REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Čakovcu
Ruđera Boškovića 18
40000 Čakovec
Poslovni broj: Ovr-614/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Čakovcu po sutkinji tog suda Valentini Varga Gombar, a na prijedlog sudskog savjetnika Emanuela Melnjaka u pravnoj stvari ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička Cesta 50, 10000 Zagreb, protiv ovršenika ED, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Pinrtariću, odvjetniku u Čakovcu, radi ovrhe, 17. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika ED, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim dana 19. lipnja 2026. Financijskoj agenciji po ovrhovoditelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb na temelju Presude Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. P-963/12 od 14. ožujka 2013. preinačena u toč. II. Presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gžx-212/2013 od 14. studenog 2013.
II. Nalaže se ovrhovoditelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb da ovršeniku ED, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.565,34 EUR (dvijetisućepetstošezdesetpet eura i tridesetčetiri centi).
III. Odbija se zahtjev ovršenika ED, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 585,34 EUR (petstoosamdesetpet eura i tridesetčetiri centi).
Obrazloženje:
1. Ovršenik ED je dana 21. siječnja 2026. god. podnio prijedlog za proglašenje ovrhe na novčanim sredstvima nedopuštenom u kojem navodi da prijedlog podnosi jer je saznao da su mu u postupku izravne naplate zaplijenjena novčana sredstva na računu koji je kod Financijske agencije (dalje u tekstu: FINA) pokrenuo ovrhovoditelj 19. lipnja 2026. temeljem zahtjeva za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P-963/12 od 14. ožujka 2013., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gžx- 212/2013 od 14. studenoga 2013. Međutim, ovršenik naglašava da su obje navedene presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x 744/14-3 od 5. rujna 2018., kojim su ukinute presude nižestupanjskih sudova i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zbog toga smatra da ovršne isprave na kojima se temelji izravna naplata više nemaju pravni učinak te da ne mogu predstavljati valjanu osnovu za provedbu ovrhe. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na članak 72. stavak 1. te članak 50. stavak 1. točku 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/2013, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje u tekstu: OZ) prema kojima se ovrha obustavlja, odnosno može pobijati ako je ovršna isprava ukinuta, poništena ili na drugi način izgubila svoju djelotvornost. Nadalje, ovršenik ističe i prigovor zastare, tvrdeći da je protekao desetogodišnji zastarni rok te da je ovrhovoditelj, tražeći od FINA-e ponovnu aktivaciju ranije dostavljenih osnova za plaćanje, pokušao izbjeći posljedice zastare, iako je bio svjestan da su predmetne presude u međuvremenu ukinute. Osim toga, navodi kako je ovrhovoditelj uporabom ukinutih isprava kao valjanih počinio protupravno postupanje koje bi moglo imati i obilježja kaznenog djela. Slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže sudu da proglasi pljenidbu i prijenos novčane tražbine po njegovu računu nedopuštenima te da obveže ovrhovoditelja na naknadu troškova postupka.
2. U privitku prijedloga ovršenik dostavlja Zahtjev za izravnu naplatu od dana 19. lipnja 2026., Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje, Presudu Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. P-963/12 od 14. ožujka 2013., Presudu Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gžx-212/2013 od 14. studenog 2013. te Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev x 744/14-3 od 05. rujna 2018.
3. Prijedlog ovršenika otpremljen je ovrhovoditelju na očitovanje koji je isti zaprimio dana 3. srpnja 2026. god., no međutim isti se u danom roku, kao ni do dana pisanja ovog rješenja nije očitovao.
4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je u cijelosti osnovan
5. U čl. 210. OZ-a u st. 1. je određeno da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji, između ostalog, da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a u st. 2. da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).
6. Odredbom čl. 50. st. 3. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.
7. Sukladno čl. 52. st. 3. OZ-a ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ-a zbog kojeg je izjavio žalbu.
8. Sukladno čl. 52. st. 4. OZ-a iznimno od odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ-a općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
9. Sud je ponajprije izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja zaprimljen kod FINA-e dana 19. lipnja 2026. god. te utvrdio da je ovrhovoditelj putem punomoćnika zatražio izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. P-963/12 od 14. ožujka 2013. preinačene u toč. II. presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gžx-212/2013 od 14. studenog 2013. protiv ovršenika. Uz zahtjev ovrhovoditelj navodi da je već ranije dostavio izvornik ovršnih isprava na FINA-u te moli ponovnu aktivaciju. Ovrhovoditelj je zahtjevom zatražio da se radi naplate tražbine novčana sredstva s računa ovršenika prenesu na račun ovrhovoditelja otvoren kod PBZ d.d. u cijelosti prema ovršnoj ispravi koju dostavlja uz zahtjev. Nadalje, ovrhovoditelj je zahtjevom zatražio i zateznu kamatu na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do isplate i to u cijelosti.
