REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-612/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Tea Šulentić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tee Šuletnić, odvjetnice i punomoćnice tuženika po zaposlenju OI, dipl.iur. (Su-150/18), dana 17. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"1. Utvrđuje se da nije dopuštena i zakonita Odluka tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, otkaz skrivljenim ponašanjem radnika broj: 011-6074/9-2023.tj od 1.3.2024. godine, slijedom čega se utvrđuje da tužitelju JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002.
2. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, da tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na radno mjesto I. vrste viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, naknaditi tužitelju JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II./ Nalaže se tužitelju JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, naknadi parnični trošak u iznosu od 55,00 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 19.9.2018. sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 012-4116/3-2018sj za radno mjesto I. vrste viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora te da je dana 2.4.2024. primio Odluku o otkazu ugovora o radu – otkaz skrivljenim ponašanjem radnika broj: 011-6074/9-2023.sj kojom mu se otkazuje Ugovor o radu od 19.9.2018. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, protiv koje Odluke je dana 15.4.2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji Zahtjev je tuženik odbio kao neosnovan. Smatra da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu u cijelosti nezakonita i bez valjanih i opravdanih razloga iz razloga kako slijedi: U obrazloženju pobijane Odluke navodi se kako se tužitelju otkazuje Ugovor o radu skrivljenim ponašanjem radnika zbog kršenja obveze iz radnog odnosa jer isti kao radnik nije ispunio kriterije za reizbor ili izbor na više radno mjesto, dok se istovremeno u Odluci navodi da je donesena temeljem odredaba čl. 86. st. 1. i čl. 97. Pravilnika o radu kojima je normiran izvanredni otkaz ugovora o radu pa je nejasno koju vrstu otkaza je tuženik imao namjeru uručiti tužitelju, a razvidno je i da Odluka nema pravno utemeljenje. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik Odluku o otkazu donio pogrešnom primjenom Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i Zakona o radu. Objašnjava da je odredbom čl. 42. st. 5. ZVOZD propisano da nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, dok je čl. 112. ZR-a propisan način prestanka radnog odnosa: 1. smrću radnika, 2. smrću poslodavca fizičke osobe, 3. smrću poslodavca obrtnika, ako u skladu s posebnim propisom nije došlo do prijenosa obrta, 4. prestankom obrta po sili zakona u skladu s posebnim propisom, 5. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, 6. kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, 7. sporazumom radnika i poslodavca, 8. danom dostave obavijesti poslodavcu o pravomoćnosti rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i 9. otkazom. Smatra da iz citirane odredbe ZVOZD-a proizlazi da je tuženiku (ako je i smatrao da postoje razlozi za prestanak radnog odnosa tužitelja) temeljem odredbe čl. 112. ZR-a na raspolaganju bilo više načina prestanka radnog odnosa pa da je u cijelosti izostalo obrazloženje iz kojeg razloga je odlučio da tužitelju radni odnos prestaje upravo otkazom, i to uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika. Tužitelj drži da neispunjavanje uvjeta za reizbor u postojeće radno mjesto ne povlači za sobom automatski prestanak ugovora o radu otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika niti je zakonskom odredbom predviđeno da nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto ugovor o radu prestaje otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, već da je zakonodavac predvidio mogućnost da nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto ugovor o radu prestaje na jedan od načina iz čl. 112. ZR-a. Smatra ovo tim više jer sukladno čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu otkazom uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Nadalje, navodi da je čl. 1. Ugovora o radu definirano da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme uz obvezu provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto svake godine pa da je „obveza provođenja reizbora“ obveza tuženika kao poslodavca, a ne tužitelja kao radnika jer je provedba postupka reizbora u isključivoj nadležnosti tuženika kao poslodavca pa se takva obveza ne može stavljati na teret radniku. Tužitelj zaključuje da je jedino što je propisano kao obveza je provođenje postupka reizbora, ne i pozitivan ishod takvog postupka, a da je postupak reizbora proveden pa je i navedena obveza ispunjena zbog čega se ne može govoriti o kršenju ugovorne obveze od ijedne od parničnih stranaka, a kamoli o kršenju obveze iz radnog odnosa od strane tužitelja. Da je tome tako, smatra da proizlazi iz odredbe čl. 95. Pravilnika o radu u kojem je taksativno propisano što se smatra povredom obveze iz radnog odnosa. Ističe da okolnost da nastavnik odnosno znanstvenik nije reizabran na postojeće radno mjesto nije obuhvaćeno navedenom odredbom odnosno isto nije predviđeno kao povreda iz radnog odnosa te da tužitelj nije kršio obveze iz radnog odnosa niti se činjenica da isti nije reizabran na postojeće radno mjesto može podvesti pod činjenje kojim bi tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik pogrešno tumačio vlastite interne akte slijedom čega je pobijanu Odluku temeljio na pogrešnim pravnim propisima. Statutom Ruđer Bošković iz siječnja 2024. u odredbi čl. 82. st. 2. propisano je da postupak izbora na znanstveno, suradničko ili stručno radno mjesto odnosno postupak reizbora na znanstveno radno mjesto započet nakon stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, a prije stupanja na snagu ovoga Statuta, će se voditi prema odredbama Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te prema odredbama Statuta Instituta od 26. ožujka 2015., osim odredaba koje su u suprotnosti s odredbama Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Postupak reizbora na radno mjesto tužitelja započelo je 28.11.2023. kada je predstojnik Centra za istraživanje mora, dr. sc. JIZ, Znanstvenom vijeću Instituta Ruđer Bošković podnio Molbu za imenovanje stručnog povjerenstva broj ZV-6074/2-2022 i Prijedlog za reizbor na znanstveno radno mjesto broj ZV-6074/1-2022. Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“ br. 119/22) je stupio na snagu 22.10.2022. pa tužitelj smatra da je iz navedenog razvidno da je postupak reizbora započeo u studenom 2023. odnosno nakon stupanja na snagu ZVOZD-a, a prije stupanja na snagu Statuta iz siječnja 2024. zbog čega se na postupak reizbora imao primijeniti ZVOZD i Statut Instituta od 26.3.2015. (dalje: Statut 2015.). Odredbom čl. 50. st. 9. Statuta 2015. propisan je postupak reizbora na znanstvena radna mjesta na način da ako Znanstveno vijeće ne prihvati pozitivno izvješće o radu odnosno ako prihvati negativno izvješće o radu znanstvenika u postupku reizbora, nakon dvije godine od donošenja navedene odluke, ponavlja se postupak reizbora sukladno odredbama ovog članka. Iako ZVOZD ne predviđa navedenu mogućnost u postupku reizbora, ne postoji niti jedna odredba u navedenom zakonu koja bi bila u prijeporu odnosno proturječju s naprijed citiranom odredbom čl. 50. st. 9. Statuta 2015. Tužitelj smatra da iz navedenog proizlazi da je tuženik bio dužan postupati sukladno čl. 50. st. 9. Statuta 2015. odnosno bio je dužan ponoviti postupak reizbora s obzirom da navedeno nije u koliziji s odredbama ZVOZD-a, a što je isti propusti učiniti i uručio tužitelju Odluku o otkazu. S druge strane, čl. 50. st. 10. Statuta 2015. propisano je da Mišljenje o ponovljenom izvješću o radu donosi Upravno vijeće. Ako Upravno vijeće ne prihvati izvješće odnosno ako je izvješće Upravnog vijeća negativno, ravnatelj pokreće postupak redovitog otkaza ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Citirana odredba se ne može primijeniti jer je u proturječju (koliziji) s trenutno važećom odredbom čl. 42. st. 5. ZVOZD-a. Da je tome tako potvrđuje i Statut od 2024. kojim je odredba čl. 50. st. 10. Statuta 2015. usklađena sa ZVOZD-om (nova odredba čl. 57. st. 14. kojom je propisano da radni odnos prestaje u skladu sa Zakonom o radu). S obzirom da su odredbe Statuta iz 2024. usklađene s odredbom čl. 42. st. 5. ZVOZD-a, to tužitelj smatra da je nesporno da je intencija zakonodavca bila da nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, a ne isključivo otkazom skrivljenim ponašanjem radnika. Tužitelj zaključuje da iz navedenog proizlazi da tuženik osim što je primijenio pogrešne pravne propise, nije mogao otkazati tužitelju ugovor o radu otkazom uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. U nastavku tužitelj ističe da je tuženik prilikom donošenja Odluke o otkazu, propustio postupati sukladno čl. 119. ZR-a, pa da ako je već i smatrao da je tužitelju bilo potrebno otkazati ugovor o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, da je bio dužan primijeniti odredbu čl. 119. ZR-a što tuženik učinio pa tako nije tužitelja pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa niti mu je ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Nadalje, ističe da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je kod tuženika utemeljeno Radničko vijeće pa se kod tuženika nisu ostvarile zakonske pretpostavke o potrebi za postojanjem sindikalnog povjerenika koji preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća, a koji svejedno djeluje kod tuženika te da iz Odluke proizlazi da je donesena 1.3.2024., dok je savjetovanje s Radničkim vijećem i sindikalnim povjerenikom koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća provedeno 12.3.2024. odnosno 18.3.2024. pa da je Odluka donesena prije savjetovanja. Tužitelj smatra i da je tuženik pogrešnim pravnim pristupom proveo postupak reizbora tužitelja na radno mjesto I. vrste viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora. Objašnjava da je odredbom čl. 1. Ugovora o radu propisano je da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme uz obvezu provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto svakih pet godina od dana posljednjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik, a odredbom čl. 42. st. 1. ZVOZD da se postupak reizbora pokreće protekom pet godina od posljednjeg izbora odnosno reizbora, te da treba biti okončan najkasnije u roku od šest mjeseci od dana pokretanja postupka, kao i da se postupak reizbora pokreće ako nastavnik, odnosno znanstvenik nije, prije isteka roka na koji je izabran odnosno reizabran, podnio zahtjev za izbor na više radno mjesto. Stavkom 3. istog članka propisano je da se nastavnik odnosno znanstvenik reizabire na postojeće radno mjesto ako je od posljednjeg izbora odnosno reizbora ispunio polovinu Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija odnosno Nacionalnih veleučilišnih kriterija i dodatnih kriterija za izbor na više radno mjesto. ZVOZD predvidio je donošenje Nacionalnih kriterija za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu koji će zamijeniti postojeće akte koji reguliraju uvjete i postupak izbora (Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja („Narodne novine“ br. 122/17, 120/21) te Pravilnik o izborima u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 28/17, 72/19, 21/21, 111/22) i time dati normativni okvir objedinjenom postupku ispitivanja uvjeta za izbor nastavnika. Sukladno odredbi čl. 119. st. 3. i 4. ZVOZD-a Nacionalne kriterije za pojedina znanstvena područja ili polja donijet će Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj u roku od devet mjeseci od imenovanja. Trenutak donošenja Nacionalnih kriterija je dakle vezan uz izbor Nacionalnog vijeća, ali i matičnih odbora. ZVOZD u čl. 115. st. 1. propisuje kako će Hrvatski sabor, u skladu s čl. 88. Zakona imenovati sve članove Nacionalnog vijeća najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZVOZD-a. Javni poziv za predlaganje kandidata za članove Nacionalnog vijeća Ministarstvo znanosti i obrazovanja će raspisati najkasnije 30 dana od dana stupanja na snagu ZVODZ-a. Javni poziv objavljen je u „Narodnim novinama“ br. 125/22, međutim Nacionalno vijeće još uvijek nije imenovano. Drugim riječima, tužitelj zaključuje da do danas nisu doneseni Nacionalni kriteriji za izbor na znanstvenonastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu pa da navedena okolnost ne može biti na teret tužitelju kao radniku zbog čega nije dužan snositi posljedice inertnosti sustava. Odredbom čl. 119. st. 6. ZVOZD-a propisano je da će se do početka važenja Nacionalnih kriterija primjenjivati upravo Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja te Pravilnik o izborima u znanstvena zvanja. U obrazloženju pobijane Odluke navodi se kako je Stručno povjerenstvo u Mišljenju broj: ZV-6074/6-2023 od 25.1.2024. utvrdilo da tužitelj ne ispunjava u cijelosti Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor propisane Odlukom o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora (dalje: Odluka o minimalnim uvjetima) i Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 28/17, 72/19, 21/21) budući da je od zadnjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik tužitelj objavio 3 znanstvena rada. Unatoč navedenom, Stručno povjerenstvo je predložilo da se tužitelja reizabere na radno mjesto višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području prirodnih znanosti, polja interdisciplinarne prirodne znanosti, grane znanost o moru, u Centru za istraživanje mora. Tužitelj je tuženiku na vrijeme, odnosno prije isteka roka od pet godina, dostavio dokaze o ispunjavanju kriterija za reizbor te održao nastupno predavanje pred Stručnim povjerenstvom, nakon čega je isti donio pozitivnu ocjenu znanstvene aktivnosti i doprinosa tužitelja te ga predložili za reizbor na radno mjesto. Znanstveno vijeće je odbilo predmetno Mišljenje Stručnog povjerenstva na 119. sjednici Znanstvenog vijeća održanoj 20.2.2024. Odlukom broj: 012- 6074/7-23.sj. Odredbom čl. 2. Odluke o minimalnim uvjetima propisano je da pristupnici koji su u postupku reizbora na znanstvena radna mjesta znanstvenog suradnika, višeg znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika moraju nakon posljednjeg izbora odnosno reizbora, ispuniti najmanje polovicu uvjeta koji su propisani kao razlika između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na radnom mjestu na kojem je pristupnik zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za izbor na prvo više znanstveno radno mjesto, u odgovarajućem znanstvenom području i polju prema općem aktu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj o uvjetima za izbore u znanstvena zvanja. Tužitelj ističe da se tuženik pozvao na naprijed citiranu odredbu, a da je nije doveo u vezu s konkretnom situacijom odnosno u pobijanoj Odluci je izostalo obrazloženje na koji se način navedeno primjenjuje na činjenično stanje nastalo kod tužitelja. U pobijanoj Odluci kao i u Mišljenju Stručnog povjerenstva te Odluci