Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: P-24/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužiteljice OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Bojana Ivanišević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nino Ćosić, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 10. lipnja 2026. u prisutnosti stranaka, punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužene, na ročištu za objavu presude 17. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužiteljici OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed nekretninu koja se nalazi na zk.č.br. 254, [adresa]., stambena zgrada 17 i 19, površine 529 m2, zk.č.br. 448/2, [adresa], dvorište, površine 112 m2, ukupne površine 641 m2, suvlasnički dio upisan pod Rbr. 11., Suvlasnički dio 4065/163950 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), u naravi Posebni dio – jednosobni stan broj 11 na trećem katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice 1 s wc-om, predsoblja NKP 36,95 m2 i lođe NKP 3,70 m2 sa spremištem u potkrovlju, ukupne NKP 40,65 m2 u zgradi [adresa], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižnog odjela Velika Gorica i koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, na način da tužiteljici preda po jedan primjerak ključeva od vanjskih vrata nekretnine kao i ključ od stubišta, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 892,00EUR (osamstotinadevedesetdvaeura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od:
- 223,00 EUR od 02.09.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 02.10.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 02.11.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 02.12.2024. do isplate,
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
,,Nalaže se tuženoj RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici OD,
OIB: [osobni identifikacijski broj],
iznos
od
16.360,00EUR
(šesnaesttisućatristotinešezdeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od:
- 250,00 EUR od 2.10.2015. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.11.2015. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.12.2015. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.1.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.2.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.3.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.4.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.5.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.6.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.7.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.8.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.9.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.10.2016.do isplate,
- 250,00 EUR od 2.11.2016. do isplate,
- 250,00 EUR od 2.12.2016. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.1.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.2.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.3.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.4.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.5.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.6.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.7.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.8.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.9.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.10.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.11.2017. do isplate,
- 109,00 EUR od 2.12.2017. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.1.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.2.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.3.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.4.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.5.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.6.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.7.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.8.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.9.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.10.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.11.2018. do isplate,
- 105,00 EUR od 2.12.2018. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.1.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.2.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.3.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.4.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.5.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.6.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.7.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.8.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.9.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.10.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.11.2019. do isplate,
- 115,00 EUR od 2.12.2019. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.1.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.2.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.3.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.4.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.5.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.6.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.7.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.8.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.9.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.10.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.11.2020. do isplate,
- 128,00 EUR od 2.12.2020. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.1.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.2.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.3.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.4.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.5.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.6.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.7.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.8.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.9.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.10.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.11.2021. do isplate,
- 132,00 EUR od 2.12.2021. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.1.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.2.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.3.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.4.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.5.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.6.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.7.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.8.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.9.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.10.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.11.2022. do isplate,
- 154,00 EUR od 2.12.2022. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.1.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.2.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.3.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.4.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.5.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.6.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.7.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.8.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.9.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.10.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.11.2023. do isplate,
- 180,00 EUR od 2.12.2023. do isplate,
- 223,00 EUR od 2.1.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 2.2.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 2.3.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 2.4.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 2.5.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 2.6.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 2.7.2024. do isplate,
- 223,00 EUR od 2.8.2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
,,Nalaže se tuženoj RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.000,00EUR (tritisućeeura), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od:
- 250,00 EUR od 02.01.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.02.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.03.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.04.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.05.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.06.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.07.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.08.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.09.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.10.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.11.2025. do isplate
- 250,00 EUR od 02.12.2025. do isplate,
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je učinjena podneskom do 6. travnja 2026. odnosno u pogledu traženja iznosa naknade za korištenje nekretnine i za razdoblje nakon podnošenja tužbe 2. siječnja 2025.- 2. prosinca 2025.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica OD, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 21. siječnja 2025. navodi kako su ovosudnim Rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-1502/15 od 16. prosinca 2015. iza pokojne ODV, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je preminula **.**.2015., nasljednicama proglašene njene kćeri OD, ovdje tužiteljica, i RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužena (dalje u tekstu: tužena).
