Poslovni broj Pr-48/2019-108
spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja ad.1 NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2 IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.3 HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o. Zagreb, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave s koje je isključena javnost zaključene 25. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te zakonskog zastupnika tužene, 17. srpnja 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad.1 NK koji glasi: „Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 Sigurnosno -obavještajna agencija, Zagreb, Savska cesta 39/I, OIB: 94534817607 da tužitelju NK, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamata od 19.07.2017. godine pa do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedn je glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središn ja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad.2 IK koji glasi: „Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 Sigurnosno -obavještajna agencija, Zagreb, Savska cesta 39/I, OIB: 94534817607 da tužitelju IK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamata od 19.07.2017. godine pa do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi ko ja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad.3 HK koji glasi: „Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 Sigurnosno -obavještajna agencija, Zagreb, Savska cesta 39/I, OIB: 94534817607 da tužitelju HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamata od 19.07.2017. godine pa do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ad.1 NK povukao tužbu za iznos od 5.772,28 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate.
II. Utvrđuje se da je tužitelj ad.2 IK povukao tužbu za iznos od 5.772,28 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate.
III. Utvrđuje se da je tužitelj ad.3 HK povukao tužbu za iznos od 5.772,28 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate.
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj NK iz [adresa] (dalje: tužitelj ad.1) 13. ožujka 2019. ovom sudu podnosi tužbu radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je tužitelj prije podnošenja tužbe, sukladno čl.186.a Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu podnio Zahtjev za mirno rješenje spora te zaprimio odgovor da nema uvjeta za mirno rješenje spora. Tužitelj da je kod tuženika zaposlen spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
temeljem Rješenja Klasa: 110-01/10-01/2, Ur.broj: 539-017012/313-10-2 od 13. siječnja 2010. Tužitelj da je u razdoblju od srpnja 2017. godine pa do podnošenja ove tužbe od skupine osoba, rukovoditelja tuženika, sustavno, tijekom duljeg vremenskog razdoblja , doživljavao psihičko zlostavljanje sa ciljem ugrožavanja kako dostojanstva tako i ugleda i časti. Razlog uznemiravanja, a kako je to rečeno od osoba koje su uznemiravale tužitelja, da je postoianie anonimne predstavke protiv rukovodstva tuženika, radi sumnje u nezakonitost napredovanja pojedinih službenika, za koje je rukovodstvo tuženika smatralo odnosno i dalje smatra da su autori, pored tužitelja i zaposlenici tuženika IK i HK, koji da su također uznemiravani na sličan način kako je uznemiravan tužitelj. Prema podacima koji su do pisanja ove tužbe priopćeni tužitelju, da je podnesena anonimna predstavka protiv rukovodstva tuženika radi protuzakonitog unaprijeđena djelatnika [adresa] Sigurnosno-obavještajne agencije [adresa] (dalje: Centra Zadar) na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra Zadar, a koje je napredovanje bilo predloženo od strane načelnika Centra Zadar PK, te je stupilo na snagu sa 01. srpnja 2017. Prema priopćenim podacima, a u odnosu na ono što je utvrđeno u predstavci, takvim postupanjem rukovodstva da su povrijeđene odredbe čl. 110. st. 3. Zakona o državnim službenicima koji priječi napredovanje u službi djelatnika kojem je utvrđena teška povreda službene dužnosti, u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o teškoj povredi službene dužnosti. Obzirom da su svega par dana nakon imenovanja službenika na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra Zadar, putem tajnice tužitelj kao i ostali djelatnici tuženika obaviješteni da je predmetno imenovanje poništeno iz razloga administrativne pogreške, tužitelj da je zaključio da je upravo predmetno napredovanje bilo i predmetom navedene anonimne prijave. Nakon što je ravnateljstvo tuženika saznalo za predmetnu anonimnu predstavku te nakon što je došlo do poništenja rješenja o napredovanju djelatnika na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra Zadar da je započeo postupak uznemiravanja tužitelja, čiji slijed tužitelj dalje obrazlaže. Dana 19. srpnja 2017. u Centar Zadar da dolaze djelatnik tuženika VK, tadašnji načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja Sjedišta SOA -e i EK, tadašnji načelnik Odjela za unutarnju kontrolu u istom sektoru te još jedan tužitelju nepoznat službenik (koji službenik obavlja poslove poligrafskog ispitivanja) te isti započinju s provođenjem ispitivanja i poligrafska testiranja određenih djelatnika s ciljem identificiranja autora anonimne predstavke. Tog dana da su se poligrafska testiranja i ispitivanja izvršila nad načelnikom Odjela za sigurnosno obavještajne poslove HK, zamjenikom načelnika Centra Zadar i operativnim službenicima DK i tužiteljem, dok drugi djelatnici Centra Zadar, premda su većina od njih bili na radnom mjestu, nisu obuhvaćeni. Za napomenuti je da toga dana, zbog bolovanja, nisu na radnom mjestu bili prisutni djelatnici IK i FK, koje da je Sektor za nadzor i zaštitu podataka ispitao nakon što im je isteklo bolovanje, IK dana **.**.2017. te FK početkom siječnja 2018. godine. Djelatnici obuhvaćeni poligrafskim testiranjem odnosno „istragom" su prema mišljenju tužitelja prethodno selektirani od strane načelnika Centra Zadar. Za vrijeme ispitivanja djelatnici Sektora za nadzor i zaštitu podataka, a prvenstveno načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja sjedišta Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA) da su se ponašali potpuno neprimjereno, prijeteći da sastavljačima predstavke nije mjesto u SOA-i te da takvi djelatnici trebaju dobiti otpust iz službe, pritom aludirajući upravo na tužitelja i ostale navedene zaposlenike za koje su smatrali da su autori anonimne predstavke. Tužitelju da je prijedlog/nalog o poligrafskom ispitivanju dan na uvid tek nakon prepirke u kojoj je tužitelj ultimativno tražio uvid prijedlog/nalog o poligrafskom ispitivanju, pozivajući se na odredbe Pravilnika o poligrafskom ispitivanju. Uvidom u sadržaj prijedloga/naloga tužitelj da je utvrdio da je razlog provođenja poligrafskog ispitivanja osnovana sumnja u iznošenje klasificiranih podataka spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
putem anonimne predstavke upućene UVNS-u, Saborskom odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i DORH-u. Tužitelj da tada naprijed spomenutim djelatnicima Sektora za nadzor i zaštitu podataka naglašava da je očito riječ o optužbama za ozbiljno kazneno djelo i traži na uvid anonimnu predstavku za koju ga se obzirom na provođenje poligrafskog testiranja očigledno teretilo. Djelatnici Sektora za nadzor i zaštitu podataka su odbili zahtjev tužitelja za uvid u anonimnu predstavku te je tužitelj prvenstveno zbog onemogućavanja uvida u anonimnu predstavku odbio pristupiti poligrafskom testiranju, a sve temeljem Pravilnika o poligrafskom testiranju tuženika koji da jasno navodi da zaposlenik ima pravo na odbijanje testiranja, odnosno da SOA nikoga ne može p risiljavati na poligrafsko ispitivanje. Postupanje opisanih djelatnika tuženika provođenjem ispitivanja te pokušaja poligrafskog testiranja, kao i podnošenjem prijetnji, kod tužitelja da je razvilo opravdani strah za njegovo radno mjesto budući je istom bilo jasno da upravo njega, bez ikakvih dokaza, sumnjiče kao jednog od autora anonimne predstavke. Nadalje, izdvajanjem tužitelja i nekolicine ostalih djelatnika kao onih nad kojima se provodilo ispitivane/poligrafsko testiranje da je nesumnjivo povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo tužitelja na njegovom radnom mjestu. Zbog svega navedenog, tužitelj da je bio primoran zatražiti liječničku pomoć te je istom bila propisana adekvatna terapija. Nakon opisanih postupaka unutarnje kontrole tuženika, koji su izazvali duboku uznemirenost kod tužitelja te naravno zdravstvene probleme, tuženik da u odnosu na tužitelja, iako je u nalogu za poligrafsko testiranje bila navedena osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela odavanja klasificiranih podataka, nije podigao kaznenu prijavu niti pokrenuo disciplinski postupak odnosno da je očigledno da rukovodstvo tuženika nije raspolagalo dokazima niti činjenicama temeljem kojih bi teretili tužitelja, te je prije opisano postupanje poduzeto u svrhu zastrašivanja i uznemiravanja tužitelja kao i ostalih zaposlenika tuženika za koje je rukovodstvo tuženika smatralo da su odgovorni za anonimnu predstavku. Nadalje, 28. srpnja 2017., ravnatelj tuženika UK i njegov tadašnji pomoćnik za operativne poslove NKN da su stigli u Centar Zadar te su održali skupni sastanak sa svim djelatnicima Centra Zadar. Na tom sastanku, koji se sastojao od uznemirujućeg i neprimjerenog govora ravnatelja tuženika, na kojem da je isti između ostalog naveo kako ne bi nikada išao u rat s djelatnicima koji su napisali anonimnu predstavku jer bi mu oni pucali u leđa, da će djelatnicima koji su napisali anonimnu predstavku omogućiti rad na poslovima smrzavanja i pakiranja ribe kod njegovog prijatelja sa zadarskog područja, kako oni koji smatraju da ima kriminala i nezakonitosti u Agenciji trebaju napustiti službu, kako će se osobno pobrinuti da autori predstavke snose konzekvence te niz drugih neprimjerenih i prijetećih izjava. Obzirom da je prethodno, gore navedeno postupanje Sektora za nadzor i zaštitu podataka tuženika bilo usmjereno prema nekolicini već spomenutih zaposlenika tužitelja, da je nesporno da se ravnatelj tuženika ovim govorom referirao isključivo u odnosu na navedene zaposlenike, što da je bilo jasno svim djelatnicima [adresa] tuženika u [adresa]. Nakon opisanog sastanka da započinje period isključenja tužitelja iz radnih procesa i diskreditacije na način da se tužitelja, za razliku od ostalih djelatnika tuženika, ne poziva na redovne konzultacije na koje je prije redovno bio pozivan, a istovremeno mu se konstanto prenose neosnovani prigovori koje u odnosu na njegov rad upućuje načelnik Centra Zadar MK putem djelatnika HK, s tim da je potrebno napomenuti da je do tog perioda tužitelj bio uzoran djelatnik tuženika te je spadao u kategoriju kvalitetnijih djelatnika. U takvom uznemiravajućem i krajnje neugodnom radnom okruženju, tužitelj da nastavlja raditi, trpeći enorman stres i strah za svoje radno mjesto (uz napomenu da se općenito radi o radnom mjestu veće opasnosti i složenosti zbog čega djelatnici i imaju beneficiran staž). Dana 12. lipnja 2018. da po nalogu ravnatelja tuženika u Centar Zadar dolaze aktualni pomoćnik ravnatelja za operativne poslove BK i pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost VK. Ovi djelatnici da zajedno sa načelnikom Centra Zadar PK spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
tužitelja pozivaju na individualni razgovor te istom priopćavaju da će u slijedećih deset dana biti premješten na neodređeno radno mjesto izvan Centra Zadar, sugerirajući da se radi o premještaju u drugu državnu instituciju po potrebi službe, a u kojim su institucijama znatno manja primanja nego kod tuženika. Prilikom vođenja razgovora, BK i VK da su izdali usmeno upozorenje i prijetnju da ravnateljstvo tuženika više neće tolerirati nikakve predstavke te da je odlučeno da će dati izvanredan otkaz o radu svakome tko se radi ovog problema obrati bilo kome izvan SOA-e. Neovisno o tome što tužitelj nije autor predmetne predstavke, isti navodi da je takovo postupanje posve u suprotnosti sa pozitivnim propisima koji reguliraju rad tuženika te općenito pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Čak štoviše, sam tuženik da je 24. srpnja 2015. svim djelatnicima poslao Uputu o protuobavještajnoj zaštiti i obvezama djelatnika SOA-e gdje je posebice naglašeno da SOA ne zabranjuje, a i ne može zabranjivati svojim d jelatnicima da prijavljuju svoja saznanja pravosudnim tijelima odnosno predviđenim nadzornim tijelima ako smatraju da je došlo do kršenja zakona unutar SOA-e. Dakle, iz izlaganja rukovodstva tuženika da proizlazi da je suprotno sa pravilima službe kod tuženika podnošenje prijava nadzornim tijelima tuženika i DORH-u kojima se ukazuje na postupanja suprotna zakonu. Navedeno postupanje VK, BK i PK da je izazvalo kod tužitelja iznimnu nervozu, stres i strah za osobnu sigurnosti i egzistenciju obitelji, zbog čega da je isti ponovno bio prisiljen zatražiti liječničku pomoć, postao privremeno nesposoban za rad te mu je propisana terapija lijekovima za smirenje. Za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužitelja, tuženik da pokreće daljnje "obračune" sa zaposlenicima za koje smatra da su autori spomenute anonimne predstavke pa da se tako HK po hitnom postupku šalje u mirovinu s danom 01. kolovoza 2018. bez da je iskoristio pravo korištenja godišnjeg odmora, a o čemu se trenutno vodi upravni spor. Nadalje, IK da je s danom 01. kolovoza 2018. premješten sa radnog mjesta voditelja odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost na niže radno mjesto operativnog službenika u Ured Šibenik, o čemu da se također trenutno vodi upravni spor. FK da je s danom 01. kolovoza 2018. premješten sa radnog mjesta operativnog službenika-koordinatora u Centru Zadar na niže radno mjesto operativnog službenika u Ured Gospić. Tužitelj dalje navodi da mu je pri posljednjem bolovanju (od 15 . lipnja 2018. do 13. srpnja 2018.) temeljem Pravilnika o oružju tuženika, načelnik Centra Zadar PK oduzeo službeni pištolj s pripadajućim streljivom, budući je bolovanje otvoreno temeljem prolaznih psihičkih poremećaja, prouzrokovanih stresnim situacijama na poslu zbog opisanih događaja. Napominje u svezi navedenog da je tijekom bolovanja tužitelja tuženik kao poslodavac uputio kontrolu bolovanja tužitelja, kojom prilikom je HZZO utvrdio da je bolovanje tužitelja bilo opravdano. Dana 16. srpnja 2018., ovo nakon što je liječnik opće prakse utvrdio da je tužitelj sposoban za rad, tužitelj došao na posao, kada ga načelnik Centra Zadar zove na razgovor te mu priopćava da mu neće vraćati oružje, budući su "oni", pritom ne spominjući koga smatra pod njima, odlučili da za sada neće imati oružje. Istovremeno od tužitelja zahtjeva provođenje terenskih operativnih zadaća, čime da ga tuženik ugrožava budući je ovlaštena službena osoba tuženika ovlaštena nositi oružje upravo zbog opasnosti koje provođenje operativnih zadataka sa sobom nosi. Tužitelj da je u međuvremenu odradio više operativnih zadaća na kojima je postojala obveza da bude naoružan te čak četrnaest dežurstva kada izvan radnog vremena ima obvezu kontrole unutarnjeg i vanjskog prostora [adresa] SOA [adresa], uz ostale moguće izvanredne operativne zadaće na terenu ili u samom [adresa]. Također, tužitelj da je odradio veći broj terenskih operativnih postupaka za vrijeme uredovnog radnog vremena, uključujući i terenska sigurnosno-obavještajna postupanja za vrijeme boravka štićenih osoba na području Zadarske županije. Dakle da je nejasno kako to načelnik Centra Zadar svojevoljno, mimo pravila o postupanju kod tuženika, tužitelju uskraćuje pravo na nošenje službenog oružaja, a istovremeno ga šalje na obavljanje radnih zadataka za koje je nužno nošenje službenog spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
oružja, posebno obzirom na činjenicu da je prestala privremena nesposobnost za rad odnosno ne postoji niti jedan razlog zašto bi tužitelju bilo uskraćeno pravo na nošenje oružja. Takvim postupanjem gdje se tužitelja kao djelatnika tuženika šalje na obavljanje rizičnih operativnih zadaća u punom opsegu bez odgovarajućeg osiguranja u vidu nošenja oružja, da se potencijalno ugrožava i život i zdravlje tužitelja. Konačno, uznemiravajuće postupanje tuženika prema tužitelju da se nastavlja i u dijelu ocjenjivanja tužitelja na način da načelnik [adresa] tuženika [adresa] tužitelja za razdoblje od 01. rujna 2018. do 30. lipnja 2018. ocjenjuje najnižom prolaznom ocjenom (-2) u rubrici osobnog ponašanja koji se odnose na ponašanje u službi, odnos sa kolegama i nadređenima itd., iako je do te ocjene tužitelj uvijek bio ocijenjen sa vrlo dobrim te je isti uzoran službenik tuženika, sa vrlo korektnim odnosom prema službi te kolegama i nadređenima do perioda koji se spominje u tužbi. Takvo ocjenjivanje da se posljedično reflektiralo i na konačnu godišnju ocjenu tužitelja za 2018. godine, zbog čega da je tužitelj sastavio prigovor. Naglašava da je prilikom polugodišnjeg i konačnog godišnjeg ocjenjivanja tužitelja za 2018. godinu načelnik Centra Zadar prekršio i Pravilnik o ocjenjivanju na štetu tužitelja, zbog čega da je tužitelj podnio pisani prigovor. Obzirom na sve gore navedeno tužitelj navodi da je posve nesporno da je tužitelj na svom radnom mjestu pretrpio i dalje trpi mobing u vidu sustavno psihičkog zlostavljanja od strane skupine osoba, onih neposredno pretpostavljenih tužitelju, dakle, da je riječ o vertikalnom mobingu. Takvim postupanjem da se ugrožava dostojanstvo tužitelja, njegov integritet te se povređuje ugled i čast. Također, takvim postupanjem da se tužitelju uzrokuje neimovinska šteta i ugrožava zdravlje budući je tužitelj u stalnom strahu od otkaza ugovora o radu odnosno premještaja na drugo bitno slabije plaćeno mjesto. Pored psihičkog zlostavljanja, tužitelja da se upućuje na obavljanje radnih zadataka bez odgovarajuće zaštite, što ne samo da predstavlja opasnost za život i zdravlje tužitelja, već da povećava stres i strah tužitelja od postupanja njemu nadležnih osoba. Slijedom navedenog tužitelj ad.1 u tužbi postavlja tužbeni zahtjev na isplatu (po osnovi naknade štete) iznosa od 100.000,00 kn (što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 13.272,28 Eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. srpnja 2017. do isplate.
1.1. U odgovoru na tužbu tužitelja ad.1 dostavljenom sudu 19. lipnja 2019. tužena osporava činjenične navode tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu tužitelja ad.1 u cijelosti, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije odnosno navodi da na strani tužene nema protupravnosti odnosno da nema uzročno posljedične veze između možebitne štete koja je nastala za tužitelja i tužene. Tvrdi da nema nezakonitog i nepravilnog rada na strani djelatnika Sigurnosno-obavještajne agencije odnosno da na strani tužene nema protupravnosti pa niti odgovornosti za predmetnu štetu. Tvrdi da je točno to da je tužitelj zaposlen u SOA -i od 15. siječnja 2010. temeljem rješenja KLASA: 110-01/10-01/2 URBROJ: 539-017012/313-10-2 od 13. siječnja 2010., međutim, da nisu točni navodi tužitelja da je u razdoblju od srpnja 2017. pa do podnošenja zahtjeva, od skupine osoba, rukovoditelja tuženika, sustavno doživljavao psihičko zlostavljanje s ciljem ugrožavanja kako njegovog ljudskog dostojanstva, ugleda i časti, a sve radi, kako tužitelj navodi, postojanja anonimne predstavke protiv rukovodstva kojom je izražena sumnja u nezakonitost napredovanja pojedinih službenika. Tužitelj da smatra da je razlog uznemiravanja mišljenje rukovodstva da su autori anonimne predstavke sam tužitelj te IK i HK. Tužena tvrdi da je točno da je u srpnju 2017. godine Hrvatskom saboru, Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost upućena anonimna predstavka te kaznena prijava "protiv načelnika [adresa] SOA [adresa] PK zbog protuzakonitog rukovođenja [adresa]". U predstavci da se u bitnom ukazuje na navodna nezakonita postupanja glede spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
imenovanja službenika CK na rukovodeće radno mjesto kao i neracionalno korištenje službenih vozila od strane PK i AK. S obzirom da anonimna predstavka nije upućena SOA-i već je ista SOA-i dostavljena posredstvom gore spomenutih državnih tijela, SOA da se na predmetnu predstavku očitovala Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Nadležna ustrojstvena jedinica SOA -e da je u okviru protuobavještajne zaštite same SOA-e i njezinih zaposlenika poduzela odgovarajuće provjere (analizu predstavke, provjeru navoda kroz komunikaciju s prozvanim rukovoditeljima i drugim djelatnicima i slično), a slijedom kojih da je radnji utvrđeno da su kvalifikacije o navodnim nezakonitim aktivnostima načelnika [adresa] SOA -e u [adresa] i načelnice Ureda SOA-e u Kninu neutemeljene i neosnovane te da su ovi navodi posljedica dugogodišnjih narušenih međuljudskih odnosa unutar [adresa] SOA -e u [adresa]. Nadalje, tužitelj da pojašnjava da iz podataka koji su mu priopćeni proizlazi navodna protuzakonitost unaprjeđenja djelatnika SK na rukovodeće radno mjesto u [adresa] SOA-e [adresa], a što da je navedeno i u samoj predstavci. Ističe da je pokušajem njegovog imenovanja na rukovodeće radno mjesto povrijeđen čl. 110. st. 3. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine“ br. 92/05, 140/05 ... 61/17) koji priječi napredovanje u službi ako je službeniku utvrđena teška povreda službene dužnosti u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja. Isto tako da tužitelj navodi, da je sporno rješenje poništeno zbog administrativne pogreške te da je upravo nakon saznanja za anonimnu predstavku te poništenja rješenja o napredovanju CK, započeo postupak uznemiravanja. U odnosu na navedeno tužena ističe da CK u navedenom razdoblju nije imenovan na rukovodeće radno mjesto niti je rješenje kojim bi se rješavao njegov radno -pravni status u navedenom smislu proizvelo pravne učinke, slijedom čega da nije niti moglo doći do povrede čl. 110. st. 3. ZDS-a. U odnosu na navode tužitelja o tome da su 19. srpnja 2017. u Centar [adresa] došli VK, tadašnji načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja i EK, tadašnji načelnik Odjela za unutarnju kontrolu te još jedan djelatnik koji provodi poligrafsko testiranje, tužena ističe da je točno da su djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice došli u Centar SOA-e u [adresa], a što da su slijedom opisa poslova njihovih radnih mjesta i bili dužni učiniti jer su prethodnim postupanjima utvrdili da su navodi u anonimnoj predstavci neosnovani i zlonamjerni te da su u predstavci izneseni klasificirani podaci, čime da je nanesena šteta ugledu SOA-e. Djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice SOA-e, sukladno čl. 48. st. 4. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 79/06, 105/06, dalje: ZSOS), a u svezi čl. 147. i 148. Pravilnika o načinu sigurnosno-obavještajnog postupanja SOA-e KLASA: 011-01/07-01/21, URBROJ: 539-010001/758-07-1 od 26.6.2007. (klasificiran stupnjem tajnosti "TAJNO") u okviru protuobavještajne zaštite SOA-e da su bili dužni poduzeti određene radnje u cilju utvrđivanja autora predstavke odnosno osobe/a koje su neovlaštenim osobama ustupile klasificirane podatke. Zbog prethodno navedenog cilja, djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice SOA -e, obavljajući poslove iz svoje nadležnosti da su, na okolnosti prikupljanja podataka o autoru/ima anonimne predstavke, obavili razgovore s više djelatnika [adresa] SOA-e u Zadru: tužiteljem, DK i HK, a da su bili predviđeni i razgovori s još dva djelatnika [adresa] SOA-e u [adresa] i to IK i FK koji su, zbog nenazočnosti djelatnika odgođeni pa je razgovor s IK obav ljen 25. srpnja 2017., a s FK **.**.2018. S istim ciljem da su bila predviđena i poligrafska ispitivanja pojedinih djelatnika [adresa] SOA -e u [adresa]. Način i razlozi provođenja poligrafskih testiranja u SOA-i da su propisani Pravilnikom o poligrafskom ispitivanju KLASA: 011-01/01-07/15, URBROJ: 539-01-0001/852-07-1 od 16.2.2007. (označen stupnjem tajnosti "TAJNO“) u kojem da je u čl. 8. propisano da SOA može pozvati zaposlenika na izvanredno poligrafsko ispitivanje ako postoje početne spoznaje koje između spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
ostaloga ukazuju na sumnju da se krše odredbe o zaštiti klasificiranih podataka. Poligrafsko ispitivanje da se provodi temeljem obrazloženog prijedloga/naloga koje je sukladno Pravilniku o poligrafskom ispitivanju dana 19. srpnja 2017. provedeno samo nad HK, a ne kako tužitelj pogrešno ističe da su se toga dana "poligrafska testiranja i ispitivanja izvršila nad načelnikom Odjela za sigurnosno obavještajne poslove HK - zamjenik načelnika Centra Zadar i operativnim službenicima DK i tužiteljem". Naime, prema zaključku poligrafskog ispitivača, DK da nije bio u mogućnosti pristupiti poligrafskom ispitivanju iz zdravstvenih razloga (visoki krvi tlak), a tužitelj da je prvotno imao primjedbu na sadržaj obrazloženja naloga za poligrafsko ispitivanje, a kada su mu dodatno pojašnjeni pojedini navodi, da je inzistirao na uvidu u anonimnu predstavku. S obzirom da njegovom zahtjevu nije udovoljeno te mu anonimna predstavka nije dostavljena na uvid, da nije provedeno niti poligrafsko ispitivanje jer tužitelj nije dao pisani pristanak da se isto provede. Navedeno postupanje tužitelja da bi se moglo, u najmanjoj mjeri, okarakterizirati neobičnim, jer ukoliko tužitelj nije sudjelovao u pisanju anonimne predstavke odnosno ustupio klasificirane podatke neovlaštenim osobama da bi mu bilo bitno pristupiti poligrafskom ispitivanju kako bi isključio bilo kakvu sumnju u njegovo nepoštivanje zakonskih odredbi vezanih za zaštitu klasificiranih podataka. Tužena u svezi navedenog skreće pozornost da je poligrafsko ispitivanje uobičajena praksa postupanja unutar SOA-e kao i činjenicu da se ispitivanje zasniva isključivo na načelu dobrovoljnosti. Isto da potvrđuju i podaci da je tijekom 2015. poligrafski ispitan 71 djelatnik SOA -e, 2016. 41 djelatnik, 2017. njih 37, a do kraja 2018. da je ispitano 40 djelatnika. Iz prethodno navedenog da je razvidno da je poligrafsko ispitivanje kojem je u predmetnom slučaju pristupio jedino HK, provedeno na propisan i zakonom utemeljen način. Subjektivni navodi tužitelja o neprimjerenom ponašanju djelatnika Sektora za nadzor i zaštitu podataka odnosno navodi o iznesenim prijetnjama "da sastavljačima predstavke nije mjesto u SOA-i te da takvi djelatnici trebaju dobiti otpust iz službe, pritom aludirajući upravo na tužitelja i ostale navedene zaposlenike za koje su smatrali da su isti autori anonimne predstavke", da su rezultat neutemeljenih i zlonamjernih pokušaja opravdanja nesuradnje i očite bahatosti spram djelatnika ustrojstvene jedinice koja je bila dužna poduzeti sve mjere kako bi se utvrdila određena nezakonita postupanja. Tužitelju da je dan nalog za poligrafsko ispitivanje na uvid. On je nalog odbio te nad njim da nisu poduzete nikakve mjere prisile slijedom kojih bi morao pristati na ispitivanje. U konačnici, ispitivanje da nije niti provedeno, a što sve da ukazuje na poštivanje internog pravnog propisa kojim je reguliran način i postupak poligrafskog ispitivanja. Stoga da navod tužitelja da se kod njega razvio opravdani strah za radno mjesto nema nikakvog utemeljenja u načinu postupanja nadležne ustrojstvene jedinice. Ukoliko je tužitelj bio siguran i jest siguran u svoju nevinost, da bi logično bilo da je pristupio poligrafskom ispitivanju, da je profesionalno obavio razgovor s nadležnim djelatnicima te na taj način otklonio bilo kakvu sumnju koja bi ukazivala na njegovo eventualno nezakonito postupanje. Samim tim što je tužitelj djelatnik sigurnosno - obavještajnog sustava više od osam godina, on da je upoznat s činjenicom da je u sigurnosno-obavještajnom sustavu obavljanje razgovora kao i provođenje poligrafskih testiranja uobičajeni način postupanja, koji da je i pravno reguliran te da se nikako ne može okarakterizirati kao bilo kakav oblik povrede ugleda, časti i dostojanstva djelatnika sigurnosno-obavještajnog sustava. Isto tako tužena napominje da u postupanjima djelatnika nadležne ustrojstvene jedinice za protuobavještajnu zaštitu i nadzor nije bilo sustavnog i kontinuiranog psihičkog zlostavljanja ili ponižavanja, a koje bi imalo za cilj ugrožavanje ugleda, časti i dostojanstva tužitelja, a niti drugih djelatnika [adresa] SOA -e u [adresa], već da se radilo o redovitim, pojedinačnim, na zakonu utemeljenim radnjama. Stoga da nemaju utemeljenje niti navodi tužitelja da je "opisano postupanje poduzeto u svrhu zastrašivanja i uznemiravanja tužitelja kao i ostalih zaposlenika tuženika za koje je rukovodstvo tuženika spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
smatralo da su odgovorni za anonimnu predstavku". Nadalje tužena navodi da je točno da su 28. srpnja 2017. ravnatelj SOA-e UK i tadašnji pomoćnik ravnatelja NKN održali sastanak sa svim djelatnicima [adresa] SOA-e u [adresa], ali da nisu točni ponovno subjektivni navodi tužitelja da je govor ravnatelja bio usmjeren prema nekolicini zaposlenika jer da ravnatelj u svom govoru nikoga nije prozivao poimence niti na bilo koji način iznosio prijeteće izjave. Sastanci u kojima ravnatelj sa svojim najbližim suradnicima posjećuje pojedine područne ustrojstvene jedinice kao što je i Centar SOA -e u [adresa], da također predstavljaju uobičajeni način na koji rukovodstvo SOA -e prati rad djelatnika tih ustrojstvenih jedinica te se upoznaje s eventualnim problemima i usmjerava na razrješavanje istih, a sve radi unapređenja kvalitete cjelokupnog poslovnog procesa unutar SOA-e. Tijekom izlaganja ravnatelj da se dotaknuo i anonimne predstavke, no da su neistiniti navodi da je iznosio bilo kakve prijetnje , nikoga poimence da nije prozvao već da se sve što je govorio odnosilo na sve prisutne djelatnike. Nadalje, tužitelj da opisuje razdoblje u kojem je navodno bio isključen i diskreditiran iz radnih procesa (navodi da ga se ne poziva na redovne konzultacije, da mu se prenose konstantno neosnovani prigovori na njegov rad od strane MK preko HK) te ističe da je bio uzoran djelatnik i "spadao u kategoriju kvalitetnijih djelatnika“ te ističe da trpi enorman stres i strah za svoje radno mjesto (uz napomenu da se općenito radi o radnom mjestu veće opasnosti i složenosti zbog čega djelatnici imaju i beneficirani radni staž), međutim, takve da navode tužitelj ne potkrepljuje nikakvim dokazima iz kojih bi proizlazilo tko i što mu takav stres uzrokuje. Tužena navodi da bi bilo logično, da ako je tužitelj kako to sam navodi isključen iz radnih procesa, da bi samim tim i stres zbog posla trebao biti slabijeg intenziteta, a ne jačeg. Stoga da su ovi navodi površni i sami po sebi kontradiktorni. Tužena dalje tvrdi da je točno da su 12. lipnja 2018. pomoćnici ravnatelja BK i VK te načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] PK obavili razgovore s određenim brojem djelatnika vezano uz određene kadrovske promjene unutar [adresa] SOA-e u [adresa], a kojom prilikom da je i tužitelju rečeno da će vjerojatno biti premješten s radnog mjesta koordinatora na radno mjesto operativnog službenika. Na temelju čl. 94. ZSOS-a, a radi potrebe obavljanja poslova pojedini djelatnici da mogu privremeno ili trajno biti premješteni na drugo radno mjesto u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici SOA-e, u istom ili drugom mjestu rada. Ovo da znači da je do premještaja i došlo (a nije), da bi isto bilo potpuno na zakonu utemeljeno. Nikakve druge prijetnje prema tužitelju da nisu upućene, kao što to on navodi da "ravnateljstvo tuženika više neće tolerirati nikakve predstavke" odnosno da je odlučeno da će svatko dobiti izvanredan otkaz o radu tko "se radi ovog problema obrati bilo kome izvan SOA-e“. Odredbama ZSOS-a da su točno propisani uvjeti pod kojima djelatnicima sigurnosno- obavještajnog sustava može prestati radni odnos, a to da sigurno nije iz razloga što se netko "radi ovog problema obrati bilo kome izvan SOA-e". Stoga da je prethodno spomenuti navod tužitelja kao i niz drugih njegovih navoda izrečen neutemeljeno, proizvoljno i subjektivno. Tužitelj da se, nastojeći opravdati autora anonimne predstavke, poziva na Uputu o protuobavještajnoj zaštiti i obvezama djelatnika SOA-e od 24. srpnja 2015. (dalje: Uputa) iz koje citira da "SOA ne zabranjuje, a i ne može zabranjivati svojim djelatnicima da pri javljuju svoja saznanja pravosudnim tijelima odnosno predviđenim nadzornim tijelima, ako smatraju da je došlo do kršenja zakona unutar SOA-e". Tužena ističe da je točno da u SOA-i postoji Uputa od 24. srpnja 2015. kojom se djelatnicima SOA-e dodatno želi skrenuti pozornost na potrebu poštivanja visoke razine sigurnosne kulture i samozaštitnog ponašanja. Tekst Upute kojeg tužitelj citira da je izvučen iz cijelog konteksta Upute, u kojoj da se ističe da se pri prijavljivanju eventualnih nezakonitosti treba imati na umu da se institut predstavke ne zloupotrebljava na način da se ugrožava sigurnosno-obavještajni sustav i njegovi djelatnici odnosno da se u tim predstavkama ne navode identiteti djelatnika SOA-e, poslovi koje obavljaju i njihove ustrojstvene jedinice, čime da se čini šteta kako za SOA-u tako i za spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
nacionalni poredak RH. Također, u Uputi da je istaknuto kako je potrebno poštivati načelo postupnosti tj. eventualne nezakonitosti najprije prijavljivati nadležnoj unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici SOA-e čiji djelokrug se odnosi na unutarnji nadzor rada. Iz svega navedenog da proizlazi da se tužitelj nije pridržavao smjernica danih u Uputi, a što je bio dužan učiniti. Tužitelj da ističe navodne "obračune" s drugim djelatnicima [adresa] SOA -e u [adresa] za koje navode tužena smatra da nisu relevantni u predmetnom slučaju te da se nema razloga posebno na njih očitovati. Nadalje, tužitelj da problematizira oduzimanje službenog oružja od strane načelnika [adresa] SOA-e u [adresa]. U svezi navedenog tužena ističe da je Uredbom o pravu na nošenje i uporabu oružja službenih osoba SOA-e ("Narodne novine" br. 124/06) propisano da će vrste naoružanja i opreme te način nošenja oružja i streljiva službenih osoba SOA-e propisati pravilnikom ravnatelj SOA-e. Čl. 18. Pravilnika o oružju u
Sigurnosno-obavještajnoj agenciji KLASA: 011-01/17-01/34, URBROJ: 539-017011/2009- 17-1 od 12.12.2017. (označen stupnjem tajnosti "OGRANIČENO“) da propisuje, između ostaloga, da će neposredni rukovoditelj ili ustrojstvena jedinica SOA-e nadležna za unutarnji nadzor privremeno ili trajno oduzeti oružje u slučaju kada se sazna da je službena osoba privremeno ili trajno nesposobna za držanje i nošenje oružja (npr. bolest ili ostala zdravstvena stanja nespojiva s držanjem i nošenjem oružja i sl.) o čemu će se sastaviti Zapisnik o privremenom (ili trajnom) oduzimanju oružja. Kako je tužitelj dostavio liječničku dokumentaciju iz koje je vidljivo da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti držati i nositi oružje, neposredni rukovoditelj da je na temelju suglasnosti nadležne ustrojstvene jedinice za unutarnji nadzor sastavio Zapisnik u kojem je konstatirano da se tužitelju trajno oduzima oružje, a Zapisnik da je propisno potpisan i jedan primjerak je dostavljen tužitelju. Što se tiče navoda tužitelja da mu oružje niti nakon prestanka bolovanja nije vraćeno, a da je u međuvremenu odradio više operativnih zadaća na kojima je postojala obveza da bude naoružan i čak tri dežurstva kada izvan radnog vremena ima obvezu otvoriti prostorije Centra i provjeriti je li s objektom sve u redu odnosno da je imao nekoliko operativnih postupaka za vrijeme uredovnog radnog vremena, tužena skreće pozornost da Pravilnikom o oružju nije propisana obveza po kojoj bi nakon prestanka okolnosti zbog kojih je oružje oduzeto (bilo privremeno ili trajno) isto trebalo biti vraćeno službenoj osobi koja ga je ranije zaduživala. Prema procjeni načelnika [adresa] SOA-e u [adresa], koji je odgovoran za funkcioniranje ustrojstvene jedinice kojom rukovodi, da nisu bili ispunjeni uvjeti za vraćanje oružja tužitelju, a zbog čega da načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] tužitelja nije upućivao na samostalno obavljanje bilo kakvih složenijih operativnih zadaća. U tom smislu na mjere sigurnosti obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Škabrnje u studenom 2018. da je tužitelj upućen zajedno s drugim operativnim službenikom ovlaštenim za nošenje i držanje oružja. Za navedeni skup da nije bilo procjene o bilo kakvim ugrožavajućim aktivnostima prema operativnim službenicima. Tužitelj da je nekoliko puta komunicirao s policijskim službenicima te građanskim izvorima s kojima je u višegodišnjem odnosu, a u kojima da mu nije prijetila nikakva opasnost za život i zdravlje. S obzirom na navedeno da proizlazi da načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] nije "svojevoljno i mimo pravila o postupanju" tužitelju uskratio pravo na nošenje oružja već upravo suprotno, kad su nastupile okolnosti zbog kojih je bio dužan oduzeti oružje, isto da je učinio na način i pod uvjetima propisanim Pravilnikom o oružju. Nadalje, tužitelj da ističe kao uznemiravajuće postupanje to što ga je načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] prilikom ocjenjivanja za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. u rubrici osobno ponašanje koje se odnosi na ponašanje u službi, odnos s kolegama i nadređenima itd. ocijenio ocjenom "ZADOVOLJAVA". U odnosu na navedeno tužena navodi da je postupak ocjenjivanja djelatnika SOA-e propisan Pravilnikom o ocjenjivanju službenih osoba i namještenika SOA-e KLASA: 011-01/04-01/117, URBROJ: 539- 017011/1570-14-1 od 15. prosinca 2014. odnosno njegovim Izmjenama i dopunama od 21. prosinca 2016. (označen stupnjem tajnosti "OGRANIČENO“), a tim Pravilnikom da je spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
propisano da je neposredno nadređeni tijekom ocjenjivačkog razdoblja (tekuća godina) dužan kontinuirano pratiti rad djelatnika, uspoređivati opseg, kvalitetu i rokove izvršenja posla s radnim planovima SOA-e i pojedinih ustrojstvenih jedinica, pratiti njihovo osobno ponašanje i poštivanje službene dužnosti, poticati ih na kvalitetno i učinkovito obavljanje službenih zadaća te ukazivati na propuste i nepravilnosti. Neposredno nadređeni da je dužan dva puta tijekom ocjenjivačkog razdoblja sa svakim djelatnikom obaviti razgovor o uspješnosti njegovog rada, osobnom i profesionalnom ponašanju te o svim drugim okolnostima bitnim za donošenje prijedloga ocijene po pojedinom kriteriju. Nadalje, Pravilnikom da je propisano da ocjene u razdobljima periodičnog praćenja po pojedinom kriteriju predstavljaju smjernice za prijedlog ocjene po pojedinom kriteriju. Djelatnici SOA-e da se ocjenjuju po općim i posebnim kriterijima te osobnom ponašanju koje se ocjenjuje primjenom sljedećih elemenata: odnos prema radu, odnos prema suradnicima i nadređenima i poštivanje radnog vremena i odnos prema drugim pravilima ponašanja u SOA-i. Načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] da je tijekom periodičnog praćenja (prvih šest mjeseci tekuće godine) ocijenio tužitelja ukupnom ocjenom "USPJEŠAN" i da je točno da je po određenim kriterijima (točnost, preciznost i pouzdanost u obavljanju poslova kao i u odnosu prema radu i suradnicima) tužitelj ocijenjen ocjenom "ZADOVOLJAVA". Dane ocjene tijekom periodičnog praćenja da su samo smjernice neposredno nadređenom, radi lakšeg donošenja prijedloga konačne ocjene na kraju ocjenjivačkog razdoblja (2018. godina). Neposredno nadređeni da predlaže konačnu ocjenu, a na koji prijedlog djelatnik ima pravo dati pisanu primjedbu ukoliko je s prijedlogom ocjene nezadovoljan te se nakon razmatranja primjedbe (rok od tri dana) prijedlog ocjene dostavlja po hijerarhijskom redu nadređenoj službenoj osobi na mišljenje, koja će u slučaju postojanja primjedbi pojedinih djelatnika SOA-e donijeti konačni prijedlog ocjene te isti dostaviti ravnatelju odnosno ovlaštenoj službenoj osobi za donošenje rješenja o ocjeni i to najkasnije do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu. Rješenje o ocjeni da je upravni akt na koji djelatnici imaju pravo žalbe. Stoga ukoliko tužitelj ne bude zadovoljan s ocjenom svoga rada za 2018. godinu da će imati priliku poduzeti sva raspoloživa pravna sredstva za pobijanje upravnog akta koji još nije niti donesen, već da se u konkretnom slučaju radi o redovnom periodičnom praćenju rada djelatnika. Iz navedenog da proizlazi da je neposredno nadređeni dajući ocjene u razdoblju prvih šest mjeseci ocjenjivačkog razdoblja ispunjavao svoju Pravilnikom o ocjenjivanju propisanu dužnost. Tužena dodaje da nije točan navod tužitelja da je "uvijek bio ocijenjen sa vrlo dobrim, te je isti uzoran i kvalitetan službenik tuženika, sa vrlo korektnim odnosom prema službi i sa kolegama i nadređenima" budući da je tužitelj za svoj rad u 2017. godini ocijenjen ocjenom "USPJESAN" (3). Za svoj rad u 2016. godini tužitelj da je ocijenjen ocjenom "PRIMJERAN" (4). Međutim, iz dokumentacije proizašle iz periodičnog praćenja njegovog rada da proizlazi da mu je nadređeni rukovoditelj sugerirao da uloži dodatne napore na intenziviranju i dovršetku započetih, a nedovršenih radnih zadaća kao i za praćenje zadaća u kojima je nositelj ili je dužan surađivati s drugim djelatnicima po liniji svoga rada, da mu je sugerirano da češće komunicira s već postojećim građanskim izvorima te traži nove, a posebno se od tužitelja tražilo da prema kolegama i nadređenim rukovoditeljima bude korektan i profesionalan. Iz prethodno navedenog da proizlazi da u postupanjima nadležnih djelatnika SOA-e koja su se događala od srpnja 2017. pa do podnošenja zahtjeva tužitelja nije bilo elemenata koji bi ukazivali na sustavno psihičko zlostavljanje tužitelja kojim bi bilo ugroženo njegovo dostojanstvo i integritet odnosno povrijeđena njegova čast i ugled. Djelatnici nadležnih ustrojstvenih jedinica da su provodili sve radnje u skladu sa ZSOS-om i na temelju zakona donesenim pravnim aktima (uredba, pravilnici i upute). Kad bi se prethodno opisani način postupanja okarakterizirao kao mobing, tužena smatra da bi bila dovedena u pitanje specifična uloga SOA -e u sustavu nacionalne sigurnosti. Protuobavještajna zaštita kako same SOA-e tako i njezinih djelatnika da proizlazi spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
iz ZSOS-a i predstavlja kontinuirani proces, u kojem, između ostalog, djelatnici SOA -e moraju voditi računa o visokoj razini svoje sigurnosne kulture, samozaštitnog ponašanja te općenito poštivanja svih pozitivnih propisa Republike Hrvatske, kako tijekom obavljanja svojih dužnosti tako i u privatnom životu. Svi navodi iz tužbe da nisu uzrokovani nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine“ br. 149/09), a niti da je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva. Tko prakticira mobing da ima svjesnu namjeru naškoditi drugoj osobi. U konkretnom slučaju da nije bilo namjere da se tužitelju na bilo koji način naškodi već da su provedene radnje sastavni dio redovnog radnog procesa nadležnih ustrojstvenih jedinica SOA-e odnosno nadležnih rukovoditelja, utemeljene na zakonu i važećim podzakonskim propisima. Slijedom navedenog da tužitelj pogrešno smatra da poduzete radnje spram njega predstavljaju mobing odnosno bilo kakav oblik istog, jer da postupci tužene u svojoj suštini predstavljaju odluke u rukovođenju i odluke o organizaciji posla i izvršavanju radnih zadataka zaposlenika među koje ulazi i tužitelj (odluka VSRH Revr-135/09 od 10. ožujka 2010). Tužena zaključno ističe da eventualni zdravstveni problemi tužitelja nisu u uzročnoj vezi s uznemiravanjem ili diskriminacijom, slijedom čega da poslodavac ne može odgovarati za zdravstvene probleme tužitelja. Tvrdi da nema protupravnog ponašanja za koje je odgovoran poslodavac, slijedom čega da nema pretpostavki za odštetu odgovornost poslodavca. Konačno navodi da će tužena odnosno SOA omogućiti uvid u klasificiranu dokumentaciju odnosno dokaze koje je predložila, a koji su klasificirani, sukladno propisima o zaštiti tajnosti podataka te informacijskoj sigurnosti. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.
