Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-417/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Nobilo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Nobilo i dr. iz Zagreba, Amruševa 7, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-68/2023-44 od 4. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-68/2023-44 od 4. studenoga 2025. u dijelu pod točkom I.,II., III. IV. i VII. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.d., OIB 69693144506, isplatiti tužitelju KT OIB [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete iznos od 106.052,14 eura uvećano za zakonsku kamatu koja teče od 11. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.d., OIB 69693144506, isplatiti tužitelju KT OIB [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete ukupni iznos od 11.325,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kako slijedi:

- na iznos od 435,58 eura od 15.rujna 2022.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.listopada 2022.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.studenog 2022.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.prosinca 2022.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15. siječnja 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.veljače 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15. ožujka 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15. travnja 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.svibnja 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.lipnja 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.srpnja 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.kolovoza 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.rujna 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.listopada 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.studenog 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.prosinca 2023.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.siječnja 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.veljače 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.ožujka 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.travnja 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.svibnja 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.lipnja 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.srpnja 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.kolovoza 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.rujna 2024.g. do isplate

- na iznos od 435,58 eura od 15.listopada 2024.g. do isplate

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.d. OIB 69693144506 tužitelju KT OIB [osobni identifikacijski broj] isplaćivati mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 435,58 eura svaki mjesec počevši od 1. listopada 2024. pa nadalje, i to do svakog 15-og u tekućem mjesecu za protekli mjesec, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.d. OIB 69693144506 tužitelju KT OIB [osobni identifikacijski broj] isplaćivati mjesečnu rentu na ime potrebe za tuđom njegom i pomoći u iznosu od 360,00 eura svaki mjesec počevši od 05.listopada 2025. pa nadalje, i to do svakog 15-og u tekućem mjesecu za protekli mjesec, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos od 360,00 eura tekućom od 01.listopada 2024. do 04.listopada 2025. kao neosnovan.

VI Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.d. OIB 69693144506 tužitelju KT OIB [osobni identifikacijski broj] isplaćivati mjesečnu rentu na ime bolova koje trpi u iznosu 716,70 eura mjesečno počevši od 01. listopada 2024.g.pa nadalje, i to do svakog 15-og u tekućem mjesecu za protekli mjesec, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke".

VII Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.d. OIB 69693144506 naknaditi tužitelju KT OIB [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 12.945,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

2.Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika te osporio navode žalbe u cijelosti kao neosnovane i predložio žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba tuženika nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje žalitelj, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je sud ovlašten na temelju te odredbe, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.

3.3. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice profesionalnog oboljenja uslijed rada tužitelja kod tuženika.

5. U ovoj fazi postupka između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u Podružnici Ogulin od 1.2.1996. do 11.8.2022. kada mu je odlukom o prestanku ugovora o radu od 16.8.2022. zbog potpune nesposobnosti za rad, radni odnos prestao.

6. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti pitanje odgovornosti tuženika za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice rada tužitelja kod tuženika, odnosno opseg nastale štete koju tužitelj trpi, s tim da se kao prethodno, a sporno postavilo i pitanje zatare tražbine tužitelja za potraživanja u ovom postupku.

7. Raspravljajući po navedenim zahtjevima tužitelja sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku u bitnom utvrdio:

- kako je tijekom radnog odnosa, tužitelj radio na poslovima sjekača u razdoblju od 1. veljače 1996. do 31.ožujka 2010.; a od 1. travnja 2010. do 11. kolovoza 2022. na poslovima šumskog radnika,

- kako je u svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti radnika, Specijalističke ordinacije medicine rada Rijeka broj: 1640-2010 od 29. ožujka 2010. utvrđeno da je tužitelj sposoban izričito za radove na pomoćnom stovarištu, odnosno zdravstveno stanje mu je utvrđeno na način da je sposoban uz ograničenje teškog fizičkog rada,

- kako iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12.07.2022. Središnja služba, od 12.07.2022.g., Klasa: UP/II 141-02/22-01/03031506766, Urbroj:

341-99-05/3-22-1340, proizlazi da je tužitelju rješenjem područnog ureda u Karlovcu broj 7224 od 15.07.2022. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti 70% i profesionalne bolesti 30 % od 13. prosinca 2021.,

- kako iz obrazloženja navedenog rješenja, nadalje, proizlazi da je temeljem nalaza vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Klasa: 141-02721-01710638, Urbroj: 426-04-01/11-22-11 od 24. svibnja 2022. između ostalog navedeno da je iznimno težak rad uzročno povezan sa simptomatologijom oštećenja živaca u karpalnom kanalu te je i priznata profesionalna bolest,

- kako je tužitelj prema nalazu i mišljenju vještaka dr Gnjidića obolio od profesionalne bolesti „Sy. carpalnog kanala“ koja je izravna posljedica višegodišnjeg rada s motornom pilom i sličnim alatima, a što su u tri navrata potvrdile liječničke komisije specijalizirane za ocjenu radne sposobnosti i invaliditeta,

- kako je tužitelj je zbog naravi posla, koji je tijekom 25 godina obavljao kod tuženika, obolio na vratnoj kralježnici i na kralježnici općenito, što je razvidno iz priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a što potvrđuje i literatura citirana u nalazu,

- kako iz kazivanja saslušanog svjedoka ET, neposredno nadređenog tužitelju, proizlazi da je tužitelj i nakon premještaja na lakše radno mjesto, radio na poslovima koja su zahtijevala uporabu težih alata pa tako povremeno i motorne pile, što potvrđuje i saslušani tužitelj,

- kako saslušani svjedok HT govori o radu tužitelja samo tijekom 2018., a u suprotno je sa kazivanjem neposredno nadređenog koji ima relevantna i neposredna saznanja o načinu rada tužitelja, dok svjedok RT govori i radu tužitelja s ručnim škarama i krampom kao teškim alatkama.

8. Na temelju iznesenih utvrđenja, prvostupanjski je sud je zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak profesionalnog oboljenja tužitelja uslijed obavljanja poslova svog radnog mjesta šumskog sjekača te kasnije šumskog radnika, što je u konačnici dovelo i do njegova umirovljenja zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

9. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost odlučnih utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu u uvjetima dugogodišnjeg rada kod tuženika. Naime, pravilno sud prvog stupnja o odgovornosti tuženika odlučuje primjenom mjerodavne odredbe članka čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14, 118/14, 154/14 94/18, 96/18; dalje ZZR), kojom je propisano da poslodavac odgovara za profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio po načelu objektivne odgovornosti, a može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala višom silom, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe ( stavak 2).

10. U odnosu na navode žalbe kako je sud svoju odluku temeljio na suprotnom kazivanju saslušanih svjedoka, za odgovoriti je kako je prvostupanjski sud odgovornost tuženika zasnovao na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, pa i pravomoćnom rješenju upravnog tijela kojim je utvrđena profesionalna bolest i opća nesposobnost za rad, ali i nalazu stalnog sudskog vještaka dr. Gnjidića. Naime, upravo na okolnosti je li kod tužitelja došlo do profesionalnog oboljenja – profesionalne bolesti „Sy. carpalnog kanala“ zbog naravi posla koji je tužitelj obavljao kod tuženika, odnosno je li zbog naravi posla koji je tužitelj obavljao kod tuženika, tužitelj obolio i na vratnoj kralježnici i na kralježnici općenito, te utjecaj navedenog na nastupanje potpune radne nesposobnosti tužitelja, prvostupanjski sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vjetaku dr. Gnjidića, koji je u nalazu i mišljenju navedenu procjenu iznio temeljem postojeće medicinske dokumentacije, ali i pregleda tužitelja i nalaza vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

11. Tako vještak dr. Gnjidić u svom nalazu i mišljenju nalazi kao dominantno oboljenje kod tužitelja sindrom karpalnog kanala ,koji se razvio kod tužitelja nakon višegodišnjeg rada s motornom pilom.