Znanstvenog vijeća, tuženik se samo paušalno poziva da tužitelj ne zadovoljava Nacionalne kriterije niti dodatne kriterije propisane internim aktima tuženika kao poslodavca jer je tužitelj u posljednjih pet godina objavio 3 umjesto 5 znanstvenih radova. Pritom, tuženik nigdje ne navodi i ne obrazlaže iz kojih relevantnih zakonskih, odnosno podzakonskih akata je izveo takve zaključke. Naime, iz naprijed citirane odredbe čl. 2. Odluke o minimalnim uvjetima izričito je propisano da u postupku reizbora pristupnici moraju nakon posljednjeg izbora ispuniti najmanje polovicu uvjeta propisanih kao razliku između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na radnom mjestu na kojem je pristupnik zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za izbor na prvo više znanstveno radno mjesto prema aktu Nacionalnog vijeća. Drugim riječima, da bi se polovica uvjeta uopće mogla utvrditi, potrebno je da je zakonski (aktom Nacionalnog vijeća) propisana razlika uvjeta između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na radnom mjestu na kojem je pristupnik zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za izbor na prvo više znanstveno radno mjesto. S obzirom da Nacionalni kriteriji kao akt Nacionalnog vijeća nije donesen, a niti je Odlukom o minimalnim uvjetima i Pravilnikom o izboru u znanstvena zvanja propisano koliko bi iznosila razlika između uvjeta, u konkretnom slučaju za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika kao višeg znanstvenog radnog mjesta, tužitelj smatra da je razvidno da tuženik nije mogao utvrditi koliko iznosi polovica tih uvjeta. Prema tome, tužitelj zaključuje da ne samo da nije morao objaviti 5 znanstvenih radova, već da tuženik niti ne navodi mjerodavne propise temeljem kojih je izveo zaključak da je tužitelj trebao objaviti upravo 5 znanstvenih radova. Nadalje, odredbom čl. 43. st. 3. ZVOZD propisano je da se nastavnik odnosno znanstvenik reizabire na postojeće radno mjesto ako je od posljednjeg izbora odnosno reizbora ispunio polovinu Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija odnosno Nacionalnih veleučilišnih kriterija i dodatnih kriterija za izbor na više radno mjesto. Iz naprijed citirane odredbe proizlazi kako je za ponovni izbor na postojeće radno mjesto potrebno da se kumulativno ispune uvjeti i to ½ uvjeta svih propisanih uvjeta za izbor na više radno mjesto. Tužitelj objašnjava da je iz Odluke razvidno da je tuženik uzeo u obzir kao relevantne za ocjenu postojanja uvjeta na strani tužitelja isključivo dodatne uvjete propisane internim aktima tuženika kao poslodavca (i to ne svih), a da je pritom zanemario Nacionalne kriterije, zbog čega je Odluka u cijelosti ostala bez obrazloženja. Osim toga, tuženik je u postupku reizbora na postojeće radno mjesto primijenio pogrešan interni akt slijedom čega je i izveo pogrešan zaključak o nepostojanju uvjeta tužitelja za reizbor na radno mjesto viši znanstveni suradnik. U Odluci Znanstvenog vijeća br. 012-6074/7-23.sj. od 20.2.2024. utvrđeno je kako se, na zahtjev tužitelja, na postupak reizbora temeljem odredbe čl. 29. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 111/22) primjenjuju odredbe Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 28/17, 72/19, 21/21). Tužitelj ističe da u pobijanoj Odluci tuženik samo paušalno navodi da tužitelj nije ispunio Nacionalne kriterije, a pri tome ne navodi odredbe Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 28/17, 72/19, 21/21) iz kojih bi proizlazio takav zaključak. S obzirom da interni akti tuženika moraju biti usklađeni sa zakonskim propisima, smatra razvidnim da se zbog primjene Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 28/17, 72/19, 21/21), u odnosu na tužitelja ne može primijeniti niti jedan Pravilnik o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta niti njegove izmjene i dopune koje su stupile na snagu nakon donošenja Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 28/17, 72/19, 21/21). Slijedom navedenog, smatra da je jasno da se na tužitelja ne mogu primijeniti niti odredbe Pravilnika o III. Izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta, a kojim izmjenama je predviđeno da za reizbor za znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog suradnika predviđeno da pristupnik za reizbor mora objaviti najmanje 5 znanstvenih radova. U odnosu na interni akt tuženika, u prijelaznim i završnim odredbama Pravilnika o dodatnim kriterijima za izbor na znanstvena radna mjesta tuženika od studenog 2022. u odredbi čl. 32 st. 3. propisano je da će se ovaj Pravilnik početi primjenjivati na izbore, odnosno reizbore u znanstvena radna mjesta kod tuženika 24 mjeseca nakon dana stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 111/22), a do tada će se na izbore odnosno reizbore primjenjivati kriteriji propisani Pravilnikom o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 6.10.2020., koji je izmijenjen Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 6.10.2020., Pravilnikom o II. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 21.12.2021. i Pravilnikom o III. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 3.6.2022. Tužitelj smatra da je iz navedenog razvidno da se u konkretnom slučaju na njega ne primjenjuje Pravilnik o dodatnim kriterijima za izbor na znanstvena radna mjesta tuženika od studenog 2022. Tužitelj upire na činjenicu da je Odlukom Znanstvenog vijeća tuženika od 18.9.2018. tužitelj izabran na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik odnosno da je Ugovor o radu sklopljen 2018. kada je na snazi bio Pravilnik o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta, broj: 010-4784/6-2018.is od dana 5.7.2018. (dalje: Pravilnik o dodatnim uvjetima iz 2018). Drugim riječima, u vrijeme primjene Pravilnika o dodatnim uvjetima iz 2018. tužitelj je ispunio uvjete za radno mjesto višeg znanstvenog suradnika pa se na istog u odnosu na postupak reizbora ima primjenjivati navedeni Pravilnik. Tuženik je bio dužan tužitelju priznati pravo odnosno dati mogućnost napredovanja prema kriterijima koji su bili na snazi u vrijeme izbora u zvanje, pogotovo u uvjetima u kojima se kriteriji napredovanja mijenjaju često. U odredbi čl. 21. st. 1. Pravilnika o dodatnim uvjetima iz 2018. propisano je da pristupnik može biti ponovno reizabran na isto znanstveno radno mjesto ako je od prethodnog izbora objavio najmanje 3 znanstvena rada. Iz citiranih odredaba proizlazi kako je u vrijeme sklapanja Ugovora o radu uvjet za reizbor na isto znanstveno mjesto bio objava najmanje 3 znanstvena rada, u odnosu na sva znanstvena radna mjesta. Tek su Pravilnikom o III. Izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 3.6.2022. uvedeni posebni kriteriji u odnosu na područje prirodnih znanosti, a koja su različito normirana ovisno o znanstvenim radnim mjestima. Tužitelj je u trenutku donošenja Pravilnika o III. Izmjenama i dopunama od 3.6.2022. bio zaposlen kod tuženika gotovo 4 godine i imao objavljena 3 znanstvena rada sukladno uvjetima propisanim Pravilnikom o dodatnim uvjetima iz 2018. Obveza provođenja postupka reizbora na znanstveno radno mjesto predviđeno je protekom 5 godina od posljednjeg izbora. U konkretnom slučaju, postupak reizbora u odnosu na znanstveno radno mjesto tužitelja provelo bi se nakon 18.9.2023. Iz navedenog proizlazi kako je predmetnim III. Izmjenama i dopunama tužitelj u potpunosti onemogućen ispuniti uvjet za reizbor kako je to propisano navedenim III. Izmjenama i dopunama (objava 5 znanstvenih radova) jer je faktički nemoguće u samo godinu dana provesti postupak izdavanja čak 2 znanstvena rada kako bi se