1.2. Sud je rješenjem poslovni broj Pr-48/2019 od 23. rujna 2019. po prijedlogu stranaka isključio javnost za cijelu glavnu raspravu, ovo temeljem odredbe čl. 307. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), ocijenivši da to zahtijevaju interesi čuvanja službene tajne. Sud je rješenje o isključenju javnost sukladno čl. 309. st. 1. ZPP objavio na pripremnom ročištu održanom 23. rujna 2019.
2. Tužitelj IK iz [adresa] (dalje: tužitelj ad.2) 26. srpnja 2019. ovom sudu podnosi tužbu radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je prije podnošenja tužbe sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu podnio Zahtjev za mirno rješenje spora te zaprimio odgovor da nema uvjeta za mirno rješenje spora. Tužitelj da je kod tuženika zaposlen temeljem Rješenja Klasa: 110-02/07-01/281, Urbroj: 539-017012/313-07-4 od dana 14. studenog 2007. Tužitelj da je u razdoblju od srpnja 2017. godine pa do odlaska na porodiljni dopust dana 15. kolovoza 2018. od skupine osoba, rukovoditelja tuženika, sustavno, tijekom duljeg vremenskog razdoblja doživljavao psihičko zlostavljanje sa ciljem ugrožavanja kako ljudskog dostojanstva tako i ugleda i časti. Napominje da je odlazak na porodiljni dopust rezultat privremenog premještaja u drugi grad temeljem rješenja tuženika, a što će tužitelj dalje obrazložiti u tužbi. Razlog uznemiravanja, a kako da je to rečeno od osoba koje su uznemiravale tužitelja, jest postojanje anonimne predstavke protiv rukovodstva tuženika, radi sumnje u nezakonitost napredovanja pojedinih službenika, za koje je rukovodstvo tuženika smatralo odnosno i dalje smatra da su autori, pored tužitelja i zaposlenici tuženika FK, NK i HK, koji da su također uznemiravani na sličan način kako je to uznemiravan tužitelj. Prema podacima koji su do pisanja ove tužbe priopćeni tužitelju, da je podnesena anonimna predstavka protiv rukovodstva tuženika radi protuzakonitog unaprijeđena djelatnika [adresa] Sigurnosno-obavještajne agencije [adresa] (dalje: Centar Zadar) na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
[adresa], koje je napredovanje bilo predloženo od strane načelnika Centra Zadar PK te je stupilo na snagu sa 01. srpnja 2017. Prema priopćenim podacima, a u odnosu na ono što je utvrđeno u predstavci, takvim postupanjem rukovodstva da je povrijeđen čl. 110. st. 3. Zakona o državnim službenicima koji priječi napredovanje u službi djelatnika kojem je utvrđena teška povreda službene dužnosti, u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o teškoj povredi službene dužnosti. Obzirom da su svega par dana nakon imenovanja službenika na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra Zadar, putem tajnice tužitelj kao i ostali djelatnici tuženika obaviješteni da je predmetno imenovanje poništeno iz razloga administrativne pogreške, tužitelj je zaključio da je upravo predmetno napredovanje bilo i predmetom navedene anonimne prijave. Nakon što je ravnateljstvo tuženika saznalo za predmetnu anonimnu predstavku te nakon što je došlo do poništenja rješenja o napredovanju djelatnika na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra Zadar da je započeo postupak uznemiravanja tužitelja, čiji slijed tužitelj dalje obrazlaže. Dana 19. srpnja 2017. u Centar Zadar da dolaze djelatnik tuženika VK, načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja Sjedišta SOA -e i EK, načelnik Odjela za unutarnju kontrolu u istom sektoru te još jedan nepoznat službenik koji da započinju i provode ispitivanja i poligrafska testiranja određenih djelatnika s ciljem identificiranja autora anonimne predstavke. Tog dana da su se poligrafska testiranja i ispitivanja izvršila nad načelnikom Odjela za sigurnosno obavještajne poslove HK - zamjenik načelnika Centra Zadar i operativnim službenicima DK i NK, dok drugi djelatnici Centra Zadar, premda su većina od njih bili na radnom mjestu, nisu obuhvaćeni. Djelatnici obuhvaćeni poligrafskim testiranjem odnosno „istragom" su prema mišljenju tužitelja prethodno selektirani od strane načelnika Centra Zadar. lako tužitelj u vrijeme navedenog događaja nije bio u službi iz razloga kratkotrajne privremene nesposobnosti za rad, prema onome što mu je rečeno od strane drugih službenika, za vrijeme ispitivanja djelatnici Sektora za nadzor i zaštitu podataka, a prvenstveno načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja sjedišta Sigurnosno- obavještajne agencije (dalje: SOA) da su se ponašali potpuno neprimjereno, prijeteći da sastavljačima predstavke nije mjesto u SOA-i te da takvi djelatnici trebaju dobiti otpust iz službe. Tužitelj se, nakon završenog razdoblja privremene nesposobnosti za rad (16. srpnja 2017. do 20. srpnja 2017.) vratio u službu te je odmah u petak 21. srpnja 2017. telefonskim putem od načelnika tuženikova [adresa] u [adresa], MK, obaviješten da je dana 25. srpnja 2017. pozvan u Sjedište tuženika u Zagrebu, s obvezom javljanja LK. Obzirom da su se naprijed navedena postupanja unutarnje kontrole vrlo brzo proširila medu djelatnicima tuženika, takav poziv da je izazvao veliki strah i uznemirenost kod tužitelja odnosno kod njega je došlo do opravdanog straha za njegovo radno mjesto, pogotovo obzirom na navode iznesene prilikom provođenja poligrafskog testiranja. Pri tome, tužitelju naročiti strah i uznemirenost izazivaju navodi kolege NK, koji ga je obavijestio da opravdano smatra da djelatnici unutarnje kontrole nastoje iskonstruirati počinjenje kaznenog djela i posljedično kaznenu prijavu budući je u vlastitom obrazloženju prijedloga/naloga za poligrafsko ispitivanje pročitao da je razlog poligrafskog ispitivanja "osnovana sumnja za iznošenje klasificiranih podataka putem anonimne predstavke upućene Saborskom odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost i DORH-u". Zbog nespavanja i iznimnog stresa tužitelj da se obraća svojem doktoru opće prakse koji mu prepisuje terapiju lijekom normabel. Dana 25. srpnja 2017. tužitelj da dolazi u sjedište tuženika u Zagrebu gdje ga prima načelnik odjela za unutarnju kontrolu EK (navodno je VK s tim danom otišao na godišnji odmor) te u prostorijama Sektora za nadzor i zaštitu podataka započinje ispitivanje. Za vrijeme ispitivanja EK ponovno naglašava kako autorima spomenute predstavke nije mjesto u SOA-i, a tužitelj odbacuje bilo kakvu mogućnost da je autor spomenute spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
predstavke ili da mu je poznat identitet autora. S obzirom da je podvrgnut terapiji normabelom, tužitelj nije pristupio poligrafskom ispitivanju, sukladno odredbama Pravilnika o poligrafskom testiranju koje zabranjuju testiranje osoba koje koriste lijekove za smirenje. Nakon opisanih postupaka unutarnje kontrole tuženika, koji da su izazvali duboku uznemirenost kod tužitelja te naravno zdravstvene probleme, tuženik da u odnosu na tužitelja nije podigao kaznenu prijavu niti pokrenuo disciplinski postupak odnosno da je očigledno da rukovodstvo tuženika nije raspolagalo dokazima niti činjenicama temeljem kojih bi teretili tužitelja te je prije opisano postupanje poduzeto u svrhu zastrašivanja i uznemiravanja tužitelja kao i ostalih zaposlenika tuženika za koje je rukovodstvo tuženika smatralo da su odgovorni za anonimnu predstavku. Dana 28. srpnja 2017. ravnatelj tuženika UK i njegov tadašnji pomoćnik za operativne poslove NKN da su stigli u Centar Zadar te održali skupni sastanak sa svim djelatnicima Centra Zadar. Na tom sastanku, koji se sastojao od uznemirujućeg i neprimjerenog govora ravnatelja tuženika, na kojem je isti između ostalog naveo da ne bi nikada išao u rat s djelatnicima koji su napisali anonimnu predstavku jer bi mu oni pucali u leda, da će djelatnicima koji su napisali anonimnu predstavku omogućiti rad na poslovima smrzavanja i pakiranja ribe kod njegovog prijatelja sa zadarskog područja, kako oni koji smatraju da ima kriminala i nezakonitosti u Agenciji trebaju napustiti službu, kako će se osobno pobrinuti da autori predstavke snose konzekvence te niz drugih neprimjerenih i prijetećih izjava. Obzirom da je postupanje ravnateljstva tuženika odnosno unutarnje kontrole bilo usmjereno prema nekolicini već spomenutih zaposlenika tužitelja, tužitelj smatra nespornim da se je ravnatelj tuženika ovim govorom referirao isključivo u odnosu na navedene zaposlenike i da je to bilo jasno svim djelatnicima [adresa] tuženika u [adresa]. Nakon opisanog sastanka da započinje period isključenja tužitelja kao voditelja Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost iz radnih procesa i diskreditacije na način da se za bilo kakva pojašnjenja ili traženja dodatnih aktivnosti načelnik Centra Zadar obraća djelatnici u Odsjeku za POZS IKN, pri čemu da potpuno preskače njezinog prvog pretpostavljenog ovdje tužitelja, praveći se kao da isti ne postoji. Kao najvažniji primjer preskakanja i ignoriranja tužitelja da predstavlja događaj od 05. kolovoza 2017. kada je Centar Zadar odgovoran za provođenje sigurnosne prosudbe i popratu samog događaja proslave godišnjice Vojno redarstvene akcije Oluja u Kninu, koji događaj je visokog sigurnosnog rizika obzirom da na njemu redovito sudjeluju najviši državni dužnosnici koji spadaju u štićene osobe prve kategorije. Na sam događaja 05. kolovoza 2017. da su pozvani svi djelatnici Centra Zadar i pripadajućeg ureda Knin osim tužitelja, premda je upravo izrada sigurnosnih prosudbi i terenske poprate takvih događaja u domeni Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnosti kojim da rukovodi tužitelj. Osim toga, tužitelja da se potpuno isključuje iz redovitih kolegija užeg rukovodstva Centra Zadar, koji je do srpnja 2017. sačinjavao načelnik Centra PK, načelnik Odjela za sigurnosno obavještajne poslove HK te voditelji Odsjeka za analitiku i dokumentaristiku ĐK i tužitelj ako voditelj Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost. Nakon toga da su se kolegiji počeli održavati bez da je pozivan tužitelj, kojemu takvo postupanje načelnik Centra ničim nikada nije obrazložio. U takvom uznemiravajućem i krajnje neugodnom radnom okruženju, tužitelj da nastavlja raditi, trpeći enorman stres i strah za svoje radno mjesto (uz napomenu da se općenito radi o radnom mjestu veće opasnosti i složenosti zbog čega djelatnici i imaju beneficiran staž). 12. lipnja 2018. da po nalogu ravnatelja tuženika u Centar Zadar dolaze aktualni pomoćnik ravnatelja za operativne poslove BK i pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost VK koji da zajedno sa načelnikom Centra Zadar PK tužitelja pozivaju na individualni razgovor te istom priopćavaju da će ga se s danom 01. srpnja 2018. premjestiti na rad u Ured Šibenik uz obrazloženje da „on sam sebe više ne vidi u Centru Zadar". Tužitelj da se navodu da se više ne vidi u Centru Zadar usprotivio kao spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
neistini te je ujedno i napomenuo da se on isključivo vidi u Centru Zadar te da premještanje u Ured Šibenik izrazito narušava njegove obiteljske prilike kao oca troje djece u dobi od 10 mjeseci, 4 i 7 godina. Prilikom vođenja razgovora, N i VK da su izdali usmeno upozorenje i prijetnju da ravnateljstvo tuženika više neće tolerirati nikakve predstavke te da je odlučeno da će dati izvanredan otkaz o radu svakome tko se radi ovog problema obrati bilo kome izvan SOA-e. Neovisno o tome što tužitelj nije autor predmetne predstavke, ističe da je takvo postupanje posve u suprotnosti sa pozitivnim propisima koji reguliraju rad tuženika te općenito pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Čak štoviše, sam tuženik da je 24. srpnja 2015. svim djelatnicima poslao Uputu o protuobavještajnoj zaštiti i obvezama djelatnika SOA-e gdje je posebice naglašeno da SOA ne zabranjuje, a i ne može zabranjivati svojim djelatnicima da prijavljuju svoja saznanja pravosudnim tijelima odnosno predviđenim nadzornim tijelima, ako smatraju da je došlo do kršenja zakona unutar SOA-e. Dakle, proizlazi da je suprotno sa službom kod tuženika podnošenje prijava kojima se ukazuje na postupanja suprotna zakonu. Navedeno postupanje VK, BK i PK da je izazvalo kod tužitelja iznimnu nervozu, stres i strah za osobnu sigurnosti i egzistenciju obitelji, zbog čega da je isti ponovno bio prisiljen zatražiti liječničku pomoć, postao privremeno nesposoban za rad te mu je propisana terapija lijekovima za smirenje. Za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužitelja, tuženik da pokreće daljnje "obračune" za zaposlenicima za koje smatra da su autori spomenute anonimne predstavke pa da se tako HK po hitnom postupku šalje u mirovinu s danom 01. kolovoza 2018. bez da je iskoristio pravo korištenja godišnjeg odmora, a o čemu da se trenutno vodi upravni spor. Djelatnika FK, koji da je isto od strane rukovodstva detektiran kao odgovoran za predstavku, da se slično kao i tužitelja premješta u Ured SOA Gospić, premda i on ima dvoje male djece i premda se u tom trenutku nalazio na bolovanju na kojemu se do podnošenja ove tužbe u kontinuitetu nalazi dok je NK rješenjem tuženika od 10. srpnja 2019. trajno premješten u Carinsku upravu. Nadalje, tužitelj da je s danom 01. kolovoza 2018. temeljem Rješenja tuženika Klasa: 110-02/18-01/88, Ur. Broj: 539- 017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018. premješten sa radnog mjesta voditelja odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost na radno mjesto operativnog službenika u Ured Šibenik. Na to rješenje, iz razloga nezakonitosti istog, tužitelj da je 20. kolovoza 2018. pokrenuo upravni spor te se u cijelosti i u ovoj tužbi poziva na navode iz tužbe od 20. kolovoza 2018. upućene Upravnom sudu, a u odnosu na nezakonitost rješenja o premještaju tužitelja. Svrha odluke odnosno rješenja o privremenom premještaju tužitelja u ured Šibenik, iako oca troje male djece, da je "odmazda" tuženika prema tužitelju budući je isti od strane rukovodstva tuženika smatran jednim od autora spomenute p redstavke. Da je tome tako da potvrđuje i činjenica da unatoč tome što je tužitelj bio prisiljen koristiti rodiljni dopust, do pisanja ove tužbe od 15. kolovoza 2018. u Ured Šibenik nije upućena druga osoba (umjesto tužitelja), a što da upravo pokazuje da u Uredu Šibenik nije postojala potreba za radnim mjestom na koje je tužitelj premješten već je isti premješten isključivo iz gore navedenih razloga. Tužitelj nadalje navodi da mu je pri posljednjem bolovanju (od 15. lipnja 2018. do 13. srpnja 2018.) temeljem Pravilnika o oružju tuženika načelnik Centra Zadar MK oduzeo službeni pištolj s pripadajućim streljivom, budući je bolovanje otvoreno temeljem prolaznih psihičkih poremećaja, prouzrokovanih stresnim situacijama na poslu zbog opisanih događaja. Dana 16. srpnja 2018. nakon što je liječnik opće prakse utvrdio da je tužitelj sposoban za rad, isti da dolazi na posao i tada da ga načelnik Centra Zadar zove na razgovor te mu priopćava da mu neće vraćati oružje, budući su "oni", pritom ne spominjući koga smatra pod njima, odlučili da za sada neće imati oružje. İstovremeno da od tužitelja zahtjeva provođenje terenskih operativnih zadaća, te je isti odradio operativnu zadaću koja sa sobom nosi visoki rizik. Tužitelj tvrdi da je nejasno kako to načelnik I svojevoljno, mimo pravila o postupanju kod tuženika, tužitelju uskraćuje pravo na spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
nošenje službenog oružja, a istovremeno ga šalje na obavljanje radnih zadataka za koje je nužno nošenje službenog oružja, posebno obzirom na činjenicu da je prestala privremena nesposobnost za rad odnosno da ne postoji niti jedan razlog zašto bi tužitelju bilo uskraćeno pravo na nošenje oružja. Takvim postupanjem gdje se tužitelja kao djelatnika tuženika šalje na obavljanje rizičnih operativnih zadaća u punom opsegu bez odgovarajućeg osiguranja u vidu nošenja oružja da se potencijalno ugrožava i život i zdravlje tužitelja. Obzirom da tužitelj, kao otac troje malodobne djece, nikako nije mogao uskladiti obiteljski život s radom u Šibeniku on da je bio prisiljen otvoriti porodiljni dopust, a njegova supruga ČK je prekinula porodiljni i vratila se na radno mjesto. S obzirom da tužitelj ima oko 3.000,00 kn veću mjesečnu plaću od svoje supruge te je obitelj opterećena stambenim kreditom, navedeno da je prouzročilo i materijalnu štetu za peteročlanu obitelj ČK, koju da sada moraju potpomagati baka i djed, roditelji tužitelja. Obzirom na sve navedeno da je posve nesporno da je tužitelj na svom radnom mjestu pretrpio sustavno psihičkog zlostavljanja od strane skupine osoba i to neposredno pretpostavljenih tužitelju, dakle, da je riječ o vertikalnom mobingu. Takvim postupanjem da se ugrožava dostojanstvo tužitelja, njegov integritet te povređuje njegov ugled i čast. Također, takvim postupanjem da se tužitelju uzrokuje neimovinska šteta i ugrožava i ugrožava zdravlje budući je tužitelj u stalnom strahu od otkaza ugovora o radu. Pored psihičkog zlostavljanja, tužitelja da se upućuje na obavljanje radnih zadataka bez odgovarajuće zaštite, što ne samo da predstavlja opasnost za život i zdravlje tužitelja, već da povećava stres i strah tužitelja od postupanja njemu nadležnih osoba. Slijedom navedenog tužitelj ad.2 u tužbi postavlja tužbeni zahtjev na isplatu (po osnovi naknade štete) iznosa od 100.000,00 kn (što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 13.272,28 Eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. srpnja 2017. do isplate.
2.1. U odgovoru na tužbu tužitelja ad.2 dostavljenom sudu 9. prosinca 2019. tužena osporava činjenične navode tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu tužitelja ad.2 u cijelosti, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije odnosno da na strani tužene nema protupravnosti odnosno da nema uzročno posljedične veze između možebitne štete koja je nastala za tužitelja i tužene. Tvrdi da nema nezakonitog i nepravilnog rada na strani djelatnika Sigurnosno-obavještajne agencije odnosno da na strani tužene nema protupravnosti niti odgovornosti za predmetnu štetu. Navodi da je točno da je tužitelj zaposlen u SOA-i od 01. studenog 2007. temeljem rješenja KLASA: 110-02/07-01/281 URBROJ: 539-017012/313-07-4 od 14.11.2007. Međutim, da nisu točni navodi tužitelja da je u razdoblju od srpnja 2017. pa do odlaska na „porodiljni" dopust 15. kolovoza 2018. od skupine osoba odnosno rukovoditelja, sustavno, tijekom duljeg vremenskog razdoblja, doživljavao psihičko zlostavljanje s ciljem ugrožavanja kako njegovog ljudskog dostojanstva tako i ugleda i časti, a sve radi, kako tužitelj navodi, postojanja anonimne predstavke protiv rukovodstva kojom je izražena sumnja u nezakonitost napredovanja pojedinih službenika. Tužitelj da ističe da rukovodstvo smatra kako su autori anonimne predstavke sam tužitelj, FK, NK i HK (tužiteljev neposredno nadređeni rukovoditelj), te da ističe da je nakon poništavanja spornog rješenja o imenovanju te saznanja za anonimnu predstavku započeo postupak uznemiravanja. U odnosu na navedeno tužena tvrdi da je točno da je u srpnju 2017. godine Hrvatskom saboru - Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske - Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost upućena anonimna predstavka i kaznena prijava "protiv načelnika [adresa] SOA [adresa] PK zbog protuzakonitog rukovođenja [adresa]". U predstavci da se u bitnom ukazuje na navodna nezakonita postupanja glede imenovanja službenika CK na rukovodeće radno mjesto kao i neracionalno spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
korištenje službenih vozila od strane PK i AK. S obzirom da anonimna predstavka nije upućena SOA-i već je ista SOA-i dostavljena posredstvom gore spomenutih državnih tijela, SOA da se na predmetnu predstavku očitovala Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Nadležna ustrojstvena jedinica SOA-e da je u okviru protuobavještajne zaštite SOA-e i njezinih zaposlenika poduzela odgovarajuće provjere (analizu predstavke, provjeru navoda kroz komunikaciju s prozvanim rukovoditeljima i drugim djelatnicima i slično), a slijedom kojih da je radnji utvrđeno da su kvalifikacije o navodnim nezakonitim aktivnostima načelnika Centra SOÅ-e u [adresa] i načelnice Ureda SOA-e u Kninu neutemeljene i neosnovane te da su isti navodi posljedica dugogodišnjih narušenih međuljudskih odnosa unutar [adresa] SOA-e u [adresa]. Nadalje, tužitelj da navodi da iz podataka koji su mu priopćeni, proizlazi navodna protuzakonitost unaprjeđenja djelatnika CK na rukovodeće radno mjesto u [adresa] SOA-e u [adresa], a što da je navedeno i u samoj predstavci te da ističe da je pokušajem njegovog imenovanja na rukovodeće radno mjesto povrijeđen čl. 110. st. 3. ZDS koji priječi napredovanje u službi ako je službeniku utvrđena teška povreda službene dužnosti u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja. Isto tako tužitelj da navodi da je sporno rješenje poništeno zbog administrativne pogreške te ističe da je upravo nakon saznanja za anonimnu predstavku te poništenja rješenja o napredovanju CK, započeo postupak uznemiravanja. lako SOA smatra da predmetni navodi nisu relevantni za eventualni sudski postupka ipak naglašava da CK u spomenutom razdoblju nije premješten na rukovodeće radno mjesto niti je rješenje kojim bi se rješavao njegov radno-pravni status u navedenom smislu proizvelo pravne učinke, slijedom čega da nije niti moglo doći do povrede čl. 110. st. 3. ZDS. U točki IV. Tužbe da tužitelj iznosi da su 19. srpnja 2017. u Centar Zadar došli VK, tadašnji načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja i EK, tadašnji načelnik Odjela za unutarnju kontrolu te još jedan djelatnik koji provodi poligrafsko testiranje i započeli s ispitivanjima i poligrafskim testiranjima određenih djelatnika s ciljem identificiranja autora anonimne predstavke. U svezi navedenog tužena prvenstveno ističe da tužitelj 19. srpnja 2017. nije bio na poslu pa nije niti mogao biti obuhvaćen bilo kakvim postupanjima djelatnika nadležne ustrojstvene jedinice, a što da i sam u tužbi potvrđuje navodom da "nije bio u službi iz razloga kratkotrajne privremene nesposobnosti za rad". Tužena navodi da je točno da su djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice došli u Centar SOA-e u [adresa], a što da su slijedom opisa poslova njihovih radnih mjesta i bili dužni učiniti jer da su prethodnim postupanjima utvrdili da su navodi u anonimnoj predstavci neosnovani i zlonamjerni te da su u predstavci izneseni klasificirani podaci, čime da je nanesena šteta ugledu SOA-e. Djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice SOA-e da sukladno čl. 48. st. 4. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 19/06, 105/06, dalje: ZSOS), a u svezi čl. 147. i 148. Pravilnika o načinu sigurnosno-obavještajnog postupanja SOA-e KLASA: 011-01/07-01/21, URBROJ: 539-010001/758-07-1 od 26. lipnja 2007. (klasificiran stupnjem tajnosti „TAJNO") u okviru protuobavještajne zaštite SOA -e bili su dužni poduzeti određene radnje u cilju utvrđivanja autora predstavke odnosno osobe/a koje su neovlaštenim osobama ustupile klasificirane podatke. Zbog prethodno navedenog cilja, djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice SOA-e da su obavljajući poslove iz svoje nadležnosti, na okolnosti prikupljanja podataka o autor/ima anonimne predstavke, obavili razgovore s više djelatnika [adresa] SOA-e u Zadru: NK, DK i HK. S obzirom da tužitelj toga dana nije bio nazočan na poslu, svi njegovi navodi da predstavljaju prepričavanje događaja u kojima nije sudjelovao te se isti ne mogu uzeti kao relevantni niti ih se može razmatrati s bilo kojeg aspekta. Nadalje, tužitelj da ističe da se nakon završenog razdoblja privremene nesposobnosti za rad (17. srpnja 2017. do 19. srpnja 2017) vratio u službu te da je telefonskim putem od strane PK spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
PK pozvan na razgovor 25. srpnja 2017. u Sjedište SOA-e u Zagrebu, navodeći da je takav poziv kod njega izazvao veliki strah i uznemirenost odnosno da je kod njega došlo do opravdanog straha za radno mjesto "pogotovo obzirom na navode iznesene prilikom provođenja poligrafskog testiranja". Spomenuti navodi da ponovo predstavljaju unutarnji emotivni izričaj tužitelja, jer da iz činjeničnog stanja i do sada opisanog načina postupanja djelatnika nadležnih ustrojstvenih jedinica proizlazi da prema tužitelju nije poduzeta niti jedna radnja koja bi na bilo koji način mogla biti uzrokom opisanog straha. Za zaključiti je da navedeni strah može proizaći jedino iz emotivne nestabilnosti tužitelja. Tužena tvrdi da je točno da je tužitelj bio pozvan na razgovor 25. srpnja 2017. u Sjedište SOA-e u Zagrebu, a vezano uz provjeru navoda oko eventualne povezanosti s pisanjem predstavke te povrede pravila oko zaštite klasificiranih podataka, a sve temeljem ranije spomenutih odredbi ZOS- a i Pravilnika o načinu sigurnosno-obavještajnog postupanja SOA-e. Isto tako da je točno da su djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice krajnje korektno odradili razgovor s tužiteljem i da je tužitelj odbio poligrafsko ispitivanje jer je bio „pod velikim stresom i stanjem psihičke napetosti". Naime, način i razlozi provođenja poligrafskih ispitivanja u SOA-i da su propisani su Pravilnikom o poligrafskom ispitivanju KLASA: 011-01/01-07/15, URBROJ: 539-01- 0001/852-07-1 od 16. veljače 2007. (označen stupnjem tajnosti "TAJNO“) u kojem da je između ostaloga čl. 8. propisano da SOA može pozvati zaposlenika na izvanredno poligrafsko ispitivanje ako postoje početne spoznaje koje ukazuju na sumnju da se krše odredbe o zaštiti klasificiranih podataka. U konkretnom slučaju da su takve sumnje postojale te da je slijedom istih tužitelj i pozvan na poligrafsko ispitivanje. U čl. 5. Pravilnika o poligrafskom ispitivanju da je navedeno da osobe koje uzimaju lijekove za smirenje ne mogu biti podvrgnute poligrafskom ispitivanju. S obzirom da je tužitelj istaknuo kako uzima lijekove (Normabel) te uzimajući u obzir načelo dobrovoljnosti (tužitelj je odbio poligrafsko ispitivanje) isto da nije provedeno. Tužena ovdje skreće pozornost da, iako u konkretnom slučaju poligrafsko testiranje nije niti provedeno, isto predstavlja uobičajenu praksu postupanja unutar SOA-e, što da potvrđuju i podaci da je tijekom 2015. poligrafski ispitan 71 djelatnik SOA-e, 2016. 41 djelatnik, 2017. njih 37, a do kraja 2018. da je ispitano 40 djelatnika. Stoga da navod tužitelja da se nakon postupaka "unutarnje kontrole tuženika" koji su kod njega izazvali duboku uznemirenost i zdravstvene probleme nema nikakvog utemeljenja jer da nikakvih postupaka "unutarnje kontrole", osim jednog profesionalno obavljenog razgovora u nadležnoj ustrojstvenoj jedinici, prema tužitelju nije niti bilo. Tužitelj da je kao djelatnik sigurnosno-obavještajnog sustava dvanaest godina upoznat s činjenicom da je u sigurnosno-obavještajnom sustavu obavljanje razgovora kao i provođenje poligrafskih ispitivanja (kojem on nije niti pristupio) uobičajeni način postupanja, koji je i pravno reguliran te da se isti nikako ne provodi "u svrhu zastrašivanja i uznemiravanja". Isto tako tužena napominje da u razgovoru koji je s tužiteljem obavljen nije bilo od strane djelatnika nadležne ustrojstvene jedinice za protuobavještajnu zaštitu i nadzor, ikakvog sustavnog psihičkog zlostavljanja ili ponižavanja koje bi imalo za cilj ugrožavanje ugleda, časti i dostojanstva tužitelja, kao niti drugih djelatnika [adresa] SOA-e u [adresa], već da se radilo o redovitoj na zakonu utemeljenoj radnji. Tužena dalje navodi da je točno da su 28. srpnja 2017. ravnatelj SOA-e UK i tadašnji pomoćnik ravnatelja NKN održali sastanak sa svim djelatnicima [adresa] SOA-e u [adresa], ali da nisu točni subjektivni navodi tužitelja da je govor ravnatelja bio usmjeren prema nekolicini zaposlenika jer da ravnatelj u svom govoru nikoga nije prozivao poimence niti na bilo koji način iznosio prijeteće izjave. Govor da je bio usmjeren na potrebu profesionalnog i zakonitog postupanja djelatnika, potrebu poštivanja hijerarhijskog ustroja službe, potrebu rješavanja mogućih problema unutar sustava te poštivanja etičkih načela svih djelatnika SOA-e kao elitne institucije u društvu zadužene za nacionalnu sigurnost i sl. Govor da je uglavnom bio motivirajući, a nakon sastanka i ravnatelj i njegovi pomoćnici da su se duže vrijeme zadržali u prostorijama [adresa] SOA-e u [adresa] u spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
neformalnim razgovorima s djelatnicima u opuštenoj atmosferi. Ovakvi sastanci u kojima ravnatelj sa svojim najbližim suradnicima posjećuje pojedine područne ustrojstvene jedinice kao što je i Centar SOA-e u [adresa], da također predstavljaju uobičajeni način na koji rukovodstvo SOA-e prati rad djelatnika tih ustrojstvenih jedinica te se upoznaje s eventualnim problemima i usmjerava na razrješavanje istih, a sve radi unapređenja kvalitete cjelokupnog poslovnog procesa unutar SOA-e. Tijekom izlaganja da se ravnatelj dotaknuo i anonimne predstavke, no da su neistiniti navodi da je iznosio bilo kakve prijetnje, da nije nikoga poimence nije prozvao, već sve što je govorio da se odnosilo na sve prisutne djelatnike. Nadalje, tužitelj da opisuje razdoblje u kojem je navodno bio isključen i diskreditiran iz radnih procesa „na način da se za bilo kakva pojašnjenja ili traženja dodatnih aktivnosti načelnik Centra Zadar obraća djelatnici u Odsjeku IKN, pri čemu potpuno preskače njezinog prvog pretpostavljenog IK, praveći se kao da isti ne postoji“. U svezi navedenog tužena navodi da je tužitelj obavljao poslove voditelja Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost, a načelnik [adresa] SOA-e u [adresa], sukladno hijerarhijskom ustroju službe, da je sva pojašnjenja tražio od načelnika Odjela za sigurnosno-obavještajne poslove, HK koji je tada bio neposredno nadređen tužitelju. Samo u iznimnim slučajevima (odsutnost načelnika odjela) da je obavljana neposredna konzultacija s operativnim službenikom. Načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] da je isticao na svim sastancima potrebu poštivanja hijerarhijskog ustroja. Tužena tvrdi da je potpuno netočan navod tužitelja da je "preskočen i ignoriran" tijekom provođenja sigurnosnih mjera za proslavu Vojno redarstvene akcije Oluja u Kninu premda je izrada sigurnosnih prosudbi i terenske poprate takvih događaja u domeni Odsjeka kojim je tužitelj rukovodio, kao i navod da su svi djelatnici [adresa] SOA-e u [adresa] pozvani na sam događaj osim njega. Na spomenutoj proslavi da nisu sudjelovali svi djelatnici [adresa] SOA-e u [adresa], a na koju da se okolnost mogu saslušati djelatnici koji nisu bili angažirani na proslavi Oluje u Kninu. Procjenu o broju angažiranih djelatnika da je donio načelnik Odjela za sigurnosno- obavještajne poslove (HK) koji je moguće procijenio svrhovitijim da određeni broj djelatnika (između ostalih i tužitelj zbog specifičnih znanja (poznavanje rada na IS Porezne uprave) za vrijeme proslave obavljaju poslove iz [adresa] SOA-e u [adresa]. Isto tako, tužena ističe kako tužitelj nikada nije izrađivao sigurnosne prosudbe već je izrada istih u djelokrugu Ureda Knin. Nadalje, tužitelj da navodi da se "isključuje iz redovitih neformalnih kolegija užeg rukovodstva", a što da mu načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] nikada nije obrazložio. U odnosu na navedeno tužena navodi da je načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] prekinuo održavanje tzv. „užih kolegija" u ljetnom razdoblju 2017. zbog korištenja godišnjih odmora, a po povratku s godišnjih odmora da nije procijenio potrebnim daljnje održavanje istih. Niti jednim propisom da nije predviđena obveza održavanja „užih kolegija", a svakodnevnu komunikaciju da je načelnik [adresa] SOA-e održavao odnosno održava sukladno hijerarhijskom ustroju službe i to s načelnikom Odjela te načelnicom Ureda Knin, kojima je načelnik Centra neposredno nadređeni rukovoditelj. S obzirom da je tužitelj tada vodio odsjek, svakodnevno da je komunicirao sa svojim neposredno nadređenim odnosno načelnikom odjela (HK). Tužena dalje navodi da je točno da su **.**.2018. BK i VK te načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] PK obavili razgovore s određenim brojem djelatnika vezano uz planirane kadrovske promjene u [adresa] SOA-e u [adresa]. Također da je točno da je tužitelju rečeno da će, zbog potreba službe privremeno biti premješten u Ured Šibenik čemu se tužitelj usprotivio smatrajući takav prijedlog narušavanjem njegove obiteljske situacije, ističući da je otac troje djece u dobi od 10 mjeseci, 4 i 7 godina. Tužena ovdje napominje da prilikom spomenutog razgovora nisu iznesene nikakve prijetnje niti bilo kakav oblik zastrašivanja. Naime, u sigurnosno- obavještajnom sustavu, privremeni i trajni premještaji zbog potrebe obavljanja poslova na drugo radno mjesto u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici SOA-e u istom ili drugom mjestu spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
rada da se provode temeljem diskrecijske ocjene čelnika tijela, a sve sukladno čl. 94. ZSOS- a. Stoga da i najava kadrovskih promjena u [adresa] SOA e u [adresa] predstavlja na zakonu utemeljeno planiranje aktivnosti glede postizanja optimalnih uvjeta rada te optimalnog upravljanja ljudskim potencijalima. Tužitelj, nastojeći opravdati autora anonimne predstavke, da se poziva na Uputu o protuobavještajnoj zaštiti i obvezama djelatnika SOA-e od 24. srpnja 2015. iz koje citira da „SOA ne zabranjuje, a i ne može zabranjivati svojim djelatnicima da prijavljuju svoja saznanja pravosudnim tijelima odnosno predviđenim nadzornim tijelima, ako smatraju da je došlo do kršenja zakona unutar SOA-e". U svezi navedenog tužena navodi da je točno da u SOA-i postoji Uputa od 24. srpnja 2015. kojom se djelatnicima SOA- e dodatno želi skrenuti pozornost na potrebu poštivanja visoke razine sigurnosne kulture samozaštitnog ponašanja. Tekst Upute kojeg tužitelj citira da je izvučen iz cijelog konteksta Upute, u kojoj da se ističe da se pri prijavljivanju eventualnih nezakonitosti treba imati na umu da se institut predstavke ne zloupotrebljava na način da se ugrožava sigurnosno - obavještajni sustav i njegovi djelatnici odnosno da se u tim predstavkama ne navode identiteti djelatnika SOA-e, poslovi koje obavljaju i njihove ustrojstvene jedinice, čime se čini šteta kako za SOA-u tako i za nacionalni poredak RH. Također, u Uputi da je istaknuto kako je potrebno poštivati načelo postupnosti tj. eventualne nezakonitosti najprije prijavljivati nadležnoj unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici SOA-e čiji djelokrug se odnosi na unutarnji nadzor rada. Iz prethodno navedenog da proizlazi da se tužitelj nije pridržavao smjernica danih u Uputi, a što da je bio dužan učiniti. Tužitelj da ističe navodne „obračune" s drugim djelatnicima Centra SUA-e u [adresa], za vrijeme njegove privremene spriječenosti za rad, a koje navode tužena smatra potpun irelevantnim za predmetni slučaj. Nadalje tužena navodi da je točno da je Rješenjem KLASA: 110-02/18-01/88, URBROJ: 539-017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018. tužitelj, po potrebi službe, privremeno premješten s danom 1. kolovoza 2018. na slobodno radno mjesto operativnog službenika u Centar SOA -e u Splitu Ured Šibenik, a za koje je propisana ista stručna sprema. Rješenjem da je utvrđeno da privremeni premještaj traje najduže do godinu dana. Navodi da je točno da je protiv spomenutog Rješenja tužitelj uložio tužbu Upravnom sudu u Splitu, ali da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Uslrs-136/18-10 odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev IK, kojim je isti predložio poništenje rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije kojim je IK premješten zbog potrebe službe u drugo mjesto rada. Dodaje i to da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Uslrs-127/18-16 odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev HK kojim je isti predložio poništenje rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije kojim je odlučeno da HK temeljem utvrđene nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja prestaje služba dana 31. srpnja 2018. s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnost za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću. FK da ni na koji način nije osporavao rješenje o premještaju. Slijedom navedenog da je očito da u konkretnim slučajevima nije bila riječ ni o kakvim obračunima, već o na zakonu utemeljenim postupanjima SOA -e. Zatim tužena navodi da je točno da je tužitelju prilikom „posljednjeg bolovanja" (od 16. lipnja 2018. do 13. srpnja 2018.) oduzeto službeno oružje od strane načelnika [adresa] SOA-e u [adresa] te da mu isto nakon povratka s bolovanja nije vraćeno. Uredbom o pravu na nošenje i uporabu oružja službenih osoba SOA-e ("Narodne novine", br. 124/06, dalje: Uredba) da je propisano da će vrste naoružanja i opreme te način nošenja oružja i streljiva službenih osoba SOA-e propisati pravilnikom ravnatelj SOA-e. Čl. 18. Pravilnika o oružju u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji KLASA: 011-01/17-01/34, URBROJ: 539-017011/2009-17-1 od 12. prosinca 2017. (označen stupnjem tajnosti „GRANIČENO“) da je propisano, između ostaloga, da će neposredni rukovoditelj ili ustrojstvena jedinica SOA-e nadležna za unutarnji nadzor privremeno ili trajno oduzeti oružje u slučaju kada se sazna da je službena osoba privremeno ili trajno nesposobna za držanje i nošenje oružja (npr. bolest ili ostala spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
zdravstvena stanja nespojiva s držanjem i nošenjem oružja i sl.) o čemu će se sastaviti Zapisnik o privremenom (ili trajnom) oduzimanju oružja. Kako je tužitelj dostavio liječničku dokumentaciju iz koje je vidljivo da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti držati i nositi oružje, isto da mu je sukladno Pravilniku o oružju oduzeto. Tužena tvrdi da nije točan navod tužitelja da je nakon što mu je oduzeto oružje poslan na obavljanje rizičnih operativnih zadaća. Tužitelj da takav navod ne potkrepljuje niti jednim dokazom iz kojeg bi eventualno proizašlo izvješće o obavljanju tako rizičnih poslova u kojima bi, kako navodi, potencijalno bilo ugroženo njegovo zdravlje i život. Tužena ovdje skreće pozornost da Pravilnikom o oružju nije propisana obveza po kojoj bi nakon prestanka okolnosti zbog kojih je oružje oduzeto (bilo privremeno ili trajno) isto trebalo biti vraćeno službenoj osobi koja ga je ranije zaduživala. Prema procjeni načelnika [adresa] SOA-e u [adresa] koji je odgovoran za funkcioniranje ustrojstvene jedinice kojom rukovodi, da nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje oružja tužitelja, a zbog čega da načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] tužitelja nije upućivao na samostalno obavljanje bilo kakvih složenijih operativnih zadaća. S obzirom na navedeno, da proizlazi da načelnik [adresa] SOA-e u [adresa] nije „svojevoljno i mimo pravila o postupanju" tužitelju uskratio pravo na nošenje oružja već upravo suprotno, kad su nastupile okolnosti zbog kojih je bio dužan oduzeti oružje tužitelju, isto je učinio na način i pod uvjetima propisanim Pravilnikom o oružju. Tužena dalje navodi da je točno da je tužitelj od 16. kolovoza 2018. započeo koristiti roditeljski dopust za dijete RK, temeljem Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/II-502-06/18-02/915, URBROJ: 338-13-14-18-2 od 25. srpnja 2018. koji dopust je koristio do 14. listopada 2018. Dana, 15. listopada 2018. tužitelj da je započeo koristiti roditeljski dopust za dijete TK temeljem Rješenja HZZO-a KLASA: UP/I-502-06/18-01/1170, URBROJ: 338-13-14-18-02 od 12. rujna 2018., koje pravo mu je priznato do 4. kolovoza 2020. Iz prethodno navedenog da proizlazi da u postupanjima nadležnih djelatnika SOA-e koja su se događala od srpnja 2017. pa do podnošenja tužbe nije bilo elemenata koji bi ukazivali na sustavno psihičko zlostavljanje tužitelja kojem bi slijedom toga bilo ugroženo njegovo dostojanstvo i integritet odnosno povrijeđena čast i ugled. Djelatnici nadležnih ustrojstvenih jedinica da su provodili sve radnje u skladu sa ZSOS-om i na temelju zakona donesenim pravnim aktima (uredba, pravilnici i upute). Kad bi se prethodno opisani način postupanja okarakterizirao kao mobing, da bi bila dovedena u pitanje specifična uloga SOA-e u sustavu nacionalne sigurnosti. Protuobavještajna zaštita kako same SOA-e tako i njezinih djelatnika da proizlazi iz ZOS-a i predstavlja kontinuirani proces, u kojem, između ostalog, djelatnici SOA-e moraju voditi računa o visokoj razini svoje sigurnosne kulture, samozaštitnog ponašanja te općenito poštivanja svih pozitivnih propisa Republike Hrvatske, kako tijekom obavljanja svojih dužnosti tako i u privatnom životu. Svi navodi iz zahtjeva niti da su uzrokovani nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, a niti da je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva. Tko prakticira mobing da ima svjesnu namjeru naškoditi drugoj osobi. U konkretnom slučaju da nije bilo namjere da se tužitelju na bilo koji način naškodi (niti tužitelj navodi dokaze temeljem kojih bi bilo vidljivo postojanje bilo kakve namjere), već da su provedene radnje sastavni dio redovnog radnog procesa nadležnih ustrojstvenih jedinica SOA-e odnosno nadležnih rukovoditelja, utemeljene na zakonu i važećim podzakonskim propisima. Slijedom navedenog, tužitelj da pogrešno smatra da poduzete radnje spram njega predstavljaju mobing odnosno bilo kakav oblik istog, jer da postupci tužene u svojoj suštini predstavljaju odluke u rukovođenju i odluke o organizaciji posla i izvršavanju radnih zadataka zaposlenika među koje ulazi i tužitelj (odluka VSRH Revr-135/09 od 10. ožujka 2010). Tužena ističe da eventualni zdravstveni problemi tužitelja nisu u uzročnoj vezi s uznemiravanjem i diskriminacijom slijedom čega da poslodavac ne može odgovarati za zdravstvene probleme tužitelja. Tužena ističe da nema protupravnog ponašanja za koje je odgovoran poslodavac slijedom čega da nema pretpostavki za odštetu spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
odgovornost poslodavca. Napominje kako je dio predloženih dokaza odnosno dokumenta klasificiran stupnjem tajnosti koji stupnjevi tajnosti su navedeni ranije u tekstu te da iste sukladno propisima o informacijskoj sigurnosti nije u mogućnosti dostaviti u spis predmeta, međutim, sud da temeljem čl. 20. ZTP može izvršiti uvid u navedenu dokumentaciju pa da će tužena na zahtjev suda omogućiti uvid u istu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj Republici Hrvatskoj.