12. Pri tome vještak objašnjava kako se neke profesionalne bolesti javljaju isključivo kao posljedica štetnih čimbenika određene profesije, kao primjerice kronično trovanja rijetkim supstancama (Azbestoza pluća radnika u rudnicima azbesta), i ne javljaju se u široj populaciji. Drugu pak grupu, u koju spada i sindrom karpalnog kanala, čine profesionalne bolesti koje se javljaju u širokoj populaciji, ali su češće i intenzivne u nekim profesijama ukoliko je intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja.

13. Na okolnost rada tužitelja kod tuženika sud je imao na raspolaganju rješenje nadležnog HZMO-a o mjestu rada tužitelja kod tuženika, ali ne i opis poslova odnosno Plan rada na radnom mjestu na koje je tužitelj bio raspoređen nakon kontraindikacije na rad u teškim uvjetima rad. Naime, po ocjeni ovoga suda, upravo je na tuženiku, u smislu odredbe članka 219. st.1. ZPP-a, bio teret dokaza da tužitelj na raspoređenom radnom mjestu šumskog radnika od 31. ožujka 2010. nije dolazio i radio teške poslove za koju je utvrđena direktna višegodišnja izloženost kao uzročnik nastalih oboljenja, zbog kojeg su kod tužitelja utvrđene zaostale posljedice, kako u odnosu na umanjenu životnu aktivnost općenito, tako i ostale kvalifikatorne posljedice koje čine povredu prava osobnosti u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO)

14. Pri tome činjenica da tužitelj nije premješten na radno mjesto u kojem ne bi dolazio u doticaj sa teškim alatima o čemu govore i saslušani svjedoci, a koji rad izaziva silovite pokrete i još gore promjene na zglobovima, prema prihvaćenom nalazu vještaka medicinske struke, upućuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja o postojanju kontinuirane izloženost štetnim uvjetima rada, zbog čega je kod tužitelja i indicirana promjena radnog mjesta.

15. Naime, u postupku je osnovom provedenog medicinskog vještačenja ( na koji nakon dopune i iznesenih usmenih izjašnjenja nije bilo primjedaba niti od strane stranaka u postupku), proizlazi kako je već do 2016. tužitelj pretrpio teška oštećenja organizma i daljnji rad je kod njega uzrokovao brže oštećenje nego što bi to bilo kod nekog drugog čovjeka, a što sve dokazuje medicinska dokumentacija. Naime, iz dostavljene dokumentacije je vidljivo da se tužitelj kontinuirano liječio, što upućuje na zaključak da je i dalje bio izložen radu koji je uzrokovao takvo oštećenje, a koja izloženost, obzirom na već nastala oštećenja, i uslijed najmanje vibracije uzrokuje daljnje dijegnosticirane bolesti tužitelja. Tome u prilog govori i tijekom postupka dostavljen nasumični izlist plaća koji sadrži opis poslova koje je obavljao tužitelj i prema kojem je tužitelj i dalje radio povremeno poslove sječe uz korištenje motorne pile, o čemu govore suglasna kazivanja tužitelja i njegova neposredno nadređenog.

16. Dakle, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u valjano provedenom dokaznom postupku, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, utvrdio sve relevantne okolnostima o kojima ovisi odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj trpi u svezi s oboljenjem sindroma karpalnog kanala koji se razvio kod tužitelja nakon višegodišnjeg rada kod tuženika u uvjetima rada s motornom pilom i nakon što je raspoređen na novo radno mjestu. Pri tome je, u odnosu na prigovore tuženika, za odgovoriti kako je već zbog višegodišnjeg rada s motornom pilom i prije premještaja tužitelja, temeljem navedenih utvrđenja vještaka, u uvjetima rada s teškim alatima na radnom mjestu, pa i povremeno i u intenzitetu daleko manjem nego ranije, pravilan zaključak suda o postojanju direktne veze između postavljene dijagnoze profesionalnog oboljenja sindroma karpalnog kanala i razvoja ostalih oboljenja kralježnice.