ispunili kriteriji propisani predmetnim izmjenama Pravilnika. Dodatno, tužitelj ističe kako je za znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog suradnika predviđeno da pristupnik za reizbor mora objaviti najmanje 5 znanstvenih radova nakon prethodnog izbora odnosno reizbora dok u odnosu na radno mjesto znanstvenog savjetnika koje predstavlja više radno mjesto, pristupnik mora objaviti najmanje 3 rada nakon prethodnog izbora i reizbora. Znanstvena radnja mjesta su prema kvalifikacijama rangirana: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik te znanstveni savjetnik. Pooštravanjem uvjeta reizbora isključivo za radno mjesto višeg znanstvenog suradnika dok je u odnosu na radno mjesto znanstvenog savjetnika, koji uzgredno predstavlja više radno mjesto od onog tužitelja, i dalje predviđeno da pristupnik mora objaviti najmanje 3 znanstvena rada (isto kao i niže radno mjesto znanstvenog suradnika), predstavlja ne samo apsurd sustava već i diskriminaciju u pogledu uvjeta za znanstvena radna mjesta. S obzirom da je tužitelj ispunio uvjete za izbor i reizbor na radno mjesto višeg znanstvenog suradnika temeljem Pravilnika o dodatnim uvjetima iz 2018., a da su se uvjeti za reizbor u međuvremenu mijenjali na njegovu štetu, i to u vrijeme dok je isti već bio kod tuženika u radnom odnosu gotovo četiri godine, to je razvidno da se na postupak reizbora tužitelja ima primijeniti Pravilnik o dodatnim uvjetima iz 2018. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud utvrdi da Odluka tuženika – otkaz skrivljenim ponašanjem radnika nije dopuštena i zakonita, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto I. vrste viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora, te da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Čini nespornim da je tužitelj 19. rujna 2018. sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 012-4116/3-2018sj za radno mjesto viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora te da je tužitelj zaposlen na znanstvenom radnom mjestu u smislu čl. 38. st. 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“ br. 119/2022, dalje: ZVOZD). Nije sporno ni da je čl. 1. Ugovora o radu ugovoreno: „Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme uz obvezu provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto svakih pet godina od dana posljednjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik“. Međutim, ističe da je netočno da je citiranim čl. 1. Ugovora o radu ugovorena tehnička provedba postupka reizbora na teret radnika, iako je to isključiva nadležnost tuženika. Smatra notornim da je zajednička volja i namjera ugovornih stranaka prilikom sklapanja Ugovora o radu bila reguliranje obveze iz čl. 42. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007, 46/2007, 45/2009, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/2014, 60/2015, 131/2017, 96/2018, dalje: ZZDVO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, a kojim je bilo propisano: „S osobama izabranim na znanstvena radna mjesta u javnim znanstvenim institutima zaključuje se ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto.“. Smatra da je pravilnim tumačenjem ove odredbe razvidno da se „provođenje reizbora“ ne odnosi na tehničku provedbu postupka na teret tužitelja, već na obvezu znanstvenika da ispuni kriterije za reizbor te ju treba primjenjivati na taj način. Čl. 40. st. 12. ZVOZD-a koji je bio na snazi u vrijeme provođenja postupka reizbora, zadržana je zakonska obveza provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto za osobe zaposlene na znanstvena radna mjesta: „S osobama izabranima na radna mjesta nastavnika i znanstvenika zaključuje se ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto.“ Ističe da se navedena odredba ZVOZD-a kao propis Republike Hrvatske neposredno primjenjuje na tužitelja, a to proizlazi i iz čl. 10. Ugovora o radu kojim je ugovorena neposredna primjena kogentnih odredbi zakona i drugih propisa kojima se reguliraju pitanja iz radnog odnosa, bez potrebe izmjene Ugovora o radu. Navodi da tužitelj nije u pravu kada tvrdi da je samom provedbom postupka reizbora ispunjena obveza iz čl. 1. Ugovora o radu, odnosno da „jedino što je propisano kao obveza je provođenje postupka reizbora, ne i pozitivan ishod takvog postupka“. Na izvršavanje odredbe čl. 1. Ugovora o radu primjenjuju se nacionalni propisi pa ju je potrebno tumačiti u kontekstu čl. 42. st. 5. ZVOZD-a kao posebnog zakona kojim je zakonodavac sankcionirao negativan ishod postupka reizbora, iz čega se logično zaključuje da je pozitivan ishod postupka reizbora condicio sine qua non za nastavak radnog odnosa tužitelja kao osobe zaposlene na znanstvenom radnom mjestu. „Nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose.“ Tuženik ističe da je postupak reizbora proveo sukladno odredbama čl. 42. ZVOZD-a. Objašnjava da je Znanstveno vijeće dana 14. prosinca 2023. donijelo Odluku o pokretanju postupka reizbora na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik i imenovanju Stručnog povjerenstva. Stručno povjerenstvo je u Mišljenju broj: ZV-6074/6-2023 od 25. siječnja 2024. utvrdilo da tužitelj ne ispunjava u cijelosti Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor propisane Odlukom o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko- nastavno, nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora („Narodne novine“ br. 24/21) i Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (,,Narodne novine" br. 28/17, 72/19 i 21/21) budući da je od zadnjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik objavio svega 3 znanstvena rada. Čl. 119. st. 6. ZVOZD-a propisano je da se do početka važenja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija primjenjuje Odluka o minimalnim uvjetima. Čl. 2. Odluke o minimalnim uvjetima propisano je da pristupnici u postupku reizbora na znanstvena radna mjesta moraju nakon posljednjeg izbora odnosno reizbora ispuniti najmanje polovicu uvjeta koji su propisani kao razlika između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na radnom mjestu na kojem je pristupnik zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za izbor na prvo više znanstveno radno mjesto, u odgovarajućem znanstvenom području i polju prema općem aktu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj o uvjetima za izbore u znanstvena zvanja. Tuženik smatra da je primjenom navedene odredbe, tužitelj u postupku reizbora morao ispuniti najmanje polovicu uvjeta koji su propisani kao razlika između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika. S obzirom da je za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika potrebno da pristupnik ima najmanje devet radova objavljenih ili prihvaćenih za objavljivanje nakon prethodnog izbora, to tuženik smatra da je primjenom čl. 2. Odluke o minimalnim uvjetima tužitelj morao imati najmanje polovicu uvjeta odnosno pet znanstvenih radova. Stručno povjerenstvo je u Mišljenju utvrdilo da tužitelj, osim uvjeta iz Odluke o minimalnim uvjetima, nije ispunio u cijelosti ni dodatne kriterije propisane Pravilnikom o III. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta tuženika, jer je od zadnjeg izbora na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik objavio svega 3 znanstvena rada od potrebnih 5 radova. Unatoč tome što je u postupku utvrđeno da nije ispunio kriterije za reizbor, Stručno povjerenstvo je predložilo da se tužitelj reizabere na radno mjesto višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području prirodnih znanosti, polja interdisciplinarne prirodne znanosti, grane znanost o moru, u Centru za istraživanje mora. Znanstveno vijeće tuženika je na 119. sjednici Znanstvenog vijeća, održanoj 20. veljače 2024. temeljem čl. 43. st. 6. ZVOZD-a donijelo Odluku broj: 012-6074/7-2023.sj (dalje: Odluka ZV) kojom se odbija Mišljenje Stručnog povjerenstva jer je iz njega bilo razvidno da tužitelj nije ispunio Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor, kao i da nije ispunio dodatne kriterije za reizbor na znanstvena radna mjesta tuženika, te s obzirom da bi postupanje sukladno mišljenju Stručnog povjerenstva ispunjavalo obilježja prekršaja opisanog u članku 107. stavku 1. točki 4. ZVOZD-a. S obzirom na negativan ishod postupka reizbora, tuženik je temeljem čl. 42. st. 5. ZVOZD-a donio Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Navodi tužitelja da do danas nisu doneseni Nacionalni kriteriji za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu, iako točni, nisu relevantni u kontekstu zakonitosti otkaza ugovora o radu jer je zakonodavac navedenu situaciju predvidio i normirao čl. 119. st. 6. ZVOZD-a kojom je propisao da se do početka važenja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija primjenjuje Odluka o minimalnim uvjetima, a kako bi se omogućila provedba postupka reizbora. Tuženik ističe da je odredba članka 119. st. 6. ZVOZD-a kojim su određeni kriteriji za provedbu postupka reizbora prisilni (kogentni) propis, a argumentacija tužitelja da Odlukom o minimalnim uvjetima nije propisano koliko bi iznosila razlika uvjeta između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na radno mjesto na kojem je tužitelj zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za prvo više znanstveno radno mjesto, promašena i neodrživa. Objašnjava da se tražena razlika uvjeta propisuje zakonom, a ne podzakonskim aktom, pa da je tako zakonodavac u čl. 42. st. 3. ZVOZD-a propisao da se za reizbor traži polovina kriterija za izbor na više radno mjesto. Smatra da je primjenom čl. 119. st. 6. u vezi s čl. 42. st. 3. ZVOZD-a jasno da tražena razlika uvjeta u odnosu na tužitelja iznosi polovinu kriterija propisanih Odlukom o minimalnim uvjetima za izbor na (više) radno mjesto znanstvenog savjetnika. Drži netočnim i neosnovanim navode tužitelja da je tuženik kao relevantne uzeo u obzir na strani tužitelja isključivo dodatne uvjete propisane internim aktima tuženika, a da je pritom zanemario nacionalne kriterije. Ističe da se to vrlo jednostavno može provjeriti uvidom u sadržaj Mišljenja Stručnog povjerenstva, Odluke ZV-a i Odluke o otkazu, koji dokazuju suprotno. Čl. 2. Odluke o minimalnim uvjetima propisano je da pristupnici u postupku reizbora na znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog suradnika moraju nakon posljednjeg izbora odnosno reizbora, ispuniti najmanje polovicu uvjeta koji su propisani kao razlika između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na radnom mjestu na kojem je pristupnik zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za izbor na prvo više znanstveno radno mjesto, u odgovarajućem znanstvenom području i polju prema općem aktu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj o uvjetima za izbore u znanstvena zvanja. Opći akt je izmijenjen i dopunjen na sjednici održanoj 21. rujna 2022. Radi se o Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ br. 111/2022), kojim je u čl. 29. st. 2. propisano da ako pristupnik to zatraži, u razdoblju od 24 mjeseca od stupanja na snagu ovog Pravilnika, na njegov izbor u znanstveno zvanje primijenit će se odredbe Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (»Narodne novine«, br. 28/17, 72/19 i 21/21, dalje: Pravilnik/21). Tužitelj je zatražio da se na postupak reizbora temeljem prijelazne odredbe članka 29. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (,,Narodne novine" br. 111/22) na njega primijenjene odredbe Pravilnika/21. Međutim, nije u pravu kada iz toga zaključuje da se na njega ne primjenjuju odredbe Pravilnika o III. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 3. lipnja 2022. uz argumentaciju da su donesene nakon sklapanja Ugovora o radu iz 2018. i nakon stupanja na snagu Pravilnika/21. Naime, ako naknadne izmjene i dopune propisa ili drugih primjenjivih akata koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o radu utvrđuju dodatne obveze ili nove uvjete čija primjena je obveza i u izvršavanju Ugovora o radu, primjenjuje se ono što je u njima utvrđeno, na način kako je u njima utvrđeno. Kada je riječ o dodatnim kriterijima koje donosi Znanstveno vijeće tuženika, tuženik smatra da ima pravo definirati poseban način i/ili trenutak primjene tih kriterija. Prijelaznim i završnim odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja propisano je da pristupnici mogu u određenom roku zatražiti primjenu „povoljnijih“ nacionalnih, ali ne i „dodatnih“ kriterija ustanove koji su u isključivoj nadležnosti tuženika kao njihovog ovlaštenog donositelja temeljem čl. 34. st. 3. t. 3. ZVOZD-a. Postupak reizbora tužitelja pokrenut je u vrijeme važenja Pravilnika o dodatnim kriterijima za izbor na znanstvena radna mjesta iz studenog 2022. kojim je u čl. 32. st. 3. propisano da će se početi primjenjivati na reizbore na znanstvena radna mjesta na Institutu 24 mjeseca nakon dana stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine", broj: 111/22., koji je stupio na snagu 4. listopada 2022.), a da će se do tada na te reizbore primjenjivati kriteriji propisani Pravilnikom o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 5. srpnja 2018., koji je izmijenjen Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 6. listopada 2020., Pravilnikom o II. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 21. prosinca 2021. i Pravilnikom o III. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 3. lipnja 2022. U prijelaznim i završnim odredbama je omaškom pogrešno navedeno da se radi o Pravilniku o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 6. listopada 2020. umjesto ispravno od 5. srpnja 2018. Statut iz 2024. je stupio na snagu 31. siječnja 2024. ZVOZD je stupio na snagu 22. listopada 2022. Temeljem navedenog, tuženik je u postupku reizbora ispravno primijenio odredbe Pravilnika o III. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta od 3. lipnja 2022., a s druge strane ne postoji nikakva pravna osnova temeljem koja bi tužitelj mogao isključiti njihovu primjenu. Nesporno je da je postupak reizbora tužitelja započeo u studenom 2023., dakle prije stupanja na snagu Statuta iz 2024., a nakon stupanja na snagu ZVOZD. Nije sporno ni da je u vrijeme donošenja Odluke ZV-a od 20. veljače 2024. bila na snazi odredba čl. 82. st. 2. Statuta iz 2024. kojom je propisano da će se postupak reizbora na znanstveno radno mjesto koji je započet nakon stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, a prije stupanja na snagu Statuta iz 2024., vodit prema odredbama ZVOZD te prema odredbama Statuta Instituta iz 2015., osim onih njegovih odredaba koje su u suprotnosti s odredbama ZVOZD. Međutim, navodi da je netočno da u ZVOZD ne postoji ni jedna odredba koja bi bila u prijeporu s čl. 50. st. 9. Statuta iz 2015. (koja je omogućavala ponavljanje postupka reizbora). Odredbom čl. 107. st. 1. t. 7. ZVOZD određena je prekršajna odgovornost za znanstveni institut i odgovornu osobu na znanstvenom institutu ukoliko ne donesu odluku o prestanku radnog odnosa kada su za to ispunjeni uvjeti propisani čl. 42. st. 5. ZVOZD, tj. kada znanstvenik nije reizabran na postojeće radno mjesto. Takva odredba ZVOZD bez iznimke predviđa prestanak radnog odnosa znanstvenika koji nije reizabran te je svojim sadržajem i smislom nesporno