2.2. Predmet formiran po tužbi tužitelja ad.2 je dobio poslovni broj Pr-137/2019 te je sud na pripremnom ročištu održanom 25. svibnja 2020. povodom tužbe tužitelja ad.2, ovo po prijedlogu tužitelja ad.2 s kojim se je prijedlogom tužena suglasila, rješenjem spojio postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-137/2019 s postupkom koji se vodi po tužbi tužitelja ad.1 pod poslovnim brojem Pr-48/2019, ovo radi ekonomičnosti i efikasnosti postupka, vodeći računa o činjenici da se oba predmeta vode radi naknade štete protiv istog tuženika te je u oba predmeta predloženo izvođenje istih (personalnih) dokaza.
3. Tužitelj HK iz [adresa] (dalje: tužitelj ad.3) 6. kolovoza 2019. ovom sudu podnosi tužbu radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je prije podnošenja tužbe sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu podnio Zahtjev za mirno rješenje spora te zaprimio odgovor da nema uvjeta za mirno rješenje spora. Tužitelj da je kod tuženika bio zaposlen temeljem rješenja MUP-a RH broj: 511-01-62-22027/1-1995 od 08. svibnja 1995. kada je primljen kao vježbenik VII/I stručne spreme na službeničko mjesto operativni djelatnik u Centar Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) Split - Ispostava Zadar, pravnog prednika tuženika. Temeljem rješenja Klasa: 110-02/13-01/38, URBROJ: 539-010001/313-13-2 od 16. travnja 2013. tužitelj da je 01. svibnja 2013. premješten na radno mjesto Načelnik Odjela za sigurnosno-obavještajne poslove, na kojem je radom mjestu obavljao poslove do odlaska u mirovinu. Tužitelj da je u razdoblju od srpnja 2017. pa do umirovljenja dana 25. srpnja 2018. od skupine osoba, rukovoditelja tuženika, sustavno, tijekom duljeg vremenskog razdoblja, doživljavao psihičko zlostavljanje sa ciljem ugrožavanja kako ljudskog dostojanstva tako i ugleda i časti. Razlog uznemiravanja, a kako je to rečeno od osoba koje su uznemiravale tužitelja, da je postojanje anonimne predstavke protiv rukovodstva tuženika, radi sumnje u nezakonitost napredovanja pojedinih službenika, za koje je rukovodstvo tuženika smatralo odnosno i dalje smatra da su autori, pored tužitelja, i zaposlenici tuženika FK, NK i IK, koji su također uznemiravani na sličan način kako je uznemiravan tužitelj. Prema podacima koji su do pisanja ove tužbe priopćeni tužitelju, da je podnesena anonimna predstavka protiv rukovodstva tuženika radi protuzakonitog unaprjeđenja djelatnika [adresa] Sigurnosno - obavještajne agencije [adresa] (dalje: Centar Zadar) na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra Zadar, a koje je napredovanje bilo predloženo od strane načelnika Centra Zadar PK, te je predmetno imenovanje stupilo na snagu sa 01. srpnja 2017. Prema priopćenim podacima, a u odnosu na ono što je utvrđeno u predstavci, takvim postupanjem rukovodstva da je povrijeđena odredba čl. 110 . st. 3. Zakona o državnim službenicima koja priječi napredovanje u službi djelatnika kojem je utvrđena teška povreda službene dužnosti, u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o teškoj povredi službene dužnosti. Obzirom da je svega par dana nakon imenovanja službenika na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra Zadar, putem tajnice tužitelja, kao i ostali djelatnici tuženika obaviješten da je predmetno imenovanje poništeno iz razloga administrativne pogreške, tužitelj da je zaključio da je upravo predmetno napredovanje bilo i predmet navedene anonimne prijave. Nakon što je ravnateljstvo tuženika saznalo za anonimnu predstavku te nakon što je došlo do poništenja rješenja o napredovanju djelatnika spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
na radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove Centra Zadar da je započeo postupak uznemiravanja tužitelja, čiji slijed tužitelj dalje obrazlaže. Dana 19. srpnja 2017. u Centar Zadar da dolaze djelatnik tuženika VK, načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja Sjedišta SOA-e i EK, načelnik Odjela za unutarnju kontrolu u istom sektoru te još jedan nepoznat službenik te započ inju i provode ispitivanja i poligrafska testiranja određenih djelatnika s ciljem identificiranja autora anonimne predstavke. Prije početka poligrafskog testiranja, tužitelju da nije predočen na uvid Prijedlog/Nalog o provođenju poligrafskog testiranja, čime da je tuženik povrijedio odredbe Pravilnika o poligrafskom testiranju službenih osoba SOA-e. Tog dana da su se poligrafska testiranja i ispitivanja izvršila nad tužiteljem kao načelnikom Odjela za sigurnosno obavještajne poslove - zamjenikom načelnika Centra Zadar i operativnim službenicima DK i NK, dok da drugi djelatnici Centra Zadar, prema su većina od njih bili na radnom mjestu, nisu obuhvaćeni. Djelatnici obuhvaćeni poligrafskim testiranjem odnosno „istragom" su prema mišljenju tužitelja prethodno selektirani od strane načelnika Centra Zadar. Tužitelj da je pristupio poligrafskom testiranju iako je 19. srpnja 2017. trebao biti na godišnjem odmoru, te je na poziv načelnika Centra Zadar PK i njegove tajnice zbog poligrafskog testiranja morao prekinuti godišnji odmor. Tužitelj da je poligrafsko testiranje uredno prošao međutim predmetno da očigledno nije bilo dovoljno da bi se odagnala sumnja da tužitelj nije autor spomenute anonimne predstavke, što da će se pokazati u kasnijem razdoblju. U kasnijem razdoblju da su na poligrafsko testiranje pozvani djelatnici IK i FK koji su zbog zdravstvenog stanja odbili poligrafsko testiranje sukladno odredbama Pravilnika o poligrafskom testiranju. Dana 28. srpnja 2017. da su ravnatelj tuženika UK i njegov tadašnji pomoćnik za operativne poslove stigli u Centar Zadar te održali skupni sastanak sa svim djelatnicima Centra Zadar. Iako tužitelj nije bio prisutan predmetnom sastanku budući je koristio godišnji odmor, od drugih djelatnika da je saznao da se sastanak sastojao od uznemirujućeg i neprim jerenog govora ravnatelja tuženika, na kojem je isti između ostalog naveo da kako ne bi nikada išao u rat s djelatnicima koji su napisali anonimnu predstavku jer bi mu oni pucali u leđa, da će djelatnicima koji su napisali anonimnu predstavku omogućiti rad na poslovima smrzavanja i pakiranja ribe kod njegovog prijatelja sa zadarskog područja, kako oni koji smatraju da ima kriminala i nezakonitosti u Agenciji trebaju napustiti službu, kako će se osobno pobrinuti da autori predstavke snose konzekvence te niz drugih neprimjerenih i prijetećih izjava. Obzirom da je postupanje ravnateljstva tuženika bilo usmjereno prema nekolicini već spomenutih zaposlenika tužitelja, da je nesporno da se ravnatelj tuženika ovim govorom referirao isključivo u odnosu na navedene zaposlenike, te je predmetno bilo jasno svim djelatnicima [adresa] tuženika u [adresa]. Nakon opisanih postupaka unutarnje kontrole tuženika, koji da su izazvali uznemirenost kod tužitelja te naravno zdravstvene probleme, tuženik da u odnosu na tužitelja nije podigao kaznenu prijavu niti pokrenuo disciplinski postupak odnosno da je očigledno da rukovodstvo tuženika nije raspolagalo dokazima niti činjenicama temeljem kojih bi teretili tužitelja, te da je prije opisano postupanje poduzeto u svrhu zastrašivanja i uznemiravanja tužitelja i ostalih zaposlenika tuženika za koje je rukovodstvo tuženika smatralo da su odgovornih za anonimnu predstavku. Nakon opisanih događaja, stanje kod tuženika u Centru Zadar da poprima posve drugačiju dimenziju u odnosu na postupanje prema tužitelju i nekolicini već spomenutih kolega na način da primjerice načelnik PK isključuje IK iz užih kolegija koji su se prije odvijali dva puta mjesečno, djelatnika NK se nastoji prozivati za sitne propuste koji se nisu dogodili te se u cijelosti mijenja odnos i prema tužitelju. Naime, tužitelja da se na razne načine od strane načelnika Centra Zadar nastoji diskreditirati na način da se omalovažava njegov rad pisanim putem od strane načelnika Centra Zadar MK (dva operativna izvješća tužitelja proglašavaju se nevjerodostojnim u odnosu na dijelove tih izvješća bez ikakve osnove). spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
Posebno se ističe da do tada načelnik MK nikada nije imao nikakvih prigovora na rad tužitelja što da u konačnici potvrđuje i sama pozicija koju je tužitelj imao prije početka postupka narušavanja dostojanstva tužitelja i njegove časti. Nadalje, načelnik Centra da počinje opetovano stavljati pisane opaske na operativna izvješća koja sastavlja tužitelj u okviru svog opisa posla, navodeći da isti kasni u izradi istih iako se ista izrađuju u roku te iako tužitelj u to vrijeme pored svojih obveza temeljem naloga načelnika MK obavlja i dodatnu zahtjevnu operaciju preuzetu od FK koji je na dugotrajnom bolovanju, te unatoč velikoj količini posla obavlja svoj posao sukladno pravilima struke, dolazeći ranije na posao odnosno ostajući na poslu iza radnog vremena te dolazeći vikendom. Istovremeno, drugim djelatnicima se tolerira kašnjenje u izradi i do pet puta kasnije nego što to izvršava tužitelj. U siječnju 2018. tužitelj je saznao za telefonski razgovor između načelnika Centra Zadar MK te nekoga iz centrale tuženika, gdje se u telefonskom razgovoru u odnosu na tužitelja ističe cit: „nije sposoban voditi operativu, naputke bi bolje davao moj malodobni sin i sl." Tužitelj da je na zahtjev središnjice tuženika u Zagrebu, krajem 2016. godine odnosno početkom 2017. godine izradio dokument sa projekcijama dolazaka i odlazaka djelatnika za trogodišnje razdoblje u centru tuženika u [adresa], te je utvrdio da zbog izrazito malene popunjenosti Centra Zadar do 2019. godine nema potrebe za umirovljenjima ili odlascima iz Centra Zadra te da je potrebna dodatna popunjenost od najmanje petorice djelatnika, da bi poslovni procesi mogli funkcionirati. Predmetni dokument da je promijenjen upravo u siječnju 2018. godine, u kojem na zahtjev središnjice tuženika načelnik Centra Zadar navodi da će se potreba za umirovljenjem djelatnika u 2018. godini te ostalim odlascima iz Centra Zadar odgoditi do dovršetka istrage Sektora za protuobavještajnu zaštitu i unutarnju kontrolu, čime se prejudiciraju događaji koji će uslijediti u lipnju i srpnju 2018. godine, a završiti će umirovljenjem tužitelja te premještajem djelatnika IK u [adresa] odnosno premještaja djelatnika FK u Centar Gospić odnosno najave premještaja djelatnika NK. Posebno tužitelj ističe da je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS), s obzirom na dugogodišnju potkapacitiranost i malenu popunjenost Centra Zadar ljudstvom, predmetno redovito naglašavao u svojim izvješćima nakon provedenog godišnjeg redovnog nadzora nad radom Centra Zadar. U takvom uznemiravajućem i krajnje neugodnom radnom okruženju, tužitelj da nastavlja raditi, trpeći enorman stres i strah za svoje radno mjesto (uz napomenu da se općenito radi o radnom mjestu veće opasnosti i složenosti zbog čega djelatnici i imaju beneficiran staž). Konačni obračun čelništva tuženika sa prethodno opisanim djelatnicima koji su smatrani autorima anonimne predstavke da je započeo 12. lipnja 2018., samo pet dana nakon redovnog godišnjeg nadzora UVNS -a (prilikom kojeg nadzora nisu spominjani bilo kakvi problemi u Centru Zadar), kada u Centar Zadar dolaze pomoćnik ravnatelja za Operacije GK i pomoćnik za Protuobavještajnu zaštitu VK koji u uredu načelnika Centra u prisustvu načelnika Centra PK pozivaju djelatnike i to tužitelja, IK, FK i NK. Tužitelju priopćavaju da su donijeli odluku da ga se smjenjuje s radnog mjesta načelnika Odjela za sigurnosno-obavještajne poslove na radno mjesto koordinatora u centru uz jedno i jedino obrazloženje da se predugo zadržao na tom radnom mjestu premda je na isto imenovan 01. svibnja 2013. Tužitelj je na navedeno odgovorio da smatra da je dobro odrađivao posao jer je ocjenjivan najvišim ocjenama bez stegovne odgovornosti te da ukoliko isti tako smatraju, da sukladno proceduri donesu rješenje za koje smatraju da je potrebno, na što je tužitelju rečeno da će rješenje biti doneseno sa danom 01. srpnja 2018. Istog dana (12. lipnja 2018.), iza 15 sati, načelnik Centra Zadar poziva tužitelja te mu priopćava kako je s pomoćnikom BK odlučio da će s kadrovskom službom nastojati da mu se novo rješenje izda nešto ranije i to s datumom 15. lipnja 2018. na što tužitelj izražava negodovanje, što naravno izaziva izraziti stres i uznemirenost kod tužitelja, spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
kao i strah za radno mjesto te tužitelj izražava negodovanje. Na predmetne navode, PK tužitelju ističe da ukoliko treba razloge zbog čega se događa premještaj, da će mu razloge u telefonskom razgovoru obrazložiti pomoćnik GK. Dana 13. lipnja 2018. načelnik PK da tužitelja telefonski obavještava kako nakon razgovora sa ŽK ipak neće doći do novog datuma izdavanja rješenja, te u nastavku radnog dana u tužiteljev ured (za vrijeme kada je u njegovoj sobi bio djelatnik NK) ulazi tajnica centra Zadar HKN koja mu donosi nekoliko dokumenata na potpis, između ostalog i izjavu koja je sastavljena kao da ju je tužitelj sam sastavio u kojoj se navodi da je tužitelj suglasan sa premještajem na radno mjesto koordinatora sa upisanim iznosima koeficijenata. Nakon detaljnog čitanja izjave, tužitelj odbija potpisati izjavu te krajem radnog vremena tajnica ulazi u ured i od tužitelja traži potpisanu izjavu koju traži načelnik. Potom da tužitelja telefonski kontaktira PK koji od tužitelja traži da se putem e-maila očituje zašto odbija potpisati izjavu na što tužitelj ponovno upućuje načelnika na donošenje rješenja po proceduri na koju će se potom tužitelj očitovati. Nakon opisanog događaja, po prethodnom odobrenju načelnika, tužitelj da od 14. lipnja 2018. počinje koristiti godišnji odmor, no zbog straha, uznemirenosti i stresa koje su prethodni događaji uzrokovali kod tužitelja, odlazi kod liječnika koji ga upućuje na bolovanje. Tužitelj da doznake dostavlja tuženiku koji putem načelnika Centra Zadar PK odmah podnosi prijedlog pred Povjerenstvo za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba SOA-e s namjerom da se tužitelja proglasi neperspektivnim kadrom i u sljedećem koraku pošalje u mirovinu. Povjerenstvo za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja da tužitelju upućuje poziv na pristupanje povjerenstvu, iako je isti na bolovanju. Dana 17. srpnja 2018. djelatnik Centra Maurizio Perović da tužitelju uručuje obavijest da isti može napraviti uvid u Zapisnik Povjerenstva Klasa: 110-06/18-01/14, Urbroj: 539-017012/291-18-3 od 13. srpnja 2018. u roku od 5 radnih dana od dana primitke ove obavijesti u službenim prostorijama SOA-e u [adresa] u uredu načelnika Centra u vrijeme redovnog radnog vremena, iako je tuženik znao da se tužitelj nalazi na bolovanju. Dana 24. srpnja 2018. po prethodnom telefonskom razgovoru tužitelj da se odazvao pozivu obiteljske liječnice doktorice ŠK kod koje je isti došao navedenog dana u 07,30 sati radi kontrole HZZO-a koju je naručio tuženik zbog kontrole opravdanosti bolovanja. Kontrolorka HZZO -a da je utvrdila opravdanost korištenja bolovanja te je o istome sačinila izvješće koje je uručila doktorici, te je tužitelju priopćeno da će se kontrola očitovati tuženiku da je bolovanje istog u cijelosti opravdano. 26. srpnja 2018. službenim dostavljačem tužitelju da je dostavljeno Rješenje Ravnatelja SOA-e KLASA: 110-06/18-01/14, URBROJ: 539-017012/313-18-7 od 25. srpnja 2018. o prestanku državne službe 31. srpnja 2018. s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Obzirom na sve gore navedeno da je posve nesporno da je tužitelj na svom radnom mjestu pretrpio mobing u vidu sustavno psihičkog zlostavljanja od strane skupine osoba i to neposredno pretpostavljenih tužitelju, dakle, da je riječ o vertikalnom mobingu koji je u konačnici rezultirao prestankom državne službe za tužitelja temeljem rješenja tuženika. Nadalje, takovim postupanjem tuženika da je ugroženo dostojanstvo tužitelja, njegov integritet te da je povrijeđen njegov ugled i čast te mu je počinjena znatna neimovinska šteta koja da se manifestirala ne samo u činjenici da je isti izgubio radno mjesto već mu je uzrokovala brojne zdravstvene probleme. Sve gore navedeno, u konačnici i umirovljenje tužitelja, da je izvršeno isključivo iz razloga što je rukovodstvo tuženika smatralo da je tužitelj autor anonimne predstavke kojom se upozoravalo, kako je to rečeno tužitelju, na određene nezakonitosti u radu tuženika i zbog kojeg je tuženik i povukao imenovanje koje je bilo predmetom anonimne predstavke. Pored gore navedenog, tužitelju da je prestala služba suprotno zakonu i Kolektivnom ugovoru, bez da je isti iskoristio pravo na godišnji odmor, te je cijeli postupak njegova umirovljenja proveden za vrijeme kada je isti bio privremeno nesposoban za rad. Uz sve navode iznesene spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
u ovoj tužbi, tužitelj se u cijelosti poziva na navode iz tužbe upućene Upravnom sudu koje dostavlja u prilogu ove tužbe. Slijedom svega navedenog, tužitelj u tužbi postavlja tužbeni zahtjev na isplatu (po osnovi naknade štete) iznosa od 100.000,00 kn (što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 13.272,28 Eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate.
3.1. U odgovoru na tužbu tužitelja ad.3 dostavljenom sudu 9. prosinca 2019. tužena osporava činjenične navode tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu tužitelja ad.3 u cijelosti, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije odnosno tvrdi da na strani tužene nema protupravnosti odnosno da nema uzročno posljedične veze između možebitne štete koja je nastala za tužitelja i tužene. Tvrdi da nema nezakonitog i nepravilnog rada na strani djelatnika Sigurnosno-obavještajne agencije odnosno da na strani tužene nema protupravnosti niti odgovornosti za predmetnu štetu. Navodi da je točno da je tužitelj bio zaposlen u Službi za zaštitu ustavnog poretka (pravnom predniku SOA-e) od 15. travnja 1995. te da je temeljem rješen ja SOA-e, KLASA: 110-02/13-01/38, URBROJ: 539-010001/313-13-2 od 16. travnja 2013. bio premješten na radno mjesto načelnika Odjela za sigurnosno-obavještajne poslove u [adresa] SOA-e u [adresa], a na kojem radnom mjestu je obavljao poslove do odlaska u mirovinu . Međutim, tvrdi da nisu točni navodi tužitelja da je u razdoblju od srpnja 2017. pa do dana umirovljenja od skupine osoba odnosno rukovoditelja sustavno doživljavao psihičko zlostavljanje s ciljem ugrožavanja kako njegovog ljudskog dostojanstva tako i ugleda i časti, a sve radi, kako tužitelj navodi, postojanja anonimne predstavke protiv rukovodstva kojom je izražena sumnja u nezakonitost napredovanja pojedinih službenika. Tužitelj da ističe da rukovodstvo smatra kako su autori anonimne predstavke sam tužitelj, NK i IK i da ističe da je nakon poništavanja spornog rješenja o imenovanju te saznanja za anonimnu predstavku započeo postupak uznemiravanja tužitelja. U svezi navedenog tužena navodi da je točno da je u srpnju 2017. godine Hrvatskom saboru - Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske - Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost upućena anonimna predstavka i kaznena prijava „protiv načelnika [adresa] SOA [adresa] PK zbog protuzakonitog rukovođenja Centrom". U predstavci da se u bitnom ukazuje na navodna nezakonita postupanja glede imenovanja službenika CK na rukovodeće radno mjesto kao i neracionalno korištenje službenih vozila od strane PK i AK. S obzirom da anonimna predstavka nije upućena SOA -i već je SOA-i dostavljena posredstvom gore spomenutih državnih tijela, SOA da se na predmetnu predstavku očitovala Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Nadležna ustrojstvena jedinica SOA-e da je u okviru protuobavještajne zaštite SOA-e i njezinih zaposlenika poduzela odgovarajuće provjere (analizu predstavke, provjeru navoda kroz komunikaciju s prozvanim rukovoditeljima i drugim djelatnicima i si.), a slijedom kojih radnji da je utvrđeno da su kvalifikacije o navodnim nezakonitim aktivnostima načelnika [adresa] SOA-e u [adresa] i načelnice Ureda SOA-e u Kninu neutemeljene i neosnovane te da su takvi navodi posljedica dugogodišnjih narušenih međuljudskih odnosa unutar [adresa] SOA -e u [adresa]. Nadalje da tužitelj u utžbi pojašnjava da iz podataka koji su mu priopćeni proizlazi navodna protuzakonitost unaprjeđenja djelatnika CK na rukovodeće radno mjesto u [adresa] SOA-e u [adresa], što da je navedeno i u samoj predstavci, ističući da je pokušajem njegovog imenovanja na rukovodeće radno mjesto povrijeđen čl. 110. st. 3. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine", broj: 92/05, 140/05... 61/17, dalje: ZDS) koji priječi napredovanje u službi ako je službeniku utvrđena teška povreda službene dužnosti u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja. Isto tako da tužitelj navodi da je sporno spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
rješenje poništeno zbog administrativne pogreške te ističe da je upravo nakon saznanja za anonimnu predstavku te poništenja rješenja o napredovanju CK, započeo postupak uznemiravanja. lako SOA smatra da predmetni navodi nisu relevantni za eventualni sudski postupak, ipak tužena naglašava da CK u navedenom razdoblju nije premješten na rukovodeće radno mjesto niti je rješenje kojim bi se rješavao njegov radno -pravni status u navedenom smislu proizvelo pravne učinke, slijedom čega da nije niti moglo doći do povrede čl. 110. st. 3. ZDS-a. Tužitelj u tužbi da dalje iznosi da su 19. srpnja 2017. u Centar Zadar došli VK, tadašnji načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja i EK, tadašnji načelnik Odjela za unutarnju kontrolu te još jedan djelatnik koji provodi poligrafsko testiranje koji da su započeli s ispitivanjima i poligrafskim testiranjima određenih djelatnika s ciljem identificiranja autora anonimne predstavke. Tužena u svezi navedenog navodi da je točno da su djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice došli u Centar SOA-e u Zadru, a što da su slijedom opisa poslova njihovih radnih mjesta i bili dužni učiniti jer da su prethodnim postupanjima utvrdili da su navodi u anonimnoj predstavci neosnovani i zlonamjerni te da su u predstavci izneseni klasificirani podaci, čime da je nanesena šteta ugledu SOA-e. Djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice SOA-e da su sukladno čl. 48. st. 4. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine" br. 79/06, 105/06, dalje: ZOS), a u svezi čl. 147. i 148. Pravilnika o načinu sigurnosno-obavještajnog postupanja SOA-e KLASA: 011-01/07-01/21, URBROJ: 539-010001/758-07-1 od 26. lipnja 2007. (označen stupnjem tajnosti „TAJNO") u okviru protuobavještajne zaštite SOA -e bili dužni poduzeti određene radnje u cilju utvrđivanja autora predstavke odnosno osobe/a koje su neovlaštenim osobama ustupile klasificirane podatke. S prethodno navedenim ciljem, djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice SOA-e, obavljajući poslove iz svoje nadležnosti da su, na okolnosti prikupljanja podataka o autoru/ima anonimne predstavke, obavili razgovore s više djelatnika Centra SOA-e u Zadru: OK i DK, a tužitelj da je pristupio i poligrafskom ispitivanju iako je, kako navodi, 19. srpnja 2018. trebao biti na godišnjem odmoru, ali je na poziv načelnika Centra SOA -e u Zadru i njegove tajnice zbog poligrafskog ispitivanja morao godišnji odmor prekinuti. Isto tako tužena ističe da su u kasnijem razdoblju na poligrafsko ispitivanje pozvani IK i FK koji da su zbog zdravstvenog stanja ispitivanje odbili. Način i razlozi provođenja poligrafskih ispitivanja u SOA-i da su propisani Pravilnikom o poligrafskom ispitivanju KLASA: 011- 01/01-07/15, URBROJ: 539-01-0001/852-07-1 od 16. veljače 2007. (označen stupnjem tajnosti "TAJNO") koji da Pravilnik između ostalog u čl. 8. propisuje da SOA može pozvati zaposlenika na izvanredno poligrafsko ispitivanje ako postoje početne spoznaje koje ukazuju na sumnju da se krše odredbe o zaštiti klasificiranih podataka. U konkretnom slučaju da su takve sumnje postojale slijedom kojih je tužitelj i pozvan na poligrafsko ispitivanje. Tužena napominjemo da je toga dana, a u skladu s odredbama navedenog Pravilnika o poligrafom ispitivanju, tužitelj i poligrafski ispitan te da je tijekom ispitivanja u potpunosti surađivao. Isto tako, tužena napominje da je tužitelj i prijašnjih godina bio poligrafski ispitivan, konkretno 2010. godine, a kada da nije smatrao da se radilo o diskriminirajućem postupku. Tužena skreće pozornost da poligrafska ispitivanja predstavljaju uobičajenu praksu postupanja unutar SOA-e, što da potvrđuju i podaci da je tijekom 2015. poligrafski ispitan 71 djelatnik SOA-e, 2016. 41 djelatnik, 2017. njih 37, a do kraja 2018. 40 djelatnika. Dalje tužena navodi da je točno da je tužitelj 19. srpnja 2017. pristupio poligrafskom ispitivanju na način i pod uvjetima propisanim Pravilnikom o poligrafskom ispitivanju, kao i da su sukladno odredbama istog propisa IK i FK zbog zdravstvenog stanja ispitivanje odbili. SOA u opisanom postupanju ne pronalazi diskriminirajuće elemente već poduzete radnje od strane djelatnika nadležne ustrojstvene jedinice smatra isključivo uobičajenim načinom postupanja, a koje predstavlja provedbu internih pravnih propisa odnosno takva postupanja da su obveza nadležne spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
ustrojstvene jedinice SOA-e koja brine o protuobavještajnoj zaštiti te nadzoru postupanja s klasificiranim podacima. Tužena navodi da je točno to da je tužitelj od 17. do 28. srpnja 2017. koristio pravo na godišnji odmor te da je pisanim zahtjevom rukovoditelja nadležne ustrojstvene jedinice za nadzor i zaštitu podataka zatražen njegov povratak na radno mjesto (19. srpnja 2017.) radi izvršenja važnih i neodgodivih službenih poslova, a s obzirom da se u tom trenutku tužitelj s obitelji nalazio na godišnjem odmoru u mjestu Lovište, udaljeno oko 18 km od Orebića, da je donesena Odluka kojom se tužitelju odobrilo naknadno korištenje jednog dana godišnjeg odmora u dogovoru s neposredno nadređenim te se utvrdilo pravo na naknadu stvarnih troškova prijevoza prouzročenih prekidom korištenja godišnjeg odmora te pravo na pola dnevnice, sve sukladno čl. 29. i čl. 30. tada važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine" br. 104/13...71/16). Navedeno postupanje da još jednom dokazuje da je SOA poštivala sve pravne propise kako bi u skladu s načelom zakonitosti i pravne sigurnosti omogućila zaštitu prava svojih djelatnika, iz čega da proizlazi da nije postojala namjera za bilo kakva diskriminirajuća postupanja u obliku psihičkih zlostavljanja koja bi za cilj imala ugrožavanje ljudskog dostojanstva odnosno ugleda i časti tužitelja. S obzirom da je tužitelj bio djelatnik sigurnosno-obavještajnog sustava više od dvadeset i tri godine on da je upoznat s činjenicom da je u sigurnosno- obavještajnom sustavu obavljanje razgovora kao i provođenje poligrafskih ispitivanja uobičajen i pravno regulirani način postupanja. Tužitelj da u tužbi dalje navodi da su 28. srpnja 2017. ravnatelj SOA-e UK i tadašnji pomoćnik ravnatelja NKN stigli u Centar SOA-e u Zadru te da su održali skupni sastanak sa svim djelatnicima, da on nije bio prisutan na sastanku zbog korištenja godišnjeg odmora, ali da je od drugih djelatnika saznao o uznemirujućem i neprimjerenom govoru ravnatelj i slično. U svezi navedenog tužena navodi da je točno da su 28. srpnja 2017. ravnatelj SOA-e UK i tadašnji pomoćnik ravnatelja NKN održali sastanak sa svim djelatnicima Centra SOA-e u Zadru, ali bez obzira što tužitelj istom nije prisustvovao i zbog čega SOA takve navode tužitelja smatra bespredmetnim, tužena ističe da na spomenutom sastanku govor ravnatelja SOA-e nije bio usmjeren prema nekolicini zaposlenika jer da ravnatelj u svom govoru nikoga nije prozivao poimence niti na bilo koji način iznosio prijeteće izjave. Govor da je bio usmjeren na potrebu profesionalnog i zakonitog postupanja djelatnika, potrebu poštivanja hijerarhijskog ustroja službe, potrebu rješavanja mogućih problema unutar sustava te poštivanja etičkih načela svih djelatnika SOA-e kao elitne institucije u društvu zadužene za nacionalnu sigurnost i slično. Govor da je uglavnom bio motivirajući, a nakon sastanka da su se ravnatelj i njegovi pomoćnici duže vrijeme zadržali u prostorijama Centra SOA-e u Zadru u neformalnim razgovorima s djelatnicima u opuštenoj atmosferi. Ovakvi sastanci, u kojim ravnatelj sa svojim najbližim suradnicima posjećuje pojedine područne ustrojstvene jedinice kao što je i Centar SOA-e u Zadru da također predstavljaju uobičajeni način na koji rukovodstvo SOA-e prati rad djelatnika ustrojstvenih jedinica te se upoznaje s eventualnim problemima za koje se nastoje pronaći rješenja, a sve radi unapređenja kvalitete cjelokupnog poslovnog procesa unutar SOA-e. Tijekom izlaganja da se je ravnatelj dotaknuo i anonimne predstavke, no, da su neistiniti navodi tužitelja da je iznosio bilo kakve prijetnje, da nikoga poimence nije prozvao, već da se sve što je govorio odnosilo na sve djelatnike. Stoga da je nejasno zašto je kod tužitelja opisano postupanje „izazvalo duboku uznemirenost" kada je, kako to sam navodi „poligrafsko testiranje uredno prošao", a na sastanku na kojem su navodno iznesene nekakve prijetnje nije prisustvovao, a i tvrdi da nije sudjelovao u pisanju anonimne predstavke. Nadalje, tužitelj da ističe da nakon opisanih događaja stanje kod tuženika u Centru Zadar poprima posve drugačiju dimenziju odnosno da se IK isključuje iz užih kolegija koji su se navodno održavali dva puta mjesečno, NK da se nastoji prozivati za „sitne propuste", da načelnik Centra opetovano stavlja pisane opaske na tužiteljeva operativna izvješća (iako do tada nije spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
imao primjedbi na njegov rad) te upozorava tužitelja da s izradom istih kasni. Nadalje, tužitelj da navodi da temeljem naloga načelnika Centra obavlja i dodatnu zahtjevnu operaciju preuzetu od FK te da, unatoč velikoj količini posla svoj posao obavlja sukladno pravilima struke, dolazeći ranije na posao odnosno ostajući na poslu izvan radnog vremena i vikendom te da se drugim djelatnicima tolerira kašnjenje u izradi izvješća "i do pet puta kasnije nego što to izvršava tužitelj". Što se tiče održavanja "užih kolegija" tužena navodi da niti jednim općim, a niti posebnim propisom nije predviđena obveza održavanja „užih kolegija" niti tko bi takav kolegij trebao sačinjavati pa da stoga načelnik Centra nije imao obvezu održavanja kolegija niti je zbog neodržavanja istih učinio povredu bilo kojeg propisa već je isto ovisilo o njegovoj diskrecijskoj ocjeni i o potrebama posla. Načelnik Centra da je sukladno hijerarhijskom ustroju službe, neposredno nadređeni rukovoditelj načelniku Odjela za sigurnosno-obavještajne poslove (u konkretnom slučaju tužitelju i načelniku Ureda SOA-e u Kninu) te da je praksa bila takva da su se s rukovoditeljima navedenih ustrojstvenih jedinica svakodnevno održavali koordinativni sastanci i dogovori vezani uz djelokrug Centra, a samo u iznimnim situacijama (odsutnosti načelnika Odjela) da se obavljaju konzultacije neposredno s operativnim službenicima. Tako da je IK, kojega tužitelj spominje, obavljao poslove voditelja Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost te je slijedom hijerarhijskog ustroja službe bio podređen tužitelju i neposredna službena komunikacija da se obavijala na navedenoj razini, a da nije kako to pogrešno tužitelj navodi, isključen iz „užih kolegija" zato što ga se na bilo koji način namjeravalo. Tužena tvrdi da je potpuno netočan navod tužitelja da načelnik Centra nije imao primjedbe na njegov rad. Naime, u razdoblju pripreme za provedbu stručnog nadzora kojeg je trebao provesti Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost (14. do 15. rujna 2017.) da su uočeni propusti prvenstveno u operativnom radu (neprofesionalno vođenje izvora odnosno neredovita komunikacija s istima), a za što da je bio odgovoran tužitelj i o čemu da je načelnik Centra obavijestio tadašnjeg pomoćnika ravnatelja PKN. Nadalje, tužitelj da je zbog nepažnje i neprofesionalnosti dekonspirirao podatke o potencijalnim izvorima Centra, koji se moraju čuvati u tajnosti, na način da je te podatke učinio dostupnima svim operativnim djelatnicima Centra, a čime da je nanesena nepopravljiva šteta za rad Centra SOA-e u Zadru. Zbog nemarnosti tužitelja da nije odgovoreno na traženje Sjedišta SOA-e o mogućim ekstremističkim incidentima, iako su po navedenoj tematici prikupljeni potrebni podaci i izrađeno operativno izvješće koje je bilo potrebno dopuniti s podacima iz djelokruga Odjela kojim je tužitelj rukovodio. Nadalje, zbog površnosti u radu, tužitelj da je propustio poduzeti potrebne mjere kako bi osigurao nazočnost svih djelatnika Odjela kojim je rukovodio na radionici „Horizont", a na koju su bili obvezni doći svi djelatnici koji se bave operativnim i analitičkim radom. Djelatnici koji nisu nazočili radionici da su se morali pisano očitovati o razlogu svog izbivanja. Isto tako, tužitelja da se više puta pisano i usmeno upozoravalo na propuštanje rokova koje je bio dužan poštivati prilikom izrade dokumenata, čime da je nanesena i šteta radu službe s obzirom da prikupljeni operativni podaci za koje su korišteni odgovarajući resursi nisu bili iskorišteni jer su zbog kašnjenja izgubili na važnosti. Nadalje, tužitelj da je više puta kasnio i s izradom primarnih dokumenata nakon ostvarenih kontakata s operativnom vezom, kojom prilikom da su prikupljeni sigurnosno- interesantni podaci od značaja za SOA-u. Tužitelj da nije pravodobno izvješćivao načelnika Centra kao neposredno nadređenog o pojedinim sigurnosno teškim situacijama (npr. eksplozivna naprava koja je eksplodirala u prostoru PU Zadarske), iako je tužitelj tu informaciju posjedovao. Zatim, tužitelj da nije profesionalno usmjeravao podređene djelatnike glede ostvarivanja operativnih kontakata te je opstruirao i rad pojedinih djelatnika na način da im nije pravovremeno dostavljao potrebna pismena i zaključke nadležne ustrojstvene jedinice u Sjedištu po njegovoj liniji rada. Iz navedenih postupanja tužitelja kao i postupanja načelnika Centra da proizlazi da je načelnik Centra sukladno načelu spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
hijerarhijske podređenosti te načelu odgovornosti za rezultate upozoravao tužitelja na određene propuste u radu, a što da je s obzirom na rukovodeću funkciju koju je obavljao i bio dužan činiti. Upute da su bile profesionalne, pristojne, a sva komunikacija da se temeljila na poticanju suradnje i odgovornosti radi što kvalitetnijeg obavljanja poslova iz djelokruga Centra SOA-e u Zadru. U točki IX. tužitelj da navodi da je u siječnju 2018. saznao za telefonski razgovor između načelnika Centra te „nekoga iz centrale tuženika" gdje se u telefonskom razgovoru u odnosu na njega ističe da "nije sposoban voditi operativu, naputke bi bolje davao moj malodobni sin i sl." Ovaj navod SOA smatra potpuno irelevantnim jer da tužitelj ne navodi niti s kim je načelnik Centra eventualno razgovarao niti se sa sigurnošću može znati o kome je razgovarao, a što da predstavlja običnu konstrukciju koja se niti ne može ispitati ni s kojeg osnova. Tužitelj da nadalje navodi da je krajem 2016. odnosno početkom 2017. izrađen dokument u kojem je konstatirano da do 2019. nema potrebe za umirovljenjima u Centru SOA-e u Zadru odnosno da je potrebna dodatna popunjenost od najmanje petorice djelatnika radi dobrog funkcioniranja poslovnih procesa, a koji da je dokument promijenjen u siječnju 2018. na način da je navodno konstatirano da će se potreba za umirovljenjem djelatnika u 2018. godini te ostalim odlascima iz Centra Zadar odgoditi do dovršetka „istrage", čime da su se prejudicirali određeni događaji odnosno premještaji pojedinih djelatnika. Tužena ističe da je navedena konstatacija netočna. Naime, 4. siječnja 2018. da je u kontekstu održavanja Savjeta za planiranje ljudskih potencijala od svih centara zatraženo da se dostave planirani odlasci djelatnika u 2018. godini te je u tom smislu načelnik Centra SOA-e u Zadru, dopisom od 26. siječnja 2018., odgovorio sljedeće: „Vašim dopisom iz veze, zatražili ste da Vam dostavimo podatke o planiranim odlascima tijekom 2018. te da se uz brojku navedu konkretna imena djelatnika, a kako bi se mogao na adekvatan način planirati prijem u službu. S obzirom na trenutnu specifičnu situaciju u Centru, kao i još uvijek aktualno postupanje pojedinih ustrojstvenih jedinica SOA-e u sjedištu prema više djelatnika Centra zbog mogućih kršenja zakonskih/podzakonskih akata te donošenja konačne odluke o istima, molimo da se za Centar Zadar do daljnjeg prolongira dostava podataka o planiranim odlascima djelatnika." Iz navedenog da je razvidno da se ne prejudiciraju nikakvi događaji iz lipnja i srpnja 2018. nego se samo ukazalo na postupanje koje je u tijeku, s neizvjesnim ishodom. U točki XI. da tužitelj navodi da su u Centar SOA-e u Zadru došli pomoćnici ravnatelja BK i VK koji su u ured načelnika Centra pozvali određene djelatnike te tužitelju priopćili da ga smjenjuju s radnog mjesta načelnika Odjela na radno mjesto koordinatora u Centru uz jedino obrazloženje da se predugo zadržao na tom radnom mjestu premda je na isto imenovan 1. svibnja 2013. pri čemu da tužitelj opisuje postupanja načelnika Centra i drugih nadležnih osoba glede njegovog premještaja na drugo radno mjesto, a koji premještaj u konačnici da nije realiziran. Tužena u svezi navedenog navodi da je točno da je tužitelju u okviru kadrovskih promjena u Centru SOA-e u Zadru od strane načelnika Centra rečeno da će biti premješten na drugo radno mjesto, koje bi s obzirom na rukovodeće radno mjesto na kojem je obavljao poslove, bilo niže složenosti poslova, a što je tužitelj odbio jer nije želio potpisati odgovarajuću izjavu. Kako je ranije opisano, načelnik Centra da nije bio zadovoljan s načinom obavljanja poslova tužitelja, odnosno njegovo upravljanje Odjelom za sigurnosno-obavještajne poslove da se pokazalo u određenoj mjeri neprofesionalno i površno zbog čega da se pokazala i potreba za njegovim premještajem na drugo radno mjesto. Tužena tvrdi da je potrebno imati na umu da je zbog specifičnosti djelokruga SOA-e pored korektnih odnosa u samoj agenciji potrebno imati i kvalitetne i stručne osobe na rukovodećim radnim mjestima, slijedom čega da je i člankom 94. ZSOS-a omogućen privremeni i trajni premještaj, zbog potrebe obavljanja poslova na drugom radnom mjestu u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici SOA-e u istom ili drugom mjestu rada, a sve temeljem diskrecijske ocjene čelnika tijela. Niti jednim propisom da nije definirano da pojedina službena osoba koja je raspoređena na rukovodeće radno spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
mjesto, tijekom svoje radne karijere ne bi mogla biti premještena na drugo radno mjesto odnosno da bi do kraja svoje radne karijere trebala obavljati poslove rukovodećeg radnog mjesta. S obzirom na navedeno, da je do premještaja i došlo, a što nije, isti da bi bio učinjen u skladu sa zakonom, a sve na temelju obrazložene potrebe službe odnosno obavljanja poslova i efikasnog funkcioniranja pojedinih ustrojstvenih jedinica SOA-e. U točki XII. da tužitelj u bitnom navodi način na koji je proveden postupak njegovog umirovljenja , u svezi čega tužena navodi da je točno da je tužitelj zatražio korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora iz 2017. u trajanju od 10 dana u razdoblju od 14. do 29. lipnja 2018., a koji zahtjev mu je i odobren. Tužitelj da je započeo koristiti godišnji odmor 14. lipnja 2018., a nakon toga da je 15. lipnja 2018. prekinuo godišnji odmor zbog bolovanja. Bolovanje da je koristio do 21. lipnja 2018., u svezi čega tužena ističe da je vrlo znakovito da je tužitelj u razdoblju od
22. do 25. lipnja 2018. (Dan antifašističke borbe, subota, nedjelja i Dan državnosti), naglo ozdravio te zatvorio bolovanje, da bi bolovanje ponovo otvorio 26. lipnja 2018. Bolovanje da je koristio do 31. srpnja 2018. Navedeno da ukazuje na manipulativna postupanja tužitelja u smislu da je zatvorio bolovanje u četiri neradna dana, a sve kako bi ostvario pravo na višu plaću za to razdoblje. Dalje tužena dodaje da je točno da je Povjerenstvo za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja tužitelju uputilo poziv za pristupanje Povjerenstvu, a koji poziv je tužitelj uredno zaprimio 4. srpnja 2018. i u kojem je upozoren na okolnost da se postupak pred Povjerenstvom može održati i u slučaju da se on ne odazove pozivu. Pojašnjenja radi tužena ovdje navodi da ostvarivanje prava na mirovinu službene osobe sigurnosno-obavještajnog sustava, između ostaloga, ostvaruju i temeljem članka 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine" br. 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 118/12), a sukladno kojem da je članku donesen Naputak o postupku utvrđivanja nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba Sigurnosno -obavještajne agencije klasa: 011-01/11-01/8, urbroj: 539-010001/488-11-1 od 15. srpnja 2011. s izmjenama i dopunama klasa: 011-01/11-01/8, urbroj: 539-01001/1570-13-2 od 19. kolovoza 2013. i klasa: 011-01/15-01/8, urbroj: 539-017011/1570-15-1 od 26. veljače 2015. S obzirom da je taj Naputak klasificiran stupnjem tajnosti „OGRANIČENO" isti da nije mogao biti objavljen u Narodnim novinama, ali da je objavljen na internom portalu SOA-e te da su s odredbama Naputka upoznate sve službene osobe SOA-e. Sukladno Naputku, postupak utvrđivanja nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja da se može provesti podnošenjem pisane zamolbe same službene osobe ili temeljem prijedloga rukovoditelja pojedinih ustrojstvenih jedinica. U konkretnom slučaju da je, slijedom čl. 7. Naputka, načelnik Centra dostavio Povjerenstvu prijedlog za tužitelja odnosno zatražio je od Povjerenstva provođenje postupaka utvrđivanja mogućnosti, odnosno nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja. Povjerenstvo da je, kako je i prethodno navedeno, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja odnosno provođenja konkretnog bodovanja, sukladno Naputku, tužitelju uputilo Poziv za pristupanjem na sjednicu Povjerenstva koji poziv je podnositelj zahtjev uredno zaprimio 4. srpnja 2018., ali sjednici nije pristupio. Kako je prema čl. 9. Naputka sjednicu moguće provesti i bez nazočnosti službene osobe , Povjerenstvo da je postupak provelo te obavijestilo tužitelja o mogućnosti uvida u Zapisnik, koju obavijest je tužitelj uredno zaprimio 17. srpnja 2018., ali tu mogućnost nije iskoristio. Prema čl. 10. st. 2. Naputka, uvjeti za određivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službene osobe da su ispunjeni ako se za službenu osobu prema kriterijima bodovanja iz članka 4. Naputka te ovisno o njezinom akademskom nazivu odnosno stupnju, stupnju stručne spreme ili stručnom nazivu utvrdi da ne prelazi određeni bodovni prag. U konkretnom slučaju, tužitelj da ima stečen stručni naziv magistar koji je sukladno čl. 14. st. 3. podst. 5. Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju ("Narodne novine", br . 107/07, 118/2) izjednačen s akademskim nazivom sveučilišni specijalist, a za koji je prema spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
čl.10. st. 2. podst. 1. Naputka propisan bodovni prag od 145 bodova. Prema Mišljenju Povjerenstva, a nakon provedenog bodovanja, za tužitelja da je utvrđen 131 bod, što da sukladno prethodno navedenom znači da su ispunjeni uvjeti za određivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja, a o čemu da su i tužitelj i podnositelj prijedloga (načelnik Centra) pravovremeno obaviješteni. Slijedom prethodno opisanih i na Zakonu i podzakonskim pravnim aktima utemeljenih postupanja odnosno temeljem utvrđene nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja da je za tužitelja doneseno Rješenje o prestanku državne službe s danom 31. srpnja 2018. s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću. U svezi navedenog tužena skrećemo pozornost da je opisani načın umirovljenja uobičajen odnosno da su slijedom prethodno citiranih odredbi Zakona, samo u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. (zadnjih pet godina) umirovljene 63 službene osobe od čega je njih 46 pisanom zamolbom zatražilo umirovljenje, a 17 ih je umirovljeno na prijedlog nadležnog rukovoditelja. Iz navedenog da proizlazi da prema tužitelju nije bilo neuobičajenih postupanja, odnosno da su sve opisane radnje bile utemeljene na Zakonu i podzakonskim pravnim propisima. Presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 3 Uslrs- 127/18-16 da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev HK za poništenje rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije kojim je rješenjem odlučeno da HK temeljem utvrđene nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja prestaje služba 31. sprnja 2018. s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnost za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću. Tužena navodi da nije točan navod tužitelja da je na svom radnom mjestu pretrpio mobing u vidu sustavnog zlostavljanja od strane skupine osoba i to neposredno pretpostavljenih, a koji da je u konačnici rezultirao prestankom državne službe. Kako da je razvidno iz prethodno opisanih postupanja, tužitelju da je služba prestala slijedom utvrđene nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja temeljem Zakonom propisanih kriterija. Isto tako tužena tvrdi da nije točan navod tužitelja da mu je prestala služba suprotno zakonu (ne navodi na koji zakon točno misli) i Kolektivnom ugovoru bez da mu je omogućeno korištenje godišnjeg odmora, a na što da sve ukazuje u tužbi koju je podnio Upravnom sudu protiv Rješenja o prestanku službe, koju je Upravni sud u Splitu presudom poslovni broj: 3 Uslrs-127/18-16 odbio kao neosnovanu. Tužena opetovano tvrdi da u postupanjima nadležnih djelatnika SOA-e koja su se događala od srpnja 2017. pa do podnošenja tužbe kao i u provedenom postupku umirovljenja, nije bilo elemenata koji bi ukazivali na sustavno psihičko zlostavljanje tužitelja, odnosno ugrožavanja njegovog dostojanstva, integriteta, časti i ugleda. Djelatnici nadležnih ustrojstvenih jedinica da su provodili sve radnje u skladu sa ZSOS-om i na temelju zakona donesenim pravnim aktima (uredba, pravilnici, naputci i upute). Kad bi se prethodno opisani način postupanja okarakterizirao kao mobing, da bi bila dovedena u pitanje specifična uloga SOA-e u sustavu nacionalne sigurnosti. Protuobavještajna zaštita kako same SOA-e tako i njezinih djelatnika da proizlazi iz ZOS-a i predstavlja kontinuirani proces, u kojem, između ostalog, djelatnici SOA-e moraju voditi računa o visokoj razini svoje sigurnosne kulture, samozaštitnog ponašanja te općenito poštivanja svih pozitivnih propisa Republike Hrvatske, kako tijekom obavljanja svojih dužnosti tako i u privatnom životu. Svi navodi iz zahtjeva da niti su uzrokovani nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, a niti da je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva. Tko prakticira mobing da ima svjesnu namjeru naškoditi drugoj osobi. U konkretnom slučaju da nije bilo namjere da se tužitelju na bilo koji način naškodi, već da su provedene radnje sastavni dio redovnog radnog procesa nadležnih ustrojstvenih jedinica SOA-e odnosno nadležnih rukovoditelja, utemeljene na zakonu i važećim podzakonskim propisima. Tužitelj da tako pogrešno smatra da poduzete radnje spram njega predstavljaju mobing odnosno bilo kakav oblik istog, jer da postupci tužene u svojoj suštini predstavljaju odluke u rukovođenju i odluke o organizaciji spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
posla i izvršavanju radnih zadataka zaposlenika među koje da ulazi i tužitelj (odluka VSRH Revr-135/09 od 10. ožujka 2010). Tužena nadalje ističe da eventualni zdravstveni problemi tužitelja nisu u uzročnoj vezi s uznemiravanjem, diskriminacijom , slijedom čega da poslodavac ne može odgovarati za zdravstvene probleme tužitelja. Ističe da nema protupravnog ponašanja za koje je odgovoran poslodavac slijedom čega da nema pretpostavki za odštetnu odgovornost poslodavca. Tužena napominje kako je dio predloženih dokaza odnosno dokumentacije klasificiran stupnjem tajnosti koji stupnjevi tajnosti su navedeni ranije u tekstu te da iste sukladno propisima o informacijskoj sigurnosti tužena nije u mogućnosti dostaviti u spis predmeta. Sud međutim da temeljem čl. 20. ZTP- a može izvršiti uvid u navedenu dokumentaciju te da će tužena na zahtjev sudu omogućiti uvid u istu. Tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj Republici Hrvatskoj.