17. Naime, odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine"93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR- a).Tako je odredbom st. 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz st. 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

17.1. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe čl. 15. st. 2. ZZR i tek podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. ZOO-a. Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Tako iz sadržaja odredbe čl. 15. st. 2. ZZR proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

17.2. Međutim, kako je već navedeno, u konkretnom slučaju primjenjiva je podredno odredba čl. 1067. ZOO. To stoga što je odredbom čl. 1063. ZOO propisano da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. U slučaju te odgovornosti, prema odredbi čl. 1067. st. 3. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, što u konkretnom slučaju tuženik na kojem je teret dokaza nije uspio dokazati.

18. Naime, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud na valjan način raspravio i s pravom otklonio prigovor tuženika da nije odgovoran tužitelju za štetu koju trpi, jer je tuženik kao poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu mjera zaštite na radu i dužan je osposobiti radnike za obavljanje rada na siguran način, pa kako je taj sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je do štete koju je pretrpio tužitelj došlo u redovnom obavljanju posla njegova posla prvotno šumskog radnika sjekača, a potom i samo

šumskog

radnika,

odnosno

da

je

do štete došlo zbog tzv. profesionalnog rizika vezanog za taj poslao (rad sa sjekirom, pilom, povlačenje velikih stabala, rad u pognutom položaju tijela, savinute kralježnice i dr.), to je pravilno taj sud zaključio da je tuženik obvezan tužitelju nakaditi štetu koju trpi.

19. Naime, prvostupanjski sud je odlučujući o neimovinskoj šteti koju je tužitelj pretrpio na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, utvrdio da je kod tužitelja dijagnosticirana profesionalna vibraciona bolest koja je uzrokovana suženjem kanala u području ručnog zgloba, koja ograničava funkciju šake kao glavnog instrumenta ljudskog rada pa svako oštećenje navedenih funkcija rapidno smanjuje radnu efikasnost i sposobnost, a uz to praćeno je i vrlo neugodnim bolnim trncima.

20. Pri tome sud prvog stupnja, osnovom navedenog valjano provedenog dokaza medicinskim vještačenjem na okolnosti posljedica dijagnosticiranog oboljenja sukladno odredba članka 260. ZPP-a, utvrđuje da je tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta tužitelj je nakon razvoja gore navedenih bolesti trpio povremeno, osobito nakon operacijskih zahvata i pri spontanim egzacerbacijama bolesti, kumulativno oko 30 dana, na koje se nadovezuju bolovi srednjeg intenziteta oko 10 dana mjesečno dok bolove blagog intenziteta trpi preostalih 20 dana u mjesecu.

21. Isto tako je utvrđeno kako je tužitelj trpio strah srednjeg intenziteta trpio je pred operacijske zahvate i pri egzacerbaciji jakih bolova kumulativno oko 30 dana, a strah blagog intenziteta manifestiran kao tjeskoba i zabrinutost za svoje zdravstveno stanje koje se progresivno pogoršava unatoč liječenja i rehabilitacije kao i strah zbog materijalne i egzistencijalne nesigurnosti trpi gotovo konstantno.

22. Na koncu tužitelj trpi i duševne boli zbog smanjene opće životne i radne nesposobnosti. Naime, osim radne nesposobnosti kod tužitelja je došlo do redukcije brojnih aktivnosti u privatnom životu kao direktna posljedica dijagnosticiranog obljenja, pa mu za brojne jednostavne poslove oko održavanja osobne higijene, poslova u vrtu i kućanstvu treba i tuđa pomoć, pa je njegova sveukupno opća životna aktivnost smanjena za oko 70%.

23. S druge strane naruženost zbog postoperativnih ožiljaka je utvrđena kao minimalna ali naruženost zbog izgleda šaka kao i držanja tijela osobito pri hodu ( hoda na širokoj osnovi sa minimalnim iskorakom) je blagog do srednjeg stupnja.