proturječna s čl. 50. st. 9. Statuta iz 2015., pa bi nepostupanje po njoj bilo kažnjivo. Navodi tužitelja o tome da tuženik nije mogao tužitelju otkazati ugovor o radu otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem netočni su iz više razloga. U prvom redu, otkaz je jedan od načina prestanka radnog odnosa propisanih čl. 112. Zakona o radu, pa otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem sam po sebi ne može biti suprotan odredbi čl. 42. st. 5. ZVOZD-a (koji propisuje da znanstveniku koji nije reizabran prestaje radni odnos u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose). Odredbama čl. 42. st. 5. u vezi s čl. 107. st. 1. t. 7. ZVOZD-a propisano je da se u slučaju kada znanstvenik nije reizabran donosi „odluka“ o prestanku radnog odnosa. Odlukom se u smislu čl. 112. Zakona o radu smatra jedino otkaz, a u slučaju kada radnik ne ispunjava obveze iz ugovora o radu, poslodavac može donijeti jedino odluku o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Zato tužitelj neosnovano tvrdi da je poslodavac primijenio pogrešne pravne propise, odnosno da nije mogao otkazati ugovor o radu otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika. Tuženik ističe da je netočno i da tuženik nije obrazložio svoju Odluku o otkazu ili da nije naveo pravnu osnovu temeljem koje je došao do zaključka da tužitelj nije ispunio kriterije za reizbor. Tuženik je Odluku o otkazu donio na temelju provedenog postupka reizbora i činjenice da je Odlukom ZV-a odbijeno Mišljenje Stručnog povjerenstva iz kojeg je razvidno da tužitelj ne ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor, kao i da ne ispunjava dodatne kriterije za reizbor na znanstvena radna mjesta Instituta Ruđer Bošković. Sama ta činjenica sukladno čl. 42. st. 5. ZVOZD-a dovodi do prestanka radnog odnosa i predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Tuženik ističe da tužitelj nije u zakonskom, prekluzivnom roku osporavao zakonitost Odluke ZV-a kojom se odbija Mišljenje Stručnog povjerenstva. Smatra da je time Odluka ZV-a o negativnom ishodu postupka reizbora stekla svojstvo pravomoćnosti, pa ona (i njena zakonitost) ne može biti predmetom ocjenjivanja u kasnijem sudskom postupku povodom tužbe tužitelja protiv Odluke o otkazu. Ističe da je netočno da je odredbama čl. 86. st. 1. (ranije čl. 90. st. 1.) i čl. 97. (ranije čl. 101.) Pravilnika o radu normiran izvanredni otkaz ugovora o radu te da se tuženik u Odluci o otkazu „pogrešno“ pozvao na ove odredbe. Odredbama čl. 7. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (veljača 2017.) izmijenjena je numeracija članaka Pravilnika o radu, na način da su dotadašnji članci 68. -119. postali čl. 64.-115. Tuženik je radi lakšeg snalaženja u Odluci o otkazu uz svaki članak Pravilnika o radu naveo i raniju numeraciju. Radi se o odredbama koje reguliraju savjetovanje radničkog vijeća o otkazu te odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa. Odluka o otkazu je donesena temeljem čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu, kako je i navedeno u njenoj preambuli. U naslovu je velikim tiskanim slovima naznačeno da poslodavac donosi „Odluku o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika)“. Stoga smatra da nisu razumljivi navodi tužitelja o tome da je „nejasno“ koju vrstu otkaza je tuženik imao namjeru uručiti tužitelju. Tužitelj nije u pravu kada tvrdi da okolnost da znanstvenik nije reizabran na znanstveno radno mjesto ne predstavlja ni jednu od povreda obveza iz radnog odnosa koje su taksativno navedene u čl. 91. (ranije 95.) Pravilnika o radu. Čl. 7. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu, izmijenjena je numeracija Pravilnika o radu pa dosadašnji članci 68.-119. postaju članci 64.-115. Čl. 91. (ranije 95.) st. 1. t. 1. Pravilnika o radu propisano je da se „neizvršavanje odnosno nesavjesno, nepravovremeno, nestručno ili nemarno izvršavanje poslova radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu“ smatra povredom obveze iz radnog odnosa, pa neispunjavanje uvjeta za reizbor svakako spada u kategoriju povrede obveza iz radnog odnosa. Čl. 91. (ranije 95.) st. 1. t. 39. Pravilnika o radu propisano je da se povredom obveza iz radnog odnosa smatraju i „ostale povrede obveza iz radnog odnosa prema posebnim zakonima i drugim propisima“, pa neizvršavanje obveze određene ZVOZD-om u pogledu uvjeta za reizbor ili izbor na više radno mjesto svakako spada pod to. U odnosu na navode tužitelja da je poslodavac imao na raspolaganju više načina prestanka radnog odnosa temeljem čl. 112. Zakona o radu (iako ne navodi koje konkretno), tuženik ističe da je člankom 1. Ugovora o radu tužitelj preuzeo obvezu reizbora ili izbora na više radno mjesto svakih pet godina od dana posljednjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik (koja proizlazi iz ZVOZD-a). Tužitelj nije ispunio ovu ugovornu obvezu, a čl. 42. st. 5. ZVOZD-a propisano je da znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje ugovor o radu u skladu s propisom koji uređuje radne odnose. Čl. 107. st. 1. t. 7. ZVOZD-a je izrijekom predviđena prekršajna odgovornost za poslodavca ako ne donese „odluku“ o prestanku radnog odnosa za radno mjesto znanstvenika kada su ispunjeni uvjeti iz čl. 42. st. 5. ZVOZD-a. U smislu čl. 112. Zakona o radu na koji se tužitelj poziva, radni odnos može prestati „odlukom“ poslodavca jedino u slučaju iz čl. 112. st. 1. t. 9. Zakona o radu (tj. otkazom). S obzirom da se ovdje ne radi o situaciji kada radnik želi ispunjavati svoje radne obveze, ali to ne može zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, već je to posljedica njegova neizvršavanja obveza iz radnog odnosa, nisu primjenjive odredbe o osobno uvjetovanom otkazu. Pretpostavlja se da je razvidno da su preostala dva oblika otkaza (poslovno uvjetovani otkaz i otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu), isključena iz očitih razloga jer nisu primjenjivi na ove okolnosti. Isto se odnosi i na preostale propisane načine prestanka radnog odnosa iz čl. 112. Zakona o radu (smrću radnika, smrću poslodavca fizičke osobe, smrću poslodavca obrtnika, prestankom obrta po sili zakona u skladu s posebnim propisom, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, danom dostave obavijesti poslodavcu o pravomoćnosti rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, odlukom nadležnog suda). Sporazumni raskid radnog odnosa, kao zadnji preostali način prestanka radnog odnosa, je odraz suglasne volje obje ugovorne strane, a kako tužitelj nije iskazao takvu inicijativu prema tuženiku, nema potrebe o tome dalje obrazlagati. Vezano uz navode tužitelja da ga je tuženik sukladno čl. 119. ZR bio obvezan pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, tuženik ističe da je tužitelj potpisom Ugovora o radu preuzeo obvezu reizbora ili izbora na više radno mjesto svakih 5 (pet) godina od dana posljednjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik. Nije opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da radnike upozorava u pisanom obliku na nešto što je očito samo po sebi i bez takvoga upozorenja, jer je svakom znanstveniku jasno da zasnivanjem radnog odnosa na znanstvenom radnom mjestu preuzima obvezu reizbora ili izbora na više radno mjesto. To proizlazi iz čl. 41. st. 2. ZVOZD-a (ranije čl. 42. st. 1. i 2. ZZDVO-a), ali i iz ugovora o radu. Iznošenje obrane ili upozorenje poslodavca ni na koji način ne mogu promijeniti navedeno zakonsko uređenje, kao niti činjenicu da ZVOZD ne predviđa „dodatni rok“ za znanstvenike koji u roku od 5 (pet) godina ne ispune svoju obvezu reizbora. Upravo suprotno – ZVOZD kao