1.1. Tužena i pok. ODV su prije njene smrti 14. veljače 2008. sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i 26. rujna 2008. Dodatak Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju kojim ugovorom je, između ostalog, ugovoreno kako će nekretnina u vlasništvu pokojne ODV koja se nalazi na i koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim zk.č.br. 254, [adresa]., stambena zgrada 17 i 19, površine 529 m2, zk.č.br. 448/2, [adresa], dvorište, površine 112 m2, ukupne površine 641 m2, suvlasnički dio upisan pod Rbr.
11., Suvlasnički dio 4065/163950 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), u naravi Posebni dio
– jednosobni stan broj 11 na trećem katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, predsoblja NKP 36,95 m2 i lođe NKP 3,70 m2 sa spremištem u potkrovlju, ukupne NKP 40,65 m2 u zgradi [adresa], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižnog odjela Velika Gorica dijelom cijele nekretnine, trenutkom sklapanja Ugovora prijeći u vlasništvo tužene. Tužiteljica je za postojanje takvog Ugovora saznala tek na ostavinskoj raspravi, a nakon čega je pokrenula postupak radi proglašenja istog ništetnim.
1.2. Ovosudnom pravomoćnom Presudom posl. br. P 465/2018-50 od 28. ožujka 2024. u toč. I. izreke taj je Ugovor utvrđen kao ništetan i bez pravnog učinka. U toč. II. izreke predmetne Presude naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Velika Gorica uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u zk. ul. br. [broj ZK uloška], etažnom dijelu upisanom pod Rbr. 11, k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe predmetnih Ugovora tako da će se izbrisati pravo vlasništva RD, uz istovremeni upis te nekretnine na ime i vlasništvo ODV. Navedeni upis uspostave stanja prije provedbe predmetnog Ugovora proveden je Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z 8977/2024 od dana 21. listopada 2024., odnosno Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z- 8977/2024-2 od 6. studenog 2024. kojim je prvo rješenje ispravljeno.
1.3. U postupku radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza pok. ODV, ovopredmetne nekretnine, koji se vodi kod ovog suda pod posl. br. O-1502/15 je tužiteljica na ročištu održanom 8. siječnja 2025. dala nasljedničku izjavu kojom prihvaća nasljedstvo, a tužena nije preuzela poziv za ostavinsko ročište.
1.4. Sukladno odredbi čl. 37. st. 4. i st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV): Svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela. Svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Sukladno čl. 161. st. 1. ZV -a:
Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Sukladno čl. 165. st. 1. ZV-a: Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Sukladno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima: Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
1.5. Dopisom od 29. kolovoza 2024. pozvala je tuženu da joj preda suposjed, ali ista to ne želi učiniti niti do dana podnošenja ove tužbe. Naime, s obzirom na to da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju oglašen ništavim i bez pravnog učinka (od trenutka njegova sklapanja) tužiteljica je, kao njena zakonska nasljednica, (najkasnije) u trenutku smrti pok. ODV postala suvlasnicom predmetnog stana u 1/2 te stekla pravo na suposjed istog. Dakle, tužena se od trenutka smrti pok. ODV neovlašteno koristi polovicom stana koji pripada tužiteljici jer je ista cijeli stan koristila kao samostalan posjednik, a činjenica da je ista znala za postojanje i bila uzrok postojanja razloga ništavost i predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, čini ju nepoštenim posjednikom. Stoga, tužiteljica uz predaju predmetnog stana u suposjed potražuje i naknadu koristi koju je tužena imala od toga da se koristila cijelim stanom, odnosno i tužiteljičinim dijelom koji joj ne pripada. S obzirom na kvadraturu stana, lokaciju te trenutne tržišne cijene, tužiteljica procjenjuje da bi najam predmetnog stana iznosio 500,00 EUR mjesečno, a što znači da tužiteljica ima pravo od tužene na naknadu u iznosu od 250,00 EUR mjesečno za svaki mjesec nepoštenog posjedovanja njene polovice stana.
1.6. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu sudskih troškova.
2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve činjenične navode koje su u suprotnosti s njenim navodima.
2.1. Vezano za rješenje o nasljeđivanju broj: O-1502/2015, UPP-OS-VG-171/15 od 16. prosinca 2015., iza pokojne HD, ističe da se navedeno rješenje ne odnosi na predmetnu nekretninu, a iz kojeg razloga tužiteljica nije proglašena nasljednicom, suvlasničkog dijela nekretnine, navedenim rješenjem, niti je stekla vlasništvo, odnosno suvlasništvo nekretnine pa osporava vlasništvo, odnosno suvlasništvo tužiteljice.
2.2. Nastavno ističe prigovor aktivne legitimacije tužiteljice i pasivne legitimacije tuženice. Slijedom navedenog, tužiteljici ne pripada suposjed niti posjed stvari, a iz kojeg razloga nema pravo od nikoga zahtijevati predaju u suposjed nekretnine, a slijedom čega je neosnovan zahtjev tužiteljice iz točke I. tužbenog zahtjeva te se predlaže da sud odbaci ili odbije točku I. tužbenog zahtjeva.
2.3.Tužiteljica ničim ne dokazuje da se tuženica neovlašteno koristila polovicom predmetne nekretnine te ne dokazuje da je tuženica nepošteni posjednik.
2.4. Isto tako, ističe da tužiteljica nema pravo potraživati naknadu za razdoblje od 2015. pa nadalje, već eventualno, ako bi sud smatrao da uopće ima pravo na naknadu (što tuženica osporava), imala bi pravo tek od dana uknjižbe u zemljišne knjige, a eventualno (a što se također osporava), od dana kada je pozvala tuženicu na predaju suposjeda te kada je tuženica zaprimila takav poziv. Tuženica osporava da bi ona bila nepošten posjednik navedene nekretnine.
2.5. Opreza radi ističe da podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora nema utjecaja niti tužbom dolazi do prekida ili zastoja zastare u konkretnom odnosu, niti se u konkretnom slučaju i odnosu može primjenjivati pravna shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., kao niti članak 323. st. 1. ZOO-a (prije članak 104. ZOO-a). Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o restitucijskim zahtjevima niti su tužiteljica i tuženica nekada bile u ugovornom odnosu iz kojeg razloga bi bilo promašeno pozivanje na navedeno shvaćanje i članak.
2.6. Zaključno i opreza radi, osporava visinu iznosa naknade za korištenje nekretnine.
2.7. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Podneskom od 1. travnja 2025. tužena je podnijela protutužbu kojom traži od tužiteljice isplatu iznosa od 59.726,49 EUR sa odgovarajućim zakonskim zateznim kamatama koje potraživanje temelji na činjenici da joj je utvrđenjem ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pok. Kata temeljem članka 323. ZOO -a dužna vratiti sve što je primila na temeljem tog ugovora, a budući da je pok. HD umrla, za njene dugove odgovara tužiteljica i to u cijelosti do visine naslijeđene imovine.
3.1. Raspravnim rješenjem posl.br. P-24/2025 od 26. veljače 2026. odlučeno je da će se o protutužbi tužene raspravljati odvojeno te je ista razdvojena u novi predmet (pod poslovnim brojem P-81/2026) ponajprije iz razloga učinkovitosti, koncentracije postupka i ekonomičnosti, a s obzirom da je radi odlučivanja o osnovanosti protutužbenog zahtjeva za isplatom potrebno izvoditi druge dokaze čije izvođenje znatno utječe na duljinu ovog postupka.
4. Podneskom od 6. travnja 2026. (listovi 57-59 spisa) tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev na način da je isti povećala u pogledu traženja naknadnih iznosa najamnine za razdoblje nakon podnošenja tužbe i to od 2. listopada 2015. do 2. prosinca 2025. ukupno 20.252,00EUR, kojoj preinaci se tužena protivila.