24. Na temelju procjene vještaka utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna nestručna tuđa pomoći za obavljanje težih poslova u vrtu, održavanju kućanstva, nabavku i pripremu hrane, održavanje osobne higijene i garderobe od 3 sata dnevno prema cijeni sata od 4 EUR-A.

25. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 1100. ZOO-a, kada je tužitelju za povredu prava osobnosti dosudio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 106.052,14 EUR-a, jer je pritom vodio računa o jačini i trajanju fizičkih boli i straha te utvrđenom stupnju smanjenja životne aktivnosti, kao i cilju kojem služi ta naknada, uvažavajući pri tom i inflatorna kretanja od posljednjih Izmjena orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. Na navedeni iznos prvostupanjski sud dosudio tužitelju i pripadajuće zatezne kamate na temelju odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, i to pozivom na odredbu članka 1089. ZOO-a od presuđenja do isplate, od kada tužitelju najkasnije i pripada pravo na zatezne kamate.

26. Zbog sveg navedenog, pravilno je prvostupanjski ocijenili sve utvrđene okolnosti te se ukazuju neosnovanima navodi žalbe koji upućuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom ocjene odgovornosti tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj odnosno na ocjenu nepostojanja doprinosa tužitelja nastaloj šteti.

27. Na osnovi izloženog, proizlazi neosnovanost navoda žalbe o pogrešnoj primjeni materijalnog prava prilikom donošenja odluke o naknadi neimovinske štete i imovinske štete zbog pružene tuđe pomoći.

28. Utoliko su, obzirom na nedvojbeno utvrđenu uzročnu vezu između zaostalih posljedica i višegodišnjeg uvjetima rada tužitelja kod tuženika, pravno neodlučni navodi žalitelja kojima se isti opetovano poziva na rješenje HZMO-a o primjeni utvrđenog postotka u potpunom gubitku radne sposobnosti. Naime, neosnovani su navodi žalbe kako pobijana presuda u dijelu nema jasne razloge o odlučnim činjenicama i nije ju moguće ispitati pa je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP jer ista proturječi pravomoćnim utvrđenjem nadležnih tijela HZMO-a o razlozima dosuđenja neumanjene naknade priznate neimovinske i imovinske štete pa i priznanja razlike u primanjima zbog invalidske mirovine slijede gubitka radne sposobnosti u cijelosti, kojima je sud vezan sukladno procesnoj odredbi članka 12. st.1. ZPP-a.

29. Naime, točno je da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojom je tužitelju utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu, budući da je o pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati Zavod za mirovinsko osiguranje. Međutim, parnični sud u sporu za naknadu štete koju potražuje tužitelj, nije vezan utvrđenjima u upravom aktu, niti s utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru uzroka nastanka bolesti vezanih za rad. U tom smislu s pravom tužitelj u odgovornu na žalbu ukazuje i na pravni stav zauzet i odluci Ustavnog sud RH broj U-III/3670/2019 od 17.rujna 2020. prema kojem je "…kada je u postupku sporno pitanje , riječ o rješenju o priznanju prava na invalidsku mirovinu, parnični sud vezan utvrđenjem nadležnog tijela o pravu na mirovinu i na isplatu mirovine. No, u parničnim postupcima o kakvome je riječ u konkretnom slučaju priznanje prava na mirovinu i isplatu mirovine nije (niti može biti) predmet spora, već je sporno na koji je način i u kojem stupnju došlo do invalidnosti oštećenika za koju bi bio odgovoran tuženik. Za razrješenje takvog spora nužno je dokazivanje činjenica o uzrocima i stupnju invalidnosti oštećenika(…).“

30. S druge strane, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pobijanom presudom osnovom valjanog provedenog dokaza medicinskog vještačenja na okolnost uzročno posljedične veze razvoja kod tužitelja dijagnosticiranih oboljenja kralježnice uz verificiranu profesionalnu bolest "Sy.carpalnog kanala" , utvrdio kako je tužitelj do 2016. pretrpio teška oštećenja organizma, koja su isključivo zbog naravi posla koje je tužitelj obavljao kod tuženika, a što je sve potkrepljeno medicinskom dokumentacijom, i što je u konačnici rezultiralo gubitkom potpune radne sposobnosti tužitelja.