poseban zakon predviđa donošenje odluke o prestanku radnog odnosa (otkazu), a ne odluke o upozorenju na kršenje obveza iz radnog odnosa, pa očito nije opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužitelja pisano upozorava na obvezu iz radnog odnosa i ukazuje mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Nejasno je na temelju čega je tužitelj iz dostavljene dokumentacije zaključio da je kod tuženika utemeljeno radničko vijeće, jer je u Odluci o otkazu jasno navedeno da je provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima koji su preuzeli prava i obveze radničkog vijeća. Radi se o situaciji kada radničko vijeće nije utemeljeno, a koja je normirana čl. 153. st. 3. ZR. Tuženik se savjetovao sa sindikalnim povjerenicima koji su preuzeli prava i obveze radničkog vijeća o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu na način kako je to propisano Zakonom o radu, dakle prije donošenja odluke o otkazu i to u odnosu na konkretnu, namjeravanu odluku (datiranu s 1. ožujkom 2024. i označenu ur. brojem 011-6074/9- 2023.tj) te ju je nepotpisanu dostavio sindikalnim povjerenicima. Namjeravana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju, sadržavala je razloge i uvjete otkazivanja, a kako bi se nakon njezina razmatranja sindikalni povjerenici o njoj mogli očitovati. Sindikalni povjerenici očitovali su se o namjeravanoj odluci o otkazu prije njenog donošenja, a što je vidljivo iz sadržaja njihovih dopisa, ali i iz kronologije cijelog postupka savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima:
- 1. ožujka 2024. tuženik je pokrenuo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima
- 11. ožujka 2024. sindikalni povjerenici su se očitovali svojim dopisima
- 12. ožujka 2024. tuženik je zatražio dodatno očitovanje sindikalnih povjerenika
- 19. ožujka 2024. sindikalni povjerenici su dostavili dodatna očitovanja
- 2. travnja 2024. tuženik je tužitelju dostavio Odluku o otkazu ugovora o radu. S obzirom na sve gore navedeno i to: da tužitelj nije u zakonskom roku pokrenuo postupak osporavanja Odluke ZV-a kojom se odbija Mišljenje Stručnog povjerenstva kojom se utvrđuje da tužitelj nije ispunio Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor, kao ni dodatne kriterije za reizbor na znanstvena radna mjesta Instituta Ruđer Boškovićne te da Odluka o otkazu čiju zakonitost osporava nužno slijedi iz Odluke ZV-a, a da su navodi tužitelja na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev paušalni, nedokazani i nerelevantni, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, - dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 1.3.2024. proizlazi da je tuženik tužitelju zaposlenom na radnom mjestu viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.9.2018. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je Ugovorom o radu ugovorena obveza provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto svakih 5 godina od dana posljednjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik, da se radniku otkazuje zbog kršenja obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) jer radnik nije ispunio kriterije za reizbor ili izbor na više radno mjesto. U obrazloženju se navodi da je Znanstveno vijeće tuženika na 119. sjednici održanoj 20.2.2024. donijelo Odluku broj: 012-6074/7-2023 kojom se odbija Mišljenje Stručnog povjerenstva kojim se predlaže da se tužitelj reizabere na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora, da je čl. 42. st. 1. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti propisano da se postupak reizbora na radno mjesto pokreće protekom 5 godina od posljednjeg izbora, odnosno reizbora, da se postupak reizbora pokreće ako znanstvenik nije prije isteka roka na koji je izabran odnosno reizabran, podnio zahtjev za izbor na više radno mjesto, da tužitelj nije prije isteka roka na koji je izabran podnio zahtjev za izbor na više radno mjesto, pa da je Znanstveno vijeće dana 14.12.2023. donijelo Odluku o pokretanju postupka reizbora na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik i imenovanju Stručnog povjerenstva, da je reizbor proveden prema postupku koji je čl. 43. ZVOZD propisan za izbor znanstvenika na više radno mjesto, da je čl. 42. st. 3. ZVOZD propisano da se znanstvenik reizabire na postojeće radno mjesto ako je od posljednjeg izbora, odnosno reizbora ispunio polovinu Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija, odnosno Nacionalnih, veleučilišnih kriterija i dodatnih kriterija za izbor na više radno mjesto, da je Stručno povjerenstvo u mišljenju broj: ZV-6074/6-2023 od 25.1.2024. utvrdilo da tužitelj ne ispunjava u cijelosti Nacionalne, sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor propisane Odlukom o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko- nastavno, nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora i Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena znanja ("Narodne novine" broj: 28/17, 72/19 i 21/21) budući da je od zadnjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik objavio sve tri znanstvena rada, da je Odlukom propisano da pristupnici u postupku reizbora na znanstvena radna mjesta moraju nakon posljednjeg izbora, odnosno reizbora ispuniti najmanje polovicu uvjeta koji su propisani kao razlika između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na radnom mjestu na kojem je pristupnik zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za izbor na prvo više znanstveno radno mjesto, u odgovarajućem znanstvenom području i polju prema općem aktu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj o uvjetima za izbore u znanstvena zvanja, da je Stručno povjerenstvo u Mišljenju nadalje utvrdilo da tužitelj ne ispunjava u cijelosti niti dodatne kriterije propisane Pravilnikom o III. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta tuženika jer je od zadnjeg izbora na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik objavio svega 3 znanstvena rada od potrebnih 5 radova, da iako radnik ne ispunjava kriterije za reizbor, da j eStručno povjerenstvo predložilo da se reizabere na radno mjesto višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području prirodnih znanosti, polja interdisciplinarne prirodne znanosti, grane znanost o moru u Centru za istraživanje mora, te konačno da je Znanstveno vijeće tuženika na 119. sjednici Znanstvenog vijeća održanoj 20.2.2024. donijelo Odluku broj: 012-6074/7-2023.sj da se odbija Mišljenje stručnog povjerenstva kojim se predlaže da se tužitelji reizabere na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora jer je iz Mišljenja Stručnog povjerenstva razvidno da ne ispunjava Nacionalne, sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor, kao i da ne ispunjava dodatne kriterije za reizbor na znanstvena radna mjesta tuženika te s obzirom da bi postupanje sukladno Mišljenju stručnog povjerenstva ispunjavalo obilježja prekršaja opisanog u čl. 107. st. 1. t. 4. ZVOZD. U obrazloženju se dalje zaključuje da je čl. 42. st. 5. ZVOZD propisano da znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto radni odnos prestaje u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, te da s obzirom da tužitelj nije reizabran radi neispunjavanja kriterija za reizbor na radno mjesto višeg znanstvenog suradnika, da je ispunjen zakonom propisan uvjet za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. U Odluci o otkazu je naznačeno da se tuženik o namjeravanoj Odluci o otkazu savjetovao sa sindikalnim povjerenicima koji su preuzeli prava i obveze radničkog vijeća te da su se sindikalni povjerenici očitovali na način da su suzdržani.