3.2. Predmet formiran po tužbi tužitelja ad.3 je dobio poslovni broj Pr-141/2019 te je sud na pripremnom ročištu održanom 25. svibnja 2020. povodom tužbe tužitelja ad.3, ovo po prijedlogu tužitelja ad.3 s kojim se je prijedlogom tužena suglasila, rješenjem spojio postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-141/2019 s postupkom koji se vodi po tužbi tužitelja ad.1 pod poslovnim brojem Pr-48/2019, ovo radi ekonomičnosti i efikasnosti postupka, vodeći računa o činjenici da se oba predmeta vode radi naknade štete protiv istog tuženika te je u oba predmeta predloženo izvođenje istih (personalnih) dokaza.
4. Nakon što je u postupku provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku i nakon što su zaprimili nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Urlića, specijalista neuropsihijatra (list spisa 487-494) i pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Urlića, specijalista neuropsihijatra od 5. veljače 2025. (list spisa 516-517), tužitelji su u podnesku od 3. lipnja 2025. uredili tužbeni zahtjev na način da sada od tužene potražuju svaki (po osnovi naknade štete) isplatu iznosa od 7.500,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate. Kako su početno tužbom tužitelji od tužene potraživali svaki (po osnovi naknade štete) isplatu iznosa od 13.272,28 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate, to tužitelji podneskom od 3. lipnja 2025. djelomično povlače tužbu i to svaki za iznos od 5.772,28 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate. Tužena se po zaprimanju podneska tužitelja od 3. lipnja 2025. nije usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe, a slijedom čega je sud, ovo temeljem čl. 193. st. 2. ZPP, u izreci ovog rješenja utvrdio da je tužitelj ad.1 povukao tužbu u dijelu kojim je potraživao isplatu iznosa od 5.772,28 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate, da je tužitelj ad.2 povukao tužbu u dijelu kojim je potraživao isplatu iznosa od 5.772,28 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate te da je tužitelj ad.3 povukao tužbu u dijelu kojim je potraživao isplatu iznosa od 5.772,28 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate.
5. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao odgovor broj N-DO-225/2018 od 14. siječnja 2019. (list spisa 6), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno -obavještajne agencije klasa: 110-01/10-01/2, ur.broj: 539-017012/313-10-2 od 13. siječnja 2010. (list spisa 7), presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-127/18-16 od 28. siječnja 2019. (list spisa 29-43, 219-226), presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs- 136/18-10 od 28. siječnja 2019. (list spisa 44-54, 145-150), tužbu NK Upravnom sudu u Splitu od 1. kolovoza 2019. (list spisa 58-62), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-06/19-01/28, ur.broj: 539- 017011/2009-19-4 od 10. srpnja 2019. (list spisa 63-67), zdravstveni karton pacijenta spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
NK (list spisa 68-70), presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 607/11 od 24. siječnja 2014. (list spisa 93-99, 165-177, 256-268), presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-851/2014-2 od 5. prosinca 2016. (list spisa 100-101, 178-179, 269-270), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 322/17-2 od 28. studenog 2017. (list spisa 102-103, 180-181, 271-272), iskaz svjedoka PK (list spisa 104), iskaz svjedoka VK (list spisa 105), odgovor broj N-DO-216/2018 od 28. siječnja 2019. (list spisa 126), liječničku potvrdu od 17. srpnja 2017. (list spisa 127), izvješće o privremenoj nesuodnosnosti za rad od 13. srpnja 2018. (128), li ječnički nalaz na ime IK (list spisa 129), tužba IK podnesena Upravom sudu od 20. kolovoza 2018. (list spisa 130-132), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa:
110-02/18-01/88, ur.broj: 539-017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018. (list spisa 133-137), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zadar klasa: UP/I - 502-06/18-02/915 od 25. srpnja 2018. (list spisa 143), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zadar klasa: UP/I-502-06/18-02/1170 od 12. rujna 2018. (list spisa 144), zapisnik Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-136/18-9 od 28. siječnja 2019. (list spisa 150), medijski članci (list spisa 157-159), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-02/14-01/81, ur.broj: 539-017012/313-14-2 od 1. listopada 2014. (list spisa 160), odgovor broj N-DO-230/2018 od 27. veljače 2019. (list spisa 196), rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-62-22027/1-1995 od 8. svibnja 1995. (list spisa 197), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-02/13-01/38, ur.broj: 539-01001/313-13-2 od 16. travnja 2013. (list spisa 198), izjavu (list spisa 199), poziv Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije od 28. lipnja 2018. (list spisa 200), obavijest Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije od 13. srpnja 2018. (list spisa 201), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno- obavještajne agencije klasa: 110-06/18-01/14, urbroj: 539-017012/313-18-7 od 25. srpnja 2018. (list spisa 202), izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 26. srpnja 2018. (list spisa 203), tužbu HK podnesenu Upravom sudu u Splitu od 20. kolovoza 2018. (list spisa 204-209), izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 28. lipnja 2018. (list spisa 210, 228), podaci o godišnjem odmoru HK (list spisa 218), zapisnik Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-127/18-15 od 28. siječnja 2019. (list spisa 226), Odluku Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-03/17-01/45, urbroj: 539-017012/291-17-1 od 17. kolovoza 2017. (list spisa 227, 244), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 26. lipnja 2018. (list spisa 228), whatsapp komunikacija (list spisa 236-237), medijski članci (list spisa 238-242), e-mail komunikaciju (list spisa 243), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno- obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/14- 01/9, urbroj: 539-017012/313-14-11 od 13. veljače 2014. (list spisa 245), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/15-01/7, urbroj: 539-017012/313-15-9 od 9. veljače 2015. (list spisa 246), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/16-01/12, urbroj: 539-017012/313-16-10 od 10. veljače 2016. (list spisa 247), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/17-01/16, urbroj:
539-017012/313-17-11 od 21. veljače 2017. (list spisa 248), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa:
110-08/18-01/16, urbroj: 539-017012/313-18-10 od 22. veljače 2018. (list spisa 249), medicinsku dokumentaciju na ime HK (list spisa 250-251), Odluku Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 300-02/18-01/2, urbroj: 539- 017012/291-18-18 od 21. lipnja 2018. (list spisa 252), e-mail od 30. lipnja 2017. (list spisa spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
277), Odluka Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-03/18-01/23, urbroj: 539-017012/291-18-20 od 23. kolovoza 2018. (list spisa 278), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2782/19-2 od 19. rujna 2019. (list spisa 282-286), iskaz svjedoka IKN (list spisa 286-288), iskaz svjedoka EK (list spisa 288-290), iskaz svjedoka FK (list spisa 290-292), iskaz svjedoka PK (list spisa 292-296), presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-109/19-2 od 16. ožujka 2020. (list spisa 304-311), iskaz svjedoka VK (list spisa 319-321), iskaz svjedoka ZK (list spisa 321-322), iskaz svjedoka JK (list spisa 322), iskaz svjedoka CK (list spisa 323), iskaz svjedoka AK (list spisa 331), iskaz svjedoka ĐK (list spisa 332), iskaz svjedoka KK (list spisa 333), iskaz svjedoka PKN (list spisa 333), iskaz svjedoka ĆK (list spisa 333-334), iskaz svjedoka BK (list spisa 346-349), iskaz svjedoka HKN (list spisa 349-352), iskaz svjedoka NI (list spisa 352-354), iskaz svjedoka II (list spisa 354-356), iskaz svjedoka HI (list spisa 356-358), iskaz tužitelja ad.1 NK (list spisa 369-373), iskaz tužitelja ad.1 NK (list spisa 369-373), iskaz tužitelja ad.3 HK (list spisa 373- 377), iskaz tužitelja ad.2 IK (list spisa 377-382), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3773/20-2 od 13. siječnja 2021. (list spisa 383-385), potvrde o plaćanju predujma za medicinsko vještačenje (list spisa 395-397), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka doc. prim. dr. sc. Vladimira Grošića, specijalist psihijatar, subspecijalist biologijske psihijatrije (list spisa 411-435), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2786/19-2 od 11. ožujka 2020. (list spisa 442-446), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-855/2020 od 29. ožujka 2022. s izdvojenim mišljenjem (list spisa 447-455), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Urlića, specijalista neuropsihijatra (list spisa 487-494), rješenje Odbora za državnu službu klasa: UP/II-112-07/19-01/324, urbroj: 566-01/18-23-2 od 25. rujna 2023. (list spisa 510-515), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Urlića, specijalista neuropsihijatra od 5. veljače 2025. (list spisa 516-517), kaznenu prijavu (list spisa 557-559), anonimnu predstavku (list spisa 560-561) i potvrdu o plaćanju troškova sudskog vještaka u iznosu od 201,01 Eura (list spisa 565) te je saslušan stalni sudski vještak prof. prim. dr. sc. Ivan Urlić, specijalist neuropsihijatar (list spisa 546-543).
5.1. Posebno sud u svezi provedenog dokaznog postupka ističe kao prvo, a u svezi isprava koje su kao dokaz u postupku predložene i dostavljene tek nakon zaključenja prethodnog postupka, to da je kao dokaz u postupku sukladno čl. 299. st. 2. ZPP pročitao one isprave koje su kao dokaz predložene nakon zaključenja prethodnog postupka samo kad je ocijenio da se radi o ispravama koje obzirom na njihov datum nastanka odnosno datum dostave stranci nedvojbeno nisu mogle bez krivnje stranke biti predložene kao dokaz u postupku prije zaključenja prethodnog postupka (tako isprave sa lista spisa 447-455, 510- 515); te kao drugo, da sud u dokaznom postupku nije ponovno izvodio dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka već je, ovo nakon što je sukladno čl. 315. st. 3. ZPP na ročištu 12. lipnja 2025. na kojem je glavna rasprava zbog promjene uređujućeg suca počela iznova strankama omogućio da se o tome izjasne te su stranke izrijekom dale svoju suglasnost, odlučio da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i parnične stranke već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza, što je potom sud i učinio.
5.2. Nadalje, sud ističe i to da u dokaznom postupku nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka UK i to jer su tužitelji (čiji je ovo dokazni prijedlog bio) na ročištu glavne rasprave održanom 25. svibnja 2026. odustali od prijedloga za saslušanje ovog svjedoka. Naime, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka UK spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
UK te je ročište za izvođenje tog dokaza odredio za 12. veljače 2026., međutim, kako je UK obavijestio (list spisa 577) sud da na zakazano ročište ne može pristupiti zbog neodgodivih poslovnih obveza, sud je ročište za saslušanje svjedoka odgodio za 27. travnja 2026. Svjedok UK je potom ponovno sudu uputio obavijest (list spisa 585) da na zakazano ročište ne može pristupiti zbog neodgodivih poslovnih obveza koje ima kao ravnatelj Obavještajno-analitičkog centra Europske unije sa sjedištem u [adresa] pa kako su tužitelji inzistirali na neposrednom saslušanju ovog svjedoka pred sudom, protiveći se izvođenju ovog dokaza na daljinu korištenjem audiovizualnih uređaja, sud je novo ročište za saslušanje svjedoka odredio za 25. svibnja 2026., međutim, svjedok UK je ponovno sud obavijestio (list spisa 588) da na ročište na koje je pozvan ne može pristupiti s obzirom na neodgodive poslovne obveze, a nakon čega su tužitelji na ovom ročištu i odustali od prijedloga za saslušanje ovog svjedoka.
5.3. Konačno, a u svezi provedenog dokaznog postupka sud ističe i to da nije kao dokaz u postupku pročitao one isprave čitanje kojih je kao dokaz u postupku predložila tužena, a koje do zaključenja prethodnog postupka pa niti sve do zaključenja dokaznog postupka, nije dostavila u sudski spis odnosno one dokaze koji su klasificirani određenim stupnjem tajnosti, a tužena niti na sudskom ročištu nije omogućila sudu i protivnoj strani uvid u iste pa tako dopis SOA-e Klasa: 806-20/17-01/53, Urbroj: 539-016021/1593-17-2 od 27. srpnja 2017. (označen stupnjem tajnosti "Ograničeno"), dopis SOA-e Klasa: 806-20/17-01/58, Urbroj:
539-016021/1748-18-2 od 3. listopada 2018. (označen stupnjem tajnosti "Ograničeno"), Pravilnik o načinu sigurnosno obavještajnog postupanja SOA -e Klasa: 011-01/07-01/21, Urbroj: 539-010001/758-07-1 od 26. lipnja 2007., Pravilnik o poligrafskom ispitivanju Klasa: 011-01/01-07/15, Urbroj: 539-01-00001/852-07-1 od 16. veljače 2007., Naloge za poligrafsko ispitivanje, Uputu o protuobavještajnoj zaštiti i obvezama djelatnika SOA -e od 24. srpnja 2015., Pravilnik o oružju u sigurnosno – obavještajnoj agenciji, zapisnik o trajnom oduzimanju oružja, rješenje o ocjeni za 2017. godinu Klasa: 110 -08/18-01/16, Urbroj: 539- 017012/313-18-2 od 22. veljače 2018., rješenje o ocjeni za 2016. godinu Klasa: 110-08/17- 01/16, Urbroj: 539-017012/313-17-3 od 21. veljače 2017., dopis SOA-e ID 1824245 od 26. siječnja 2018., prijedlog za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba SOA-e Klasa: 110-06/18-01/14, Urbroj: 539-100000/1943-18-1 od 27. lipnja 2018. (označen stupnjem tajnosti "Ograničeno"), mišljenje Pov jerenstva Klasa: 110- 06/18-01/14, Urbroj: 539-017012/291-18-6 od 25. srpnja 2018. i diplomu Fakulteta prometnih znanosti od 3. ožujka 2006. Naime, odredba čl. 232. st. 1. ZPP propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda i to u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drugačije. Kako je dakle obveza tužene podnijeti isprave koje kao dokaz predlaže pročitati u postupku, a tužena to nije učinila, sud predložene, a nepriložene isprave nije mogao pročitati kao dokaz u postupku. Što se pak tiče onih isprava koje tužena označava kao klasificirane i za koje je tužena već prilikom predlaganja da se te isprave pročitaju kao dokaz u postupku, istaknula da će omogućiti uvid u klasificiranu dokumentaciju odnosno dokaze koje je predložila sukladno propisima o zaštiti tajnosti podataka i informacijskoj sigurnosti, navodeći da temeljem čl. 20. Zakona o zaštiti podataka predlaže da sud odredi termin u kojem ću mu se omogućiti uvid u ovu dokumentaciju, za istaknuti je kako slijedi. Na upit suda da li takvim prijedlogom tužena predlaže isključivo pregled dokumentacije od strane suda ili i protivne stranke (tužitelja) , tužena na ročištu održanom 5. studenog 2025. (list spisa 570-571) pojašnjava da bi u duhu posebnog zakona takvu dokumentaciju mogao pregledati samo sud. Koja je pri tome svrha da samo sud pročita određene isprave kao dokaz u postupku, obzirom je ovaj sud mišljenja da presudu u parničnom postupku ne može utemeljiti na dokazima o kojima protivnoj strani nije dana mogućnost očitovanja budući je osnova parničnog postupka kao i uosta lom svakog spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
poštenog suđenja upravo procesna ravnopravnost stranaka (pravo stranke da se upozna s navodima i dokazima protivne stranke i o istima očituje), tužena pri tome ne pojašnjava. Opravdano se stoga ovom prijedlogu i navodima tužene da je dio dokaza klasificiran te da se mogu dati na uvid samo sudu, protive tužitelji pozivajući se na svoje pravo na pošteno suđenje i navodeći da bi ukoliko tužitelji ne bi dobili na uvid dokaze koje tužena predlaže, došlo do povrede načela jednakosti oružja odnosno ravnopravnosti parničnih stranaka na štetu tužitelja. U cijelosti uvažavajući da je čl. 20. Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine" br. 79/07, 86/12) propisano da pristup klasificiranim podacima bez certifikata u okviru obavljanja poslova iz njihovog djelokruga imaju suci, sud je u konkretnom slučaju vodeći računa o činjenici da je u ovom postupku isključena javnost za cijelu glavnu raspravu te vodeći računa da je kako Ustavom Republike Hrvatske tako i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano pravo na pošteno suđenje koje nedvojbeno podrazumijeva načelo ravnopravnosti parničnih stranaka odnosno načelo jednakosti oružja koje jamči da nijedna strana nije u povlaštenom ili podređenom položaju te da svatko ima pravo iznijeti svoje argumente i dokaze te se očitovati o dokazima protivne strane, a vodeći pri tome računa o činjenici da su predložene isprave one za uvid u koje su tužitelji kao službenici Sigurnosno-obavještajne agencije imali potrebni certifikat odnosno da se radi o aktima tužene s kojima su tužitelji kao službenici Sigurnosno-obavještajne agencije bili upoznati kao i imajući u vidu da su predmetna anonimna predstavka i kaznena prijava ionako već dostavljene tijelima svi službenici/dužnosnici kojih tijela nemaju potrebne certifikate u smislu Zakona o tajnosti podataka, ocijenio da nema zapreke da tužena, ukoliko traži čitanje ovih isprava kao dokaza, sve predložene isprave ili dostavi u sudski spis ili barem na ročištu pred sudom predoči i sudu i tužiteljima, a budući bi samo u toj situaciji bilo ostvareno načelo ravnopravnosti parničnih stranaka odnosno načelo jednakosti oružja i time ostvareno pravo tužitelja na pravično suđenje. Svako suprotno postupanje, ono u kojem samo sud i tužena znaju o sadržaju predloženih dokaza te u kojem sud donesenu odluku o tužbenim zahtjevima tužitelja utemelji na dokazima o kojima tužiteljima nije dana mogućnost očitovanja, prema ocjeni ovog bi suda predstavlja povredu prava tužitelja na pravično suđenje. Naime, iako točno da pravo na otkrivanje relevantnih dokaza nije apsolutno, u konkretnom slučaju obzirom na činjenice iznesene u tužbama i odgovorima na tužbu sud ne nalazi da postoje prevladavajući nacionalni interesi da se jednoj stranci uskrati potpuna kontradiktornost postupka. Za istaknuti je pri tome da je sud na okolnosti na koje je predloženo čitanje isprava koje tužena nije dostavila u sudski spis niti je sudu i tužiteljima omogućila uvid u iste, u dokaznom postupku izveo personalne dokaze temeljem kojih je, ovo naravno cijeneći iste kako zasebno tako i u međusobnoj vezi s materijalnim dokazima izvedenim u postupku, pravno relevantno činjenično stanje za odlučivanje o tužbenim zahtjevima usprkos činjenici što tužena nije dostavila materijalne isprave predložene na neke od relevantnih okolnosti, ocijenio dovoljno raspravljenim. Što se pak tiče dokaznih prijedloga tužitelja za deklasifikaciju i uvid u određene isprave koje se nalaze kod tužene, a koje tužena usprkos nalogu suda za dostavu dokumentacije nije dostavila u spis, za istaknuti je da sud sukladno čl. 233. ZPP stranku može pozvati da podnese ispravu koju protivna stranka predlaže pročitati kao dokaz, međutim, da sud ne može sankcionirati nepostupanje stranke po takvom pozivu suda već samo može, ovo sukladno čl. 233. st. 5. ZPP obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja to što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu.
6. Tužbeni zahtjevi tužitelja ad.1, tužitelja ad.2 i tužitelja ad.3 nisu osnovani.
6.1. Tužitelji u ovom postupku traže naknadu štete svaki u iznosu od 7.500,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate po osnovi naknade neimovinske štete uzrokovane mobingom u vidu sustavnog psihičkog zlostavljanja od strane spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
skupine osoba neposredno pretpostavljenih tužiteljima, što da predstavlja povredu dostojanstva i integriteta te ugleda i časti tužitelja pa je tako predmet ovog spora naknada štete zbog mobinga.
6.2. Odredba čl. 7. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZoR) propisuje da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
6.3. Odredba čl. 7. st. 5. ZoR propisuje da je poslodavac dužan zaštitit dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s tim Zakonom i posebnim zakonima u svezi čega odredba čl. 134. ZoR propisuje da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. U svezi s navedenim čl. 3. st. 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ br. 85/08, 112/12 , dalje: ZSD) propisuje da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje dok čl. 3. st. 2. ZSD propisuje da je spolno uznemiravanje svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje.
6.4. Sukladno čl. 111. st. 1. ZoR ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava pri čemu st. 2. tog članka propisuje da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. tog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.
6.5. Odredba čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26, dalje: ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom pri čemu se sukladno st. 2. tog članka pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.
6.6. Odredba čl. 1045. st. 1. ZOO propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu je sukladno odredbi čl. 1046. ZOO šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
6.7. Sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a sukladno odredbi st. 2. tog članka će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
6.8. Sud ovdje smatra potrebnim istaknuti da iako tužena u odgovorima na tužbu osporava da bi tužitelji bili diskriminirani, da predmetna tužba nije tužba čl. 17. ZSD budući tužitelji niti u činjeničnom supstratu tužbe niti u samom sadržaju tužbenog zahtjeva ne navode (ne tvrde) da su stavljeni u nepovoljniji položaj po nekoj od osnova iz čl. 1. st. 1. ZSD, a niti tužitelji tužbenim zahtjevom traže utvrđenje diskriminacije odnosno zabranu ili otklanjanje diskriminacije. Gore istaknute odredbe ZSD su istaknute isključivo radi razlikovanja uznemiravanja i mobinga, razliku kojih pojmova sud izlaže u nastavku presude.
6.9. Također, za istaknuti je i to da tužitelji u ovom postupku ne mogu imati status prijavitelja nepravilnosti tzv. „zviždaća“, a značaj kojeg je statusa u tome što je odredbom čl. 135. st. 2. ZoR teret dokaza s radnika s takvim statusom prebačen na poslodavca ako radnik učini vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj i da mu je povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa, budući tužitelji od tužbe pa sve do zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari (kao uostalom i u svojim stranačkim iskazima) tvrde da oni nisu podnositelji predmetne anonimne predstavke i kaznene prijave.
7. U postupku nije sporno da su se tužitelji prethodno podnošenju predmetnih tužbi tuženoj putem Općinskog državnog odvjetništva obratili zahtjevom za mirno rješenje spora te da je tužena odbila zahtjeve tužitelja za naknadu štete. Osim što nisu sporne, ove činjenice proizlaze i iz odgovora broj N-DO-225/2018 od 14. siječnja 2019. (list spisa 6, 15), odgovora broj N-DO-216/2018 od 28. siječnja 2019. (list spisa 126) i odgovora broj N-DO- 230/2018 od 27. veljače 2019. (list spisa 196).
7.1. Među strankama u postupku nije sporno da je tužitelj ad.1 NK primljen na rad u državnu službu s danom 15. siječnja 2010. kao vježbenik visoke stručne spreme u Sigurnosno-obavještajnu agenciju, Centar Zadar, Odjel za sigurnosno-obavještajne poslove, Odsjek za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost na radno mjesto Operativni službenik pod rednim brojem 517 kao ni da je u srpnju 2017. godine, a koji mjesec tužitelj ad.1 označava kao mjesec u kojem je započeo mobing, radio na radnom mjestu pod rednim brojem 514 Operativni službenik - koordinator u Odsjeku za operativne poslove, Centar SOA-e Zadar – nerukovodećem radnom mjestu službene osobe visoke stručne spreme . Osim što nisu sporne, ove činjenice proizlaze i uvidom u rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-01/10-01/2, ur.broj: 539-017012/313-10-2 od 13. siječnja 2010. (list spisa 7, 16) te rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-06/19-01/28, ur.broj: 539-017011/2009-19-4 od 10. srpnja 2019. (list spisa 63-67) iz kojeg dalje proizlazi i to da je tužitelj ad.1, službena osoba Sigurnosno- obavještajne agencije na radnom mjestu pod rednim brojem 514 Operativni službenik - koordinator u Odsjeku za operativne poslove, Centar SOA-e Zadar – nerukovodećem radnom mjestu službene osobe visoke stručne spreme trajno premješten po potrebni službe s danom 15. srpnja 2019. u Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinsku upravu, Područni carinski ured Split, Carinski ured Zadar, u istom mjestu rada u Zadru na radno mjesto za koje je propisana ista stručna sprema.
7.2. Iz tužbe NK Upravnom sudu u Splitu od 1. kolovoza 2019. (list spisa 58 - 62) proizlazi da je tužitelj ad.1 Upravnom sudu u Splitu 1. kolovoza 2019. podnio tužbu radi poništenja označenog rješenja o premještaju od 10. srpnja 2019. (list spisa 63-67), međutim, da je Upravni sud u Splitu presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-109/19-12 od 16. ožujka 2020. odbio tužbeni zahtjev NK za poništenje rješenja Klasa:
110-06/19-01/28, ur.broj: 539-017011/2009-19-4 od 10. srpnja 2019., kakvu je odluku prvostupanjskog suda potvrdio Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
broj Usž-3773/20-2 od 13. siječnja 2021. (list spisa 383-385), žalbu NK protiv prvostupanjske presude odbivši kao neosnovnu.
7.3. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelj ad.2 IK u srpnju 2017. godine, a koji mjesec tužitelj ad.2 označava kao mjesec u kojem je započeo mobing, radio na radnom mjestu Voditelj odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost pod rednim brojem 516 s mjestom rada u Zadru – radnom mjestu službene osobe visoke stručne spreme. Osim što nije sporna, ova činjenica proizlazi i iz rješenja Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-02/18-01/88, ur.broj: 539-017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018. (list spisa 133-137) iz kojeg dalje kao nedvojbeno proizlazi i to da se tužitelj ad.2 službena osoba Sigurnosno-obavještajne agencije raspoređena u Centru Zadar na radnom mjestu Voditelj odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost pod rednim brojem 516 s mjestom rada u Zadru – radnom mjestu službene osobe visoke stručne spreme privremeno premješta po potrebi Službe s danom 1. kolovoza 2018. u Centar Split, Ured Šibenik na slobodno radno mjesto istog stupnja složenosti poslova Operativni službenik pod rednim brojem 398 s mjestom rada u Šibeniku za koji je propisana ista stručna sprema.
7.4. Protiv označenog je rješenja o privremenom premještaju od 23. srpnja 2018. (list spisa 133-137), a kako to proizlazi iz tužbe IK podnesene Upravom sudu od 20. kolovoza 2018. (list spisa 130-132), tužitelj ad.2 Upravnom sudu podnio tužbu radi poništavanja označenog rješenja, odlučujući o kojoj je tužbi, kako to proizlazi iz presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-136/18-10 od 28. siječnja 2019. (list spisa 44- 54, 145-150), Upravni sud odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Sigurnosno- obavještajne agencije Klasa: 110-02/18-01/88, Urbroj: 539-017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018., utvrdivši da je osporavano rješenje tuženika o privremenom premještaju tužitelja doneseno primjenom slobodne ocjene čelnika tuženika na temelju čl. 94. toč. s t. 1. i st. 2. i čl. 95. st. 1. Zakona o sigurnosno – obavještajnom sustavu Republike Hrvatske u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana zakonito te da nisu ostvareni razlozi ništavosti rješenja.
7.5. Ističe se u svezi s navedenim da iz izvješća o privremenoj nesuodnosnosti za rad od 13. srpnja 2018. (128) proizlazi da je tužitelj ad.2 IK bio privremeno nesposoban za rad u periodu od 1. srpnja do 13. srpnja 2018. te nadalje da iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zadar klasa: UP/I-502-06/18-02/915 od 25. srpnja 2018. (list spisa 143) proizlazi da je 25. srpnja 2018. nadležno javnopravno tijelo ovdje tužitelju ad.2, zaposlenom ocu djeteta RK, priznalo pravo na roditeljski dopust počevši od 16. kolovoza 2018. do 14. listopada 2018. dok iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zadar klasa: UP/I-502-06/18-02/1170 od 12. rujna 2018. (list spisa 144) proizlazi da je 12. rujna 2018. nadležno javnopravno tijelo ovdje tužitelju ad.2, zaposlenom ocu djeteta TK priznalo pravo na roditeljski dopust počevši od 15. listopada 2018. do 4. kolovoza 2020.
7.6. Također, među strankama nije sporno niti to da je tužitelj ad.3 HK primljen u službu na neodređeno vrijeme kao vježbenik VII/1 stručne spreme u Ministarstvo unutarnjih poslova RH za obavljanje vježbeničke prakse na službeničkom mjestu vježbenik
– operativni djelatnik u Centar Službe za zaštitu ustavnog poretka Split, Ispostava Zadar s danom 15. travnja 1995. te da je tužitelj ad.3. magistar iz znanstvenog područja tehničkih znanosti u zvanju časnik – viši savjetnik, službena osoba Sigurnosno-obavještajne agencije, Centar Zadar, Odjel za sigurnosno-obavještajne poslove, Odsjek za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost zaposlen na radnom mjestu Voditelj odsjeka pod rednim brojem 516 s danom 1. svibnja 2013. premješten u Sigurnosno-obavještajnu agenciju, Centar Zadar, spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
Odjel za sigurnosno-obavještajne poslove na radno mjesto Načelnik Odjela pod rednim brojem 512, na kojem je radnom mjestu radio u srpnju 2017. godine, koji mjesec tužitelj ad.3 označava kao mjesec u kojem je započeo mobing . Osim što nisu sporne, ove činjenice proizlaze i iz rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511 -01-62- 22027/1-1995 od 8. svibnja 1995. (list spisa 197) i rješenja Republike Hrvatske, Sigurnosno- obavještajne agencije klasa: 110-02/13-01/38, ur.broj: 539-01001/313-13-2 od 16. travnja 2013. (list spisa 198).
7.7. Iz poziva Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije od 28. lipnja 2018. (list spisa 200) proizlazi da je Povjerenstvo za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba SOA-e pozivom od 28. lipnja 2018. pozvalo HK da pristupi pred Povjerenstvo 13. srpnja 2018. u službene prostorije SOA -e dok iz obavijesti Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije od 13. srpnja 2018. (list spisa 201) proizlazi da se HK obavještava da ima pravo uvida u zapisnik Povjerenstva za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba SOA-e u roku od 5 radnih dana od primitka te obavijesti.
7.8. U svezi s navedenim među strankama nije sporno da tužitelj ad.3 po pozivu od 28. lipnja 2018. nije pristupio pred Povjerenstvo za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba SOA-e 13. srpnja 2018. kao ni to da je označeno Povjerenstvo nakon toga donijelo rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno -obavještajne agencije klasa: 110-06/18-01/14, urbroj: 539-017012/313-18-7 od 25. srpnja 2018. (list spisa 202) kojim tužitelju ad.3 kao službenoj osobi Sigurnosno-obavještajne agencije temeljem utvrđene nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja prestaje služba 31. srpnja 2018. s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću.
7.9. Istaknimo ovdje da iz Odluke Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-03/18-01/23, urbroj: 539- 017012/291-18-20 od 23. kolovoza 2018. (list spisa 278) proizlazi da je tužitelju ad.3 utvrđeno pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 35 radnih dana budući isti nije od tako odobrenog godišnjeg odmora za 2018. godinu , iskoristio niti jedan dan godišnjeg odmora.
7.10. Uvidom u tužbu HK podnesenu Upravom sudu u Splitu od 20. kolovoza 2018. (list spisa 204-209) proizlazi da je tužitelj ad.3 podnio tužbu radi poništaja označenog rješenja o prestanku službe od 25. srpnja 2018. dok uvidom u presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-127/18-16 od 28. siječnja 2019. (list spisa 29-43, 219-226) proizlazi da je Upravni sud, odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj ad.3 predlaže poništenje rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije Klasa: 110-06/18-01/14, Urbroj: 539- 017012/313-18-7 od 25. srpnja 2018., utvrdivši da je tuženik na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te da nisu ostvareni razlozi ništavosti označenog rješenja. Označena je presuda Upravnog suda u Splitu potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2782/19-2 od 19. rujna 2019. (list spisa 282-286) kojom je odbijena žalba HK uložena protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-127/18-16 od 28. siječnja 2019.
7.11. U svezi navedenog se ističe da iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 26. i 28. lipnja 2018. (list spisa 210, 228) proizlazi da je HK bio privremeno nesposoban za rad u periodu od 15. do 21. lipnja 2018. i periodu od 26. do 30. spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
lipnja 2018. dok iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 26. srpnja 2018. (list spisa 203) proizlazi da je HK bio privremeno nesposoban za rad u periodu od 1. do 31. srpnja 2018. Također se ističe i to da iz podataka o godišnjem odmoru HK (list spisa 218) proizlazi da je HK **.**.2018. podnio zahtjev za korištenje godišnjeg odmora u periodu od 14. do 23. lipnja 2018. i da mu je taj zahtjev za godišnji 10 dana godišnjeg odmora odobren te nadalje da iz odluke Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-03/17-01/45, urbroj: 539-017012/291-17-1 od 17. kolovoza 2017. (list spisa 227, 244) proizlazi da je tužitelju ad.3 prekinuto korištenje godišnjeg odmora (ranije odobrenog u periodu od 17. do 28. srpnja 2017.) i naloženo da se 19. srpnja 2017. javi na radno mjesto radi izvršenja važnih i neodgodivih službenih poslova, uz odobravanje, ovo po zahtjevu HK podnošenje kojeg je razvidno iz e -mail komunikacije (list spisa 243), prava na naknadno korištenje jednog dana godišnjeg odmora, utvrđeno pravo na naknadu stvarnih troškova prijevoza prouzročenih prekidom korištenja godišnjeg odmora i pravo na pola dnevnice u povratku s godišnjeg odmora do mjesta njegovog zaposlenja.
8. Svi tužitelji u ovom postupku kao radnju kojom je započeo mobing nad tužiteljima odnosno kao radnju kojom da je tužena povrijedila njihovo dostojanstvo i integritet te čast i ugled označavaju događaj od 19. srpnja 2017. kada u Centar Zadar dolaze djelatnik tuženika VK, tadašnji načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja Sjedišta Sigurnosno-obavještajne agencije i EK, tadašnji načelnik Odjela za unutarnju kontrolu u istom sektoru te još jedan njima nepoznat službenik (koji obavlja poslove poligrafskog ispitivanja) i započinju s provođenjem ispitivanja i poligrafskih testiranja određenih djelatnika s ciljem identificiranja autora anonimne predstavke, navodeći da su tog dana poligrafska testiranja i ispitivanja izvršena nad tužiteljem ad.3, DK i tužiteljem ad.1 dok drugi djelatnici Centra Zadar, premda su većina od njih bili na radnom mjestu, nisu obuhvaćeni ispitivanjem i poligrafskim testiranjem, uz napomenu da toga dana, zbog bolovanja, nisu na radnom mjestu bili prisutni tužitelj ad.2 i FK, koje da je Sektor za nadzor i zaštitu podataka ispitao nakon što im je isteklo bolovanje pa tako tužitelja ad.2 **.**.2017. te FK početkom siječnja 2018. godine. Tužitelji navode da su djelatnici obuhvaćeni poligrafskim testiranjem odnosno „istragom" prema mišljenju tužitelja prethodno selektirani od strane načelnika Centra Zadar, a za vrijeme ispitivanja djelatnici Sektora za nadzor i zaštitu podataka, prvenstveno načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja sjedišta Sigurnosno-obavještajne agencije, da su se ponašali potpuno neprimjereno, prijeteći da sastavljačima predstavke nije mjesto u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji te da takvi djelatnici trebaju dobiti otpust iz službe, pritom aludirajući upravo na tužitelje i ostale navedene zaposlenike za koje su smatrali da su autori anonimne predstavke.