10. Uvidom u presudu Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P-963/12 od 14. ožujka 2013. sud je utvrdio kako je istom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je tužiteljima naloženo da tuženiku naknade troškove parničnog troška u iznosu od 800.051,25 kn.
11. Iz presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gžx-212/2013-2 od 14. studenog 2013. proizlazi kako je sud odbio je žalbe tužitelja kao neosnovane te je potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke. Istodobno je preinačio odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude, na način da je naložio tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 814.582,50 kn u roku od 15 dana.
12. Iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev x 744/14-3 od 5. rujna 2018. razvidno je kako je istim ukinuta presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gžx-212/2013-2 od 14. studenog 2013. te presuda Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P-963/12 od 14. ožujka 2013. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-963/12-87 od 7. svibnja 2013. pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
13. Uvidom u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od dana 25. lipnja 2026. sud je utvrdio kako je FINA zahtjev za izravnu naplatu zaprimila dana 19. lipnja 2026. Ukupan početni iznos duga po svim osnovama za plaćanje iznosi 66.035,07 EUR, ukupan naplaćeni i/ili zaplijenjeni iznos duga po svim osnovama za plaćanje 269,40 EUR, ukupan obustavljeni iznos duga po svim osnovama za plaćanje 0,00 EUR, dok ukupan preostali iznos duga za naplatu / zapljenu po svim neizvršenim osnovama za plaćanje iznosi 104.529,38 EUR. Očekivani datum prijenosa zaplijenjenih sredstava je 19. kolovoza 2026. god.
14. Uvidom u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-963/12 od 25. lipnja 2026. proizlazi da je zahtjev zaprimljen dana 19. lipnja 2026. te da je ukupno zaplijenjen iznos od 269,40 EUR, dok je ukupno nenaplaćen iznos od 104.798,78 EUR.
15. Slijedom navedenog, a obzirom da su Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev x 744/14-3 od 5. rujna 2018. ukinute presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gžx-212/2013-2 od 14. studenog 2013. te presuda Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P-963/12 od 14. ožujka 2013. to su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 210. i čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a te je valjalo usvojiti prijedlog ovršenika i odlučiti kao u toč I. izreke ovog rješenja.
16. Iako je ovršenik istaknuo i prigovor zastare iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, sud nije uputio ovršenika u parnicu, budući da su pljenidba i prijenos već proglašenim nedopuštenim radi razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a.
17. Ovršenik je zatražio naknadu troškova ovog postupka od ovrhovoditelja i to trošak sastav prijedloga u iznosu od 1.584,00 EUR, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 396,00 EUR te trošak sudske pristojbe u iznosu do 1.170,68 EUR, odnosno ukupno 3.150,68 EUR.
18. Sukladno čl. 14. st. 5. OZ-a ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Sukladno čl. 14. st. 6. OZ-a zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka.
19. Ovršeniku je priznat trošak sastava prijedloga od 2. srpnja 2026. sukladno Tbr. 11. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 133/23; dalje: OT) u iznosu od 75 bodova, što prema vrijednosti boda prema Tbr. 54 OT daje iznos od 1.584,00 EUR na koji iznos je sukladno Tbr. 46. OT valjalo pridodati iznos PDV-a (25%) od 396,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe u iznosu od 585,34 EUR, što ukupno iznosi 2.565,34 EUR, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.
20. Ovršeniku nije priznati zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka u dijelu u kojem potražuje trošak sudske pristojbe u iznosu iznad priznatog iznosa, odnosno u iznosu od 585,34 EUR. Naime, prema Tbr. 3. stavku 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23. – dalje: Uredba) za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim plaća se pristojba iz Tbr. 1. stavka 1. Uredbe, kojom je pak propisano da se, ako vrijednost predmeta spora iznosi više od 2.000,00 EUR, sudska pristojba plaća u iznosu od 140,00 EUR i još 1 posto na razliku iznad 2.000,00 EUR, ali ne više od 1.500,00 EUR. Vrijednost predmeta spora u ovome predmetu (dalje u tekstu: VPS) je 105.068,18 EUR. Dakle, uzimajući u obzir VPS te Uredbu, sudska pristojba za prijedlog iznosi 1.170,68 EUR, no kako je odredbom članka 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, ovršeniku je od zatraženih 1.170,68 EUR priznato 50% odnosno 585,34 EUR, koji je iznos prema podacima u spisu i plaćen na dan podnošenja prijedloga. Stoga je u preostalom dijelu po osnovi troškova sudskih pristojbi do zatraženih 1.170,68 EUR zahtjev odbijen kao neosnovan.
21. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, odnosno zaključka.
U Čakovcu, 17. srpnja 2026.
Sutkinja:
Valentina Varga Gombar
Sudski savjetnik:
Emanuel Melnjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Privredna banka Zagreb d.d., Radnička Cesta 50, [adresa] Zagreb
2. ED, [adresa] zastupana po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u [adresa]
3. Financijska agencija – odmah i po pravomoćnosti