6. Iz gore navedenog obrazloženja Odluke o otkazu je razvidno da je otkaz u pisanom obliku obrazložen u smislu čl. 120. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) pa je prigovor tužitelja u tom dijelu neosnovan.
7. Čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Čl. 119. st. 1. ZR-a propisana je dužnost poslodavca da radnika prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. istoga članka propisana je dužnost poslodavca da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
8. U odnosu na prigovor tužitelja da iz Odluke o otkazu i citiranih zakonskih odredbi nije razvidno koji otkaz je dan tužitelju: izvanredni ili skrivljeni, valja istaknuti da je iz gore utvrđenog obrazloženja Odluke o otkazu razvidno da je tuženik tužitelju dao otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika pa je neodlučno na koji članak Zakona o radu se tuženik pozvao jer je utvrđeno razvidno iz sadržaja same Odluke.
9. Prigovor tužitelja da savjetovanje sa radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom nije provedeno pravodobno i u skladu s odredbom čl. 150. ZR-a nije osnovan. Ovo toga što iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da su sindikalni povjerenici preuzeli ovlasti radničkog vijeća (Obavijesti poslodavcu o sindikalnim povjerenicima i preuzimanju ovlasti radničkog vijeća od 07.10.2021.), da je tuženik sindikalnim povjerenicima dostavio Dopis radi savjetovanja s nacrtom Odluke o otkazu dana 1.3.2024., da su se 11.3.2024. sindikalni povjerenici očitovali svojim Dopisima, da je 12.3.2024. tuženik zatražio dodatno očitovanje sindikalnih povjerenika, koji su 19.3.2024. dostavili dodatna očitovanja (kako to proizlazi iz priležećih e-mailova i Dopisa), kao i da je 2.4.2024. tuženik tužitelju dostavio Odluku otkazu ugovora o radu (nesporno kako to proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i odgovoru na tužbu). Prema tome, tuženik je postupak savjetovanja proveo sukladno čl. 150. ZR-a.
10. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.9.2018. sud je utvrdio da je u čl. 1. propisano da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme uz obvezu provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto svakih 5 godina od dana posljednjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik. Člankom 42. st. 1. ZVOZD je propisano da se postupak reizbora na radno mjesto pokreće protekom 5 godina od posljednjeg izbora odnosno reizbora.
11. Uvidom u Odluku Znanstvenog vijeća donesenu na 119. sjednici održanoj 20.2.2024., sud je utvrdio da je Znanstveno vijeće donijelo Odluku kojom se odbija Mišljenje Stručnog povjerenstva kojim se predlaže da se tužitelj reizabere na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora. Iz obrazloženja te Odluke proizlazi da je na temelju Prijedloga za pokretanje postupka reizbora tužitelja od 28.11.2023. na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik i prijedloga Znanstvenog vijeća struke interdisciplinarne prirodne znanosti za imenovanje Stručnog povjerenstva u postupku reizbora tužitelja, znanstveno vijeće 14.12.2023. donijelo Odluku o pokretanju postupka reizbora i imenovanja Stručnog povjerenstva. U obrazloženju se dalje navodi da su na traženje tužitelja na postupak reizbora temeljem prijelazne odredbe čl. 29. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine" br. 111/22) primijenjene odredbe Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine" br. 28/17, 72/19 i 21/21), da je Stručno povjerenstvo u Mišljenju utvrdilo da tužitelj ne ispunjava u cijelosti Nacionalne, sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor propisane Odlukom o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora i Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine" br. 28/17, 72/19 i 21/21), budući da je od zadnjeg izbora na radno mjesto viši znanstveni suradnik objavio svega 3 znanstvena rada, dok je Odlukom propisano da pristupnici u postupku reizbora na znanstvena radnja mjesta moraju nakon posljednjeg izbora odnosno reizbora ispuniti najmanje polovicu uvjeta koji su propisani kao razlika između uvjeta za izbor u znanstveno zvanje koje je pretpostavka za zapošljavanje na radnom mjestu na kojem je pristupnik zaposlen i znanstvenog zvanja koje je uvjet za izbor na prvo više znanstveno radno mjesto u odgovarajućem znanstvenom području i polju prema općem aktu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj o uvjetima za izbore za znanstvena zvanja. U obrazloženju se također navodi da je Stručno povjerenstvo u Mišljenju utvrdilo da tužitelj ne ispunjava u cijelosti niti dodatne kriterije propisane Pravilnikom o III. izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnim uvjetima za izbor na znanstvena radna mjesta tuženika jer je od zadnjeg izbora na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik objavio svega 3 znanstvena rada od potrebnih 5. Konačno, u obrazloženju se navodi da, kako je iz Mišljenja stručnog povjerenstva razvidno da tužitelj ne ispunjava Nacionalne, sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za reizbor, kao i da ne ispunjava dodatne kriterije za reizbor na znanstvena radna mjesta tuženika, te s obzirom da bi postupanje sukladno mišljenju stručnog povjerenstva ispunjavalo obilježja prekršaja opisanog u čl. 107. st. 1. toč. 4. Zakona, Znanstveno vijeće odlučilo kao u izreci ove Odluke.
12. Među strankama nije sporno da tužitelj nije pobijao Odluku Znanstvenog vijeća od 20.2.2024. Kako tužitelj nije pobijao citiranu Odluku, ista je na snazi i proizvodi pravne učinke.
13. Kako je Odlukom Znanstvenog vijeća odbijeno Mišljenje stručnog povjerenstva kojim se predlaže da se tužitelj reizabere na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora, što znači da tužitelj nije reizabran na radno mjesto višeg znanstvenog suradnika, a čl. 42. st. 5. ZVOZD je propisano da znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, to je tuženik imao opravdani razlog za otkaz tužitelju uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
14. Sud smatra da je tuženik opravdano tužitelju otkazao ovom vrstom otkaza, a ne osobno uvjetovanim otkazom jer tužitelj nije ispunio radnu obvezu kada nije objavio dovoljan broj znanstvenih radova, odnosno ispunio pretpostavke utvrđene zakonskim i podzakonskim aktima za reizbor te se ne može govoriti o tome da bi se u tom slučaju radilo o nemogućnosti urednog izvršavanja obveza iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).
15. S obzirom da je tužitelj bio upoznat sa svojim ugovornim i zakonskim, a time i radnim obvezama, te posljedicama neispunjena pretpostavki za reizbor, to nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da ga prethodno upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, kao ni da mu omogući da iznese svoju obranu u smislu čl. 119. ZR-a.
16. S obzirom da je u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, te da se radi isključivo o pravnom pitanju, to sud nije provodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne.
17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude.
18. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen je jer je u cijelosti izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
19. Tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 55,00 eura.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. srpnja 2026.
Sutkinja:
Lucija Miše
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika uz poziv na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 55,00 EUR
