa je tužitelju priznat iznos od 5,03 eura na ime troška plaćene sudske pristojbe na tužbu i 5,31 eura na ime potraživanog troška sudske pristojbe na presudu, ukupno 10,34 eura.

25. S obzirom na to da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 17. srpnja 2026. do isplate.

26. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.