Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-146/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku u Novom Marofu, Zagrebačka 2, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon 29. lipnja 2026., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja te z. punomoćnika TL, odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tuženika, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da isplati tužitelju RABUZIN BORISU, Ključ (Grad Novi Marof), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.973,35 EUR (slovima: tisućudevetstosedamdesettrieura i tridesetpetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na

iznos 50,64 EUR od 1. siječanj 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. veljača 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. ožujak 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. travanj 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. svibanj 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. lipanj 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. srpanj 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. kolovoz 2022. god

iznos 50,64 EUR od 1. rujan 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. listopad 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. studeni 2022. god. iznos 57,18 EUR od 1. prosinac 2022. god. iznos 50,64 EUR od 1. siječanj 2023. god. iznos 57,92 EUR od 1. veljača 2023. god. iznos 50,64 EUR od 1. ožujak 2023. god. iznos 50,64 EUR od 1. travanj 2023. god. iznos 50,64 EUR od 1. svibanj 2023. god. iznos 67,92 EUR od 1. lipanj 2023. god. iznos 50,64 EUR od 1. srpanj 2023. god. iznos 52,92 EUR od 1. kolovoz 2023. god. iznos 52,92 EUR od 1. rujan 2023. god. iznos 50,64 EUR od 1. listopad 2023. god. iznos 52,92 EUR od 1. studeni 2023. god. iznos 64,80 EUR od 1. prosinac 2023. god. iznos 57,92 EUR od 1. siječanj 2024. god. iznos 67,78 EUR od 1. veljača 2024. god. iznos 57,92 EUR od 1. ožujak 2024. god. iznos 50,64 EUR od 1. travanj 2024. god. iznos 57,92 EUR od 1. svibanj 2024. god. iznos 57,92 EUR od 1. lipanj 2024. god. iznos 57,92 EUR od 1. srpanj 2024. god. iznos 57,92 EUR od 1. kolovoz 2024. god. iznos 57,92 EUR od 1. rujan 2024. god. iznos 57,92 EUR od 1. listopad 2024. god. iznos 57,92 EUR od 1. studeni 2024. god. iznos 66,19 EUR od 1. prosinac 2024. god. pa do isplate i to za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.150,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa pobliže navedenog u izreci navodeći da je s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu 16.12.2006. broj 3208082647 koji je solemniziran po javnom bilježniku i kojim ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Tijekom otplate kredita, a u skladu sa ugovornim odredbama, da se više puta mijenjao tečaj CHF prema HRK što je utjecalo na povećanje mjesečnih anuiteta. Pri tome se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. kojima je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti… pa je time tužena postupala suprotno tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o obveznim odnosima. Navodi dalje da je u presudi ovog suda broj P-28/2022-17 od 27.3.2024. utvrđena ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu prethodno navedenom i to u dijelu čl. 1., čl. 2. i čl. 7., time da potonji članak glasi "…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja." Istom presudom da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.143,34 EUR sa pripadajućim kamatama za period do 31.12.2021.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača jer da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Ističe prigovor zastare tražbine, smatrajući da se na zahtjev tužitelja za isplatu primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Tvrdi da su nepravilne i nezakonite odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. broj Rev-2221/18 te odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Nadalje, ističe da su tužitelju bile dostupne sve informacije i prije, prilikom i za vrijeme sklapanja Ugovora. Na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, a uz to da je potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više različitih načina, a između ostalog u razgovoru sa službenicima banke. Sam institut valutne klauzule da je bio i još uvijek je opće prihvaćen od svih subjekata u društvu. U odnosu na tijek zateznih kamata ističe da bi tužitelj eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe jer je tek podnošenjem tužbe postavio zahtjev za povrat stečenog bez osnove, dok tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten i treba ga smatrati savjesnim u smislu čl. 214. ZOO-a.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Presudu Općinskog suda u Varaždinu broj P-28/2022-17 od 27. ožujka 2024., Ugovor o namjenskom kreditu od 16.12.2006., podatke o otplati kredita, promete po kreditu, saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić i pročitan nalaz od 4.5.2026.

4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, proizlazi činjenično nespornim da su stranke 16.12.2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 3208082647 koji je ovjeren i solemniziran po javnom bilježniku Nadi Vidović – Džidić iz Novog Marofa 18.12.2006., a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio i isplatio iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovoren rok otplate od 21 godinu u mjesečnim anuitetima od po 140,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja te da su tužitelju tijekom otplate kredita uslijed promjene tečaja CHF se povećali anuiteti kredita.

5. Sporno je između stranaka da li se o spornim ugovornim odredbama (ili o bilo kojoj drugoj ugovornoj odredbi) između stranaka pregovaralo, te je sporno da li je nastupila zastara tražbine, a sporna je i visina tražbine.

6. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa osnovom sklopljenog Ugovora o kreditu uslijed promjene tečaja CHF i to u razdoblju od 1.1.2022. do konačne otplate kredita 16.12.2024.

7. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.1. U odnosu na tvrdnju tuženika da je navedena presuda neprimjenjiva jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, točno je da sve naprijed izloženo ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i na konkretnu parnicu, već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti na konkretni ugovor.

9.2. U ovosudnom parničnom predmetu P-28/2022, u Presudi od 27. ožujka 2024., utvrđena je, između ostalih odredba članka 7. Ugovora o kreditu koja glasi: "…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…". Ova je presuda postala pravomoćna 12. travnja 2024. Prema tome, radi se o presuđenoj stvari u pogledu utvrđenja ništetnom sporne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu. Istom presudom tužitelju je uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF dosuđen iznos od 5.143,34 EUR za razdoblje od 7. travnja 2009. do 13. prosinca 2021. U istom predmetu utvrđeno je da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (NN 96/2003) i koji potrošača definira kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, time da tužitelj saslušan i u ovome postupku navodi da je sredstva kredita iskoristio za adaptaciju obiteljske kuće i to u cjelokupnom iznosu, a tuženik nije dokazao suprotno.

10. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj pa se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljem, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužitelj u stranačkom iskazu navodi da sa djelatnikom banke uopće nije razgovarao o pojedinim ugovornim odredbama nego mu je Ugovor bio unaprijed pripremljen. Također navodi da mu je odobren isključivo predmetni kredit.

11. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju, tuženik je nepošteni stjecatelj, a što je i utvrđeno u prethodno navedenoj presudi ovog suda broj P-28/2022 kojom je utvrđena ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu slijedom čega tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana stjecanja.

12. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225 . ZOO-a sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare te na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO-a, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a isto tako pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. Prema tome, zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela je teći pravomoćnošću presude ovog suda broj P-28/2022-17 od 27. ožujka 2024., koja je postala pravomoćna 12. travnja 2024., dok je predmetna tužba podnijeta prije isteka općeg zastarnog roka 18.3.2025.

13. Iz nalaza vještaka Natalije Jambrečić proizlazi da je došlo do razlike kod isplate plaćenih rata kredita osnovnom predmetnog Ugovora, obzirom na to da je došlo do razlike između utvrđenog tečaja na dan isplate kredita i tečaja u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu. Na temelju anuiteta koje je tužitelj isplatio tuženiku, utvrđuje razliku od više plaćenih za period od 1.1.2022. do 16.12.2024. (konačna otplata kredita) u iznosu od 1.973,35 EUR sa naznačenim preplaćenim iznosima za svaki pojedini mjesec.

14. Stranke nisu imale prigovore na nalaz vještaka ni u jednom dijelu pa kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom to je isti u cijelosti i prihvaćen.

15. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s čl. 29. st.1. i st.2. ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 23.10.2025. i 7.5.2026., zastupanja na ročištu 2.4.2026., 28.5.2026., 29.6.2026. u iznosima od po 250,00 EUR, trošak pristupa ročištu za objavu presude 125,00 EUR i zastupanja na ročištu 5.2.2026. u iznosu od 125,00 EUR (na sve iznose uračunat i PDV), te trošak financijskog vještačenja 400,00 EUR ili ukupno 2.150,00 EUR.

Varaždin, 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnik tužitelja – Boris Ravić, odvjetnik u Novom Marofu, Zagrebačka 2 2) Punomoćnica tuženika – OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb,

Lopašićeva 6