8.1. Tužena navode tužitelja da bi provedenim ispitivanjem i poligrafskim testiranjem bilo povrijeđeno dostojanstvo i integritet te čast i ugled tužitelja osporava, tvrdeći da je u srpnju 2017. godine Hrvatskom saboru, Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost upućena anonimna predstavka te kaznena prijava "protiv načelnika Centra SOA Zadar PK zbog protuzakonitog rukovođenja Centrom" te da s obzirom da anonimna predstavka nije upućena SOA -i već je SOA-i dostavljena posredstvom gore spomenutih državnih tijela, SOA da se na predmetnu predstavku očitovala Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Za potrebe navedenog da je nadležna ustrojstvena jedinica SOA -e u okviru protuobavještajne zaštite same SOA-e i njezinih zaposlenika poduzela odgovarajuće provjere (analizu predstavke, spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
provjeru navoda kroz komunikaciju s prozvanim rukovoditeljima i drugim djelatnicima i slično), a slijedom kojih da je radnji utvrđeno da su kvalifikacije o navodnim nezakonitim aktivnostima načelnika Centra SOA-e u Zadru i načelnice Ureda SOA-e u Kninu neutemeljene i neosnovane te da su ovi navodi posljedica dugogodišnjih narušenih međuljudskih odnosa unutar Centra SOA-e u Zadru te dalje navodeći da je točno da su 19. srpnja 2017. u Centar Zadar došli VK, tadašnji načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja i EK, tadašnji načelnik Odjela za unutarnju kontrolu te još jedan djelatnik koji provodi poligrafsko testiranje, a to da su slijedom opisa poslova njihovih radnih mjesta i bili dužni učiniti jer su prethodnim postupanjima utvrdi li da su navodi u anonimnoj predstavci neosnovani i zlonamjerni te da su u predstavci izneseni klasificirani podaci, čime da je nanesena šteta ugledu SOA-e. Djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice SOA-e da su sukladno čl. 48. st. 4. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 79/06, 105/06, dalje: ZSOS), a u svezi čl. 147. i 148. Pravilnika o načinu sigurnosno-obavještajnog postupanja SOA-e KLASA: 011-01/07-01/21, URBROJ: 539-010001/758-07-1 od 26.6.2007. (klasificiran stupnjem tajnosti "TAJNO") u okviru protuobavještajne zaštite SOA-e bili dužni poduzeti određene radnje u cilju utvrđivanja autora predstavke odnosno osobe/a koje su neovlaštenim osobama ustupile klasificirane podatke i zbog kojeg da su cilja djelatnici nadležne ustrojstvene jedinice SOA- e, obavljajući poslove iz svoje nadležnosti, na okolnosti prikupljanja podataka o autoru/ima anonimne predstavke, obavili razgovore s više djelatnika Centra SOA -e u Zadru: tužiteljem ad.1, DK i tužiteljem ad.3, a da su bili predviđeni i razgovori s još dva djelatnika Centra SOA-e u Zadru i to tužiteljem ad.2 i FK koji su, zbog nenazočnosti djelatnika odgođeni pa je razgovor s tužiteljem ad.2 obavljen 25. srpnja 2017., a s FK **.**.2018. S istim ciljem da su bila predviđena i poligrafska ispitivanja pojedinih djelatnika Centra SOA-e u Zadru, a način i razlozi provođenja poligrafskih testiranja u SOA-i da su propisani Pravilnikom o poligrafskom ispitivanju KLASA: 011-01/01-07/15, URBROJ: 539-01-0001/852-07-1 od 16.2.2007. (označen stupnjem tajnosti "TAJNO“) u kojem da je u čl. 8. propisano da SOA može pozvati zaposlenika na izvanredno poligrafsko ispitivanje ako postoje početne spoznaje koje između ostaloga ukazuju na sumnju da se krše odredbe o zaštiti klasificiranih podataka. Poligrafsko ispitivanje da se provodi temeljem obrazloženog prijedloga/naloga koje je sukladno Pravilniku o poligrafskom ispitivanju 19. srpnja 2017. provedeno samo nad tužiteljem ad.3, dok prema zaključku poligrafskog ispitivača DK da nije bio u mogućnosti pristupiti poligrafskom ispitivanju iz zdravstvenih razloga (visoki krvi tlak). Tužitelj ad.1 da je prvotno imao primjedbu na sadržaj obrazloženja naloga za poligrafsko ispitivan je, a kada su mu dodatno pojašnjeni pojedini navodi, da je inzistirao na uvidu u anonimnu predstavku pa s obzirom da mu anonimna predstavka nije dana na uvid, da nije niti provedeno poligrafsko ispitivanje jer tužitelj nije dao pisani pristanak da se isto provede, što sve da ukazuje na poštivanje internog pravnog propisa kojim je reguliran način i postupak poligrafskog ispitivanja. S tužiteljem ad.2 da je u Sjedištu SOA-e u Zagrebu 25. srpnja 2017., a vezano uz provjeru navoda oko eventualne povezanosti s pisanjem predstavke te povrede pravila oko zaštite klasificiranih podataka, odražen sastanak i to krajnje korektno, a kada da je tužitelj ad.2 odbio poligrafsko ispitivanje jer je bio „pod velikim stresom i stanjem psihičke napetosti". Naime, način i razlozi provođenja poligrafskih ispitivanja u SOA-i da su propisani su Pravilnikom o poligrafskom ispitivanju KLASA: 011-01/01-07/15, URBROJ: 539-01- 0001/852-07-1 od 16. veljače 2007. (označen stupnjem tajnosti "TAJNO“) u kojem da je čl. 5. propisano da osobe koje uzimaju lijekove za smirenje ne mogu biti podvrgnute poligrafskom ispitivanju pa s obzirom da je tužitelj istaknuo kako uzima lijekove (Normabel) te uzimajući u obzir načelo dobrovoljnosti (tužitelj je odbio poligrafsko ispitivanje), isto da nije provedeno. Tužitelj ad. 2 da je kao djelatnik sigurnosno-obavještajnog sustava dvanaest spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
godina upoznat s činjenicom da je u sigurnosno-obavještajnom sustavu obavljanje razgovora kao i provođenje poligrafskih ispitivanja (kojem on nije niti pristupio) uobičajeni način postupanja, koji je i pravno reguliran te da se isti nikako ne provodi "u sv rhu zastrašivanja i uznemiravanja". Tužitelj ad.3 da je 19. srpnja 2017. pristupio poligrafskom ispitivanju na način i pod uvjetima propisanim Pravilnikom o poligrafskom ispitivanju, a s obzirom da je tužitelj bio djelatnik sigurnosno-obavještajnog sustava više od dvadeset i tri godine on da je upoznat s činjenicom da je u sigurnosno-obavještajnom sustavu obavljanje razgovora kao i provođenje poligrafskih ispitivanja uobičajen i pravno regulirani način postupanja, dodajući da je tužitelj ad.3 tijekom ispitivanja u potpunosti surađivao i napominjući da je tužitelj ad.3 i prijašnjih godina bio poligrafski ispitivan, konkretno 2010. godine, a kada da nije smatrao da se radilo o diskriminirajućem postupku. U svezi navedenog tužena skreće pozornost da je poligrafsko ispitivanje uobičajena praksa postupanja unutar SOA-e kao i činjenicu da se ispitivanje zasniva isključivo na načelu dobrovoljnosti, što da da potvrđuju podaci da je tijekom 2015. poligrafski ispitan 71 djelatnik SOA-e, 2016. 41 djelatnik, 2017. njih 37, a do kraja 2018. da je ispitano 40 djelatnika. Iz prethodno navedenog da je razvidno da je poligrafsko ispitivanje kojem je u predmetnom slučaju pristupio jedino tužitelj ad.3, provedeno na propisan i zakonom utemeljen način , a subjektivni navodi tužitelja o neprimjerenom ponašanju djelatnika Sektora za nadzor i zaštitu podataka odnosno navodi o iznesenim prijetnjama "da sastavljačima predstavke nije mjesto u SOA-i te da takvi djelatnici trebaju dobiti otpust iz službe, pritom aludirajući upravo na tužitelja i ostale navedene zaposlenike za koje su smatrali da su isti autori anonimne predstavke", da su rezultat neutemeljenih i zlonamjernih pokušaja opravdanja nesuradnje i očite bahatosti spram djelatnika ustrojstvene jedinice koja je bila dužna poduzeti sve mjere kako bi se utvrdila određena nezakonita postupanja.
8.2. Već iz tako po strankama iznesenih navoda, a cijeneći iste u svezi sadržaja anonimne predstavke (list spisa 560-561), kaznene prijave (list spisa 577-559) i liječničke potvrde od 17. srpnja 2017. (list spisa 127) kao i u svezi iskaza onih svjedoka koji su o navedenim činjenicama imali relevantnih neposrednih saznanja (VK, EK, FK, PK i AK) te iskaza samih tužitelja, kao i daljnjih tužbenih navoda tužitelja ad.1 da mu je prijedlog/nalog o poligrafskom ispitivanju dan na uvid tek nakon prepirke u kojoj je on ultimativno tražio uvid prijedlog/nalog o poligrafskom ispitivanju pozivajući se na odredbe Pravilnika o poligrafskom ispitivanju, nakon čega je uvidom u sadržaj prijedloga/naloga utvrdio da je razlog provođenja poligrafskog ispitivanja osnovana sumnja u iznošenje klasificiranih podataka putem anonimne predstavke upućene UVNS-u, Saborskom odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i DORH-u poradi čega je on djelatnicima Sektora za nadzor i zaštitu podataka naglasio da je očito riječ o optužbama za ozbiljno kazneno djelo i zatražio na uvid anonimnu predstavku za koju ga se obzirom na provođenje poligrafskog testiranja očigledno teretilo, a kako su djelatnici Sektora za nadzor i zaštitu podataka odbili zahtjev tužitelja za uvid u anonimnu predstavku to da je tužitelj ad.1 prvenstveno zbog onemogućavanja uvida u anonimnu predstavku odbio pristupiti poligrafskom testiranju, ovo temeljem Pravilnika o poligrafskom testiranju tuženika koji da jasno navodi da zaposlenik ima pravo na odbijanje testiranja, odnosno da Sigurnosno-obavještajna agencija nikoga ne može prisiljavati na poligrafsko ispitivanje; tužbenih navoda tužitelja ad.2 da je on 25. srpnja 2017. došao u sjedište tuženika u Zagrebu gdje ga prima načelnik odjela za unutarnju kontrolu EK te u prostorijama Sektora za nadzor i zaštitu podataka započinje ispitivanje za vrijeme kojeg da EK ponovno naglašava kako autorima spomenute predstavke nije mjesto u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, a tužitelj odbacuje bilo kakvu mogućnost da je autor spomenute predstavke ili da mu je poznat identitet autora te s obzirom da je podvrgnut spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
terapiji normabelom da nije pristupio poligrafskom ispitivanju, ovo sukladno odredbama Pravilnika o poligrafskom testiranju koje zabranjuju testiranje osoba koje koriste lijekove za smirenje; i tužbenih navoda tužitelja ad.3 da mu prije početka poligrafskog testiranja nije predočen na uvid Prijedlog/Nalog o provođenju poligrafskog testiranja, čime da je tuženik povrijedio odredbe Pravilnika o poligrafskom testiranju službenih osoba SOA-e, ali da je on poligrafsko testiranje uredno prošao; sud kao nedvojbeno utvrđuje
- da je u srpnju 2017. godine Hrvatskom saboru, Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost upućena anonimna predstavka protiv načelnika Centra SOA Zadar PK zbog protuzakonitog rukovođenja Centrom te kaznena prijava zbog zloupotrebe položaja i ovlasti radi stjecanja materijalne koristi protiv načelnice Ureda Knin AK i načelnika Centra Zadar PK, a u kojima se iznose navodi o malverzacijama službenim vozilima u korištenju SOA-e, o protupravnoj dodjeli na korištenje službenog vozila AK od strane PK, broju službenih vozila na raspolaganju i broju djelatnika Ureda Knin i Centra Zadar, broju prijeđenih kilometara i trošenju goriva, sadržaju važećih Pravilnika SOA-e, oštećenjima službenog vozila, uvidu u podatke u aplikaciji SOA NET, nezakonito ovjerenim putnim nalozima, pogodovanjima PK prijateljima CK i AK koji da time ostvaruju nepripadajuću materijalnu i drugu korist, a čime da PK čini zlouporabu povjerenom položaja i ovlasti, prijedlogu napredovanja CK, o počinjenoj povredi službene dužnosti CK, dovođenju u zabludu ravnatelja SOA -e g. UK, rješenju o imenovanju CK s danom 1. srpnja 2017., a što sve proizlazi iz sadržaja anonimne predstavke (list spisa 560-561) i kaznene prijave (list spisa 577-559) te o čemu sudu iskazuju i svjedoci VK (list spisa 319-321) i EK (list spisa 288-290) i koja podudarnost iskaza ovih svjedoka sa sadržajem označenih materijalnih dokaza, sud odmah ovdje napominje, ukazuje da svjedoci VK i EK o radnjama vezanim za predmetnu anonimnu predstavku i kaznenu prijavu iskazuju istinito;
- da je od strane državnih tijela kojima je anonimna predstavka podnesena, anonimna predstavka proslijeđena Sigurnosno-obavještajnoj agenciji radi očitovanja Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a o čemu sudu sasvim logično, uvjerljivo obzirom na način iznošenja iskaza te u bitnom identično kao i potvrđeno sadržajem materijalnih dokaza u spisu iskazuju svjedoci VK (list spisa 319-321) i EK (list spisa 288-290), koja podudarnost iskaza ovih svjedoka sa sadržajem materijalnih dokaza u spisu sudu također ukazuje da ovi svjedoci o radnjama vezanim za predmetnu anonimnu predstavku i kaznenu prijavu iskazuju istinito, a istinitost iskaza ovih svjedoka nije dovedena u pitanje niti prigovorima tužitelja na njihov iskaz. Ovo jer su tužitelji iskazu svjedoka EK prigovorili samo paušalno, ne navodeći niti jedan konkretan razlog koji bi doveo u pitanje vjerodostojnost i objektivnost njegova iskaza kakav razlog ne nalazi ni ovaj sud cijeneći njegov iskaz dok je prigovor koji tužitelji iznose na iskaz svjedoka VK, da na neka bitna pitanja odgovara ne sjećam se ili ne znam dok se primjerice sjeća da je DK prilikom provođenja poligrafskog testiranja imao hipertenziju, sud cijenio neosnovanim. Naime, ona pitanja na koja je svjedok odgovorio da ne zna ili da se ne sjeća, su pitanja kojima je upitan o sadržaju nečeg što je nekome rečeno (obzirom na vrijeme davanja iskaza pred sudom) prije dvije odnosno tri godine, a poradi čega je sasvim životno i ljudski da se točnog sadržaja i detalja određenog razgovora koji se je odvijao prije nekoliko godina svjedok ne može sjetiti dok se generalno sjeća teme ili poruke sastanka kao i nekih objektivnih okolnosti koje su utjecale na obavljanje njegova posla poput primjerice hipertenzije službenika kojeg je trebao ispitati;
- da su nadležne ustrojstvene jedinice Sigurnosno-obavještajne agencije u okviru spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
protuobavještajne zaštite same SOA-e i njezinih zaposlenika poduzele provjere (analizu predstavke, provjeru navoda kroz komunikaciju s prozvanim rukovoditeljima i drugim djelatnicima), slijedom kojih su radnji utvrdile da su navodi o nezakonitim aktivnostima načelnika Centra Zadar i načelnice Ureda Knin iznesene u anonimnoj predstavci neutemeljene i neosnovane te da su ovi navodi posljedica dugogodišnjih narušenih međuljudskih odnosa unutar Centra Zadar, a kako to sudu međusobno nekontradiktorno te sasvim logično i životno te obzirom na slijed iznošenja iskaza i objektivnost iznesenih informacija sasvim uvjerljivo, iskazuju svjedoci VK (list spisa 319-321) i EK (list spisa 288-290), a nadalje potvrđuju i iskazi svjedoka PK (list spisa 292-296) i AK (list spisa 331) čije iskaze o ovim činjenicama sud nije imao razloga ne prihvatiti kao istinite budući su njihovi iskazi u bitnom potvrđeni od strane svjedoka VK i EK te jer usprkos tome što se radi o predstavkama na njihov rad, ovi svjedoci zadržavaju objektivnost u danom iskazu što potvrđuje sadržaj same anonimne predstavke (list spisa 560-561) i kaznene prijave (list spisa 577-559) te što sudu ukazuje da o ovim činjenicama iskazuju istinito;
- da su 19. srpnja 2017. u Centar Zadar došli VK, tadašnji načelnik Sektora za nadzor i zakonitost postupanja i EK, tadašnji načelnik Odjela za unutarnju kontrolu te službenik ĆK koji provodi poligrafsko testiranje, koji su po opisu poslova svojih radnih mjesta bili ovlašteni poduzeti radnje u cilju utvrđivanja autora predmetne anonimne predstavke, što su i učinili obzirom je nadležna ustrojstvena jedinica Sigurnosno-obavještajne agencije ocijenila da su anonimnom predstavkom neovlaštenim osobama ustupljeni klasificirani podaci (podaci o imenima i prezimenima službenika Sigurnosno-obavještajne agencije), a o čemu sudu sasvim logično, životno i u bitnom identično kao i u bitnom dijelu potvrđeno iskazima samih tužitelja iskazuju svjedoci VK (list spisa 319-321) i EK (list spisa 288-290) koji su osobno provodili odnosno bili nazočni ispitivanjima i poligrafskom ispitivanju provedenim 19. srpnja 2017. kao i svjedok ĆK (list spisa 333-334) za kojeg svjedoka koji nije rukovodeće osoblje već službenik zadužen za tehnički dio provođenja poligrafskog ispitivanja sud ne nalazi razloga poradi kojeg bi lažno iskazivao sudu i time ostvario biće kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora pri čemu sud njegov iskaz cijeni i logičnim, dosljednim te iznesenim u cijelosti nepristrano, ovo jer svjedok sudu iskazuje isključivo o onim činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja stečenih predmetne prigode;
- da su u cilju prikupljanja podataka o autoru/ima anonimne predstavke gore označeni djelatnici nadležnih ustrojstvenih jedinica SOA-e 19. srpnja 2017. u Centru Zadar proveli ispitivanje i poligrafsko testiranje tužitelja ad.3 koji je dao pristanak na provođenje poligrafskog testiranja, ispitivanje DK nad kojim se prema navodima poligrafskog ispitivača nije moglo provesti poligrafsko testiranje zbog visokog krvnog tlaka te ispitivanje tužitelja ad.1 kojem je nakon njegova inzistiranja dan na uvid Prijedlog/nalog za poligrafsko ispitivanje, ali mu nije dana na uvid anonimna predstavka, nakon čega je tužitelj ad.1 odbio poligrafsko testiranje koje zbog tog razloga nije provedeno, sve što proizlazi i iz logičnih, životnih i u bitnom identičnih iskaza svjedoka VK (list spisa 319-321), EK (list spisa 288-290) i ĆK (list spisa 333-334) koji su osobno provodili odnosno bili nazočni ispitivanjima i poligrafskom testiranju provedenim 19. srpnja 2017., pri čemu sud napominje da i ova činjenica da je vjerodostojnost ovog dijela iskaza svjedoka VK, EK i ĆK potvrđena iskazima samih tužitelja, ukazuje da svjedoci VK, EK i ĆK o događajima od 19. srpnja 2017. sudu iskazuju istinito;
- da osim tužitelja, DK i FK niti jedan drugi službenik Centra Zadar nije selektiran za provođenje poligrafskog testiranja, što tužitelji tvrde, a tužena ne osporava;
spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
- da sukladno Pravilniku o poligrafskom ispitivanju klasa: 011-01/01-07/15, urbroj: 539- 01-0001/852-07-1 od 16. veljače 2007. (označen stupnjem tajnosti „TAJNO“) Sigurnosno- obavještajna agencija može pozvati zaposlenika na izvanredno poligrafsko ispitivanje ako postoje početne spoznaje koje između ostalog ukazuju na sumnju da se krše odredbe o zaštiti kvalificiranih podataka, da se poligrafsko ispitivanje provodi na temelju obrazloženog prijedloga/naloga, da se poligrafsko ispitivanje službenika ne može provesti ukoliko on s time nije suglasan te da se poligrafsko ispitivanje službenika ne može provesti ukoliko on uzima lijekove za smirenje, što tužena tvrdi, a tužitelji ne osporavaju te što osim toga kao nedvojbeno proizlazi i iz nesporne činjenice da je tužitelj ad.3 dobrovoljno pristupio poligrafskom testiranju, činjenice da je tužitelj ad.1 odbio poligrafsko ispitivanje ponajprije jer mu nije omogućen uvid u anonimnu predstavku, a jer ima pravo odbiti testiranje te iz činjenice da je tužitelj ad.2 na dan kada je pozvan na isto uzimao lijekove za smirenje (prema uputi liječnika) radi čega nije poligrafski ispitan, sve što proizlazi kako iz iskaza samih tužitelja tako i iz iskaza svjedoka VK (list spisa 319-321), EK (list spisa 288-290) i ĆK (list spisa 333-334), čije je iskaze sud kako je to već prethodno obrazloženo ocijenio istinitim;
- da su tužitelji upoznati sa sadržajem Pravilnika o poligrafskom testiranju klasa: 011- 01/01-07/15, urbroj: 539-01-0001/852-07-1 od 16. veljače 2007. (označen stupnjem tajnosti „TAJNO“), a što proizlazi već iz tužbenih navoda tužitelja ad.1 da je on 19. srpnja 2017. odbio poligrafsko ispitivanje temeljem Pravilnika o poligrafskom testiranju koji da jasno navodi da zaposlenik ima pravo odbiti testiranje odnosno da Sigurnosno-obavještajna agencija ne može prisiljavati na poligrafsko ispitivanje, tužitelja ad.2 da on nije pristupio poligrafskom testiranju budući je podvrgnut terapiji normabelom i tužitelja ad.3 da je on iako mu nije dan na uvid prijedlog/nalog o provođenju poligrafskog testiranja dobrovoljno pristupio istom, budući takvi navodi ukazuju da su tužitelji upoznati s odredbama označenog Pravilnika, a što se i ukazuje logičnim i životnim budući su isti na dan 19. srpnja odnosno 25. srpnja 2017. dugogodišnji službenici Sigurnosno-obavještajne agencije;
- da za provođenje poligrafskog testiranja nije bilo nužno da su nadležne ustrojstvene jedinice Sigurnosno-obavještajne agencije nedvojbeno utvrdile da je počinjeno kršenje odredbi o zaštiti klasificiranih podataka već je bilo dovoljno postojanje početne spoznaje koje ukazuju na sumnju da se krše odredbe o zaštiti klasificiranih podataka, a koje su početne spoznaje odnosno sumnja kod nadležnih ustrojstvenih jedinica Sigurnosno- obavještajne agencije nedvojbeno postojali, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka EK (list spisa 288-290) i VK (list spisa 319-321);
- da je tužitelj ad.2 u vrijeme 25. srpnja 2017. bolovao od Disordines somni non organici (F51) te je u terapiji uzimao normabel 5 mg zbog zdravstvenog stanja, što proizlazi osim iz iskaza tužitelja ad.2 i iz liječničke potvrde od 17. srpnja 2017. (list spisa 127);
- da tužitelj ad.1 nakon što je odbio poligrafsko ispitivanje od strane nadređenih službenika nije prisiljavan na poligrafsko ispitivanje, što tužena tvrdi, a tužitelji ne osporavaju te o čemu sudu iskazuje i svjedok EK (list spisa 288-290);
- da tužitelj ad.2 nakon što 25. srpnja 2017. nad njime nije provedeno poligrafsko ispitivanje zbog toga što je u terapiji uzimao lijek za smirenje, nije naknadno pozvan u neko drugo vrijeme pristupiti poligrafskom ispitivanju u svezi ove anonimne predstavke;
- da su tužitelj ad.1, tužitelj ad.2 i tužitelj ad.3 od početka tvrdili da oni nisu autori predmetne anonimne predstavke odnosno da su negirali svoju svezu s podnošenjem iste , isto što čine i u ovom sudskom postupku;
- da nakon završenog ispitivanja tužitelja ad.1 i ad.2 te ispitivanja i poligrafskog ispitivanja tužitelja ad.3, protiv tužitelja nisu pokrenuti nikakvi stegovni niti kazneni postupci zbog povrede službene ovlasti u svezi s predmetnom anonimnom predstavkom, što tužitelji tvrde, a tužena ne osporava te o čemu sudu iskazuju i svjedoci VK (list spisa 319- spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
321) i EK (list spisa 288-290), a i na što ukazuje izostanak ikakvih materijalnih dokaza na okolnost pokretanja takvih postupaka;
- da ovlašteni službenici Sigurnosno-obavještajne agencije nakon 19. srpnja odnosno 25. srpnja 2017. u svezi predmetne anonimne predstavke nisu provodili nikakva daljnja ispitivanja tužitelja, koja činjenica nije sporna;
- da tužitelji nisu jedini službenici Sigurnosno-obavještajne agencije nad kojima su djelatnici za to ovlaštene ustrojstvene jedinice od osnutka Sigurnosno-obavještajne agencije proveli poligrafsko ispitivanje, što tužena tvrdi, a tužitelji ne osporavaju, a koja se činjenica osim toga ukazuje kao logična i životna jer kao prvo, nema drugog razloga zbog kojeg bi (ukoliko takva ispitivanja ne provodi odnosno ukoliko poligrafsko ispitivanje nije uobičajena praksa postupanja unutar SOA-e) Sigurnosno-obavještajna agencija donijela Pravilnik o poligrafskom testiranju klasa: 011-01/01-07/15, urbroj: 539-01-0001/852-07-1 te kao drugo, jer iz iskaza svjedoka FK (list spisa 290-292) proizlazi da je on tijekom svoje službe bio jednom poligrafski ispitan (nesporno ne u svezi predmetne anonimne predstavke); iz iskaza svjedokinje IKN (list spisa 286-288) proizlazi da prilikom pristupanja službi oni moraju potpisati pristanak na podvrgavanje poligrafskom testiranju jer inače ne bi mogli postati zaposlenici Agencije te da postoji izvanredno i redovno poligrafsko testirane, izvanredno u određenim posebnim izvanrednim situacijama, a redovno da se provodi jako rijetko, a ona osobno da je bila podvrgnuta poligrafskom testiranju kada je pristupala službi prvi put i drugi put je trebala pristupiti u studenom 2019., ali nije pristupila jer je uzimala tablete za aritmiju; te konačno i iz logičnih, okolnosnih te i u ovom dijelu obzirom na slijed i iznesene detalje sasvim uvjerljivih iskaza svjedoka EK (list spisa 288-290) i ĆK (list spisa 333-334), čije je iskaze sud iz već gore obrazloženih razloga prihvatio kao istinite;
- te konačno, da se službenici Sektora za nadzor i zaštitu podataka i Sektora za unutarnju kontrolu 19. srpnja odnosno 25. srpnja prilikom ispitivanja tužitelja ad.1 i ad.2 te poligrafskog ispitivanja tužitelja ad.3 nisu ponašali neprimjereno, prijeteći da sastavljačima predstavke nije mjesto u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji te da takvi djelatnici trebaju dobiti otpust iz službe pri tome aludirajući na tužitelje, a koju činjenicu sud utvrđuje temeljem iskaza ĆK (list spisa 333-334) koji je sudu iskazao da je ovo poligrafsko ispitivanje bilo provedeno sukladno internom Pravilniku o poligrafskom ispitivanju i da nije bilo ništa napravljeno izvan odredbi tog Pravilnika; cijenjenog u svezi s iskazom svjedoka EK (list spisa 288-290) koji upitan da li su se prilikom razgovora s osobama selektiranim za poligrafsko testiranje djelatnici Sektora za nadzor ponašali neprijateljski i prijeteći odgovara da nisu, da je osobno bio nazočan tim ispitivanjima i da su se ponašali kolegijalno i profesionalno te dalje upitan da li je on tim osobama osobno prijetio odgovara da nije, nikome, končano upitan da li je ovo poligrafsko testiranje bilo provedeno s ciljem da bi se netko od tih ispitanika ustrašio odgovara da nije, da je to testiranje bilo provedeno s ciljem da se utvrdi je li netko od ispitanika autor anonimnih predstavki; te cijenjenog u svezi s iskazom svjedoka VK (list spisa 319-321) koji je iskazao da nitko od zaposlenika nije izrazio bilo kakvo negodovanje ili sumnju u rad unutarnje kontrole; ovo posebno kada sud takve svjedočke iskaze sagleda u svezi s iskazom svjedoka PI, koji je kao i tužitelji ispitan u svezi predmetne anonimne predstavke, ali koji iskazujući o provođenju ispitivanja i poligrafskih testiranja u svezi predmetne anonimne predstavke nije sudu iskazao da bi se osobe koje su provodile ispitivanje ponašale neprimjereno niti da su prijetile da sastavljačima predstavke nije mjesto u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, aludirajući pri tome na tužitelje; a uslijed kakvih prema ocjeni ovog suda objektivnih i vjerodostojnih svjedočkih iskaza sud iskaze tužitelja ad.1 (list spisa 369-373) koji iskazuje da je on tada bio „praktički indirektno optužen da sam autor sporne anonimne predstavke“ i „ton cijelog razgovora bio je da autorima predstavke nije mjesto u sustavu“, tužitelja ad.2 (list spisa 377- spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
382) koji iskazuje da je on u jednom trenutku pitao EK o čemu se radi na što mu je EK samo odgovorio „da osobama koje pišu predstavke nije mjesto u Centru“ te tužitelja ad.3 (list spisa 373-377) koji iskazuje da mu je EK u cijelom razgovoru govorio samo to kako autorima predstavke nije mjesto u sustavu, cijeni isključivo subjektivnim dojmom tužitelja odnosno njihovom subjektivnom interpretacijom i viđenjem događaja na dan 19. srpnja odnosno 25. srpnja 2017., ovo posebno i jer kada iskazuje o ispitivanju tužitelj ad.1 koristi riječi „ton razgovora“ te „praktički indirektno“, a što su sve jezične konstrukcije koje sud upućuju na zaključak da je ono što osoba dalje navodi njena subjektivna ocjena odnosno subjektivno tumačenje značenje koje ona pridaje tuđim riječima. Osim toga, niti jedan od tužitelja nije riječi/ponašanja službenika koji su ovih prigoda provodili ispitivanje odnosno poligrafsko ispitivanje u svom iskazu izričito opisao kao prijeteće i ponižavajuće.
8.3. Naime, VK (list spisa 319-321) iskazuje da on zadnjih 12 godina radi u Agenciji unutarnji nadzor i da mu je poznato da su se negdje u srpnju 2017. pojavile dvije anonimne predstavke protiv rukovoditelja Agencije u Zadru u kojima se te rukovoditelje prozivalo za određene nepravilnosti i nezakonitosti u radu, a s obzirom da su te predstavke sadržavale određene klasificirane podatke koji se ne smiju znati da su oni napravili analizu obje predstavke i utvrdili nedvojbeno da su autori tih predstavki zaposlenici Centra u Zadru, pojašnjavajući da je jedna od osnovnih zadaća sektora u kojem je tada radio temeljem čl. 23. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu bila upravo zaštita klasificiranih podataka, da su nakon ove izvršene analize oni došlo u Centar u Zadru i obavili određene razgovore sa zaposlenicima tog Centra, kakvu zadaću nikad ne obavlja samo jedan zaposlenik iz unutarnje kontrole tako da su i te prilike to obavili on i njegovi kolege ĆK i EK, da su obavili razgovor s tri djelatnika i to HK za što je iskazao da je to bio jedan obični razgovor u trajanju od nekih 10-ak minuta gdje su oni HK postavili nekoliko pitanja, on je negirao svoju povezanost s anonimnim predstavkama nakon čega su mu oni ponudili poligrafsko testiranje što je on prihvatio i rezultat je bio negativan, nakon toga su obavili razgovor s DK, to da je bio razgovor od 10 -ak minuta u kojem su mu postavili nekoliko osobnih pitanja, on je također negirao povezanost s predstavkama, ali nad njim nisu mogli provesti poligrafsko testiranje zbog određenih zdravstvenih problema, koliko se sjeća radilo se o hipertenziji odnosno problemima s krvnim tlakom, nakon toga su pristupili razgovoru s gosp. NK što da je bio isti razgovor kao s prethodnom dvojicom u istom trajanju, gosp. NK je također negirao povezanost sa predstavkama, a nakon što mu je ponuđeno poligrafsko testiranje isti da je na to pristao da bi nakon toga do njih došao poligrafski ispitivač i rekao da je NK izrazio određenu sumnju o jednom dijelu njihovog obrazloženja za poligrafskim ispitivanjem, koja da formulacija jest možda bila malo nespretno složena poradi čega su oni NK objasnili da ta formulacija nema sama po sebi neku pravnu težinu, a i da nije uobičajeno da oni posebno objašnjavaju potrebu ili obrazloženje za poligrafskim ispitivanjem, nakon čega je NK ponovno pristao podvrgnuti se poligrafskom ispitivanju, ali je onda zatražio uvid u predstavke, što mu oni nisu dopustili jer je dovoljno da se osobe s kojima razgovaraju očituju na njihova pitanja i navode pa kako to NK nisu dopustili on je odbio podvrgnuti se poligrafskom testiranju radi čega nad njim nisu proveli testiranje s obzirom da je za isto potreban vlastoručni pisani pristanak osobe koja se testira, da je tada bilo predviđeno obaviti razgovor sa još dva djelatnika i to IK i FK što da nije napravljeno zbog tog što su obojica bili na bolovanju ili nešto slično, dodajući da nitko od zaposlenika nije izrazio bilo kakvo negodovanje ili sumnju u rad unutarnje kontrole, a upitan da li se nakon tih njihovih radnji u Agenciji događalo bilo što što bi on mogao okarakterizirati kao uznemiravanje, mobing prema bilo kome odgovorio je da nije, da je cilj tog njihovog ispitivanja bio utvrditi autore predstavki, ali da dalje od sumnji nisu došli pa je na tom ostalo, spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
da nisu utvrdili tko su autori te da od djelatnika Agencije nitko nije imao nikakve posljedice. Na upit tko je vršio selekciju zaposlenika koji su ispitivani u svezi sačinjavanja anonimnih predstavki i na temelju čega je ta selekcija vršena svjedok je odgovorio da su selekciju vršili zaposlenici unutarnje kontrole koji imaju u bazi podatke svih zaposlenik, a nakon provedene analize obiju predstavki, informacija koje su u predstavkama navedene, a kojima su određene osobe imale pristup odnosno saznanja do kojih su došli analizom, dodajući da to djelatnici unutarnje kontrole rade na temelju zakona i pravilnika.
8.4. Svjedok EK (list spisa 288-290) iskazuje da je on zaposlenik Agencije 20 godina i da poznaje tužitelje, da su početkom srpnja 2017. zaprimili određeni podnesak koji je bio naslovljen kao kaznena prijava i drugi koji je bio naslovljen kao predstavka, a koji su se odnosili na načelnika Centra Zadra PK, na načelnicu Ureda AK te na napredovanje CK, on da je u vrijeme podnošenja tih predstavki bio na mjestu načelnika Odjela za poslove unutarnjeg nadzora i zaštite te da su po zaprimanju predstavki iste uzeli u rad, proveli određenu analizu, odgovarajuće provjere, obavili komunikaciju sa nekoliko djelatnika glede toga, a nakon čega su zaključili da su navodi iz tih predstavki neosnovani i neutemeljeni, povodom tih predstavki da je obavljena komunikacija sa PK i AK. Upitan tko je vršio selekciju zaposlenika koji su određeni za poligrafsko testiranje povodom tih predstavki, svjedok je odgovorio da su to vršili djelatnici ustrojstvene jedinice za nadzor i zaštitu podataka, konkretno on osobno, VK koji je tada bio načelnik Sektora za nadzor i zaštitu podataka te pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i nadzor VI, a osobe za poligrafsko testiranje su odabrane jer je temeljem napravljene analize zaključeno da su autori te predstavke jedan ili više aktivnih djelatnika Centra u Zadru, dodajući da je i temeljem podataka kojima su raspolagali od ranije jedan dio zaposlenika nezadovoljan međuljudskim odnosima i svojim statusom. 19. srpnja 2017. da su oni došli u Zadar na poligrafskog testiranja ki obavili komunikaciju sa HK, DK i EI, da je DK imao određenih zdravstvenih problema sa srcem zbog čega je poligrafski ispitivač tvrdio da je isti nepodesan za poligrafski test, da su svi oni negirali svoju povezanost s navedenim anonimnim predstavkama, da je bilo predviđeno tada obaviti poligrafsko testiranje i IK te FK koji su međutim tada bili na bolovanju pa je s IK obavljena komunikacija u Zagrebu 25. srpnja 2017., a s FK u siječnju 2017., od svih navedenih da je samo HK pristao na poligrafsko testiranje, da je NK načelno pristao, a onda kasnije izjavio da nije spreman podvrgnuti se poligrafskom testiranju, IK da je rekao da je narušenog zdravlja za testiranje, a FK da je imao nekih zdravstvenih problema radi kojih da je uzimao tablete pa je poligrafski ispitivač utvrdio da ni on nije podesan za testiranje. Upitan što je za navedene osobe bilo navedeno kao razlog za provođenje testiranja svjedok je iskazao da postoji podzakonski akt, mislim da se baš zove Pravilnik o poligrafskom testiranju, koji regulira samo poligrafsko testiranje te razloge odnosno uvjete pod kojima se testiranje može poduzeti, konkretno za ove osobe misli da je klasifikacija bila ugrožavanje sigurnosti djelatnika Agencije, sumnja na odavanje klasificiranih podataka, na upit da li je ovim osobama omogućio uvid u anonimnu predstavku prije poligrafskog testiranja, svjedok je odgovorio da nije, da su razmišljali u tom slučaju na način da ukoliko netko nije sudjelovao u pisanju anonimne predstavke onda nema razlog prethodno niti vršiti uvid u istu, a upitan da li je normalno da se osobi predoči optužnica ili akt ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba počinila neko kazneno djelo, svjedok je odgovorio da su to kriminalistički termini koje on ne bi dovodio s ovim u vezu jer da oni nisu nikog optuživali niti su tijelo koje to može činiti, dalje, navodeći da mu nije poznato da bi prema bilo kome bio pokrenut bilo kakav postupak u odnosu na te dvije anonimne predstavke. Svjedok je iskazivao i da su ove spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
anonimne predstavke podnesene Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost, Uskoku, Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog Sabora, a misli da je kasnije od njih i neko državno odvjetništvo tražilo očitovanje vezano za te predstavke. a upitan da li on inače sudjeluje u postupcima ovih poligrafskih testiranja svjedok je odgovorio da da, s tim da on sudjeluje u postupku ispitivanja, dakle, ne samo poligrafskog testiranja koje da provodi poligrafski ispitivač, oni da taj posao rade za sve Centre i Urede SOA na području RH i u samom sjedištu SOA-e, posebno nakon spajanja sigurnosnih agencija još od 2006. godine, pojašnjavajući da postoje periodična i izvanredna poligrafska testiranja, a u ovom slučaju da se radilo o izvanrednom poligrafskom testiranju. Iskazao je i da je on sam bio podložen takvom poligrafskom testiranju, na upit je li takvo testiranje ugodno ili nije odgovorivši da je osobno sam dva puta bio proveden poligrafskom testiranju, da nije to ugodno testiranje, ali da radi takav posao i da je dolaskom u Agenciju odnosno zapošljavanjem u Agenciji pristao i na takva testiranja, dalje iskazavši da je podvrgavanje poligrafskom testiranju na dobrovoljnoj bazi te da kako je na dobrovoljnoj bazi ne postoji sankcija za službenika SOA- e koji bi se odbio podvrgnuti poligrafskom testiranju.
8.5. Takvi su iskazi svjedoka EK i VK u cijelosti potvrđeni iskazom trećeg službenika koji je bio nazočan provođenju ispitivanja tužitelja ad.1 i ad.3 19. srpnja 2017., a koji službenik nije rukovodeće osoblje već službenik zadužen za tehnički dio provođenja poligrafskog ispitivanja, svjedoka ĆK (list spisa 333 -334) koji iskazuje logično, dosljedno te isključivo o onim okolnostima o kojima ima neposrednih saznanja, a što sve cijenjeno s time da sud ne nalazi niti jednog razloga poradi kojeg bi svjedok koji osobno nije zainteresiran za ishod ovog spora lažno iskazivao pred sudom i time ostvario biće kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora, dovodi do ocjene iskaza svjedoka ĆK istinitim. ĆK je tako iskazivao da on u Agenciji radi od 4. mjeseca 2008., a od 2010. na mjestu poligrafskog ispitivača, da je čuo da postoji određena anonimna predstavka vezano za neka napredovanja, osobno je nije vidio, a ta da je predstavka bila osnov za postupanje Odjela za unutarnji nadzor. Povodom toga je trebalo biti provedeno pet poligrafskih ispitivanja, a koliko se sjeća poligrafski je ispitan samo gosp. HK. Upitan je li to ispitivanje bilo provedeno na bilo koji način posebno ili drugačije u odnosu na poligrafska ispitivanja koja inače provodi odgovorio je da je to ispitivanje provedenog sukladno internom pravilniku o poligrafskom ispitivanju, da ništa nije bilo napravljeno izvan odredbi tog Pravilnika. Upitan je li to ispitivanje uobičajeno postupanje vezano za protuobavještajnu zaštitu SOA-e odgovorio je da je, uz napomenu da postoje tri vrste ispitivanja izvanredno, periodično i ispitivanje u slučaju prijema u Agenciju, sve regulirano ranije spomenutim internim pravilnikom o poligrafskom ispitivanju. Selekciju djelatnika koji su trebali biti poligrafski ispitani u svezi anonimne predstavke da su izvršili njegovi nadređeni, Načelnik odjela, načelnik sektora i pomoćnik ravnatelja, odnosno EK, VK i VI, a osobe koje su trebale biti poligrafski ispitane su HK, NK, IK, DK dok se pete ne može sjetiti, ali na upit je li to FK odgovara potvrdno. Upitan da li je osobama prije poligrafskog ispitivanja pokazao nalog za ispitivanje odgovorio je da nije, a upitan je li im to dužnost pokazati prije samo ispitivanja, odgovara da da ukoliko oni traže da im se taj nalog pokaže, ali budući da nije siguran da li u svezi navedenog u Pravilniku o poligrafskom ispitivanju piše "treba" ili "može". Tužitelj NK da je zatražio da mu se taj nalog pokaže pa mu je i pokazan, a upitan je li tužitelj NK tražio da mu se pokaže i popratna dokumentacija na temelju koje je nalog donesen, odgovara da je on to tražio, ali da mu on (svjedok) to nije mogao omogućiti jer ta dokumentacija nije bila kod njega. Poligrafsko ispitivanje da nije obvezno, to je ispitivanje na dobrovoljnoj bazi, a u Pravilniku da piše da ispitanik može u bilo kojem trenutku odustati od ispitivanja i onda je on kao ispitivač dužan to ispitivanje prekinuti. U nalogu za provođenje ovih konkretnih spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
poligrafskih ispitivanja da je bilo navedeno ustupanje kvalificiranih podataka i ugrožavanje sigurnosti djelatnika, a misli da se i navodila osnovana sumnja.
8.6. Zatim, svjedok PK (list spisa 292-296) iskazuje da je on 2017. od svojih nadređenih u Sektoru za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost pozvan na razgovor na kojem je upoznat s tim da su podnesene jedna anonimna predstavka i jedna kaznena prijava u kojima se njega osobno proziva te kolegicu AK i to zbog nekoliko stvari nezakonitog upravljanja Centrom, neracionalnim korištenja službenih poziva i navodno prikrivanja prometne nesreće kolegice AK, da su anonimna predstavka i kaznena prijava bili upućeni na više adresa, da su se on i kolegica AK očitovali EK i VK pisanim putem, prije čega da je bio razgovor također s EK i VK da je ubrzo utvrđeno da se radi o potpuno netočnim i neutemeljenim navodima iz te predstavke i kaznene prijave, a s obzirom da je u istima došlo do mogućeg odavanja kalcificiranih podataka kao i imena djelatnika agencije da se pristupilo utvrđenju skriptera tih pismena, u koju svrhu da je 19. srpnja 2017. od strane djelatnika protuobavještajne službe i unutarnje kontrole u Zadru obavljeno jedno ispitivanje koje je obuhvaćalo i poligrafsko testiranje određenih djelatnika, a prema njegovom saznanju nije utvrđeno autorstvo predstavki i kaznene prijave, iako su provedena ova ispitivanja i poligrafska testiranja nekolicine djelatnika. Nadalje, svjedokinja AK (list spisa 331) je iskazala da joj nije poznato ništa o anonimnoj predstavci koja bi se odnosila na određena napredovanja ili unaprjeđenja pojedinih djelatnika, međutim, da joj je poznato da je podnesena anonimna predstavka u odnosu na nju i to vezano za zlouporabu položaja i ovlasti, to da je bilo negdje kada je postala načelnica Ureda Knin, dakle, 2017. godinu, da je ona povodom te predstavke po proceduri bila u središnjici i u Zagrebu, isto kao i načelnik Centra Zadar, da nije podvrgnuta pol igrafskom ispitivanju, ali da su i ona i načelnik pristali na poligrafsko testiranje. Tuženik je iskazu ovog svjedoka prigovorio navodeći da su dijelovi njegova iskaza kontradiktorni pa da tako isti tvrdi da anonimna predstavka nema temelja odnosno da je neistinita, a potom da povlači rješenje o imenovanju osobe koje je problematizirano u toj predstavci, međutim, takav je prigovor neosnovan jer je svjedok jasno iskazao zbog čega on smatra da predmetna anonimna predstavka nema temelja. Naime, svjedok je sudu iskazivao da je napredovanje CK također bilo navedeno u anonimnoj predstavci, dalje u svezi imenovanja CK na novo mjesto iskazavši da je CK u lipnju 2017. bio koordinator u Centru, da ga je on (svjedok) osobno predložio za mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove, međutim, njegovo napredovanje da nije stupilo na snagu, s obzirom da je gosp. CK bio stegovno kažnjen možda 2015., dodajući da CK nikad nije uručeno rješenje o imenovanju i da je ono kasnije povučeno te da on nije niti stupio na tu dužnost, upitan po čemu je anonimna predstavka bila sporna odgovorivši po tome što je bila zlonamjerna, činjenično netočna i neutemeljena, a dalje upitan kako je to činjenično netočna ako je imenovanje CK povučeno pojasnivši da je netočna zato što je u toj predstavci bilo navedeno da je CK već imenovan iako još nije bio, a i jer je netočna u odnosu na ovu nepravilnost u vođenju centra što se spominjala, a i u odnosu na navodnu prometnu nesreću kolegice AK. Dakle, neovisno o tome što je uistinu bilo doneseno rješenje o imenovanju CK, svjedok smatra da su navodi anonimne predstavke izneseni u svezi s istim netočni i neutemeljeni jer da se u njoj tvrdilo da je on već imenovan, a njemu da u biti još nije bilo uručeno rješenje o imenovanju i isti da nikad nije stupio na funkciju budući je prije toga rješenje o imenovanju povučeno.
8.7. Konačno, svjedok FK (list spisa 290-292) iskazuje da mu je poznato da je podnesena jedna anonimna predstavka i to vezano za napredovanje jednog kolege koji se nije trebalo dogoditi i koje je naknadno ukinuto. Da je nakon tog napredovanja negdje spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
u lipnju ili srpnju kada je on bio na bolovanju stigla predstavka povodom koje je provedeno ispitivanje četiri djelatnika, ispitivanje da je provodio Odjel protuobavještajne zaštite, a naknadno kada se je vratio s bolovanja, u siječnju iduće godine i on bio podvrgnut ispitivanju u Zagrebu, to ispitivanje da obuhvaća usmeno ispitivanje gdje je on pitan je li autor te predstavke što je negirao, zatim da je bilo predviđeno i poligrafsko testiranje, ali kako je on u to vrijeme uzimao određene lijekove da nije mogao biti podvrgnut poligrafskom testiranju.
8.8. Temeljem gore iznesenih utvrđenja suda 1) da je provođenje poligrafskih testiranja službenika Sigurnosno-obavještajne agencije uobičajena praksa koju za to ovlaštene ustrojstvene jedinice Sigurnosno-obavještajne agencije provode prilikom zapošljavanja osobe u službu, a osim toga i u izvanrednim te redovnim (periodičkim) ispitivanjima, 2) da se poligrafsko ispitivanje provodi temeljem Pravilnika o poligrafskom testiranju sa sadržajem kojeg su upoznati svi službenici Agencije pa tako i ovdje tužitelji što znači da je provođenje poligrafskog ispitivanja utemeljeno na važećem podzakonskom aktu 3) da poligrafsko ispitivanje već samo po sebi, neovisno o tome što mu je povod, nije ugodno i kod osobe može prouzročiti stres, 4) da se službenik ne mora podvrgnuti poligrafskom ispitivanju tj. na njega ne može biti prisiljen jer se isto provodi na dobrovoljnoj bazi, 5) da je povod radi kojeg je 19. srpnja odnosno 25. srpnja 2017. provedeno ispitivanje odnosno poligrafsko ispitivanje tužitelja i još dvoje službenika ocjena nadležnih ustrojstvenih jedinica da su u anonimnoj predstavci određeni djelatnici Centra Zadar neovlašteno ustupili klasificirane podatke i time ugrozili rad Sigurnosno-obavještajne agencije, 6) da je 19. srpnja 2017. tužitelj ad.3 pristao na poligrafsko ispitivanje dok je tužitelj ad.1 odbio poligrafsko ispitivanje nakon čega na isto više nije pozivan niti je na isto prisiljen, a tužitelj ad.2 25. srpnja 2017. nije mogao biti podvrgnut poligrafskom ispitivanju zbog lijekova za smirenje (normabel) koji su mu bili ordinirani još prethodno 25. srpnja 2017., nakon čega više nije pozvan na poligrafsko ispitivanje i 7) da temeljem provedenih ispitivanja nadležne ustrojstvene jedinice Agencije nisu uspjele utvrditi tko su osobe koje su sastavile anonimnu predstavku i da prema tužiteljima u svezi ove anonimne predstavke nisu pokrenuti stegovni ili kazneni postupci ; a vodeći računa da je čl. 23. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 79/06, 105/06, dalje: ZSOSRH) propisano da je djelovanje SOA-e na području Republike Hrvatske usmjereno na sprječavanje aktivnosti ili radnji koje se poduzimaju radi ugrožavanja Ustavom utvrđenog poretka, ugrožavanja sigurnosti državnih tijela, građana i nacionalnih interesa putem, među ostalim, odavanja klasificiranih podataka od čelnika i zaposlenika državnih tijela, znanstvenih institucija i pravnih osoba s javnim ovlastima te je čl. 48. st. 4. ZSOSRH propisano da Sigurnosno-obavještajne agencije sudjeluju u protuobavještajnoj zaštiti i skrbe za sigurnost vlastitih djelatnika, objekata i predmeta te drugih štićenih osoba, objekata i predmeta; pa sve navedeno cijeneći kao prvo, u svezi tužbenih navoda tužitelja ad.2 da je kod njega već sam poziv u Sjedište tuženika u Zagrebu 25. srpnja 2017. s obvezom javljanja LK izazvao veliki strah i uznemirenost odnosno da je kod njega došlo do straha za njegovo radno mjesto, pri čemu su mu naročiti strah i uznemirenost izazvali navodi tužitelja ad.1 koji ga je obavijestio da opravdano smatra da djelatnici unutarnje kontrole nastoje iskonstruirati počinjenje kaznenog djela i posljedično kaznenu prijavu budući je u vlastitom obrazloženju prijedloga/naloga za poligrafsko ispitivanje pročitao da je razlog poligrafskog ispitivanja "osnovana sumnja za iznošenje klasificiranih podataka putem anonimne predstavke upućene Saborskom odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost i DORH- u" –iz kakvih tužbenih navoda prema ocjeni suda proizlazi da je ono što je primjerice kod tužitelja ad.2 izazvalo strah i uznemirenost u biti subjektivno mišljenje tužitelja ad.1 da djelatnici unutarnje kontrole nastoje iskonstruirati počinjenje kaznenog djela i posljedično kaznenu prijavu kao i već sama radnja pozivanja tužitelja ad.2 na ispitivanje, a koja radnja spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
nedvojbeno nema karakter protupravnosti pa da bi se mogla smatrati radnjom povrede ugleda, časti, dostojanstva i integriteta; kao drugo, u svezi iskaza svjedoka EK (list spisa 288-290) iz kojeg proizlazi da poligrafsko ispitivanje nije ugodno, ali da su službenici zapošljavanjem u Agenciji pristali i na takva testiranja, a koja je uostalom činjenica da podvrgavanje poligrafskom ispitivanju nije ugodno i stvara stres i općepoznata činjenica iz svakodnevnog života, a što u konkretnom slučaju znači da stres kojem su tužitelji bili izloženi zbog poziva/podvrgavanja poligrafskom testiranju nije stres koji je nastao kao posljedica protupravne radnje tužene, a što je nužno da bi na strani tužene (koja provodi poligrafsko ispitivanje) postojala odgovornost za štetu uzrokovanu tim stresom ; te kao treće, u svezi činjenice da u svojim iskazima tužitelji sudu u biti ne opisuju nikakve neprimjerene i prijeteće radnje/ponašanja/riječi osoba koje su ih 19. srpnja odnosno 25. srpnja 2017. ispitivale odnosno poligrafski ispitivale, osim navoda tužitelja ad.1 da je on tada bio „praktički indirektno optužen da sam autor sporne anonimne predstavke“ i „ton cijelog razgovora bio je da autorima predstavke nije mjesto u sustavu“, tužitelja ad.3 da je on u jednom trenutku pitao EK o čemu se radi na što mu je EK samo odgovorio „da osobama koje pišu predstavke nije mjesto u Centru“ te tužitelja ad.2 da mu je EK u cijelom razgovoru govorio samo to kako autorima predstavke nije mjesto u sustavu, međutim, koje je dijelove iskaza tužitelja sud ocijenio isključivo subjektivnim dojmom tužitelja te njihovom subjektivnom interpretacijom i viđenjem događaja na dan 19. srpnja odnosno 25. srpnja 2017. kako je to već prethodno obrazloženo; ovaj sud kao nedvojbeno utvrđuje da provođenje ispitivanja odnosno poligrafskog ispitivanja tužitelja dana 19. srpnja odnosno 25. srpnja 2017. te postupanja službenika Sigurnosno-obavještajne agencije koje su to ispitivanje odnosno poligrafsko ispitivanje provodili nisu radnje odnosno ponašanja kojima se psihički (moralno) zlostavlja i ponižava tužitelje s ciljem ugrožavanja njihova ugleda, časti, dostojanstva i integriteta. Sud ove radnje odnosno ponašanja nadređenih službenika ne cijeni neprijateljskim i neetičkim radnjama koje su poduzete u namjeri da se ugrozi ugled, čast, dostojanstvo i integritet tužitelja niti radnjama kojima bi tužitelji bili dovedeni u položaj u kojem su bespomoćni i ne mogu se obraniti (obzirom je nedvojbeno da je primjerice tužitelj ad.1 odbio poligrafsko ispitivanje dok tužitelj ad.2 nakon što prvotno nije bio sposoban za provođenje istog nije opetovano pozvan na ispitivanje), a što su sve obilježja koje radnje/ponašanja moraju imati da bi se mogle okarakterizirati kao mobing.
9. Nadalje, svi tužitelji kao jednu od radnji mobinga koji da je nad njima vršen od strane nadređenih službenika, navode postupanje ravnatelja Sigurnosno -obavještajne agencije UK na skupnom sastanku koji je 28. srpnja 2017. održan u Centru Zadar. Tako tužitelji tvrde da su 28. srpnja 2017. ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije UK i njegov tadašnji pomoćnik za operativne poslove NKN stigli u Centar Zadar te održali skupni sastanak sa svim djelatnicima Centra Zadar, a na kojem da je sastanku ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije UK održao uznemirujući i neprimjereni govor, navodeći kako ne bi nikada išao u rat s djelatnicima koji su napisali anonimnu predstavku jer bi mu oni pucali u leđa, da će djelatnicima koj i su napisali anonimnu predstavku omogućiti rad na poslovima smrzavanja i pakiranja ribe kod njegovog prijatelja sa zadarskog područja, kako oni koji smatraju da ima kriminala i nezakonitosti u Agenciji trebaju napustiti službu, kako će se osobno pobrinuti da autori predstavke snose konzekvence te niz drugih neprimjerenih i prijetećih izjava, a kojim da se govorom ravnatelj UK referirao u odnosu na tužitelje, što da je bilo jasno svim djelatnicima Centra Zadar obzirom na prethodno postupanje Sektora za nadzor i zaštitu podataka tuženika (provođenje poligrafskih testiranja). Tužena je osporila navode tužitelja da bi govor ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije UK na skupnom sastanku koji je spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
28. srpnja 2017. održan u Centru Zadar bio uznemirujući i neprimjereni te usmjeren na uznemiravanje tužitelja odnosno da bi ravnatelj prijetio tužiteljima.
9.1. O tome što se događalo na skupnom sastanku koji su ravnatelj Sigurnosno- obavještajne agencije UK i njegov tadašnji pomoćnik za operativne poslove NKN održali 28. srpnja 2017. u Centru Zadar, tužitelj ad.3 nije imao neposrednih saznanja. Naime, a kako to iskazuje u postupku, tužitelj ad.3 (list spisa 373 - 377) nije nazočio ovom sastanku i to jer je na dan 28. srpnja 2017. koristio od ranije odobreni godišnji odmor i stoga bio izočan s rada. Tako tužitelj ad.3 (list spisa 373-377) sudu iskazuje da je on koristio godišnji odmor kada je krajem srpnja dobio obavijest o održavanju sastanka s ravnateljem na što je zamolio da izostane s tog sastanka jer je na godišnjem pa da ne mora ponovno dolaziti s godišnjeg, što da mu je i omogućeno. Dalje tužitelj ad.3 (list spisa 373-377) o događajima na dan 28. srpnja 2017. iznosi samo ono što su mu ispričale kolege nakon što se vratio na posao nakon godišnjeg, a kakva posredna saznanja tužitelja ad.3, posebno obzirom se radi o saznanjima stečenim od osoba koje o održanom sastanku prenose svoje osobne dojmove i subjektivne ocjene o značenju riječi treće osobe (što proizlazi iz činjenice da tužitelj ad.3 sudu o ovom sastanku iskazuje da je po povratku na posao obaviješten da je bio održan jedan šokantan, prijeteći govor, dakle, treće osobe tužitelju ad.3 daju opis događaja kroz svoju subjektivnu prizmu viđenja događaja), nemaju jednaku dokaznu težinu kao što to imaju iskazi onih osoba koje su osobno bile nazočne ovom sastanku. Isto vrijedi i za svjedoka FK koji je sudu iskazao (list spisa 290-292) da je bila priča da je to bio izuzetno neugodan govor, da se spominjalo kako osobe koje su autori ove predstavke ne bi trebale raditi u Agenciji i da se oni koji su zaposleni u Agenciji takvim stvarima ne bave, a budući je svjedok upitan je li upoznat s govorom gospodina UK u Centru Zadar u srpnju 2017. iskazao prvenstveno to da je on tada bio na bolovanju i da nije bio nazočan tom govoru te da ne zna detalje govora.
9.2. Tužitelj ad.1 koji je osobno bio nazočan ovom sastanku je sudu iskazao (list spisa 369-373) da je 28. srpnja u Centar došao ravnatelj sa svojim pomoćnikom za operativne poslove DI te je održao sastanak u kongresnoj Sali odnosno držao govor predmet kojeg je bila isključivo ova anonimna predstavka, da je za vrijeme govora držao tu predstavku u ruci i mahao njome, a kako je on sjedio bliže mjestu gdje je ravnatelj da je vidio da je ta predstava išarana raznim bojama, kao kad se uči za ispit pa se podcrtavaju dijelovi, dodajući da je on uz već pretrpljeni strah koji je imao smatrao da je to šokantan govor s obzirom da je čelnik tijela aludirao na ekipu koja je poligrafski testirana, ravnatelj da nije nikog poimenično isticao, ali da nije niti govorio u jednini već u množini, a osim samog tona tog govora ravnatelj da je rekao kako autorima anonimne predstavke nije mjesto u sustavu, da je isticao kako ima jako dobru unutarnju kontrolu i da će se otkriti tko je autor predstavke te da će se s njima obračunati, a osim toga da je rekao kako on s autorima te predstavke ne bi išao u rat jer bi sigurno od njih dobio metak u leđa, zaključno iskazavši da je sam govor trajao manje od pola sata koliko se sjeća i da je ovo bio jedan prijeteći govor nakon kojeg je ravnatelj napustio njihov Centar. U bitnom identično tome, tužitelj ad.2 sudu iskazuje (list spisa 377-382) da je sastanak s ravnateljem UK održan u konferencijskoj Sali gdje je stol oblika slova T, na vrhu kojeg je sjedio ravnatelj UK, a oni ostali su bili za stolom, da je ravnatelj UK kratko pozdravio, a onda da je krenuo jedan žustri prijeteći razgovor prema njima, on da je bio na udaljenosti neka 3 metra od gospodina UK koji je imao neke papire koji su bili podcrtani, da je govorio kako autorima predstavke nije mjesto u sustavu, da on ima jake ljude u unutarnjoj kontroli koji će otkriti tko su autori , da ravnatelj UK nije poimenično nikog spominjao, ali s obzirom da je samo njih nekoliko bilo pozvano na ispitivanje odnosno poligrafsko testiranje onda da su nekako svi smatrali da se to na njih spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
odnosi. Ravnatelj UK da je na tom sastanku čak rekao kako neki piju tablete ne bi da su u ratu bili, što tužitelj ad.2 smatra da se očito odnosi na njega obzirom je on ranije EK spominjao da pije normabel. Ravnatelj UK da je rekao da SOA neće nikog ostaviti bez primanja, ali da će se on pobrinuti s obzirom da ima dosta prijatelja na području Zadra da će neki djelatnici SOA završiti na pakiranju ribe na hladnjačama, očito aludirajući na neka svoja poznanstva sa ljudima na ovom području. Isto tako da je ravnatelj UK rekao da je o tome pričao s tadašnjim premjerom i predsjednicom i da od njih ima podršku u tome pa čak i u ukidanju Centra Zadar, što da je nonsens jer da ravnatelj Centra nema takvu ovlast. Nakon takvog neprimjerenog i prijetećeg govora da je ravnatelj napustio Centar.
9.3. O njegovom postupanju (govoru) na skupnom sastanku održanom 28. srpnja 2017. sud nije mogao ispitati (tadašnjeg) ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije UK budući su tužitelji tijekom postupka odustali od prijedloga za saslušanje UK kao svjedoka u ovom postupku, međutim, na ovu su spornu okolnost saslušani kao svjedoci drugi zaposlenici Sigurnosno-obavještajne agencije koji su nazočili sastanku održanom 28. srpnja 2017.
9.4. Svjedok PK, načelnik Centra Zadar u vrijeme spornih događaja, je sudu iskazao (list spisa 292-296) da je bio pristupan posjeti ravnatelja Agencije Centru Zadar, da je to bilo u srpnju 2017., da su tada bili ravnatelj i njegov pomoćnik za operacije . Upitan da li se te prilike ravnatelj obraćao ijednom djelatniku osobno svjedok odgovara da nije , da se ravnatelj obraćao svim nazočnim djelatnicima, a upitan da li je prilikom tog govora bilo ikakvih prijetnji svjedok odgovara da apsolutno nije. Nadalje, svjedok CK, zaposlen u Agenciji od 2009. trenutno načelnik Odjela za sigurnosno -obavještajne poslove Centra Zadar, sudu iskazuje (list spisa 323) da je on bio nazočan sastanku na kojem je bio ravnatelj Agencije povodom predmetne predstavke, da su tada bili ravnatelj i njegov pomoćnik NKN, a upitan da li je na tom sastanku bilo izrečenih ikakvih prijetnji odgovara da nije. Svjedokinja AK, načelnica Ureda Knin od 2017. godine, je sudu iskazala (list spisa 331) da je sastanak održan općenito s cijelim kolektivnom, i ured Knin i Centar Zadar, da ga je održao ravnatelj, ali da se sada ne može sjetiti svih detalja. Upitana je li na tom sastanku bilo ikakvih prijetnji i poimenično spomenutih osoba vezanih za bilo kakvu prijetnju , svjedokinja AK, identično kao i svjedoci PK i CK, odgovara da nije, dalje na upit kakav je bio ton tog sastanka odgovorivši da je bio normalan, kao i na svakom sastanku. Svjedok NKN je iskazao (list spisa 333) da on u Agenciji radi 27 godina, trenutno na jednoj rukovodećoj funkciji unutar Agencije, da je čuo da je bila podnesena anonimna predstavka, konkretno da se radilo o određenom nezadovoljstvu unutar Ustrojstvene jedinice Centra Zadar i to na način da se predstavka odnosila na određene probleme vezano za funkcioniranje i komunikaciju između kolega, barem da je on to razumio na takav način, ali da nije imao uvid u predstavku i ne zna njen sadržaj . Upitan da li je ravnatelj Agencije bio u posjeti Zadru 2017. i održao sastanak, odgovara da ukoliko ga se pita za sastanak na kojem je on (svjedok) bio nazočan je njegov odgovor da, da misli da se radi o kraju srpnja 2017., da je to bio uobičajen sastanak, da je ravnatelj odlučio posjetiti Centar u Zadru, dodajući da je bilo nakon njegovog imenovanja za ravnatelja. Upitan da li je na tom sastanku bilo povišenih tonova ili prijetnji svjedok je odgovorio da su sadržaji i konkretne poruke na tom sastanku bile slične ili jednake on ima na sastanku ravnatelja u obilasku drugih Centara, pojašnjavajući da su poruke koje se na tim sastancima žele prenijeti opće i specifične za određeni Centar pa da ni na tom sastanku u Zadru te poruke nisu bile više različite niti su odudarale od ovih drugih. Upitan jesu li se na tom sastanku u govoru ravnatelja spominjale ikakve predstavke, svjedok je odgovorio da se to sad ne može sjetiti, a upitan kakav je bio ton tog govora (ravnatelja) je odgovorio da tu nema spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
ništa drugo za dodati osim ovog što je već ranije odgovorio, dodajući da se taj sastanak može nazvati i redovnim sastankom.
9.5. Svjedokinja IKN je sudu iskazala (list spisa 286 -288) da je možda nekih mjesec dana nakon te unutarnje kontrole u posjetu zaposlenicima došao ravnatelj sa svojim pomoćnikom za operativne poslove te je od strane ravnatelja rečeno da će dečki koji su autori te predstavke snositi za to sankcije, taj govor ravnatelja da je bio dosta oštar, šokantan, možda da je ona to tako doživjela jer je žena, ali uglavnom obzirom da su se u tom govoru spominjale sankcije, premještaji i slično, tako da je ona taj govor doživjela. Svjedokinja ZK, u SOA zaposlena od 2007. na mjestu operativnog analitičkog službenika u Odjelu za analitiku, je vezano za anonimnu predstavku iskazala (list spisa 321- 322) da je sve počelo 2017. dolaskom unutarnje kontrole kada je selektirano nekoliko njenih kolega i provedeno poligrafsko testiranje, a nakon čega je došao ravnatelj i razgovarao o predstavci, pojašnjavajući da se ona sjeća samo segmenata tog razgovora, ne svega, da je ravnatelj rekao da se pojavila anonimna predstavka, da je on došao pružiti podršku načelniku, da nije rekao na koga se sumnja, ona da nije bila selektira i ne zna što piše u predstavci, ali ravnatelj da je rekao da je u predstavci navedeno odnosno da se spominju nezakonitosti unutar Agencije. Upitana kakav je bio ton ravnatelja kada se on obraćao djelatnicima Centra ova svjedokinja odgovara u najmanju ruku neugodan, dalje na upit je li ona pretpostavljala na koga se odnosi taj govor odgovarajući da je, zato što je isti uslijedio nakon ovog dolaska unutarnje kontrole što je spominjala, konkretno navodeći da se po njenom mišljenju to odnosilo na NK, IK, HK, DK i FK. Svjedok JK, koji u Agenciji radi od prosinca 2015. i to na radnom mjestu operativnog službenika, je sudu iskazao (list spisa 322) da je povodom anonimne predstavke bio održan i sastanak na kojem je govorio ravnatelj, a nije siguran je li bio i nekakav njegov pomoćnik, (svjedok) da je u to vrijeme bio na godišnjem pa je bio pozvan baš iz Agencije da dođe na taj sastanak, ne sjeća se detalja što je na sastanku rečeno, ali zna da je govor bio dosta grub, oštar, po njegovom mišljenju da je bilo čak i neprimjerenih stvari, da se osjećala nelagoda, da se u tom govoru spominjala predstavka, međutim, on da je u to doba bio jako slabo informiran sa događajima u firmi tako da o detaljima baš ne bi mogao govoriti.
9.6. Svjedokinja ĐK, kod tuženika zaposlena od 1996. s tim da je od 2006. na mjestu voditeljice Odsjeka za analitiku i dokumentaristiku, je pak sudu iskazala (list spisa 332) da je bio održan jedan sastanak na kojem je došao ravnatelj, to da je bilo možda prije koju godinu ne zna točno, da su svi djelatnici bili nazočni jer ne dolazi ravnatelj baš često i na tom sastanku da se u svom govoru ravnatelj djelom referirao i na anonimne predstavke, ono što ona može reći kako je ona doživjela taj govor je da ravnatelj nije rekao ništa netočno, nije nikog prozivao imenom i prezimenom, spominjao je kako to nije prvi put da se pišu takve predstavke jer se isto događalo u vrijeme mandata ranijih načelnika, a tada je već bio četvrti načelnik u čije vrijeme su se podnosile takve anonimne predstavke s određenim nezadovoljstvima, pa je sam ravnatelj u govoru spomenuo kako je nemoguće da baš niti jedan načelnik u Zadru ne valja, da se u svakom mandatu pišu takve predstavke, da očito da nešto u Zadru nije u redu, ali da nema potrebe pisati anonimnu predstavku i to još na razne adrese već ako netko ima određene primjedbe, prigovore, da to jasno i kaže. Takve predstavke da je ravnatelj spomenuo da čine štetu firmi i da određenim ljudima očito nije mjesto u sustavu s čime se ona (svjedokinja) slaže, dodajući da kako je ona doživjela ravnateljev govor može reći da je ravnatelj bio energičniji u svom nastupu, ali i ona da bi sve potpisala što je on rekao, dodajući da se sjeća da je rekao da se domoljublje pokazuje predanim i profesionalnim radom i ona (svjedokinja) misli da nitko tko se tako ponaša, dakle spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
tko predano i profesionalno radi te tko se ne bavi pisanjem ovakvih predstavki ne može ni biti pogođen takvim ravnateljevim govorom. Iskazala je to da je ona shvatila da su neke od kolega nakon tog govora bili uznemireni, da su taj govor shvatili kao nekakvu prijetnju, ali ona (svjedokinja) ne zna zašto. Nadalje, svjedok KK, zaposlen u Agenciji zadnjih pet godina od čega zadnja četiri mjeseca na mjestu voditelja Odsjeka za operativne poslove (list spisa 333) je sudu iskazao da mu je poznato da je bila podnesena anonimna predstavka koja se odnosila na određena nezadovoljstva vezano za neka predavanja i unaprjeđenja, s tim u vezi da je bio održani sastanak na kojem je došao ravnatelj i na njemu govorio, ne zna da li je sastanak bio organiziran baš rad i toga, ali misli da je to bila jedna od glavnih tema, da se ne može sjetiti točno riječi koje je tada izgovorio ravnatelj, ali poruka da je bila da se uozbilje u radu, da profesionalno rade i obavljaju svoj posao. Upitan je li na tom sastanku ravnatelj uputio ikakve riječi prijetnje, svjedok KK je odgovorio da nije, da on nije stekao takav utisak, a upitan da li je ravnatelj na tom sastanku rekao da autorima predstavke nije mjesto u sustavu, svjedok je odgovorio da se ne može točno sjetiti, da ne zna. Konačno upitan je li govor ravnatelja na tom sastanku bio energičan ili u mirnom tonu, svjedok je odgovorio da je bio malo energičniji. Nadalje, svjedokinja HKN, koja u Agenciji radi od listopada 2011. i to na mjestu operativnog analitičkog službenika pri čemu je 2018. premještena na radno mjesto operativnog službenika je iskazala (list spisa 349 -352) da se sjeća da je krajem srpnja 2017. održan sastanak na kojem su bili nazočni UK i njegov pomoćnik NKN te većina djelatnika Centra Zadar i Ureda Knin dok nije bio nazočan HK koji je bio na godišnjem odmoru ni FK koji je bio na bolovanju. Upitana bi li taj govor UK odnosno bilo što u njegovom govoru ona okarakterizira kao neprimjereno ili uznemirujuće, svjedokinja je odgovorila da ne, dodajući da je za nju to bio odlučan govor osobe s autoritetom, a ravnatelj da jest osoba s autoritetom, dodajući da se govor odnosio na rad svih djelatnika Centra Zadar. Dalje upitana da li je tom prilikom bilo izrečenih prijetnji od strane ravnatelja, svjedokinja je odgovorila da nije, ono što je ravnatelj te prilike naglasio da su motivi kojima bi se morali voditi djelatnici Centra odnosno općenito Agencije domoljublje i profesionalnost, s čime da se ona slaže. Upitana da li je u govoru spominjana anonimna predstavka, svjedokinja odgovara da se ravnatelj u jednom dijelu referirao na postojanje te predstavke i to u smislu da su u istoj izneseni određeni falsificirani podaci što je protivno pravilima službe, a upitana je li se u tom govoru ravnatelj referirao na sudbinu autora predstavke odnosno osoba za koje je smatrao da su autori odgovara da nije, da se ne sjeća, dalje navodeći da se ne sjeća niti da je ravnatelj govorio da takvim osobama nema mjesta u sustavu. Svjedok FI (list spisa 354-356), koji 16 godina radi u Agenciji i to kao referent u potpori je iskazao da je bio održan jedan sastanak prije neke tri godine na kojem je bilo riječi o jednoj anonimnoj predstavci, da se ne sjeća je li bilo rečeno što je točno pisalo u toj predstavci, jedan dio tog sastanka da se odnosio baš na predstavku i sjeća se da je bilo rečeno kako nije u redu da predstavka kola izvan službe, ali da ne zna da bi u agenciji bilo poduzeto nešto prema bilo kome zbog te predstavke jer da nije na sastanku imenovano tko je sačinio predstavku. Upitan tko je bio prisutan tom sastanku svjedok odgovara svi djelatnici Centra osim ako je netko baš tada bio zbog nekog razloga odsutan, a dalje upitan je li na tom sastanku bilo ičeg neprimjerenog ili uznemiravajućeg od strane ravnatelja odgovara da nije, ali da je bilo rečeno ovo što je spomenuo da nije u redu da ta predstavka kola izvan službe. Dodatno upitan je li bilo izrečenih prijetnji na tom sastanku, svjedok je odgovorio da nije, na daljnje pitanje je li inače bilo takvih sastanaka koje su održavali ravnatelji Agencije odgovorivši da je u vremenu u kojem on radi bilo možda pet ili šest sastanaka s ravnateljima na kojima je bilo riječi da se moraju ponašati primjereno službi odnosno po kodeksu službe. spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
9.7. Iz citiranih iskaza tužitelja i svjedoka, za koje iskaze sud ne nalazi razloga poradi kojih ih ne bi prihvatio kao istinite usprkos činjenici da isti o govoru (tadašnjeg) ravnatelja Agencije UK na skupnom sastanku održanom 28. srpnja 2017. iskazuju međusobno različito budući ta različitost ne dovodi u pitanje istinitost ovog dijela njihovih iskaza i to jer je ovaj dio njihova iskaz u biti njihov subjektivni dojam govora (tadašnjeg) ravnatelja Agencije UK, a općepoznato je iz svakodnevnog života da kada osoba iskazuje o tome što određene riječi za nju znače (bi li ih okarakterizirala kao prijetnju/uznemirujućima/šokantnima/ neprimjerenima/uvredljivima/ponižavajućima) i o tonu govora to čini bitno definirano svojim trenutnim osobnim okolnostima, percepcijom svijeta oko sebe i dosadašnjim iskustvima; proizlazi da su različiti sudionici sastanka održanog 28. srpnja 2017. na različit način percipirali (doživjeli) te potom i različito interpretirali govor ravnatelja UK. Zaposlenici na rukovodećim mjestima PK i AK, koji su ujedno i osobe protiv kojih je podnesena anonimna predstavka te CK, osoba u svezi koje je podnesena anonimna predstavka kao i NKN, pomoćnik (tadašnjeg) ravnatelja Agencije UK koji je sastanku nazočio kao pratnja ravnatelja su sudu iskazali da se u svom govoru (tadašnji) ravnatelj nije obraćao pojedinim djelatnicima osobno, da nije bilo prijetnji i da je ton ravnatelja bio normalan, pri čemu je NKN dodao da se ovaj sastanak može nazvati redovnim sastankom na kojem se kao i na drugim sastancima koje održava ravnatelj Agencije žele prenijeti opće i specifične poruke. Svjedoci IKN, ZK i JK, zaposlenici na nerukovodećim radnim mjestima, su govor (tadašnjeg) ravnatelja UK okarakterizirali kao dosta oštar, šokantan, u kojem se spominju sankcije, premještaji i slično, s tonom koji je u najmanju ruku neugodan odnosno dosta grub, oštar, u kojem je po mišljenju svjedoka JK bilo čak i neprimjerenih stvari te koji se prema mišljenju IKN i ZK odnosio na one zaposlenike koji su prethodno bili selektirani od unutarnje kontrole za ispitivanje i provođenje poligrafskog testiranja. Sud ovdje smatra potrebnim istaknuti da je svjedokinja IKN koja je govor ravnatelja UK opisala kao „dosta oštar, šokantan“ izrijekom naglasila da je možda ona to tako doživjela jer je žena te da kada navodi da su se u tom govoru spominjale sankcije, premještaji i slično, ona govori o tome kako je ona taj govor doživjela. Suprotno tome, svjedoci ĐK, KK, HKN i FI, dio kojih je zaposlen na mjestima voditelja Odsjeka, a dio kojih je na nerukovodećim radnim mjestima, su govor (tadašnjeg) ravnatelja UK okarakterizirali kao energičniji, ali govor u kojem nije rekao ništa netočno, u kojem nije nikog prozivao imenom i prezimenom, govor u kojem nije prijetio. Posebno sud ovdje ističe da je svjedokinja ĐK iskazala da je ona shvatila da su neki od kolega nakon tog govora bili uznemireni i taj govor shvatili kao prijetnju, ali da ona ne zna zašto i da ona potpisuje svaku riječ ravnatelja da se domoljublje pokazuje predanim i profesionalnim radom; da je KK istaknuo da nije bilo prijetnji u govoru već da je poruka ravnatelja bila da se uozbilje u radu, da profesionalno rade i obavljaju svoj posao; da je HKN govor opisala kao odlučan govor osobe s autoritetom, dodajući da se govor odnosio na rad svih djelatnika Centra Zadar; te da je FI rekao da je govor ravnatelja bio odrešit, ali da nije bilo rečeno ničeg neprimjerenog ili uznemiravajućeg od strane ravnatelja. Cijeneći činjenicu da su različiti sudionici govor (tadašnjeg) ravnatelja Agencije UK održan na skupnom sastanku 28. srpnja 2017. doživjeli na bitno različit način pri čemu veći dio sudionika njegov govor nije našao prijetećim, uvredljivim, uznemirujućim niti neprimjerenim, u svezi sa činjenicom (o kojoj su svi svjedoci kao i tužitelj ad.1 i tužitelj ad.2 iskazivali identično) da ravnatelj na ovom sastanku nije poimenice prozivao pojedine zaposlenike (dakle niti tužitelje) i da se nije u svom govoru obraćao pojedinim zaposlenicima (dakle niti tužiteljima), pa sve navedeno cijeneći u svezi s činjenicom da je tužitelju ad.3 po njegovom traženju da spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
ne dolazi na ovaj sastanak (zbog korištenja godišnjeg odmora) omogućeno da ne dolazi na sastanak što prema ocjeni suda životno i logično ne bi bio slučaj da je održavanje ovog sastanka i govor (tadašnjeg) ravnatelja UK bilo poduzeto s ciljem psihičkog zlostavljanja i ponižavanja tužitelja tj. s namjerom ponižavanja i stvaranja neprijateljskog radnog okruženja (što su karakteristike mobinga) za tužitelje , sud radnju održavanja skupnog sastanka 28. srpnja 2017. i održani govor (tadašnjeg) ravnatelja UK ne cijeni radnjom psihičkog (moralnog) zlostavljanja i ponižavanja tužitelja od strane nadređenog službenika s ciljem ugrožavanja njihova ugleda, časti, dostojanstva i integriteta, usprkos činjenici da su tužitelji ad.1 i ad.2 osobno govor doživjeli prijetećim i neprimjerenim te uznemirujućim. Kako je to ranije sud istaknuo, svaka radnja koju određena osoba doživi kao uznemirujuću nužno objektivno ne predstavlja i radnju sustavnog psihičkog zlostavljanja i ponižavanja tj. mobing. Naime, mobing ili psihički teror na radnom mjestu karakterizira neprijateljska i neetička komunikacija koja je sustavno usmjerena od jednog pojedinca ili većeg broja njih prema, uglavnom, jednom pojedincu i koja se aktivnost odvija s visokom učestalošću (statistička definicija: barem jednom tjedno) i u duljem razdoblju (statistička definicija: najmanje šest mjeseci). Govor (tadašnjeg) ravnatelja Agencije na jednom skupnom sastanku održanom 28. srpnja 2017. na koji su bili pozvani svi zaposlenici Centra Zadar i Ureda Knin pri čemu je jednom od tužitelja omogućen izostanak sa sastanka te na kojem niti jedan od tužitelja nije osobno prozvan pred kolektivom niti je komunikacija ravnatelja bila usmjerena na ponižavanje tužitelja u namjeri da se ugrozi njihov ugled, čast, dostojanstvo i integritet, prema ocjeni suda se ne može smatrati sustavnim šikaniranjem ili zlonamjernim ponašanjem prema tužiteljima s ciljem eliminacije tužitelja s radnog mjesta (mobingom). Poradi navedenog, postojeća sudska praksa samo radnje poput prozivanja radnika na sastanku kurvom (Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R- 3619/2021 od 27. rujna 2022.), vrijeđanje i vikanje na radnika pred kupcima (presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-383/2019 od 5. rujna 2019.), grubo vrijeđanje radnika na sastanku uprave društva riječima „stari gad i budaletina“ (presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-721/2019 od 14. studenog 2019.) te prijetnje i vrijeđanja, omalovažavanja, unošenje u lice uz galamu i učestale psovke kroz period od tri godine „konju glupi“, „idioti“ i „peder“ (Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-418/2019 od 23. rujna 2020.), dakle, radnje u kojima se radnik obraća osobno i izravno drugom radniku, riječima i tonom koji po svojoj naravi predstavljaju psovku i uvredu te kontinuirano kroz dulji vremenski period, zlonamjerno i upravo s ciljem ponižavanja drugog radnika smatra mobingom dok sud u govoru i postupanju (tadašnjeg) ravnatelja Agencije UK **.**.2017. nije našao ništa niti približno slično tome.
9.8. Sud pri tome smatra potrebnim posebno skrenuti pažnju na to da se mobing ne može poistovjetiti sa zakonskim izrazom uznemiravanje pa tim više, radnja koju pojedini radnik doživi uznemiravajućom automatski ne znači da se radi o mobingu. Naime, mobing nije pravni pojam i nije reguliran niti ZoR niti kojim drugim u Republici Hrvatskoj važećim propisom poradi čega se sudska zaštita od mobinga kao psihofizičkog terora na radnom mjestu pruža na specifičan način, povezivanjem odredbi ZoR i ZOO. S druge strane, uznemiravanje jest pravni pojam koji definira Zakon o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ 85/08, 112/12, dalje: ZSD) te se zaštita od uznemiravanja na radu pruža temeljem odredbi ZoR i ZSD. Kako će pri tome sukladno ZSD uznemiravanje postojati samo u onom slučaju kada je učinjeno po nekoj od osnova po kojima je ZSD diskriminacija zabranjena, a tužitelji u ovom postupku niti tvrde niti dokazuju da se ponašanje koje opisuju u tužbi prema njima poduzeto zbog neke od tih osnova, to u ovom slučaju ne postoji uznemiravanje tužitelja na radu u smislu odredbi ZSD pa da bi im tužitelji naknadu štete koju potražuju eventualno ostvarivali po toj osnovi.
spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
10. Kako je sud to već prethodno istaknuo, mobing (prema u sudskoj praksi prihvaćenom standardu) je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Ako se mobing ne pojavljuje u obliku koji se može podvesti pod uznemiravanje odnosno diskriminaciju u smislu odredbi ZSD, radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava, a šteta može biti imovinska i neimovinska. Pri tome je za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Dakle, uz postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu - subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, šteta i uzročno-posljedična veza, uvijek je (nužna) pretpostavka odgovornosti za štetu i protupravna štetna radnja štetnika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama broj Rev-2068/2018 od 25. rujna 2024., broj Rev-286/2020 od 4. travnja 2023. i odluci Revr-729/2017 od 11. lipnja 2017.). Drugim riječima, ukoliko nema protupravne radnje štetnika, nema odgovornosti za štetu.
10.1. Tužitelj ad.1 tvrdi da je mobing nad njime vršen time što su 12. lipnja 2018. po nalogu ravnatelja tuženika, u Centar Zadar došli aktualni pomoćnik ravnatelja za operativne poslove BK i pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost VK koji su zajedno sa načelnikom Centra Zadar PK tužitelja pozvali na individualni razgovor u kojem su mu priopćili da će u slijedećih deset dana biti premješten na neodređeno radno mjesto izvan Centra Zadar, sugerirajući da se radi o premještaju u drugu državnu instituciju po potrebi službe, a uznemiravajuće postupanje tuženika prema tužitelju ad.1 da se nastavlja i u dijelu ocjenjivanja tužitelja na način da načelnik Centra tuženika Zadar tužitelja za razdoblje od 01. rujna 2018. do 30. lipnja 2018. ocjenjuje najnižom prolaznom ocjenom (-2) u rubrici osobnog ponašanja koji se odnose na ponašanje u službi, odnos sa kolegama i nadređenima itd., iako je do te ocjene tužitelj uvijek bio ocijenjen sa vrlo dobrim te je isti uzoran službenik tuženika sa vrlo korektnim odnosom prema službi te kolegama i nadređenima do perioda koji se spominje u tužbi, a kakvo da se ocjenjivanje posljedično reflektiralo i na konačnu godišnju ocjenu tužitelja za 2018. godine zbog čega da je tužitelj sastavio prigovor, a budući da je prilikom polugodišnjeg i konačnog godišnjeg ocjenjivanja tužitelja ad.1 za 2018. godinu načelnik Centra Zadar prekršio Pravilnik o ocjenjivanju na štetu tužitelja. Iz dokaza koje je sud izveo u tijeku ovog postupka i to konkretno rješenja Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110- 06/19-01/28, ur.broj: 539-017011/2009-19-4 od 10. srpnja 2019. (list spisa 63-67) proizlazi da je tužitelj ad.1, službena osoba Sigurnosno-obavještajne agencije na radnom mjestu pod rednim brojem 514 Operativni službenik - koordinator u Odsjeku za operativne poslove, Centar SOA-e Zadar – nerukovodećem radnom mjestu službene osobe visoke stručne spreme trajno premješten po potrebni službe s danom 15. srpnja 2019. u Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinsku upravu, Područni carinski ured Split, Carinski ured Zadar, u istom mjestu rada u Zadru na radno mjesto za koje je propisana ista stručna sprema. Uistinu je tako Sigurnosno-obavještajna agencija donijela odluku koju su u razgovoru s tužiteljem ad.1 12. lipnja 2018. tužitelju ad.1 najavili nadređeni službenici BK, VK i načelnik Centra Zadar PK. Međutim, neovisno o navodima tužitelja ad.1 da su mu označene osobe u ovom razgovoru izdale usmeno upozorenje i prijetnju da ravnateljstvo tuženika više neće tolerirati nikakve predstavke te da je odlučeno da će dati izvanredan otkaz o radu svakome tko se radi ovog problema obrati spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
bilo kome izvan SOA-e (što navedene osobe u svojim svjedočkim iskazima negiraju pa se ovdje radi o riječi tužitelja protiv riječi tri druge osobe nazočne ovom sastanku , a u svezi čega u postupku nije niti sporno da tuženik tužitelju ad.1 nije dao izvanredni otkaz, usprkos činjenici što je isti ovom tužbom zatražio sudsku zaštitu), sud je daljnjom ocjenom izvedenih dokaza kao nedvojbeno utvrdio da donošenje rješenja Republike Hrvatske, Sigurnosno- obavještajne agencije klasa: 110-06/19-01/28, ur.broj: 539-017011/2009-19-4 od 10. srpnja 2019. (list spisa 63-67) kojim je tužitelj ad.1 trajno premješten po potrebni službe u Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinsku upravu, Područni carinski ured Split, Carinski ured Zadar, nije bilo protupravno, dakle, da ova radnja tuženika nema element protupravnosti, a poradi čega nema niti odgovornosti na strani tuženika za štetu koja bi eventualno tužitelju ad.2 nastala kao posljedica donošenja ovog rješenja . Naime, iz tužbe NK Upravnom sudu u Splitu od 1. kolovoza 2019. (list spisa 58 -62) proizlazi da je tužitelj ad.1 Upravnom sudu u Splitu 1. kolovoza 2019. podnio tužbu radi poništenja označenog rješenja o premještaju od 10. srpnja 2019. (list spisa 63-67) te da je odlučujući o tužbi tužitelja ad.1 Upravni sud u Splitu presudom poslovni broj UsIrs-109/19-12 od 16. ožujka 2020. odbio tužbeni zahtjev ovdje tužitelja ad.1 za poništenje rješenja Klasa: 110- 06/19-01/28, ur.broj: 539-017011/2009-19-4 od 10. srpnja 2019., pri čemu dalje iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3773/20-2 od 13. siječnja 2021. (list spisa 383-385) proizlazi i to da je žalbeni sud potvrdio takvu presudu prvostupanjskog suda, žalbu ovdje tužitelja ad.1 protiv prvostupanjske presude odbivši kao neosnovanu. Kako je dakle donesena odluka tuženika o trajnom premještaju tužitelja ad.1 u Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinsku upravu, Područni carinski ured Split, Carinski ured Zadar od strane nadležnog suda ocijenjena zakonitom i dopuštenom, donošenje takve odluke nije protupravno, a kako sud donošenje ove odluke o trajnom premještaju tužitelja obzirom je istom tužitelj ad.1 sa rukovodećeg radnog mjesta sa visokom stručnom spremom po potrebni službe premješten u isto mjesto rada na radno mjesto za koje je propisana ista stručna sprema, ne cijeni niti radnjom psihičkog uznemiravanja i ponižavanja koje je za cilj imalo povrijediti ugled, čast, dostojanstvo i integritet tužitelja ad.1 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odluci broj Revr-342/2015 od 4. studenog 2015. kao mobing cijeni, uz niz drugih radnji, radnju premještaja tužiteljice, ali na niže radno mjesto dajući shvaćanje da je takav premještaj bio poniženje za tužiteljicu jer se radilo o poslovima za koje je bila potrebna niža stručna sprema nego što tužiteljica ima), tužena ne može odgovarati za štetu koja bi eventualno nastala tužitelju ad.1 kao posljedica donošenja ove odluke o premještaju. Identično je i sa radnjom ocjenjivanja tužitelj ad.1 od strane nadređenog službenika za period 2018. godine, a budući sud nije utvrdio ni da je ta radnja tužene protupravna. Naime, iz rješenja Odbora za državnu službu klasa: UP/II-112- 07/19-01/324, urbroj: 566-01/18-23-2 od 25. rujna 2023. (list spisa 510-515) proizlazi da je rješenjem Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/1-19/1, urbroj: 539-017012/1668-19-4 od 25. veljače 2019. tužitelj ad.1, službena osoba Sigurnosno-obavještajne agencije, ocjenjen za 2018. godinu ocjenom „uspješan“; da je tužitelj ad.1 protiv tog rješenja podnio žalbu, međutim, da je tu žalbu tužitelja ad.1 Odbor za državnu službu kao nadležno tijelo odbilo kao neosnovanu, u postupku provedenom po žalbi utvrdivši da žalitelj (ovdje tužitelj ad.1) nije dokazao da je u ocjenjivanom razdoblju (2018. godini) kvaliteta njegova rada iznad očekivane razine, a poradi čega da je ispravno tužitelja ad.1 nadređeni službenik ocijenio ocjenom „uspješan“ što je ocjena za državnog službenika koji pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilnima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive. Dakle, nadležno je državno tijelo ocjenjivanje tužitelja ad.1 za period 2018. godine ocjenom „uspješan“ ocijenilo valjanim i zakonitim dok ovaj sud nije spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
nadležan za preispitivanje pravilnost i zakonitost takve odluke drugostupanjskog tijela već mora prihvatiti takvu končanu odluku nadležnog tijela i slijedom navedene utvrditi da ova radnja tužene nema karakter protupravnosti pa da bi tužena odgovarala za eventualnu štetu koja je tužitelju nastala kao posljedica ocjenjivanja tužitelja ad.1 za period 2018. godine ocjenom „uspješan“. Posebno je ovdje za istaknuti i to da je kod ocjenjivanja rada državnih službenika na poslodavcu primarni subjektivni teret dokazivanja da je službenik svoje dužnosti obavljao ispod standardne razine dok je na službeniku primarni subjektivni teret dokazivanja da je zaslužio ocjenu višu od standardne, a što se naročito odnosi na slučaj kad je poslodavac utvrdio da je radna izvedba službenika očekivane razine koja podrazumijeva ocjenu „uspješan“, a službenik smatra da je njegova radna izvedba iznad standarda, u stupnju „primjeran“ ili najviše kvalitete „izuzetan“ (tako i Upravni sud u Rijeci u presudi poslovni broj UsI-1092/16-11 od 27. travnja 2017.). Tužitelj ad.1 u postupku koji je zakonskim propisima važećim u vrijeme donošenja odluke o ocjenjivanju tužitelja ad.1 za 2018. godinu predviđen za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti dane mu ocjene (upravni postupak) nije dokazao da je zaslužio ocjenu višu od standardne ocjene „uspješan“ dok iz dokaza izvedenih u ovom postupku ne proizlazi da je nakon zaprimanja rješenja Odbora za državnu službu klasa: UP/II-112-07/19-01/324, urbroj: 566-01/18-23-2 od 25. rujna 2023. (list spisa 510-515) u svezi ocjene za 2018. godinu pokrenuo upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.