30.1. Pri tome je za ukazati žalitelju kako od strane tuženika nije bilo dokaznih prijedloga u smislu daljnjeg provođenja medicinskih vještačenja, pa i kombiniranih medicinskih vještačenja vještaka medicine rada i odgovarajućeg medicinskog vještačenja prema verificiranim dijagnozama kod tužitelja. U odnosu, pak, na navode žalitelja kako i sam vještak spominje podjednak omjer, utvrđujući da je kod tužitelja čitovo zdravstveno stanja jedan zajednički patološki proces sa izjednačenim omjerom od po 50 % za nastupanje potpune radne sposobnosti, za odgovoriti je kako se u tom pravcu vještak decidirano izjasnio da su sve dijagnosticirane bolesti kod tužitelja u procijenjenom omjeru od 70 % prema liječničkoj komisiji HZMO-a bolesti koje su posljedica rada tužitelja kod tuženika.

31. Odredbom, pak, članka 1095. st. 2. ZOO propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

32. Prije svega valja razlikovati slijedeće pojmove profesionalne nesposobnosti za rad i opća nesposobnost za rad. Profesionalna nesposobnost za radu utvrđuje se i postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u usporedbi s tjelesnom i fizički zdravom osobom iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Zato se u poslove prema kojima se ocjenjuje nesposobnost za rad obuhvaćaju svi poslovi koji odgovaraju tjelesnim i psihičkim nesposobnostima radnika a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Prema tome, ako kod radnika nastane samo "profesionalna nesposobnost za rad", tada se zapravo utvrđuje i njegova preostala radna sposobnost, što je kod tužitelja i procjenjeno na način da je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja, što je bio razlog je za prestanak radnog odnosa "ex lege" prema odredbi članka 104. stavak 6. ZR-a. Naime, tuženik je u konkretnom slučaju svom djelatniku tužitelju otkazao ugovor o radu primjenom odredbe članka 112. stavak 1. točka 6. ZR-a i članka 6. Pravilnika o radu tuženika. Iz sadržaja predmetnog otkaza proizlazi da je prema rješenju HZMO-a od 12. kolovoza 2022. radniku priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed potpunog gubitka radne sposobnosti temeljem rješenja nadležnog tijela od 15. srpnja 2022., zbog bolesti u omjeru od 70 % te profesionalne bolesti od 30 %.

33. U tom smislu od odlučnog značenja je bilo u ovom postupku utvrditi obzirom na opis i dinamiku razvoja vibracione bolesti prema nalazima u medicinskoj dokumentaciji tužitelja i to je li isključivi razlog odlaska u invalidsku mirovinu gubitak radne sposobnosti zbog oštećenja uzrokovani uvjetima višegodišnjeg rada kod tuženika, o čemu je sud dao izričitu uputu vještaku, na što je u konačnici. nakon odgovora na primjedbe tuženika i usmenim izjašnjenima vještaka, i odgovoreno.

33.1. Naime, sud je pri tome cijenio u postupku kao relevantnu utvrđenu odlučnu činjenicu da je i nakon 31. ožujka 2010. kada je formalno premješten na poslove šumskog radnika, tužitelj i dalje bio izložen teškom fizičkom radu koji je obuhvaćao krčenje, rad kosirom, rad na traktoru i sličnim teškim strojevima, koji već samim tim izazivaju promjene na šakama neovisno o otmu je li ili ne tužitelj svakodnevno nastavio rad rezanja stabala motornom pilom kao u odnosu na ranije radno mjesto.