4.1. Istu preinaku sud je dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje ZPP) odnosno unatoč protivljenju tužene jer je ocijenio da bi isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a izvršenom preinakom dijela tužbe tuženoj nije bila otežana mogućnost obrane niti je bilo potrebno utvrđivati nove činjenice i izvoditi novi dokazi pa posljedično nije došlo do povrede načela ekonomičnosti postupka. Ujedno, tužiteljica nije imala pristup nekretnini i za mjesece za koje je proširila tužbeni zahtjev (od 2. siječnja 2025. do 2. prosinca 2025.) pa je pravilno zatražila i te mjesečne iznose slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja kojom je dopuštena preinaka.
5. Tijekom postupka, a radi utvrđenja navedenih spornih, a odlučnih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u dopis od 29.08.2024. s potvrdom o uručenju (list 6, 42-43 spisa), Zemljišnoknjižni izvadak od 20.01.2025., 25.02.2026. (list 7, 44 -48 spisa),Rješenje ovosudnog zemljišnoknjižnog odjela Z-8977/2024 od 06.11.2024. i od 21.10.2024. (list 8-10 spisa), Zapisnik od 08.10.2025. u predmetu poslovni broj: O- 1502/2015 (list 11 spisa), internetske podatke s portala Njuškalo (stranica 36 -40 spisa), dopis Grada Velike Gorice, Klasa: 370-01/26-01/18, Urbr: 238-31-01/321-26-2 od 10.03.2026. (stranica 55-56 spisa), uvidom i čitanjem ovosudnog spisa poslovni broj P-465/2018 te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.
5.1. Odbijen je dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka ŽD obzirom su stranke okolnost na koju je izvođenje istog dokaza predloženo (da tužiteljici nije do danas predan u suposjed) učinile nespornom na ročištu za glavnu raspravu održano 10. lipnja 2026. iz kojeg razloga je potreba izvođenja istog dokaza izostala. Na istom ročištu za glavnu raspravu tužiteljica je odustala od prijedloga za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem.
6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice kako je specificiran podneskom od 6. travnja 2026. (listovi 57-59 spisa) pod točkom 1. osnovan u cijelosti, a kako je postavljen pod točkom 2. djelomično osnovan.
7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za predaju nekretnine – stana u suposjed te zahtjev za dosudu naknade za korištenje suvlasničkog dijela stana.
8. Na ročištu za glavnu raspravu održano 10. lipnja 2026. stranke su učinile nespornom činjenicu da tužena do danas nije tužiteljici predala predmetni stan u suposjed.
9. Među strankama je sporna pasivna i aktivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva, je li tužena nepošten posjednik navedene nekretnine i ukoliko jest od kojeg trenutka se smatra nepoštenom te je li nastupila zastara potraživanja naknade za korištenje suvlasničkog dijela stana.
10. Izvedenim dokazima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je pok. ODV umrla **.**.2015. te su Rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-1502/15 od 16. prosinca 2015. njenim nasljednicama proglašene njene kćeri, ovdje stranke
- da su tužena i pok. ODV **.**.2008. sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i 26. rujna 2008. Dodatak Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju (dalje u tekstu: Ugovor) kojim ugovorom je, između ostalog, ugovoreno kako će nekretnina u vlasništvu pokojne ODV upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sastoji se od zk.č.br. 254, [adresa]., stambena zgrada 17 i 19, površine 529 m2, zk.č.br. 448/2, [adresa], dvorište, površine 112 m2, ukupne površine 641 m2, s kojim je neodvojivo povezan Suvlasnički dio 4065/163950 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), u naravi Posebni dio – jednosobni stan broj 11 na trećem katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s wc -om, predsoblja NKP 36,95 m2 i lođe NKP 3,70 m2 sa spremištem u potkrovlju, ukupne NKP 40,65 m2 u zgradi [adresa], trenutkom sklapanja Ugovora prijeći u vlasništvo tužene
- da je ovosudnom pravomoćnom presudom posl. br. P 465/2018-50 od 28. ožujka 2024. u toč. I. izreke Ugovor utvrđen ništetn im i bez pravnog učinka, a u toč. II. izreke je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Velika Gorica uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u zk. ul. br. [broj ZK uloška], etažnom dijelu upisanom pod Rbr. 11, k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe predmetnih Ugovora tako da će se izbrisati pravo vlasništva RD, uz istovremeni upis te nekretnine na ime i vlasništvo ODV
- da je navedeni upis uspostave stanja prije provedbe predmetnog Ugovora proveden Rješenjem ovosudnog zemljišnoknjižnog odjela pod posl. br. Z 8977/2024 21. listopada 2024., odnosno Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-8977/2024-2 od 6. studenog 2024. kojim je prvo rješenje ispravljeno
- da je tužiteljica dopisom od 29. kolovoza 2024. pozvala tuženu da joj preda stan u suposjed, a što je vidljivo iz odvjetničke opomene od 29. kolovoza 2024. (list 6), a tužena je prilikom saslušanja potvrdila primitak iste
- da o visini naknade za stambeni dio u posjedu tužene u službenim podacima lokalne uprave (Grada Velike Gorice) za razdoblje 10.2015.-31.12.2016. nema podataka, dok iz istih tih podatka proizlazi da takva naknada za razdoblje 01.2017.- 12.2017. iznosi 109,76Eur (5,40Eur/m2), za razdoblje 01.2018.-12.2018. iznosi 105,69Eur (5,20Eur/m2), za razdoblje 01.2019.-12.2019. u iznosu 115,85Eur (5,70Eur/m2), za razdoblje 01.2020.-12.2020. u iznosu 128,05Eur (6,30Eur/m2), za razdoblje 01.2021.-12.2021. u iznosu 132,11Eur (6,50Eur/m2), za razdoblje 01.2022.- 12.2022. u iznosu 154,47Eur (7,60Eur/m2), za razdoblje 01.2023.-12.2023. u iznosu 180,89Eur (8,90Eur/m2) te za razdoblje 01.2024.-12.2024. u iznosu 223,58Eur (11,00Eur/m2).
11. Iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da u predmetni stan ne može pristupiti iako je tuženoj 29. kolovoza 2024. uputila zahtjev, koji se nalazi na listu 6 spisa, za omogućavanje suposjeda istog i to nakon donošenja presude u ovosudnom predmetu poslovni broj: P-465/2018 u kojem je utvrđeno da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan. Ujedno, od suvlasničkog dijela kojeg je vlasnik, nije ostvarila nikakvu drugu korist, u vidu najma ili slično.
12. Tužena je prilikom saslušanja navela kako predmetni stan ne koristi nitko od 2024., pa ni tužiteljica. Nekretninu su prije 2024. koristili njeni kćer, sin i šogorica. Ključeve stana posjeduje samo ona i jedina je osoba koja može ući u stan. Predmetni stan nikada nije bio iznajmljivan, a sve režijske troškove ona podmiruje. Potvrđuje primitak dopisa tužiteljice od 29. kolovoza 2024. koji se nalazi na listu 6 spisa.
13. Iskaze stranaka sud u cijelosti prihvaća jer su međusobno suglasni, ali i ostalim izvedenim dokazima u spisu.
U odnosu na tužbeni zahtjev za predaju stana u suposjed sud je primijenio sljedeće materijalno pravne odredbe (budući je utvrđeno da je predmetna (nepokretna) stvar u nepromijenjenom obliku:
14. Odredbu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje u tekstu: ZV) koja propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
14.1. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
15. Budući je uvidom u dostavljene zemljišnoknjižne izvatke od 20.01.2025., 25.02.2026. (list 7, 44-48 spisa) na nedvojben način utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela predmetnog stana, a stranke su učinile nespornim da tužena tužiteljici nije predala stan u suposjed, to tužena u cijelosti drži stan u posjedu bez valjanog pravnog osnova, slijedom čega je tužena dužna predati tužiteljici stvar u suposjed temeljem odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a i odredbe čl. 221.a. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. ZV a.
15.1. Obzirom na isto je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude, točka I.
U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu koristi koju je tužena imala od uporabe tuđe stvari sud je primijenio sljedeće materijalno pravne odredbe:
16. Temeljem odredbe čl. 164. st. 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.
16.1. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. toga članka propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima za nepoštenog posjednika.
16.2. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada dok st. 4. istog članka ZV-a određuje da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.
17. Dakle, da bi suposjednik kojem je drugi suposjednik onemogućio/spriječio posjed zajedničke stvari imao pravo na naknadu (korist koju je drugi suvlasnik imao), mora dokazati da je jasno tražio suposjed ili na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari budući sve do tada drugi suposjednik posjedovanjem zajedničke stvari izvršava svoje (su)vlasničke ovlasti nad istom. Tek od tog trenutka, suvlasnik koji ga onemogućava u posjedovanju postaje nepošteni posjednik i dužan je platiti naknadu koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja. Isti stav u skladu je s pravnim shvaćanjem druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održane 1. ožujka 2021. prema kojem pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kad je primio tužbu na predaju u posjed ili (su)posjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari (neovisno o činjenici da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed). Isto tako je u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci poslovni broj Rev 3299/2014-2 od 21. studenog 2018. (u dijelu utjecaja činjenice da tužena od tužitelja kao drugog suposjednika te nekretnine nikada nije tražila suposjed iste koja utječe na poštenje/nepoštenje suposjednika).
18. Budući je tužiteljica na jasan način pozvala tuženu na predaju predmetne nekretnine u suposjed pisanim dopisom od 29. kolovoza 2024. to se smatra da je tužena tog trenutka postala nepošten posjednik pa tužiteljici od rujna 2024. pripada pravo potraživati naknadu koristi koju je tužena imala za vrijeme posjedovanja iste. Obzirom na isto osnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu koristi za rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. na ime ½ dijela što, sukladno podacima Grada Velike Gorice, Ured pravnih, kadrovskih i općih poslova (stranica 55-56 spisa), iznosi 223,00Eur slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke presude, dok je za naknadu prije navedenog razdoblja neosnovan slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
18.1. Isto tako je neosnovan i zahtjev za naknadu koristi poslije tog razdoblja odnosno za razdoblje i iznos za koji je tužbeni zahtjev preinačen jer tužiteljica za isto nije dokazala visinu. Naime, navod tužiteljice kako se na isto razdoblje (01.2025.- 12.2025.) ima primijeniti ista vrijednost najma nekretnine kako je u dopisu Grada Velike Gorice navedeno za period 2024. budući se zasigurno iste vrijednosti nisu mijenjale na manje počiva tek na pretpostavci iz kojeg razloga nije dokazan odnosno na nedvojben način utvrđen, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.
19. Obzirom na isto istaknuti prigovor zastare od 5 godina na ime potraživanja naknade za korištenje suvlasničkog dijela stana je neosnovan budući dosuđeni iznos nije obuhvaćen zastarnim rokom iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).
20. Obzirom su obje strane podjednako uspjele u sporu (tužiteljica je glede osnova uspjela sa 100%, a glede visine s 4,40%, što čini uspjeh tužiteljice od 52,2%, a tužene 47,8%) , to je temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP -a odlučeno kao u izreci presude, točka VI.
Velika Gorica, 17. srpnja 2026.
Sutkinja
Marina Caren Smolčić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od objave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Tužiteljici, po pun.
- Tuženoj, po pun.