10.2. Tužitelj ad.2 tvrdi da je mobing nad njime vršen time što su 12. lipnja 2018. po nalogu ravnatelja tuženika, u Centar Zadar došli aktualni pomoćnik ravnatelja za operativne poslove BK i pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost VK koji su zajedno sa načelnikom Centra Zadar PK tužitelja pozvali na individualni razgovor u kojem su mu priopćili da će ga se s 01. srpnja 2018. premjestiti na rad u Ured Šibenik uz obrazloženje da „on sam sebe više ne vidi u Centru Zadar", a uznemiravajuće postupanje tuženika prema tužitelju ad.2 da se nastavlja time što je tužitelj ad.2 s danom 01. kolovoza 2018. nezakonitim rješenjem tuženika Klasa: 110 -02/18-01/88, Urbroj: 539-017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018. premješten sa radnog mjesta voditelja odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost na radno mjesto operativnog službenika u Ured Šibenik. Iz dokaza koje je sud izveo u tijeku ovog postupka i to konkretno iz rješenja Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-02/18-01/88, ur.broj:
539-017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018. (list spisa 133-137) proizlazi da se tužitelj ad.2 službena osoba Sigurnosno-obavještajne agencije raspoređena u Centru Zadar na radnom mjestu Voditelj odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost pod rednim brojem 516 s mjestom rada u Zadru – radnom mjestu službene osobe visoke stručne spreme privremeno premješta po potrebi Službe s danom 1. kolovoza 2018. u Centar Split, Ured Šibenik na slobodno radno mjesto istog stupnja složenosti poslova Operativni službenik pod rednim brojem 398 s mjestom rada u Šibeniku za koji je propisana ista stručna sprema. Uistinu je dakle Sigurnosno-obavještajna agencija donijela odluku koju su u razgovoru s tužiteljem ad.2 12. lipnja 2018. tužitelju ad.2 najavili nadređeni službenici BK, VK i načelnik Centra Zadar PK. Međutim, neovisno o navodima tužitelja ad.2 da su mu označene osobe u ovom razgovoru izdale usmeno upozorenje i prijetnju da ravnateljstvo tuženika više neće tolerirati nikakve predstavke te da je odlučeno da će dati izvanredan otkaz o radu svakome tko se radi ovog problema obrati bilo kome izvan SOA-e (što navedene osobe u svojem svjedočkom iskazu negiraju pa se ovdje radi o riječi tužitelja protiv riječi tri druge osobe nazočne ovom sastanku, a osim čega u postupku nije niti sporno da tuženik tužitelju ad.2 nije dao izvanredni otkaz, usprkos činjenici što je isti ovom tužbom zatražio sudsku zaštitu), sud je daljnjom ocjenom izvedenih dokaza kao nedvojbeno utvrdio da donošenje rješenja Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110- spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
02/18-01/88, urbroj: 539-017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018. (list spisa 133-137) kojim se tužitelj ad.2 privremeno premješta u Centar Split, Ured Šibenik na slobodno radno mjesto istog stupnja složenosti poslova Operativni službenik za koje je potrebna ista stručna sprema, nije protupravno, dakle, da ova radnja tuženika nema element protupravnosti, a poradi čega ne može niti postojati odgovornost na strani tužene za štetu koja bi eventualno tužitelju ad.2 nastala kao posljedica donošenja ovog rješenja. Naime, iz tužbe IK podnesene Upravom sudu od 20. kolovoza 2018. (list spisa 130-132) i presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-136/18-10 od 28. siječnja 2019. (list spisa 44-54, 145-150) sud je dalje utvrdio i to da je ovdje tužitelj ad.2 prot iv označenog rješenja o privremenom premještaju od 23. srpnja 2018. (list spisa 133-137) Upravnom sudu podnio tužbu radi poništavanja označenog rješenja, odlučujući o kojoj je tužbi Upravnog suda u Splitu presudom poslovni broj UsIrs-136/18-10 od 28. siječnja 2019. odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije Klasa: 110-02/18-01/88, Urbroj: 539- 017011/2009-18-3 od 23. srpnja 2018., utvrdivši da je osporavano rješenje tuženika o privremenom premještaju tužitelja doneseno primjenom slobodne ocjene čelnika tuženika na temelju čl. 94. toč. st. 1. i st. 2. i čl. 95. st. 1. Zakona o sigurnosno – obavještajnom sustavu Republike Hrvatske u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana zakonito te da nisu ostvareni razlozi ništavosti rješenja. Takva je odluku prvostupanjskog suda povodom žalbe ovdje tužitelja ad.2 potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2786/19-2 od 11. ožujka 2020. (list spisa 442-446). Kako je dakle donesena odluka tuženika o privremenom premještaju tužitelja ad.2 u Centar Split, Ured Šibenik na slobodno radno mjesto istog stupnja složenosti poslova Operativni službenik od strane nadležnog suda ocijenjena zakonitom i dopuštenom pa zbog tog razloga navedena odluka nije protupravna; a sud ovu radnju premještaja tužitelja na radno mjesto istog stupnja složenosti poslova za koje je propisana ista stručna sprema i to samo privremeno, kao posebno relevantan pri tome cijeneći onaj dio iskaza tužitelja ad.2 (list spisa 377-382) da se je on po povratku s porodiljnog 4. kolovoza 2020. vratio u Centar (Zadar) nastaviti posao voditelja odsjeka gdje je praktički sam u odsjeku, ne cijeni radnjom psihičkog uznemiravanja i ponižavanja koje za cilj ima povrijediti ugled, čast, dostojanstvo i integritet tužitelja ad.2 ; sve poradi čega tužena ne može odgovarati za štetu koja bi eventualno nastala tužitelju ad.2 kao posljedica donošenja označene odluke o premještaju. Za istaknuti je ovdje da Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odluci broj Revr-342/2015 od 4. studenog 2015. kao mobing cijeni, uz niz drugih radnji, radnju premještaja tužiteljice, ali na niže radno mjesto budući je takav premještaj bio poniženje za tužiteljicu jer se radilo o poslovima za koje je bila potrebna niža stručna sprema nego što je tužiteljica imala dok je u ovom slučaju tužitelj ad.2 premješten na radno mjesto istog stupnja složenosti poslova za koje je p ropisana ista stručna sprema i to samo privremeno. Navod tužitelja ad.2 da je donošenje rješenja o njegovom privremenom premještaju u Ured Šibenik "odmazda" tuženika prema tužitelju ad.2 budući je isti od strane rukovodstva tuženika smatran jednim od autora spomenute predstavke, prema ocjeni ovog suda nije nedvojbeno dokazan. Naime, osim tužitelja, navedenu činjenicu nedvojbeno ne potvrđuje iskaz niti jednog od saslušanih svjedoka, a sud i ocjenom činjenice da su premještaji unutar državne službe prvenstveni način popunjavanja radnih mjesta u državnoj službi (kako to propisuje Zakon o državnim službenicima) u svezi s općepoznatom činjenicom da su na razini Republike Hrvatske premještaji državnih službenika zbog potreba službe uobičajena praksa, vodeći pri tome računa o činjenici da je tužitelj ad.2 samo privremeno premješten u Ured Šibenik, dakle, da se ne radi o trajnom premještaju, sud ne cijeni uvjerljivim navod tužitelja da njegov privremeni premještaj u Ured Šibenik ima karakter „odmazde“ već se logičnim i životnim ukazuje to da je donošenje odluke o privremenom premještaju tužitelja ad.2 služilo upravo privremenim potrebama Ureda Šibenik za radom operativnog službenika, a na koji zaključak ukazuje i činjenica da nakon spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
što je tužitelj ad.2 počeo s korištenjem rodiljnog dopusta u Ured Šibenik (u periodu od 16. kolovoza 2018. do 14. listopada 2018. te od 15. listopada 2018. do 4. kolovoza 2020.). Činjenica koja bi upućivala na zaključak da je ovaj privremeni premještaj tužitelja ad.2 „odmazda“ tuženika prema njemu jest primjerice činjenica da tužena u odnosu na niti jednog drugog službenika u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji u Republici Hrvatskoj u periodu 2017., 2018. i 2019. godine nije donijela odluku o privremenom ili trajnom premještaju, osim u odnosu na osobe koje su dovedene u svezi s predmetnom anonimnom predstavkom (među kojima su tužitelji) budući bi takva činjenica upućivala na zaključak da se premještaju samo oni službenici koji su dovedeni u svezu s predmetnom anonimnom predstavkom, međutim, takvu činjenicu tužitelji niti iznose niti za potrebe dokazivanja iste predlažu (adekvatne) dokaze. Štoviše, tužitelji tijekom ovog postupka tvrde da je tužena (neopravdano) za podnošenje anonimne predstavke osumnjičila tuži telje, UI i DK, dalje tvrdeći da je ta sumnja rezultirala umirovljenjem tužitelja ad.3, premještajem tužitelja ad.2 u Centar Šibenik i službenika UI u Centar Gospić te najavom premještaj tužitelja ad.1, a iz kakvih navoda prema ocjeni ovog suda također proizlazi zaključak da prestanak službe tužitelja ad.3 te premještaji tužitelja ad.1 i ad.2 ne predstavljaju „odmazdu“ tužene službenicima koje ista sumnjiči za podnošenje anonimne predstavke, ovo jer bi u tom slučaju logično i životno „odmazda“ u vidu umirovljenja odnosno premještaja bila poduzeta prema svim službenicima osumnjičenim za podnošenje anonimne predstavke što nije, a ne samo prema dijelu istih.
10.3. Konačno, tužitelj ad.3 tvrdi da je da je mobing nad njime vršen time što su 12. lipnja 2018. po nalogu ravnatelja tuženika, samo pet dana nakon redovnog godišnjeg nadzora UVNS-a, u Centar Zadar došli aktualni pomoćnik ravnatelja za operativne poslove BK i pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost VK koji su u prisustvu načelnika Centra Zadar PK tužitelja pozvali na individualni razgovor u kojem su mu priopćili da su donijeli odluku da ga se smjenjuje s radnog mjesta načelnika Odjela za sigurnosno-obavještajne poslove na radno mjesto koordinatora u Centru uz jedno i jedino obrazloženje da se predugo zadržao na tom radnom mjestu premda je na isto imenovan 01. svibnja 2013. na što da je tužitelj ad.3 odgovorio da smatra da je dobro odrađivao posao jer je ocjenjivan najvišim ocjenama bez stegovne odgovornosti te da ukoliko isti tako smatraju, da sukladno proceduri donesu rješenje za koje smatraju da je potrebno, na što mu je rečeno da će rješenje biti doneseno sa danom 01. srpnja 2018., međutim, istog dana da je iza 15,00 sati načelnik Centra Zadar pozvao tužitelja te mu priopćio kako je s pomoćnikom H odlučio da će s kadrovskom službom nastojati da mu se novo rješenje izda nešto ranije i to s datumom 15. lipnja 2018. Nakon toga, 13. lipnja 2018. da načelnik PK tužitelja telefonski obavještava kako ipak neće doći do novog datuma izdavanja rješenja, nakon čega da u nastavku radnog dana u tužiteljev ured ulazi tajnica centra [adresa] HKN koja mu donosi nekoliko dokumenata na potpis, između ostalog i izjavu koja je sastavljena kao da ju je tužitelj sam sastavio u kojoj se navodi da je tužitelj suglasan sa premještajem na radno mjesto koordinatora sa upisanim iznosima koeficijenata. Nakon detaljnog čitanja izjave, tužitelj da odbija potpisati izjavu, a nakon čega da da telefonski kontaktira PK koji traži da se tužitelj ad.3 putem e- maila očituje zašto odbija potpisati izjavu, na što tužitelj ponovno upućuje načelnika na donošenje rješenja po proceduri na koju će se potom tužitelj očitovati. Nakon opisanog događaja da, a kada je tužitelja ad.3 liječnik uputio na bolovanje, načelnik Centra Zadar PK podnosi prijedlog Povjerenstvu za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba SOA-e s namjerom da se tužitelja proglasi neperspektivnim kadrom i u sljedećem koraku pošalje u mirovinu. Povjerenstvo za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja da tužitelju upućuje poziv na spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
pristupanje povjerenstvu, iako je isti na bolovanju. Dana 17. srpnja 2018. da djelatnik Centra Mauricio Perović tužitelju uručuje obavijest da isti može napraviti uvid u Zapisnik Povjerenstva Klasa: 110-06/18-01/14, Urbroj: 539-017012/291-18-3 od 13. srpnja 2018. u roku od 5 radnih dana od dana primitka te obavijesti u službenim prostorijama SOA-e u Zadru u uredu načelnika Centra u vrijeme redovnog radnog vremena, iako je tuženik znao da se tužitelj nalazi na bolovanju. Nakon toga da je 26. srpnja 2018. službenim dostavljačem tužitelju ad.3 dostavljeno Rješenje Ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 110-06/18-01/14, URBROJ: 539-017012/313-18-7 od 25. srpnja 2018. o prestanku državne službe 31. srpnja 2018. s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. U svezi navedenog sud ističe da iako nedvojbeno da radnja premještaja radnika na drugo radno mjesto odnosno radnja utvrđenja prestanka službe državnog službenika može predstavljati mobing, gore po tužitelju ad.3 opisane radnje nadređenih mu službenika odnosno tužene prema ocjeni ovog suda ne predstavljaju mobing, a obzirom iste nemaju karakter protupravnosti. Naime, sud je ocjenom materijalnih dokaza i to konkretno ocjenom sadržaja poziva Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije od 28. lipnja 2018. (list spisa 200), obavijesti Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije od 13. srpnja 2018. (list spisa 201), rješenja Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije klasa: 110-06/18-01/14, urbroj: 539-017012/313-18-7 od 25. srpnja 2018. (list spisa 202), tužbe HK podnesenu Upravom sudu u Splitu od 20. kolovoza 2018. (list spisa 204-209), presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-127/18-16 od 28. siječnja 2019. (list spisa 29-43, 219-226), presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2782/19-2 od 19. rujna 2019. (list spisa 282-286) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-855/2020 od 29. ožujka 2022. s izdvojenim mišljenjem (list spisa 447-455), kao nedvojbeno utvrdio da je Povjerenstvo za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba Sigurnosno-obavještajne agencije pozivom od 28. lipnja 2018. pozvalo tužitelja ad.3 da pristupi pred Povjerenstvo 13. srpnja 2018., kojem se pozivu tužitelj ad.3 nije odazvao; da je potom tužena tužitelja ad.3 obavijestila da ima pravo uvida u zapisnik Povjerenstva za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba Sigurnosno-obavještajne agencije u roku od 5 radnih dana od primitka te obavijesti, koji uvid tužitelj ad.3 nije izvršio; da je potom Povjerenstvo za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba Sigurnosno-obavještajne agencije tužitelju ad.3 utvrdilo nemogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja nakon čega je tužena donijela rješenje klasa: 110-06/18-01/14, urbroj: 539-017012/313-18-7 od 25. srpnja 2018. kojim tužitelju ad.3 kao službenoj osobi temeljem utvrđene nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja prestaje služba 31. srpnja 2018. s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću; da je nakon toga ovdje tužitelj ad.3 Upravom sudu u Splitu podnio tužbu radi poništaja označenog rješenja o prestanku službe od 25. srpnja 2018.; da je Upravni sud u Splitu presudom poslovni broj UsIrs-127/18-16 od 28. siječnja 2019. odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj ad.3 predlaže poništenje rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije Klasa: 110-06/18-01/14, Urbroj: 539-017012/313-18-7 od 25. srpnja 2018. i to jer je utvrdio da je tužena na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te da nisu ostvareni razlozi ništavosti označenog rješenja; da je protiv označene presude tužitelj ad.3 podnio žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2782/19-2 od 19. rujna 2019. odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presude; te konačno, da je tužitelj ad.3 u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2782/19-2 od 19. rujna 2019. podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske i da je ta tužba odbijena uz obrazloženje da je Ustavni sud Republike Hrvatske tužbu razmatrao s aspekta eventualne povrede ustavnog prava zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
(prava na pravično suđenje) te da podnositelju ovdje tužitelju ad.3 u postupku provedenom pred Upravnim sudom u Splitu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Kako iz navedenog proizlazi da je u za to predviđenom postupku ovlašteno tijelo utvrdilo nemogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja tužitelja ad.3 te da je nadležni upravi sud u sudskom postupku za koji je Ustavni sud Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe tužitelja ad.3 utvrdio da ne predstavlja povredu prava tužitelja ad.3 na pravično suđenje , pravomoćno utvrdio da je doneseno rješenje tužene o prestanku službe tužitelja ad.3 s danom 31. srpnja 2018. s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću pravilno i zakonito, ocjena je ovog suda da su neosnovani navodi tužitelja ad.3 da mu je služba prestala suprotno zakonu i Kolektivnom ugovoru te je ocjena ovog suda da po tužitelju uvodno u ovoj točci obrazloženja opisane radnje njemu nadređenih službenika odnosno radnje tužene nisu protupravne radnje psihičkog uznemiravanja i ponižavanja (mobing) tužitelja ad.3 koje bi na strani tužene stvorile odgovornost za štetu koja je eventualno tužitelju ad.3 prouzročena tim radnjama (tako i Županijski sud u Varaždinu koji u presudi poslovni broj Gž R-3619/2021 od 27. rujna 2022. kao mobing prepoznaje, uz niz drugih radnji, radnju nezakonitog razrješenja s funkcije). Neosnovanim je sud cijenio navod tužitelja ad.3 da činjenica da je on na zahtjev središnjice tužene u Zagrebu krajem 2016. godine odnosno početkom 2017. godine izradio dokument sa projekcijama dolazaka i odlazaka djelatnika za trogodišnje razdoblje u Centru tužene u Zadru te utvrdio da zbog izrazito malene popunjenosti Centra Zadar do 2019. godine nema potrebe za umirovljenjima ili odlascima iz Centra Zadra i da je potrebna dodatna popunjenost od najmanje petorice djelatnika da bi poslovni procesi mogli funkcionirati, međutim, da je taj dokument promijenjen upravo u siječnju 2018. godine na način da je načelnik Centra Zadar naveo da će se potreba za umirovljenjem djelatnika u 2018. godini te ostalim odlascima iz Centra Zadar odgoditi do dovršetka istrage Sektora za protuobavještajnu zaštitu i unutarnju kontrolu, a što da prejudicira događaje koji će uslijediti u lipnju i srpnju 2018. godine koji će završiti umirovljenjem tužitelja te premještajem djelatnika IK u Centar Šibenik odnosno premještaja djelatnika UI u Centar Gospić odnosno najave premještaja djelatnika NK . Ovo stoga što procjena potrebe za umirovljenjima ili odlascima službenika iz Centra Zadar dana krajem 2016. odnosno početkom 2017. ne definira potrebu koja za umirovljenjem ili premještajem službenika kod tužene postoji u drugoj polovici 2018. odnosno u 2019. godini, ovo osobito i iz tog razloga što, kako to kao nedvojbeno proizlazi iz prethodno u ovoj točci cijenjenih materijalnih dokaza, prestanak službe i umirovljenje ovisi o subjektivnim karakteristikama službenika u određenom trenutku vremena (nemogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja koja ne mora postojati jedne godine, ali logično i životno može postojati naredne godine) dok premještaj službenika ne ovisi isključivo o stanju i potrebama jednog Centra/Ureda tužene već paralelno i o potrebama ostalih Centara/ureda tužene u Republici Hrvatskoj (veća potreba za radom službenika u drugom Centru/Uredu od potrebe koja postoji u Centru Zadar, usprkos potkapacitiranosti samog Centra Zadar).
10.4. U prilog iznesenim utvrđenjima suda svjedoče i rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa:
110-08/14-01/9, urbroj: 539-017012/313-14-11 od 13. veljače 2014. (list spisa 245), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/15-01/7, urbroj: 539-017012/313-15-9 od 9. veljače 2015. (list spisa 246), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/16-01/12, urbroj: 539-017012/313-16-10 od 10. veljače 2016. (list spisa 247), rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/17-01/16, urbroj: spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
539-017012/313-17-11 od 21. veljače 2017. (list spisa 248) i rješenje Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-08/18-01/16, urbroj: 539-017012/313-18-10 od 22. veljače 2018. (list spisa 249). Naime, iz označenih rješenja proizlazi da je tužitelj ad.3 za 2013. godinu ocjenjen ocjenom „izuzetan“, za 2014. godinu ocjenom „izuzetan“, za 2015. godinu ocjenom „izuzetan“, za 2016. godinu ocjenom „primjeran“ te za 2017. godinu ocjenom „primjeran“, dakle, proizlazi da se kvaliteta rada tužitelja snizila počevši od 2016. godine u odnosu na raniji period. Takva činjenica sudu kao prvo svjedoči na okolnost da ocjenjivanje rada tužitelja lošijom ocjenom, što predstavlja svojevrsnu kritiku njegovog rada, nije započelo tek nakon što je tužena, prema navodima tužitelja, istog osumnjičila za podnošenje predmetne anonimne predstavke već prethodno tome, a što pak dovodi do zaključka da ocjenjivanje rada tužitelja nižom ocjenom nije u uzročno-posljedičnoj svezi sa predmetnom anonimnom predstavkom i stoga niti ne može predstavljati „odmazdu“ tužene zbog predmetne anonimne predstavke; te kao drugo svjedoči da je pokretanje postupka za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja službenih osoba Sigurnosno-obavještajne agencije imalo uporište u objektivnoj okolnosti, onoj vezanoj za rad tužitelja ad.3, činjenici da se kvaliteta njegovog rada snizila u 2016. i u 2017. godini u odnosu na kvalitetu rada u ranijem periodu, a što također dovodi do zaključka da pokretanje postupka za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja te posljedični prestanak službe tužitelja ad.3 ne predstavlja „odmazdu“ tužene zbog predmetne anonimne predstavke već postupanje tužene uvjetovano smanjenjem kvalitete rada tužitelja ad.3 i kakvo je postupanje tužene opravdano postupanje poslodavca koji vodi brigu o tome da kvaliteta rada radnika na rukovodećim pozicijama na opada u odnosu na onu kvalitetu poradi kojeg je poslodavac određenog radnika i postavio na rukovodeću poziciju. Činjenica da je prethodno pokretanju postupka za utvrđivanje nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja, a posljedično utvrđenjima iz kojeg je postupka došlo do prestanka službe tužitelja ad.3, tužena iskazala namjeru da tužitelja ad.3 premjesti s radnog mjesta voditelja Odjela za sigurnosno-obavještajne poslove na radno mjesto koordinatora u Centru, dakle, s rukovodećeg na nerukovodeće radno mjesto, međutim, kakav premještaj nije mogla zakonito izvršiti bez suglasnosti tužitelja ad.3 poradi čega mu je i ponudila potpisivanje Izjave (list spisa 199), sudu ukazuje suprotno onom kako takvo postupanje tumači tužitelj ad.3, budući isto prema ocjeni suda ukazuje da je tužena pokušala izbjeći pokretanje postupka utvrđivanja nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja tužitelja ad.3, a što ne bi pokušala da je tu radnju planirala provesti s ciljem psihičkog (moralnog) uznemiravanja i ponižavanja tužitelja radi povrede njegove česti, ugleda, dostojanstva i integriteta.
10.5. Činjenica koja proizlazi iz u prethodnoj točci označenih rješenja, činjenica da se kvaliteta rada tužitelja snizila u 2016. i 2017. godini u odnosu na kvalitetu njegovog ranijeg rada, kao i u konačnici činjenica da je tužitelju ad.3 utvrđena nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja u sustavu Sigurnosno-obavještajne agencije sud dovodi do zaključka da kritika koju je načelnik Centra PK, kao tužitelju nadređen i službenik, a za koju tužitelj ad.3 tvrdi i sudu iskazuje (list spisa 373-377) da je dana na njegov rad u vidu pisanih opaski da tužitelj kasni u izradi operativnih izvješća te proglašavanja dva operativna izvješća nevjerodostojnim u odnosu na dijelove tih izvješća, nije bila neutemeljena te da ista stoga ne predstavlja, kako to tužitelj ad.3 pogrešno doživljava, način na koji ga načelnik Centra Zadar nastoji diskreditirati omalovažavajući njegov rad već predstavlja postupanje koje je načelnik Centra Zadar kao službenik koji je zadužen za uredno funkcioniranje Centra sukladno odredbama važećih radnopravnih propisa bio ovlašten poduzeti prema tužitelju ad.3, budući je kao načelnik Centra zadužen za praćenje i provjeru rada djelatnika Centra Zadar pa tako i tužitelja ad.3 (tako i Županijski sud u Splitu spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
u presudi poslovni broj Gž R-177/2020 od 13. svibnja 2021.). Naime, svaki poslodavac očekuje učinkovit rad te je sasvim uobičajeno da radnika upozorava kako na kvalitetu tako i na kvantitetu i na brzinu obavljanja pojedinog posla, onda kada to ocijeni potrebnim, poradi čega povremene primjedbe i prigovori nadređenog službenika koje su iznesene na profesionalan način nisu dokaz psihičkom zlostavljanju i ponižavanju (tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž R-323/2019 od 24. listopada 2019.). Za istaknuti je ovdje da tužitelj u svom iskazu sudu ne iskazuje da bi načelnik Centra PK primjedbe i opaske na njegov rad dao podrugljivo ili uvredljivo niti iz iskaza tužitelja ad.3 proizlazi da bi načelnik Centra stavljao primjedbe isključivo na rad tužitelja ad.3 (pa da bi ga time izolirao i negativno istaknuo iz radne okoline), a u prilog navedenih činjenica nedvojbeno ne svjedoče niti drugi izvedeni dokazi. Štoviše, tužitelj ad.3 u svezi provjere njegovog rada od strane načelnika Centra iskazuje „onda bi istraživao je li se dogodilo nešto ili ne, što bih ja opisao u tim izvješćima, a što inače nije praksa da načelnik Centra to čini“, pa tako niti iz iskaza samog tužitelja ad.3 ne proizlazi da je načelnik Centra Zadar vršio provjere koje ne bi smio spram rada tužitelja (već što nije bila praksa načelnika Centra). Sasvim je pri tome sudu jasno da tužitelju ad.3 nisu bile ugodne primjedbe na njegov rad kao ni kontroliranje njegovog rada, međutim, njegov subjektivni dojam i mišljenje o tim primjedbama nisu dovoljan dokaz za utvrđivanje da bi davanje takvih primjedbi i vršenje kontrole nad njegovim radom imalo za cilj otuđenje tužitelja ad.3 od ostalih radnika, zastrašivanje, prijezir ili omalovažavanje (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-323/2019 od 24. listopada 2019.).
10.6. U svezi navoda tužitelja ad.3 da se je on 24. srpnja 2018. po prethodnom telefonskom razgovoru odazvao pozivu obiteljske liječnice doktorice ŠK radi kontrole opravdanosti bolovanja od strane HZZO-a koju je naručio tuženik i koja da je kontrola utvrdila opravdanost korištenja bolovanja o čemu da je sačinjeno izvješće koje je uručila doktorici te je tužitelju ad.3 priopćeno da će se kontrola očitovati tuženiku da je bolovanje istog u cijelosti opravdano, sud ističe da je čl. 46. st. 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13), kao zakona važećeg u vrijeme predmetne kontrole, bilo propisano pravo poslodavca od Zavoda za zdravstveno osiguranje zahtijevati kontrolu opravdanosti privremene nesposobnosti radnika za sve vrijeme trajanja privremene nesposobnosti osiguranika (tzv. bolovanja), a poradi čega takva radnja poslodavca nema karakter protupravnosti pa da bi na strani poslodavca ovdje tužene postojala odgovornost za štetu koja bi tužitelju ad.3 kao radniku eventualno nastala provedenom kontrolom bolovanja od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje po traženju tužene. Ne može se stoga prema ocjeni suda jedno traženje tužene za provođenje kontrole opravdanosti bolovanja tužitelja ad.3 smatrati mobingom tužitelja ad.3.
10.7. U odnosu na navod tužitelja ad.3 da mu je služba prestala bez da je isti iskoristio pravo na godišnji odmor za istaknuti je da omogućavanje radniku da iskoristi cjelokupni godišnji odmor prethodno utvrđenju da mu služba prestaje, nije obveza poslodavca. Ono što je obveza poslodavca u slučaju kada radniku prethodno prestanku radnog odnosa ne omogući korištenje godišnjeg odmora jest isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a koju je obvezu tužena ispunila, što sud utvrđuje uvidom u Odluku Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije, Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale klasa: 110-03/18-01/23, urbroj: 539-017012/291-18-20 od 23. kolovoza 2018. (list spisa 278).
10.8. Sud niti u radnji donošenja Odluke Republike Hrvatske, Sigurnosno -obavještajne agencije klasa: 300-02/18-01/2, urbroj: 539-017012/291-18-18 od 21. lipnja 2018. (list spisa 252) ne nalazi radnju psihičkog (moralnog) zlostavljanja i ponižavanja tužitelja ad.3 već spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
radnju ekonomičnog i efikasnog raspolaganja sredstvima rada od strane tužene kao poslodavca. Naime, označenom je odlukom utvrđeno da tužitelju ad.3 prestaje pravo na uporabnu službenog vozila Sigurnosno-obavještajne agencije na području RH tijekom 24 sata s danom 21. lipnja 2018. uz obrazloženje da uslijed privremene nesposobnosti za rad imenovani nije u mogućnosti izvršavati službene zadaće, a za koju mu je svrhu službeno vozilo i dodijeljeno te s obzirom na povećane potrebe SOA -e za nazočnošću službenih osoba pa i službenih vozila na terenu, između ostalog i povodom turističke sezone. Cijeneći činjenicu da tužitelj ad.3 za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ne obavlja radne zadatke pa da stoga nema potrebe za službenim vozilom u svezi sa činjenicom da kod tužene uvijek postoji potreba za službenim vozilima budući je općepoznato iz svakodnevnog života da nema svaki službenik na raspolaganju službeno vozilo, tada prema ocjeni suda odluka tužene kao poslodavca da službeniku koji je privremeno nesposoban za rad ovdje konkretno tužitelju ad.3 prestaje pravo na uporabu službenog vozila tijekom 24 sata ukazuje logičnom i u potpunosti opravdanom odlukom u organizaciji rada koja cilja poboljšanju efikasnosti poslovnog procesa, budući će se to vozilo moći dati na korištenje drugom službeniku za potrebe obavljanja radnih zadataka.
10.9. Što se pak tiče tužbenog navoda tužitelja ad.3 da je on u siječnju 2018. saznao za telefonski razgovor između načelnika Centra Zadar PK te nekoga iz centrale tuženika, a u kojem da se telefonskom razgovoru u odnosu na tužitelja ad.3 ističe „nije sposoban voditi operativu, naputke bi bolje davao moj malodobni sin“ i slično, sud ističe da u prilog tom tužbenom navodu ne svjedoči niti jedan dokaz koji je izveden u ovom postupku odnosno koji je tužitelj a.3 predložio izvesti na tu okolnost pa niti iskaz samog tužitelja ad.3, budući on o ovoj činjenici sudu uopće ne iskazuje pa tako ne navodi između koga bi se taj razgovor vodio niti na temelju čega bi on utvrdio da se razgovor vodio o njemu.
11. Tužitelji ad.1 i ad.2 dalje radnju psihičkog zlostavljanja vide i u tome što im je tužena oduzela oružje bez opravdanog razloga, a istovremeno ih slala na zadatke koji potencijalno ugrožavaju njihov život i zdravlje. Naime, tužitelj ad.1 kao i tužitelj ad.2 u tužbama navode da im je pri posljednjem bolovanju (15. lipnja 2018. do 13. srpnja 2018.) temeljem Pravilnika o oružju tuženika načelnik Centra Zadar PK oduzeo službeni pištolj s pripadajućim streljivom, budući je bolovanje otvoreno temeljem prolaznih psihičkih poremećaja , prouzrokovanim stresnim situacijama na poslu zbog opisanih događaja , a nakon što su se 16. srpnja 2018., ovo nakon što je liječnik opće prakse utvrdio da su sposobni za rad, tužitelji vratili na posao, načelnik Centra Zadar da im je na razgovoru priopćio da im neće vraćati oružje budući su "oni" odlučili da za sada neće imati oružje. Istovremeno, tužitelj ad.1 dalje navodi u tužbi, da tužena od njega zahtjeva provođenje terenskih operativnih zadaća čime da ga tužena ugrožava budući je ovlaštena službena osoba ovlaštena nositi oružje upravo zbog opasnosti koje provođenje operativnih zadataka sa sobom nosi. Tužitelj ad.1 da je odradio više operativnih zadaća na kojima je postojala obveza naoružanja te čak 14 dežurstava kada izvan radnog vremena ima obvezu kontrole unutarnjeg i vanjskog prostora Centra SOA Zadar, a također da je odradio i veći broj terenskih operativnih postupaka za vrijeme uredovnog radnog vremena, uključujući i terenska sigurnosno obavještajna postupanja za vrijeme boravka štićenih osoba na području Zadarske županije pa da je nejasno kako to načelnik Centra Zadar svojevoljno, mimo pravila o postupanju kod tuženika, tužitelju ad.1 uskraćuje pravo na nošenje službenog oružja, a istovremeno ga šalje na obavljanje radnih zadataka za koje je nužno nošenje službenog oružja, kakvim da postupanjem potencijalno ugrožava i život i zdravlje tužitelja ad.1. Tužitelj ad.2 pak dalje u tužbi navodi da istovremeno tužena od njega zahtjeva provođenje terenskih operativnih zadaća te da je on odradio operativnu zadaću koja sa sobom nosi visoki rizik. Tužitelju ad.2 spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
je nejasno kako to načelnik Centra Zadar svojevoljno, mimo pravilo o postupanju, tužitelju uskraćuje pravo na nošenje službenog oružja, a istovremeno ga šalje na obavljanje radnih zadataka za koje je nužno nošenje službenog oružja posebno obzirom da je prestala privremena nesposobnost za rad tužitelja pa da ne postoji niti jedan razlog zašto bi tužitelju bilo uskraćeno pravo na nošenje oružja, navodeći da se takvim postupanjem gdje se tužitelja šalje na obavljanje rizičnih operativnih zadaća u punom opsegu bez odgovarajućeg osiguranja u vidu nošenja oružja, potencijalno ugrožava i život i zdravlje tužitelja ad.2.
11.1. Da je tužitelju ad.1 i tužitelju ad.2 tužena, odlukom načelnika Centra Zadar PK, ovo nakon što su tužitelji obavijestili poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad zbog određenih psihičkih poremećaja koja je započela 15. lipnja 2018. sukladno Pravilniku o oružju važećem u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji oduzeto službeno oružje koje su zaduživali kao službene osobe Sigurnosno-obavještajne agencije u ovom postupku nije sporno. Isto tako nije sporno niti to da po prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja ad.1 i ad.2 13. srpnja 2018. i povratku istih na rad , također odlukom načelnika Centra Zadar PK, tužitelju ad.1 i tužitelju ad.2 nije vraćeno prethodno im oduzeto službeno oružje. Osim toga, saslušan na navedenu okolnost tužitelj ad.1 iskazuje (list spisa 369-373) da je on otišao na bolovanje, primao terapiju lijekovima i ishodio potvrdu za privremenu nesposobnost za rad te se zabrinuo za svoje zdravstveno stanje, a nakon što je tu potvrdu o privremenoj nesposobnosti dostavio u tajništvo da mu je na kućna vrata došao MI i donio dokument koji tužitelj treba potpisati, a temeljem kojeg mu načelnik oduzima oružje, pa kako on to oružje nije imao kod sebe nego je bilo zaključano u kasi koju on duži u svom uredu, on da je MI dao ključ od te kase da može uzeti oružje, dalje iskazavši i to da kada se vratio na posao mu oružje nije bilo vraćeno iako je njegovo bolovanje prestalo, iako je prestala i privremena nesposobnost za rad, a on nastavio operativno raditi u istom omjeru, jednako kao i prije oduzimanja oružja, svojom kolotečinom, kao što je radio i prije odlaska na bolovanje. Nadalje, tužitelj ad.2 iskazuje (list spisa 377- 382) da je on nakon razgovora u svezi premještaja u Šibenik koji mu je bio šokantan otišao kod liječnika pa na bolovanje i dostavio poslodavcu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a nakon nekih desetak dana na vrata doma mu je pozvonio MI zbog oduzimanja oružja pa kako oružje nije nosio kući zbog djece, MI da je predao ključeve od kase jer se oružje nalazilo u uredu, a kada se 15. srpnja vratio na posao da ga je pozvao načelnik koji ga je zapovjednim i autoritativnim tonom obavijestio da mu neće vratiti oružje, dodajući da je on kasnije saznao da mu je oružje trajno oduzeto, dalje iskazavši da ga je načelnik obavijestio da će izvršiti određene radnje u operaciji kodnog naziva Bronx koja se odnosila na susret s jednim njihovim informatorom koji je pripadao kriminalnom miljeu, a na kojeg je inače bio izvršen i pokušaj ubojstva, da se radilo o jednoj težoj operaciji gdje je njemu povjeren zadatak da povede djelatnika JK i upozna ga s tim informatorom kako bi JK poduzimao daljnje radnje, a na koji je sastanak on poslan bez oružja iako se radilo o opasnoj radnji, a koji nalog da je on ipak izvršio.
11.2. Takve iskaze tužitelja ad.1 i ad.2, u dijelu u kojem iskazuju o razlozima privremene nesposobnosti za rad uslijed koje im je oduzeto oružje, samom postupku oduzimanja oružja i činjenici da im oružje po povratku na rad nije vraćeno, potvrđuju iskazi svjedoka IKN i FI, kao svjedoka koji su imali neposrednih saznanja o ovim činjenicama. Tako svjedokinja IKN (list spisa 286 -288) upitana u svezi oduzimanja oružja iskazuje da je ona bila supotpisnik na zapisniku o oduzimanju oružja i to za tužitelje NK i IK koji su bili na bolovanju, a donesena je odluka o oduzimanju njihovog oružja odnosno načelnik Centra (sud napominje da je to u utuženom periodu bo PK) da ju je pozvao i rekao joj da s obzirom su oni otvorili bolovanje da im on spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
načelnik mora oduzeti oružje pa kako je ona u to vrijeme bila sigurnosni koordinator, da je bila zadužena za to s još jednim kolegom i oni da su to i napravili. Upitana zna li zašto im je oduzeto oružje svjedokinja odgovara zato što su otvorili bolovanje, imali su poteškoće, bili su u stresu. U bitnom tome identično sudu iskazuje i svjedok FI (list spisa 354-356) koji navodi da je on sudjelovao u procesu oduzimanja oružja tužiteljima, a upitan da li je to oduzimanje bilo zbog bolesti odgovara da, da je bilo rečeno da imaju određene dijagnoze i da im zbog toga treba oduzeti oružje, ali da on nije vidio točno o kakvim se dijagnozama radi. Iskazao je dalje i to da su tužitelje kontaktirali on i kolegica i došli kod njih kući, a upitan da li postoje kakvi pravilnici vezani za oduzimanje oružja svjedok odgovara da ne postoje, da je on kao referent dobio nalog od nadređenog da kontaktira i provede to oduzimanje, ali da ne zna točno je li to propisano pravilnikom ili nečim drugim. Citirane je iskaze svjedoka IKN i FI sud prihvatio kao istinite budući su ovi iskazi u bitnom identični, budući svjedoci iskazuju okolnosno kao osobe koje su provodile oduzimanje oružja te budući sud ne nalazi niti jednog razloga poradi kojeg bi o ovim, objektivno provjerljivim činjenicama, sudu lažno iskazivali ostvarujući time obilježja kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora. Na takvu ocjenu ne utječe niti činjenica da je svjedok FI na daljnji upit gdje se točno nalazilo oružje NK i IK koje je on oduzimao odgovorio da se nalazilo kod njih doma, a kakav je iskaz suprotan iskazima tužitelja ad.1 i ad.2 koji su oboje iskazali da je oružje u trenutku oduzimanja bilo u kasi u uredu pa da su oni MI predali ključeve za tu kasu, budući sud prihvaća da se svjedok određenog događaja može sjećati i samo djelomično, što je očito slučaj kod svjedoka FI, na što sudu ukazuje i činjenica da on u biti na sva pitanja vezana za oduzimanje oružja iskazuje vrlo šturo, ne iznoseći nikakve detalja tih događaja. Osim toga, da li je oružje oduzeto iz doma ili iz ureda tužitelja ad.1 i ad.2 je za potrebe odlučivanja o tužbenom zahtjevu u potpunosti irelevantno.
11.3. Ono što je relevantno je razlog zbog kojeg je tužiteljima oružje oduzeto i razlog zbog kojeg im nije vraćeno tj. da li su te radnje poduzete s namjerom psihičkog zlostavljanja i ponižavanja tužitelja ad.1 i ad.2 tj. vršenja psihičkog terora nad tužiteljima ili su ove radnje poduzete temeljem opravdanog i dopuštenog razloga, a budući će razlog zbog kojeg su ove radnje poduzete i što je temelje za poduzimanje istih dati odgovor na pitanje da li je radnja oduzimanja oružja odnosno nevraćanja oružja protupravna i s kojom je točno namjerom poduzeta. Kako to sud gore utvrđuje, načelnik Centra Zadar PK je odluku o oduzimanju oružja tužitelju ad.1 i ad.2 donio zbog toga što su oni obavijestili poslodavca da su privremeno nesposobni za rad zbog određenih psihičkih poremećaja. Navedenu činjenicu potvrđuje i svjedok PK kada iskazuje (list spisa 292-296) da on osobno tužiteljima NK i IK nije oduzeo oružje, ali da je nakon što su oni dostavili liječničke svjedodžbe iz kojih je proizlazilo da imaju određene psihičke smetnje, takva je bila klasifikacija, on predložio nadležnom sektoru da im se oduzme oružje i to sukladno Pravilniku o oružju u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, pogotovo s obzirom da je imao slučaj da se jedan njihov kolega, dok je još radio u policiji, zbog takvih problema ubio, pa nakon što je sektor to odobrio da je on donio odluku o oduzimanju oružja, a tu da su odluku proveli djelatnici BI i MI uz izdavanje zapisnika o oduzimanju. Iz takvog, prema ocjeni ovog suda sasvim objektivnog, detaljnog i logičnog iskaza svjedoka PK koji sud cijeni istinitim jer ne nalazi razloga poradi kojeg bi svjedok o ovim objektivno provjerljivim (temeljem zapisnika o oduzimanju, iskaza svjedoka BI i MI te sadržaja Pravilnika o oružju) činjenicama lažno iskazivao i time ostvario obilježja kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora, a koji u bitnom dijelu ne osporavaju niti iskazi samih tužitelja, sud utvrđuje kao prvo, da je (pravni) temelj za oduzimanje službenog oružja tužiteljima ad.1 i ad.2 Pravilnik o oružju Sigurnosno-obavještajne agencije spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
dok je razlog za oduzimanje službenog oružja postojanje određenih psihičkih poremećaja (smetnji) kod tužitelja ad.1 i tužitelja ad.2. Sud je prihvatio kao istinit i onaj dio iskaza svjedoka PK u kojem je svjedok iskazao da je to oduzimanje bilo bez nekog određenog roka jer da je u tom trenutku bilo nužno donijeti takvu odluku, budući i takav navod svjedoka da nije određeno vrijeme na koje se tužiteljima ad.1 i ad.2 oružje oduzima potvrđuje iskaz samih tužitelja ad.1 i tužitelja ad.2 koji iskazuju da su kasnije (po povratku) na posao saznali da im je oružje oduzeto trajno , pri čemu isti prema ocjeni ovog suda pod „trajno“ nedvojbeno opisuju stanje da im oružje nije vraćeno po povratku s bolovanja i da u odluci o oduzimanju nije navedeno određeno vrijeme (početkom i krajem) za koje im se oružje oduzima. Nadalje, sud je prihvatio i onaj dio iskaza svjedoka PK u kojem na upit je li tužiteljima vratio oružje nakon vraćanja s bolovanja odgovara da nije i to jer oni nisu donijeli nikakvu liječničku svjedodžbu iz koje bi proizlazilo da su sposobni nositi oružje, činjenicu prestanka njihove privremene nesposobnosti za rad obrazlažući time da se je on konzultirao sa sjedištem Agencije te protuobavještajnom službom od kojih da je također dobio uputu da se oružje ne vraća. Ovo stoga što i taj dio iskaza svjedoka PK odgovara činjeničnom stanju utvrđenom iz drugih cijenjenih dokaza te jer u prilog takvom iskazu idu i tužbeni navodi tužitelja ad.1 i ad.2 da je njima načelnik Centra PK rekao kako su "oni" odlučili da za sada (tužitelj ad.1 i ad.2) neće imati oružje. Iz navedenog sud dalje utvrđuje da je razlog zbog kojeg tužiteljima ad.1 i ad.2 po prestanku privremene nesposobnosti za rad 13. srpnja 2018. i povratku na rad tužena nije vratila prethodno im oduzeto službeno oružje, taj što nisu donijeli nikakvu liječničku svjedodžbu iz koje bi proizlazilo da su sposobni nositi oružje. Cijeneći u svezi sa tako utvrđenim činjenicama kao prvo, općepoznatu činjenicu da psihički poremećaji kao što su oni zbog kojih su tužitelji 15. lipnja 2018. postali privremeno nesposobni za rad nisu smetnje/tegobe kratkotrajne naravi već stanja s kojima se osobe bore kroz duži vremenski period, a koju činjenicu potvrđuje i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ivana Urlića izrađen za potrebe ovog postupka budući iz istog proizlazi da tužitelji i u trenutku tog vještačenja (dakle i dugo nakon što su se 13. srpnja 2018. vratili na posao) imaju socijalnu neurozu, anksiozni i depresivni poremećaj te reakciju na stres i zamor od borbe sa stresom , a što prema ocjeni ovog suda opravdava odluku načelnika Centra PK da se po povratku s bolovanja 13. srpnja 2018. tužiteljima ne vrati oružje, a budući sam povratak s bolovanja automatski ne dokazuje i prestanak psihičkih poremećaja/smetnji zbog kojih je to bolovanje bilo potrebno; kao drugo, činjenicom da tužitelj ad.3 ne navodi niti iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju ad.3 oduzeto službeno oružje u periodu nakon pojave predmetne anonimne predstavke kao ni primjerice FK, a koji je prema tužbenim navodima također bio osumnjičen za podnošenje anonimne predstavke, tužena nikada nije oduzela službeno oružje o čemu sudu ovaj svjedok iskazuje (list spisa 290-292) na upit da li zadužuje službeno oružje odgovarajući sa da; te kao treće, da iz iskaza tužitelja ad.2 (list spisa 377-382) proizlazi da je on u studenom 2020. zatražio da mu se oružje vrati, da je potom uslijed izmjena i dopuna Pravilnika o oružju poslan na izvanredni liječnički pregled koji je prošao, da je nakon toga prošao kratku obuku rukovanja s oružjem i da od početka veljače 2021. ponovno zadužuje službeno oružje; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je isključivi razlog oduzimanja i nevraćanja službenog oružja tužitelju ad.1 i ad.2 činjenica da su tužitelju ad.1 i ad.2 od strane liječnika dijagnosticirani određeni psihički poremećaji za koje kroz određeni vremenski period nakon povratka tužitelja ad.1 i ad.2 na rad tužena nije mogla biti sigurna da su prestali , a ne „odmazda“ zbog sumnje u podnošenje anonimne predstavke odnosno ne namjera da se tužitelje ad.1 i ad.2 psihički (moralno) zlostavlja i ponižava u namjeri da se ugrozi njihov ugled, čast, dostojanstvo i integritet kao ni namjera da im se ugrozi život i zdravlje. spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
11.4. Naime, tužitelj ad.1 i ad.2 radnju oduzimanja službenog oružja problematiziraju i iz perspektive sigurnosti na radu, navodeći da im je tužena oduzela oružje bez opravdanog razloga, a istovremeno ih slala na zadatke koji potencijalno ugrožavaju njihov život i zdravlje pa tako tužitelj ad.1 tvrdi da je od njega zahtijevano provođenje terenskih operativnih zadaća pa da je on odradio više operativnih zadaća na kojima je postojala obveza naoružanja te čak 14 dežurstava kada izvan radnog vremena ima obvezu kontro le unutarnjeg i vanjskog prostora Centra SOA Zadar, a također da je odradio i veći broj terenskih operativnih postupaka za vrijeme uredovnog radnog vremena, uključujući i terenska sigurnosno obavještajna postupanja za vrijeme boravka štićenih osoba na području Zadarske županije, slanjem na koje je zadatke bez nošenja službenog oružja potencijalno ugrožen njegov život i zdravlje dok tužitelj ad.2 tvrdi da je on odradio operativnu zadaću koja sa sobom nosi visoki rizik iako mu je uskraćeno pravo na nošenje službenog oružja, čime da je potencijalno ugrožen njegov život i zdravlje. Upitan o navedenim okolnostima, tužitelj ad.2 u svojem iskazu (list spisa 377-382) iskazuje samo to da je nakon što ga je načelnik obavijestio da mu neće vratiti oružje, načelnik njega obavijestio da će izvršiti određene radnje u operaciji kodnog naziva Bronx koja se odnosila na susret s jednim njihovim informatorom koji je pripadao kriminalnom miljeu, a na kojeg je inače bio izvršen i pokušaj ubojstva, da se radilo o jednoj težoj operaciji gdje je njemu povjeren zadatak da povede djelatnika JK i upozna ga s tim informatorom kako bi P poduzimao daljnje radnje, a na koji je sastanak on poslan bez oružja iako se radilo o opasnoj radnji, a koji nalog da je on ipak izvršio. Cijeneći taj dio iskaza tužitelja ad.2 iz kojeg proizlazi da je tužena nakon oduzimanja oružja tužitelju ad.2 istog uputila na svega jedan operativni zadatak koji je predstavljao potencijalnu opasnost za život i zdravlje i to s ciljem da drugog službenika (JK) upozna sa informatorom kako bi taj službenik mogao nastaviti provoditi zadatke u toj operaciji, a što upućuje na zaključak da je tužena vodila računa da se tužitelja ad.2 uslijed oduzimanja oružja više ne upućuje na obavljanje onih operativnih zadataka koji su potencijalna ugroza za život i zdravlje; u svezi s onim dijelom njegova iskaza u kojem navodi da se ne sjeća da li je prilikom tog informativnog susreta kolega JK nosio oružje, da ga nije pitao, da je JK nosio jednu malu torbicu, ali da ne zna je li u njoj možda bilo oružje, a iz kojeg proizlazi mogućnost da je službenik JK na operativnom zadatku na koji je tužitelj ad.2 upućen nakon oduzimanja oružja nosio oružje; te u svezi s iskazom svjedoka JK (list spisa 322) koji upitan da li je na ovaj sastanak nosio oružje odgovara da se ne može 100% sjetiti, ali više da je nego da nije; a konačno i u svezi s iskazom svjedoka FK (list spisa 290-292) koji je iskazao da se kad se ide na teren radi susreta s nekom poznatom osobom (sud ovdje ističe da je tužitelj ad.2 u svezi susreta u pitanju iskazao da je s informatorom bio prethodno u višemjesečnom kontaktu) oružje uglavnom ne nosi o čemu sudu također iskazuje i svjedok PK (list spisa 292-296); utvrđenje je ovog suda da upućivanjem tužitelja ad.2 na sastanak s informatorom sa kolegom JK koji zadužuje službeno oružje i s ciljem predavanja operacije Bronx službeniku JK, nakon što je tužitelju ad.2 oduzeto službeno oružje, načelnik Centra Zadar nije ugrozio život i zdravlje tužitelja ad.2 niti se ovdje radi o radnji psihičkog (moralnog) zlostavljanja i ponižavanja tužitelja ad.2 koja bi predstavljala mobing nad tužiteljem ad.2. Što se tiče tužitelja ad.1, on je sudu u svezi ove okolnosti (list spisa 369 -373) iskazao samo to da je težina i intenzitet njegovog posla nakon oduzimanja oružja bio isti kao i prije oduzimanja oružja, da je on i nakon povratka s bolovanja nastavo sa svojom kolotečinom, onako kako je radio i prije odlaska na bolovanje, a iz kakvog iskaza tužitelja ad.1 ne proizlaze oni navodi koje iznosi u tužbi, da je on odradio više operativnih zadaća na kojima je postojala obveza naoružanja, 14 dežurstava kada izvan radnog vremena ima obvezu kontrole unutarnjeg i vanjskog prostora Centra SOA Zadar, veći broj terenskih operativnih postupaka za vrijeme uredovnog radnog vremena uključujući i terenska sigurnosno obavještajna postupanja za spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
vrijeme boravka štićenih osoba na području Zadarske županije niti iz takvog iskaza tužitelja ad.1 proizlazi da mu je on slanjem na zadatke bez nošenja službenog oružja ugrožen život i zdravlje. Cijeneći u svezi s takvim iskazom tužitelja ad.1 gore iznesena utvrđenja vezana za tužitelja ad.2; zatim činjenicu da je tužitelj ad.1 ukoliko je smatrao da mu se upućivanjem na određene zadatke bez naoružanja ugrožava život i zdravlje sukladno važećim zakonima imao pravo odbiti izvršavanje radnog zadatka, a što isti nesporno nije učinio te iz čega sud može jedino izvesti zaključak suda da osobno tužitelj ad.1 u vrijeme poduzimanja tih radnih zadataka nije smatrao da mu tužena ugrožava život i zdravlje, a na što posebno ukazuje i odabir riječi kojima tužitelj ad.1 u svom iskazu opisuje obavljanje radnih zadataka nakon oduzimanja oružja „nastavio sam raditi svojom kolotečinom“; nadalje u postupku nespornom činjenicom da je osim tužitelja na obilježavanje žrtava Škabrnje poslan i službenik Agencije koji ima naoružanje; te konačno u svezi s iskazom svjedoka PK (list spisa 292- 296) koji na upit da li su tužitelji IK i NK upućivani na bilo kakav zadatak bez oružja odgovara da jesu, na obilježavanje žrtava Škabrnje za koje obilježavanje nije bilo opasnosti od bilo kakve pogibelji, a osim toga da su oni obavljali i neke razgovore s osobama od povjerenja koje su imale određene informacije bitne za službu za koje da nije bilo potrebno nositi oružje iako su neke od tih osoba osobe iz krim miljea , a koji je iskaz u relevantnim dijelovima sud iz već prethodno u presudi obrazloženih razloga prihvatio kao istinit; utvrđenje je suda da upućivanjem tužitelja ad.1 na operativne zadatke nakon oduzimanja službenog oružja načelnik Centra Zadar nije ugrozio njegov život i zdravlje niti se ovdje radi o radnji sustavnog psihičkog (moralnog) zlostavljanja i ponižavanja tužitelja ad.2 koja bi predstavljala mobing nad tužiteljem ad.2.
12. Tužitelj ad.1 je kao mobing u tužbi opisao to da je on, u periodu nakon skupnog sastanka koji je ravnatelj Agencije UK **.**.2017. održao u Zadru, isključen iz radnih procesa i diskreditiran na način da ga se, za razliku od ostalih djelatnika, ne poziva na redovne konzultacije na koje je prije redovno bio pozivan, a istovremeno mu se konstanto prenose neosnovani prigovori koje u odnosu na njegov rad upućuje načelnik Centra Zadar MK putem djelatnika HK. U svezi navedenog tužitelj ad.1 sudu iskazuje (list spisa 369-373) da nakon sastanka održanog 28. srpnja 2017. dolazi promjena u odnosu načelnika prema njemu, da više nije pozivan na konzultacije oko predmeta, tu da ne govori o sastancima već o savjetovanjima i razgovoru oko predmeta, da ga načelnik nakon toga više nije pozdravljao na hodniku, a preko HK koji je tada bio drugi čovjek u Centru mu je slao poruke da nije zadovoljan njegovim radom, uvijek u usmenoj formi, ne osobno već preko HK. Takav iskaz tužitelja ad.1 nije potvrđen iskazom tužitelja ad.3 (list spisa 373-377) budući on upitan o tome što se događalo u periodu nakon pojave predmetne anonimne predstavke iskazuje o postupanju načelnika Centra Zadar vezano za njegov rad, međutim, ništa o prigovorima koje bi (prema navodima tužitelja ad.1) načelnik Centra Zadar upućivao na rad tužitelja ad.1. Nadalje, takav iskaz tužitelja nije potvrđen niti iskazom svjedoka PK (list spisa 292 -296) budući je on upitan o postupanju prema tužiteljima nakon govora ravnatelja Agencije iskazao da su se svi poslovni procesi i nakon toga nastavili voditi u Centru, da su tužitelji zaposlenici Centra i da su se poslovni procesi nastaviti voditi s njima redovno, da on apsolutno nije izdvajao tužitelje od ostalih djelatnika u radu, da im nije upućivao neprimjerene i prijeteće izjave i da ih nije isključivao iz radnih procesa već da su oni redovno radili svoje zadaće. Saznanja koja je o ovoj činjenici iznio svjedok FK (list spisa 290-292) nisu njegova neposredna saznanja već ono što su mu u razgovoru rekli sami tužitelji, a poradi čega njegov iskaz u svezi ove činjenice nema direktnu dokaznu snagu dok je dio u kojem iskazuje da je osobno vidio da tužitelji nisu bili pozivani na neke sastanke na kojima su inače bili redovno pozivani i na kojima sudjelovali irelevantan u svezi navoda tužitelja ad.1 budući tužitelj ad.1 ne tvrdi spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
da bi se njega uznemiravalo time što ga se više ne bi pozivalo na (grupne) sastanke. Međutim, čak i ako sud gore citirani iskaz tužitelja ad.1 prihvati kao istinit, sud u postupanju načelnika Centra Zadar PK spram tužitelja ad.1 (nepozivanju na osobne konzultacije i prenošenju primjedbi na rad preko neposredno nadređenog službenika) ne nalazi radnju kontinuiranog psihičkog (moralnog) zlostavljanja i ponižavanja, budući je pravo rukovodećeg službenika organizirati način rada kako to obzirom na vrstu i opseg posla u određenom vremenskom periodu smatra najefikasnijim. Uzimajući u obzir činjenicu da je PK načelnik Centra Zadar, a da tužitelj ad.1 koji je bio zaposlen na nerukovodećem radnom mjestu ima svog neposredno nadređenog službenika (tužitelja ad.3) s kojim načelnik Centra održava sastanke (o čemu će biti riječi u nastavku) , to je u potpunosti u skladu s hijerarhijskim ustrojem Sigurnosno-obavještajne agencije da primjedbe na rad i upute u svezi rada službenika na nerukovodećim radnim mjestima načelnik Centra iznosi putem službenika koji je neposredno nadređen tom službeniku na nerukovodećem radnom mjestu, ovo osobito i obzirom na činjenicu da je upravo taj neposredno nadređeni službenik više upućen u cjeloviti rad službenika kao i zadužen za praćenje kvalitete njegovog rada. Činjenica da je ranije načelnik Centra tužitelja ad.1 pozivao na konzultacije pa da je takvu praksu promijenio, ne svjedoči o kontinuiranom psihičkom (moralnom) zlostavljanju i ponižavanju tužitelja ad.1, budući ne postoji obveza načelnika Centra pozivati službenike na redovne osobne konzultacije dok tužitelj ad.1 u ovom postupku niti tvrdi niti iskazuje da je on tražio konzultacije s načelnikom Centra što bi ovaj neosnovano odbio.
13. Tužitelj ad.2 je kao mobing u tužbi opisao i to da je on kao voditelj Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost, u periodu nakon skupnog sastanka koji je ravnatelj Agencije UK **.**.2017. održao u Zadru, isključen iz radnih procesa i diskreditiran na način da se za bilo kakva pojašnjenja ili traženja dodatnih aktivnosti načelnik Centra Zadar obraća djelatnici u Odsjeku IKN, potpuno preskačući tužitelja kao njezinog prvog pretpostavljenog, praveći se kao da isti ne postoji, kao najvažniji primjer preskakanja i ignoriranja tužitelja opisujući događaj od 05. kolovoza 2017. kada je Centar Zadar odgovoran za provođenje sigurnosne prosudbe i popratu proslave godišnjice Vojno redarstvene akcije Oluja u Kninu, koji događaj je visokog sigurnosnog rizika obzirom da na njemu redovito sudjeluju najviši državni dužnosnici koji spadaju u štićene osobe prve kategorije, a na koji da su događaja pozvani svi djelatnici Centra Zadar i pripadajućeg Ureda Knin osim tužitelja, premda je upravo izrada sigurnosnih prosudbi i terenske poprate takvih događaja u domeni Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnosti kojim rukovodi tužitelj.
13.1. U svezi navedenog tužitelj ad.2 (list spisa 377-382) iskazuje da se nakon govora ravnatelja Agencije odnos načelnika Centra promijenio prema njemu, da ga je prestao pozdravljati kad bi ga vidio, da su potom imali prvi veći događaj i to organizaciju obilježavanja akcije Oluja nakon koje uvijek postoji mogućnost visokih tenzija zbog raznih političkih i ekstremističkih poruka koji se znaju odašiljati na tom događaju pa da je trebalo organizirati isti, napraviti određene radnje u tu svrhu, Centar Zadar da je ipak nadređen uredu Knin, pa da tako zahtijeva angažman Centra Zadar. Međutim, od svih ljudi koji su za to trebali biti zaduženi i čija imena su se našla na popisu da je jedino njegovo ime iz toga naknadno izuzeto što mu je javio HK usmeno, a i vidio je sam jer su svi otišli na organizaciju tog događaja osim njega, dodajući da mu je HK rekao da ga je načelnik izuzeo s tog popisa. Također, za sve što je trebalo njemu komunicirati, načelnik da bi se obraćao IKN koja je ustvari bila njemu podređena dok je njega u cijelosti ignorirao, što da se nastavilo sve do lipnja 2018. godine. Jedan dio takvog iskaza tužitelja ad.2 potvrđuje iskaz svjedokinje IKN (list spisa 286-288) koja sudu iskazuje da je u to vrijeme njoj osobno nadređen bio tužitelj IK, a načelnik Centra da bi se za neke poslove spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
odnosno dokumentaciju koja je inače bila u zaduženju tužitelja IK obraćao njoj, iskazujući dalje to da je IK bio predviđen za osiguranje obilježavanja akcije Oluja 2018. godine, a onda da ipak nije upućen u Knin nego je ostao u Zadru iako su njegovi kolege zbog tog događaja bili poslani u Knin. Drugi dio takvog iskaza tužitelja potvrđuje iskaz tužitelja ad.3 (list spisa 373-377) koji iskazuje da su oni nakon ovih događaja imali jedan visoko rizičan događaj, organizaciju proslave Oluje u Kninu, da su napravljena sva popratna izvješća te popis svih koji su trebali ići u Knin, a nakon što je taj popis napravljen da ga je načelnik Centra nazvao i rekao mu da izbaci s tog popisa IK, tako da IK nije sudjelovao u tom obilježavanju. Iako svjedok PK (list spisa 292-296) u svezi događaja obilježavanja akcije Oluja 2017. godine iskazuje da je odluku o djelatnicima za odlazak u Knin donio tužitelj ad.3 i da on (svjedok) misli da tužitelj ad.2 nije bio na listi djelatnika za odlazak u Knin, sud takav iskaz svjedoka PK kojim isti, iako to izričito ne navodi zapravo prenosi informaciju da nije bila njegova već odluka tužitelja ad.3 da tužitelj ad.2 ne sudjeluje na obilježavanju akcije Oluja 2017. godine u Kninu, ne prihvaća kao istinit. Naime, sudu je sasvim uvjerljiv, logičan i životan iskaz tužitelja ad.3 da je on kao osoba koja je sastavljala popis službenika koji su trebali ići u Knin na njega stavio i tužitelja ad.2 obzirom je on voditelj Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost te da je tužitelj ad.2 s tog popisa maknut po uputi načelnika Centra PK. Međutim, cijeneći takvo postupanje načelnika Centra u svjetlu činjenice da tužitelj ad.2 nije jedini službenik Centra Zadar koji nije poslan u Knin 5. kolovoza 2017. već da su u Centru Zadar ostale i službenice ZK i HKN neovisno o Odsjeku u kojem su iste radile te nadalje u svjetlu dijela iskaza svjedoka PK (list spisa 292-296) da su radni procesi takvi da netko mora ostati u Centru, kakav navod sud cijeni prihvaća kao istinit jer je u potpunosti životan i logičan budući radni procesi u Centru Zadar ne mogu prestati u cijelosti, ocjena je ovog suda da je odluka načelnika Centra Zadar PK da tužitelj ad.2 ne ide na događaj obilježavanja akcije Oluja 5. kolovoza 2017. jedna od niza odluka u procesu organizacije rada i načinu izvršavanja radnih zadataka koja pri tome nema karakter psihičkog (moralnog) zlostavljanja i ponižavanja tužitelja ad.2 s ciljem povrede njegove časti, ugleda, dostojanstva i integriteta koju bi načelnik Centra Zadar poduzeo kao „odmazdu“ za podnošenje anonimne predstavke. U prilog takvom utvrđenju suda govori i činjenica da je sasvim logično i životno ovom sudu da ukoliko je na događaj obilježavanja akcije Oluja 5. kolovoza 2017. upućen veći broj operativnih službenika, koja činjenica nije sporna, s gledišta organizacije radnog procesa i izvršavanja radnih zadataka uistinu nije bilo potrebe da se na taj događaj upućuje i tužitelj ad.2 koji je voditelj Odsjeka. Nadalje, u prilog takvom utvrđenju suda govori i činjenica da Centar Zadar u Kninu ima poseban Ured, djelatnici kojeg logično odrađuju veći dio poslova vezanih za ovaj događaj. Konačno, u prilog takvom utvrđenju suda govori i činjenica da logično i životno, a u slučaju da je neslanje tužitelja ad.2 u Knin 5. kolovoza 2017. „odmazda“ za podnošenje predmetne anonimne predstavke, načelnik Centra Zadar ove prigode u Knin ne bi uputio niti tužitelja ad.1 niti tužitelja ad.3 , međutim, u odnosu na koje tužitelje načelnik Centra Zadar PK ne donosi takvu odluku.
13.2. Što se pak tiče navoda da bi se načelnik Centra Zadar PK za bilo kakva pojašnjenja ili traženja dodatnih aktivnosti obraćao djelatnici u Odsjeku IKN potpuno preskačući tužitelja kao njezinog prvog pretpostavljenog, za istaknuti je da je načelnik Centra kao rukovodeći službenik u Centru nadređen svim službenicima Centra i stoga ovlašten od bilo kojeg od njih tražiti pojašnjenja i dodatne aktivnosti. Radnja obraćanja načelnika Centra PK za pojašnjenja ili traženja dodatnih aktivnosti umjesto tužitelju ad.2 obratio službenici IKN, a u svezi čega niti tužitelj ad.2 niti svjedokinja IKN sudu ne iskazuju o broju i okolnostima konkretnih situacija kada se je to načelnik Centra umjesto tužitelju ad.2 obratio službenici IKN, spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
prema ocjeni ovog suda ne predstavlja sustavno psihičko (moralno) zlostavljanje i ponižavanje tužitelja ad.2, ovo posebno kada se uzme u obzir i okolnost da je tužitelj ad.2 u periodu nakon govora ravnatelja Agencije održanog 28. srpnja 2017. u određenom periodu bio izočan s posla zbog privremene nesposobnosti za rad dok je u dugom periodu koristio roditeljski dopust, sve zbog čega nije bio nazočan na radu.
13.3. Osim toga, tužitelja ad.2 u tužbi tvrdi da je potpuno isključen iz redovitih kolegija užeg rukovodstva Centra Zadar koji je do srpnja 2017. sačinjavao načelnik [adresa] PK, načelnik Odjela za sigurnosno obavještajne poslove HK te voditelji Odsjeka za analitiku i dokumentaristiku ĐK i tuž itelj kao voditelj Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost odnosno, nakon skupnog sastanka održanog 28. srpnja 2017. da su se kolegiji počeli održavati bez da je pozivan tužitelj, kojemu takvo postupanje načelnik Centra ničim nikada nije obrazložio. U svezi navedenog tužitelj ad.2 iskazuje sudu da se u rujnu 2017. godine nastavlja ovo ponašanje načelnika Centra prema njemu odnosno nepozdravljanje te izuzimanje s kolegija na kojima je inače uvijek tužitelj sudjelovao zbog raznih sigurnosnih procjena, savjetovanja i slično i na kojem da su uvijek sudjelovali voditelji odsjeka pa tako i on. Takav je iskaz tužitelja ad.2 potvrđen iskazom svjedokinje IKN (list spisa 286-288) koja sudu iskazuje da se nakon govora ravnatelja Agencije načelnik Centra povukao u svoje odaje, da nije komunicirao s djelatnicima koji su bili osumnjičeni za autorstvo predstavke, a upitana da li je bilo tko od tužitelja bio isključivan iz radnih procesa odgovara da konkretno može reći za tužitelja IK da joj je poznato da se načelnik Centra s njim nije dogovarao niti ga zvao u odnosu na jedan službeniji zadatak za koji je inače IK bio zadužen. Tužitelj ad.3 (list spisa 373-377) je također potvrdio takav iskaz tužitelja ad.2, iskazavši da se promjena načelnika Centra prema njima osjetila od kraja kolovoza odnosno rujna (2017. godine) što da se vidjelo na ovim užim kolegijima koje su imali svaki tjedan i pol ili dva, na koje je on (tužitelj ad.3) nastavio biti pozivan, ali IK nije bio pozivan. Nadalje, svjedokinja ZK (list spisa 321-322) upitana je li primijetila da su se nakon govora ravnatelja Agencije promijenili ikakvi odnosi u Centru, odgovara da je ona primijetila da nakon toga IK više nije bio prisutan na sastancima, što da zna jer je inače znala mijenjati tajnicu, a upitana jesu li ti sastanci i dalje održavani, odgovara da jesu i da su na njima bili prisutni svi voditelji osim IK. Upitana tko određuje tko će sudjelovati na ovim sastancima odgovara načelnik Centra koji govori tajnici koga da pozove na sastanke. Upitan o promjenama prema tužiteljima i njihovom radu nakon govora ravnatelja Agencije svjedok FK (list spisa 290-292) iskazuje da on nema uvid u predmete za koje su oni zaduženi, ali da su mu u razgovorima tužitelji rekli da su isključeni iz nekih poslova te da je on vidio da nisu bili pozivani na neke sastanke na koje su inače bili redovno pozivani i na kojima se sudjelovalo. Konačno, i tužitelj ad.1 (list spisa 369-373) sudu iskazuje da je tužitelj ad.2 bio član užeg kolegija koji su se održavali na tjednoj bazi, a nakon ovih događaja da je prema tužitelju ad.2 napravljena jedna distanca, da nije više pozivan na te kolegije, dodajući da je tužitelj ad.2 bio voditelj Odsjeka za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost koja izrađuje prosudbe za događaje na kojima će biti štićene osobe, a nakon ovih događaja da je izoliran od tih poslova. Iskazao je i to da se kao i njemu (tužitelju ad.1) načelnik i tužitelju ad.2 prestao javljati na hodniku.
13.4. Saslušan na navedenu okolnost i konkretno upitan da li je tužitelj ad.2 pozivan na uže kolegije, svjedok PK (list spisa 292-296) odgovara da bi trebalo pojasniti što je to uži kolegij pa upitan da on to pojasni svjedok odgovara da termin uži kolegij ne postoji u formalno pravnom smislu niti postoji kada se uži kolegij treba formirati i tko ga treba sačinjavati, dodajući da ono o čemu ga se pita kao o užem kolegiju su ustvari sastanci između Centra Zadar i Ureda Knin, voditelja odsjeka u Centru i načelnika koji se održavaju spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
povremeno po potrebi, pojašnjavajući da je on nakon ovih događanja donio diskrecionu odluku da takvi sastanci više nisu potrebni pa da nije pozivao ni gosp . IK, ali ni druge voditelje odsjeka te da nije bilo nikakve diskriminacije u odnosu na gosp. IK jer da ni drugi nisu bili pozivani. Očito je da je iskaz svjedoka PK u dijelu u kojem navodi da nakon ovih događaja više nije održavao sastanke sa voditeljima odsjeka tj. sastanke koje neki svjedoci i tužitelji nazivaju uži kolegij, suprotan gore iznesenim iskazima tužitelja i svjedoka FK i IKN. Kako pri tome sudu nije životno niti logično da bi načelnik Centra Zadar PK u potpunosti prestao održavati sastanke sa rukovodećim osobljem i sa ostalim službenicima ukoliko je njihova nazočnost bila bitna za predmet sastanka, sud cijeneći u svezi s gore iznesenim iskazima dalje i iskaze svjedokinje AK i HKN, utvrđuje da kada svjedok PK iskazuje da je on donio diskrecionu odluku da takvi sastanci više nisu potrebni pa da nije pozivao ni gosp. IK, ali ni druge voditelje odsjeka te da nije bilo nikakve diskriminacije u odnosu na gosp. IK jer da ni drugi nisu bili pozivani, isti govori o točno određenim sastancima, onima koje je ranije održavao sa voditeljima svih odsjeka u Centru Zadar i Uredu Knin, ali ne generalno o održavanju sastanaka sa pojedinim službenicima Centra Zadar i Ureda Knin, a na što ukazuju i gore citirani iskazi tužitelja i svjedoka budući svi oni u bitnom identično iskazuju da je načelnik Centra održavao sastanke na koje su pozivani primjerice službenici FK i tužitelj ad.3, ali ne i tužitelj ad.2. Naime, svjedokinja AK (list spisa 331) upitana da li joj poznat termin "uži kolegij", odgovara naravno, da ga čini šire rukovodstvo odnosno načelnici i voditelji odsjeka. Upitana je li tužitelj ad.2 član užeg kolegija, odgovara da kad su se ti uži kolegiji održavali je IK bio na njima, a upitana je li ikad bilo održanih užih kolegija da tužitelj ad.2 nije bio pozvan, odgovara da nije, da zna na što se aludira, ali onda kada je načelnik procijenio da IK ne bi trebao biti na užem kolegiju, nije te uže kolegije niti sazivao , a kakav iskaz ukazuje, kako to sud gore utvrđuje, da kada svjedok PK govori da je prestao održavati sastanke govori o onima sastancima koji su održavani sa voditeljima svih odsjeka u Centru Zadar i Uredu Knin, ali ne generalno o održavanju sastanaka sa pojedinim službenicima Centra Zadar i Ureda Knin. Da je tome tako svjedoči i iskaz svjedokinje HKN (list spisa 349- 352) koja na upit je li joj poznat pojam "uži kolegij" i jesu li se takvi kolegiji održavali u Centru Zadar do tog perioda odgovara da su se održavali sastanci s načelnikom, da ne zna zašto neki to nazivaju uži kolegij, da su na sastancima nazočni najbliži suradnici načelnika i osobe koje bi načelnik smatrao da trebaju biti nazočne, ovisno o poslovnom procesu , a konkretno upitana je li tužitelj ad.2 bio pozivan na te sastanke odgovara da se sjeća da jest bio nekada i on pozivan, dalje upitana da li je tužitelj ad.2 bio pozivan na te sastanke nakon govora ravnatelja Agencije iz srpnja 2017. odgovara da može reći da je načelnik došao na to mjesto u jesen 2016. godine, da je logično da održava takve sastanke dok se ne upozna s radom Centra sa više ljudi, a kasnije s vremenom da su se ti sastanci održavali uglavnom sa HK i AK iz Ureda Knin dok bi drugi eventualno bili pozvani po potrebi, budući i iz takvog iskaza proizlazi da je načelnik PK tijekom 2017. godine prestao održavati sastanke sa svim voditeljima odsjeka Centra Zadar i Ureda Knin, temeljem svoje diskrecione odluke, dakle, da je prestao održavati određeni tip sastanka koji je održavao ranije (a samo o kojem tipu sastanka svjedok PK u svojem iskazu konkretno i iskazuje, što je i logično obzirom je izričito od strane tužitelja upitan o održavanju „užeg kolegija“), ali da je nastavio održavati sastanke sa HK i AK kao rukovodećim osobama Centra Zadar i Ureda Knin te po potrebi određenim drugim službenicima. Sve navedeno ukazuje da nije točan tužbeni navod tužitelja ad.2 da ga je načelnik Centra Zadar, nakon govora ravnatelja Agencije održanog 28. srpnja 2017., u potpunosti isključio iz sastanaka na koje je do tada bio pozivan, budući je sud utvrdio da je načelnik Centra Zadar donio odluku da više neće održavati takav tip sastanka na kojem su spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
nazočni svi voditelji odsjeka Centra Zadar. Kada u svezi s navedenim (da načelnik Centra Zadar nakon srpnja 2017. godine nije održavao sastanke svih voditelja odsjeka Centra Zadar) sud cijeni činjenicu da je načelnik Centra Zadar PK kao rukovodeći službenik Centra u potpunosti ovlašten po svojoj diskrecionoj odluci odlučiti kakve će sastanke održavati te općepoznatu činjenicu iz svakodnevnog života da se način održavanja sastanaka kroz vrijeme mijenja budući ovisi o opsegu i naravi radnih procesa koji postoje u određenom periodu vremena, ocjena je suda da činjenica da načelnik Centra Zadar nakon srpnja 2017. godine na sastanke nije pozivao tužitelja ad.2 ne predstavlja radnju sustavnog psihičkog (moralnog) zlostavljanja i ponižavanja tužitelja ad.2 s ciljem ugrožavanja njegova ugleda, časti, dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž R-138/2024 od 2. listopada 2024. u kojoj navodi da ni zlostavljanje koje tužitelj tvrdi da je ostvareno zbog nepozivanja na sastanke sud ne nalazi egzistentnim smatrajući da je u ovlasti nadređene osobe da organizira posao, odnosno odluči koje će radnike pozvati na sastanke; kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-135/2009 od 10. ožujka 2010. u kojoj navodi da pravilno sudovi nižeg stupnja ocjenjuju da nepozivanje na sastanak kolegija nije ponašanje koje se može definirati kao povreda dostojanstva radnika jer se radi o postupcima koji su u biti odluke o rukovođenju tvrtkom i odluke o organizaciji poslova i izvršavanju radnih zadataka zaposlenika).
14. Utvrdivši tako da radnje koje tužitelji u ovom postupku opisuju kao mobing ne predstavljaju sustavno psihičko (moralno) zlostavljanje i omalovažavanje tužitelja od tužene kao poslodavca s ciljem ugrožavanja ugleda, časti, dostojanstva i integriteta tužitelja sve do eliminacije s radnog mjesta te da iste ne reflektiraju protupravnost kao jednu od nužnih pretpostavki za odštetnu odgovornost sukladno odredbama ZOO , sud je neovisno o tome što iz zdravstvenog kartona pacijenta NK (list spisa 68-70), liječničkog nalaza na ime IK (list spisa 129) i medicinske dokumentacije na ime HK (list spisa 250-251) proizlazi da su kroz utuženi period tužitelji posjećivali liječnika te su im dijagnosticirani određeni psihički poremećaji te neovisno o tome što iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Urlića, specijalista neuropsihijatra (list spisa 487-494) i pisanog očitovanja stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Urlića, specijalista neuropsihijatra od 5. veljače 2025. (list spisa 516-517) proizlazi da tužitelji ne pokazuju nikakve znakove duševnih bolesti, ali da su vidno traumatizirani kritičnim događajima radi čega imaju socijalnu neurozu, anksiozni i depresivni poremećaj te reakciju na stres i zamor od borbe sa stresom – budući sama za sebe činjenica da su tužitelji zbog događaja na poslu socijalno neurozni, anksiozni, depresivni i pod stresom automatski ne dokazuje da je takvo (psihičko) stanje posljedica protupravne radnje tužene posebno kada sud uzme u obzir da je posao koji tužitelji kao službenici Sigurnosno-obavještajne agencije obavljaju sam po sebi stresan, što tužitelji izrijekom i navode u tužbama te o čemu sudu iskazuju svjedoci IKN (list spisa 286-288) koja upitana da li ona obavlja stresan posao odgovara da misli da je dana svaki posao stresan i njen posao također na dane, PK (list spisa 292-296) koji iskazuje da je njega uznemirilo pisanje iz predmetnih predstavki i da on ima zdravstvenih problema konkretno sa štitnjačom te ZK (list spisa 321-322) koja upitana da li je njezin posao stresan odgovara da - utvrdio da radnjama koje tužitelji opisuju u tužbi nije izvršen mobing nad tužiteljima te da ove radnje nemaju element protupravnosti, a poradi čega tužena niti ne može odgovarati za štetu naknadu koje tužitelji u ovom postupku potražuju (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž R-138/2024 od 2. listopada 2024.). Valjalo je stoga ovom presudom odbiti kao neosnovane tužbene zahtjeve tužitelja ad.1, tužitelja ad.2 i tužitelja ad.3 kojima oni potražuju da im tužena (po osnovi naknade neimovinske štete) isplati iznose od 7.500,00 Eura sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate. spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
14.1. Sud zaključno smatra potrebnim istaknuti da je u ovom postupku ocjenjivao da li je tužena vršila mobing nad tužiteljima i time im povrijedila čast, ugled, dostojanstvo i integritet onim radnjama koje su tužitelji iznijeli i opisali u činjeničnom supstratu tužbe odnosno onim radnjama koje su kao štetne radnje istaknuli i opisali do zaključenja prethodnog postupka, ovo posebno imajući u vidu da su tužitelji u predmetnim tužbama (koje podnose 2019. godine) kao razdoblje u kojem je nad njima vršen mobing i za štetu nastalu u kojem razdoblju potražuju naknadu izričito označili razdoblje od srpnja 2017. pa do kolovoza 2018.
14.2. Također, sud smatra potrebnim istaknuti i to da u ovoj presudi nije utvrđivao činjenice vezane za imenovanje CK na rukovodeće radno mjesto voditelja Odsjeka za operativne poslove i povredu službene dužnosti CK, neovisno o tome što tužitelji u tužbama navode da je sumnja tužene da su tužitelji ti koji su sastavili anonimnu predstavku koja je podnesena vezano za to imenovanje CK povod nad njima izvršenom mobingu tj. uzrok svim radnjama tužene koje tužitelji smatraju mobingom, ovo obzirom mobing postoji ili ne postoji, neovisno o tome što je eventualni povod za mobing niti mobing ikad može biti opravdan bilo kojim uzrokom, neovisno o pitanju da li je ono što je uzrok mobinga protupravno ili nije. Drugim riječima, mobing ne određuje (ne definira) razlog zbog kojeg se mobing događa, da li on uopće ima objektivni povod ili je razlog zbog kojeg se mobing provodi primjerice osjećaj zavisti, ljubomora, nedostatak kulture onog koji vrši mobing i slično, a poradi čega je pitanje da li je imenovanje CK bilo nezakonito ili nije u cijelosti irelevantno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu te poradi čega sud u ovoj presudi nije obrazlagao o istom.
15. Iako točno da je odredbom čl. 154. st. 1. ZPP propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka te je nadalje odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, sud odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova, usprkos tome što su tužbe tužitelja djelomično povučene dok su (uređeni) tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni u cijelosti što znači uspjeh tužene u sporu, nije utemeljio na citiranim odredbama već je točkom IV. ovog rješenja odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Naime, sud je zakonska pravila o naknadi troškova parničnog postupka dužan primjenjivati u smislu načela na kojima se ta pravila zasnivaju, načelu racionalnog, svrsishodnog i pravednog raspoređivanja troškova, a što pred sud postavlja zahtjev u svakoj parnici individualno ocijeniti da li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravu narušava ravnoteža između stranaka odnosno bi li tako donesena odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku, u ovom slučaju radnike (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž- 1916/2023-2 od 04. lipnja 2024.). Dakle, sud je odluku o troškovima parničnog postupka dužan donijeti vodeći računa da se takvom odlukom ne narušava ravnoteža interesa stranaka i u tom smislu primjenom stajališta Europskog suda za ljudska prava zauzetom u presudi od 06. rujna 2016. donesenom u predmetu Cindrić i Belišić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 72152/13) o primjeni čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (tako i Županijski sud u Karlovcu u presudi poslovni broj Gž R- 1/2023-4 od 20. rujna 2023. i Županijski sud u Velikoj Gorici u presudi poslovni broj Gž R- 7/2024-2 od 18. siječnja 2024.) i to stoga što podnošenje ovih tužbi radi naknade štete zbog mobinga (kojim se ukoliko je počinjen vrijeđa jedno od osnovnih i najosjetljivih prava svakog čovjeka – pravo na dostojanstvo) nije bilo očito neosnovano u vrijeme podnošenja tužbi. Naime, sporovi radi mobinga su činjenično iznimno složeni, što proizlazi već iz same definicije pojma mobing kao sustavnog i trajnog psihičkog uznemiravanja i ponižavanja, i stoga sporovi u kojima je dokazivanje otežano, ovo posebno i obzirom na činjenicu da se spojeni spisi Pr-137/2019 i Pr-141/2019
mobing prvenstveno vrši usmeno (bez pisanog traga kao materijalnih dokaza). Radnici na kojima je u ovoj vrsti spora teret dokaza, upravo obzirom na poteškoće u dokazivanju mobinga pred sudom te straha da će ukoliko mobing ne uspiju dokazati biti obvezani na plaćanje visokih iznosa parničnih troškova poslodavcu, izbjegavaju podnošenje tužbi radi mobinga, a što je jedan od razloga radi kojeg društvo generalno ne prepoznaje i ne osuđuje mobing u dovoljnoj mjeri te što onemogućuje sankcioniranje mobinga (u vidu donošenja sudskih presuda kojima se poslodavcima koji mobing provode nalaže naknada štete uzrokovane mobingom). Vodeći tako računa da podnošenje ovih tužbi radi naknade štete zbog mobinga nije bilo očito neosnovano u vrijeme podnošenja tužbi budući je subjektivna ocjena tužitelja bila da su psihički poremećaji od kojih boluju posljedica mobinga pa su tužbe bile jedini način za ostvarenje prava na naknadu štete za koje su vjerovali da im pripada, a posebno vodeći računa i o tome da je tužena Republika Hrvatska koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo radi čega ista nije imala troškove u vidu odvjetničkih nagrada i naknada, ovaj je sud ocijenio da bi obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženoj kao prvo, bilo nepravično i narušilo ravnotežu interesa stranaka budući bi nalaganje tužiteljima da tuženoj namire nastale troškove ovog postupka nedvojbeno predstavljalo nametanje pretjeranog tereta i time narušavanje pravične ravnoteže o kojoj je sud dužan voditi računa pri donošenju odluke o troškovima svakog pojedinog parničnog postupka; te kao drugo, bilo nesvrsishodno jer bi generalno odvraćalo radnike od podnošenja tužbi za naknadu neimovinske štete (a sud je u postupcima radi naknade neimovinske štete dužan voditi računa i o tome koja se društvena svrha postiže dosudom novčane naknade) uzrokovane mobingom, koji je prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije jedan od gorućih problema današnjice i uzrok depresije i anksioznosti zbog koje se godišnje na svjetskoj razini gubi 12 milijardi radnih dana, što su sve razlozi zbog kojih mobing kao društvena pojava zaslužuje posebnu pažnju pa i kroz odluke suda o parničnim troškovima u sporovima radi mobinga.
U Zadru, 17. srpnja 2026. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćniku,
2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.