34. Pri tome je za ukazati žalitelju kako se Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od 12.07.2022. Središnja služba, od 12. srpnja 2022.g., Klasa: UP/II 141-02/22- 01/03031506766, Urbroj: 341-99-05/3-22 1340, kao nadležno tijelu poziva na zaključak vijeća vještaka Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja, da je upravo iznimno težak rad tužitelja za tuženika uzročno povezan profesionalnom bolešću. Posebno obzirom na nalaz fizijatara koji u svojem mišljenju od 17. rujna 2021. navodi: „snaga ruku minorna u tolikoj mjeri da je čak upitna i mogućnost obavljanja osnovnih osobnih potreba“.

35. Kako je u odnosu na zahtjev tužitelja s ovog osnova istaknuo radi utvrđivanja izgubljene zarade sud proveo financijsko vještačenje te je vještakinja Petra Blašković utvrdila u nalazu i mišljenju od 26. lipnja 2024. da je izgubljena zarada tužitelja po osnovi razlike očekivane plaće i isplaćene mirovine iznosi mjesečno 435,58 eura, koje iznose je tužitelju i dosudio pozivom na odredbe članka 1088. i članka 109. ZOO-a i to do rujna 2024. akumulirani iznos od 11.325,00 eura, a nadalje iznos od 435,58 eura mjesečno dok za to budu postojali uvjeti, koju visinu i način obračuna žalitelj žalbenim navodima posebno i ne dovodi u pitanje.

36. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud otklonio i tuženikov prigovor zastare jer je dana 12. srpnja 2022. rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. srpnja 2022. Središnja služba od 12. srpnja 2022., Klasa: UP/II 141-02/22- 01/03031506766, Urbroj: 341-99-05/3-22-1340, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, a od kojeg dana počinje teći zastarni rok za naknadu štete kao dan saznanja tužitelja za nastalu štetu sukladno odredbi članka 214. ZOO-a, što obzirom da je tužba zaprimljena u ovoj pravnoj stvari 12. siječnja 2024. ukazuje kako je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka. Naime, ovdje je za ukazati i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1461/2924 koji je revizijski sud je reafirmirao već ranije izražena pravna shvaćanja u odlukama Rev-3077/2019-2 od 11. srpnja 2023. i Rev-606/16-2 od 18. listopada 2016. (glede zastare naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu):

„…Početak subjektivnog roka od tri godine ovisan je kako o činjenici kada je oštećenik doznao za osobu koja je štetu počinila, tako i o činjenici kada je doznao za štetu. Pritom je odlučan trenutak saznanja oštećenika za navedene činjenice. U tom smislu saznanje za štetu obuhvaća i doznavanje opsega i visine štete, što znači i relevantnih činjenica iz kojih oštećenik može zaključiti o opsegu štete, a to može biti i trenutak kada je oštećenik saznao za postojanje i opseg raznih vidova (imovinske i neimovinske) štete. S druge strane, objektivni rok od pet godina povezan je s objektivnom činjenicom nastanka štete i koje vrijeme se ne mora podudarati s vremenom u kojem je štetna radnja počinjena. Tako da ovaj rok počinje teći do trenutka kada s u nastale štetne posljedice, a ne od štetnog događaja.“ (Rev- 3077/2019-2 od 11. srpnja 2023.)

„…da se trenutak nastanka neimovinske štete ne treba nužno poklapati sa nastankom štetnog događaja (ozljeđivanjem), već da kao trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) valja uzeti završetak liječenja s uključenim (mogućim) rehabilitacijskim tretmanom, odnosno trenutak kada se zdravstveno stanje osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću mogu utvrditi konačne i trajne posljedice zadobivenih ozljeda oštećenog, a time i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO/05, pa da je kao dan dospijeća obveze naknade te štete (iznimno) pravilno uzet dan kada je izrađen nalaz i mišljenje vještaka, kojim je utvrđen obim štete koju tužiteljica trpi. Naime, pod saznanjem za štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete, već i saznanje o opsegu štete, odnosno elementima njezine visine..“

(Rev-606/16-2 od 18. listopada 2016.)

37. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

38. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka je zakonita i pravilna jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 117/98., 75/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), a koju ni žalitelji posebnim žalbenim razlozima ne pobijaju.

38. Radi naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu,17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica