Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-215/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 7, zastupanog po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženice AG iz [adresa], sada nepoznata boravišta, zastupane po privremenom zastupniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te privremenog zastupnika tužene, dana 17. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr 7, stekao pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu 1/5 koji glasi na tuženu AG, a koja nekretnina je upisana kod Zemljišnoknjižnog odjela Đakovo u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Rapušan livada površine 439 m2, što je tužena AG, J, sada nepoznatog boravišta, zastupana po privremenom zastupniku, dužna priznati te trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 9. srpnja 2025. podnio ovome sudu tužbu protiv tužene, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina. U tužbi je naveo kako je utužena nekretnina, pobliže opisana u izreci ove presude, u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu tužitelja, a u naravi je sastavni dio jednog većeg poljoprivrednog zemljišta na kojem tužitelj već godinama ima posađen trajni nasad lješnjaka i okružena je drugim česticama u njegovom vlasništvu, a to su kč. br. [katastarska čestica]. Tužitelj navodi kako navedene čestice godinama uživa i obrađuje, a predmetnu kč. br. [katastarska čestica] je kupio 2012. godine od CG i odmah stupio u posjed iste, međutim, prodavateljica sve do trenutka kupoprodaje nije znala da je na predmetnoj nekretnini kao suvlasnik u 1/5 dijela upisana tuženica AG pa je mogla prodati samo 4/5 dijela na kojih je bila upisana. Koliko je CG poznato, AG nikada nije bila u posjedu predmetne čestice, niti ju je uživala, jer su predmetnu česticu ona i njezin suprug SG putem svojih pravnih prednika samostalno, mirno i pošteno uživali od 1970-ih godina pa sve do trenutka prodaje, kada je uživanje nastavio tužitelj. Tužitelj, niti njegov pravni prednik, ne zna zašto se AG na predmetnoj čestici pojavljuje kao suvlasnik, niti po kojem je osnovu stekla suvlasnički udio, jedino što znaju je da je AG neka daljnja rođakinja SG, koja je nekada davno živjela u [adresa], ali više nitko ne zna gdje je ona. Tužitelj se pokušao informirati o njoj kod nadležnih tijela, ali ista se u službenim evidencijama nije našla. Tužitelj navodi kako je u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu minimalno 20 godina, što mogu posvjedočiti sumještani OG i DG, kao i pravni prednik CG, a kako nema isprave koja bi bila podobna da upiše pravo vlasništva navedene nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama, budući posjed ima zakonom propisanu kakvoću, smatra da je vlasništvo stekao putem dosjelosti te predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Obzirom da tuženoj nije poznato boravište te da nije dostupna (čl. 244. st. 1. Obiteljskog zakona), a da bi redovan postupak oko postavljanja posebnog skrbnika mogao trajati dugo, zbog čega bi za stranke mogle nastati štetne posljedice, sud je rješenjem od 29. kolovoza 2025. godine, pod poslovnim brojem P-215/2025-4, a po prijedlogu tužitelja, tuženoj postavio privremenog zastupnika u osobi Petra Crnova, odvjetnika u Đakovu, sukladno članku 84. stavku 1. i 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) kako bi štitio njena prava i interese u ovom postupku. O postavljanju privremenog zastupnika izdan je Oglas koji je objavljen u Narodnim novinama te na e-Oglasnoj ploči suda.

3. Privremeni zastupnik tužene se u odgovoru na tužbu, opreza radi, protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, nije imao dokaznih prijedloga, a bio je suglasan s dokaznim prijedlozima tužitelja.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s povijesnim prikazom od 9. srpnja 2025. (str. 4 i 5 spisa), izlist snimke Geoportala sa stanjem DKP-a na dan 8. srpnja 2025. (str. 6 spisa), izjavu odvjetnika Petra Crnova od 9. srpnja 2025. o suglasnosti za postavljanje privremenog zastupnika tuženoj (str. 7 spisa), saslušao tužitelja kao stranku te svjedoke DG, CG i VG. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

5. Iz materijalnih dokaza u spisu utvrđeno je da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica], u naravi Repušan livada, površine 439 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao suvlasništvo tužitelja u 4/5 dijela i tužene u 1/5 dijela. Dalje, prema povijesnom prikazu predmetna nekretnina je uknjižena kao vlasništvo tužitelja u 4/5 dijela na temelju kupoprodajnog ugovora od 19. lipnja 2012. godine. Iz fotosnimke Geoportala proizlazi položaj predmetne čestice te se nalazi da je ista doista okružena drugim česticama 407/2, 404/1, 403/2 i 403/1, kako se to sve navodi u historijatu tužbe, a iste zajedno s predmetnom česticom su, kako je to vidljivo, istovjetno obrađene odnosno zasađene s istim nasadom.

6. Tužitelj je u svom iskazu opisivao da je predmetnu nekretninu kupio 2012. godine od CG i da se od tada nalazi u njenom nesmetanom posjedu, da je prije toga kupio okolne nekretnine, a kako je znao da predmetnu koriste CG i njen suprug SG, ponudio im je da kupi i ovu njihovu nekretninu. Tada nije znao da je 1/5 dijela predmetne nekretnine upisana na AG, za koju ne zna tko je, već je čuo tek da je nekada živjela u [adresa], ali nitko više ne zna za nju. Dalje je navodio kako su CG i SG godinama prije njega ovu nekretninu obrađivali, u naravi kao livadu koju su kosili, te otkad on (tužitelj) zna za sebe, zna da je ova nekretnina bila u vlasništvu i posjedu A, jer se sjeća da ju je koristio i djed C, odnosno Emilov otac. Tužitelj na predmetnoj nekretnini kao i na svim okolnim česticama koje su u njegovu vlasništvu, već godinama ima zasađene lješnjake. Konačno je naveo kako S nitko nikada nije smetao u posjedovanju ove nekretnine, kao ni njega (tužitelja) nakon što ju je od CG kupio 2012. godine.

7. Svjedok DG (rođen 1968. godine) je navodio da zna o kojoj nekretnini je riječ u ovom predmetu jer on živi 200 metara od iste te ju vidi sa svoje nekretnine. Potvrdio je da je ta nekretnina zasađena lješnjacima te da ju koristi tužitelj, a da ju je tužitelj kupio od SG i ŠG negdje 2012. godine. Prisjećao se da je tu nekretninu ranije koristio Emilov otac C. Nije znao tko je tužena AG, a tvrdio je kako zna da ovu nekretninu tužitelj nesmetano koristi otkada ju je kupio od Krepovih, a nesmetano da su je koristili i O otkad on zna za sebe. Konačno je navodio da je predmetna čestica, dok su je radili O, bila livada, a tužitelj sada na njoj ima lješnjake.

8. Svjedokinja CG (rođena 1960. godine) je u svom iskazu potvrdila da je predmetnu nekretninu tijekom 2012. godine prodala tužitelju. Navodila je da je udana u [adresa] preko 40 godina, te da je predmetna nekretnina do prodaje tužitelju, bila u vlasništvu i posjedu nje, njenog pokojnog supruga SG, a prije toga njegovog oca D. Tvrdila je da je ova nekretnina zasigurno bila 50 godina u njihovom vlasništvu i posjedu prije nego što ju je prodala tužitelju. Opisivala je kako su oni na njoj skupljali travu i koristili kao livadu, a poznato joj je da tužitelj sada na njoj ima posađene lješnjake. Nije znala tko je AG, pretpostavljala je da je to rođakinja njenog svekra. Konačno, navela je da nju i njene prednike nitko nije smetao u posjedovanju ove nekretnine, a da pravo na istu nitko ne spori ni tužitelju, niti ga smeta u posjedovanju.

9. Svjedok VG (rođen 1962. godine) je naveo da od rođenja živi u [adresa] te ima neposredna saznanja u svezi predmetne nekretnine, pa tako zna da je predmetnu nekretninu tužitelj kupio prije više godina od CG i na njoj ima posađene lješnjake, a O su je godinama radili kao livadu. Kako oduvijek živi u [adresa], još kao mali je viđao S na ovoj nekretnini. Naveo je i da, koliko on zna, nitko treći ne polaže prava na ovu nekretninu, niti smeta tužitelja u njenom posjedovanju, kao što ni itko ranije nije smetao S.

10. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Naime, sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka i tužitelja, koji su međusobno suglasni i uvjerljivi, te sukladni materijalnim dokazima u spisu, a temeljem istih, sud je utvrdio da predmetnu nekretninu u cijelosti nesmetano i samostalno koristi tužitelj otkada ju je kupio još 2012. godine od CG, a da su je prethodno do prodaje isto tako nesmetano posjedovali i u cijelosti koristili CG i njezin suprug SG, a prije njih, Emilov otac C, te da se radi o razdoblju od sigurno 50 godina. Naime, svjedoci, a koji nemaju posredna već neposredna saznanja, su suglasno iskazivali u pogledu dugotrajnosti nesmetanog posjedovanja utužene nekretnine, te su svi redom iskazivali da je takvo stanje poznato otkada su isti rođeni (a svi redom su rođeni 1960- ih godina). Također, za tuženu, upisanu zemljišnoknjižnu suvlasnicu predmetne nekretnine u 1/5 dijela, nitko nije čuo, niti ima podataka da bi ista svojatala predmetnu nekretninu ili polagala kakva prava na nju, a iz provedenih dokaza proizlazi da nikada nije bila u (su)posjedu ove nekretnine.

12. Iz ovih reproduciranih i ocijenjenih dokaza, sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju tužitelj, dakle, nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine osobno i putem prednika, više od 40 godina neprekidno, a koji posjed nije stečen silom, prijevarom, niti zlouporabom povjerenja, a posjednici da nisu znali, niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, čime su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva (izvanrednom) dosjelošću.

13. Naime, pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova te ne zna ili ne može znati da mu ne pripada. Dalje, prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, višu posrednu vlast (vlasnički posjed). Sud nije utvrdio da je tužitelj u nepoštenom posjedu, a kako se poštenje predmnijeva, isti je onda i pošten.

14. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti da se temeljem čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje ZV) tužitelju utvrdi u cijelosti pravo vlasništva na utuženoj nekretnini, temeljem dosjelosti, jer je u njenom neprekinutom, samostalnom i poštenom posjedu osobno i putem prednika svakako preko propisanih 20 godina. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Sud nije odlučivao o parničnom trošku, jer nitko od stranaka nije potraživao naknadu troška.

U Đakovu 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po privremenom zastupniku