REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr Ob-73/26-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice ŠSM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika ŠS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1927/2010 od 28. rujna 2011.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 7. srpnja 2026. podnio ovom sudu sadržajno prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom.

2. U prijedlogu u bitnome navodi da je podnio zahtjev za odobrenjem sekundarne pravne pomoći, da je u spisu ovog suda poslovni broj P Ob -559/26 održano pripremno ročište 6. srpnja 2026., a koje je odgođeno do dodjele punomoćnika po službenoj dužnosti, da Financijska agencija s njegove invalidske mirovine, koja iznosi 566,33 EUR, na temelju ovrhe uzima 425,00 EUR mjesečno i ostavlja ovršeniku samo 141,33 EUR za život, čime je istome ugrožen egzistencijalni minimum zajamčen odredbom čl. 212. Ovršnog zakona . Stoga, predlaže sudu pozivom na odredbu čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona privremeno obustaviti ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pri tome cijeneći ovršenikovu tešku socijalnu i zdravstvenu situaciju, odnosno do donošenja pravomoćne odluke o zahtjevu ovršenika za besplatnu pravnu pomoć.

3. Prijedlog ovršenika nije dostavljen ovrhovoditeljici na očitovanje, a s obzirom na hitnost donošenja odluke primjenom odredbe čl. 210. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ), s time da odredbama Ovršnog zakona nije niti propisana dužnost suda dostavljanja prijedloga na očitovanje ovrhovoditelju, dok očitovanje ovrhovoditeljice u ovom slučaju nije odlučno za donošenje odluke.

4. Prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Sud je zaključkom od 14. svibnja 2026. zatražio očitovanje Financijske agencije koja je dopisom od 15. srpnja 2026. obavijestila sud da je ovršna isprava – presuda ovog suda poslovni broj P2-1927/2010 od 28. rujna 2011. evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, kao i svi obroci uzdržavanja u iznosu od 92,91 EUR dospjeli do dana sastave dopisa, te da je po istoj naplaćen iznos od 0,01 EUR na ime zateznih kamata.

7. Uvidom u zapisnik ovog suda poslovni broj P Ob-559/2026-10 od 6. srpnja 2026. sud je utvrdio da je u tijeku postupka po tužbi tužitelja ŠS protiv tuženice ŠSM, radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja mlt. djeteta.

8. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. do 11. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a.

9. Ovršenik je podnio ovom sudu tužbu radi prestanka obveze uzdržavanja mlt. djeteta, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a.

10. U odnosu na drugi uvjet za odgodu, i to nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, ovršenik prema ocjeni ovog suda, uvodno opisanim navodima, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, pokretanje postupka izravne naplate i sama provedba ovrhe ne može se smatrati razlogom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe, a što ovršenik u konkretnom slučaju nije učinio.

11. Nadalje se ističe kako je potrebno navesti da čak i kada je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ-a i jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč.1. do 11. OZ -a, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno nasilje, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, su okolnosti koje moraju postojati u trenutku provedbe ovrhe te se kao ispunjeni uvjet za odgodu u tom smislu ne može uzeti šteta koja bi tek trebala nastati u budućnosti. Kada se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće, a koja šteta primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za povrat novčanih sredstava koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

12. Pri tome je ovršenik dužan dostaviti dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Vjerojatnost nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u tom smislu primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju.

13. Stoga je ovršenik dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovine ili da je njegova imovina nedostatna za naknadno namirenje ovršenika. Međutim, u svom prijedlogu ovršenik nije dostavio dokaze o imovinskom stanju ovrhovoditelja koji bi upućivali da će (eventualni) povrat novčanih sredstava od ovrhovoditelja biti nemoguć ili otežan i povezan sa većim troškovima.

14. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva i na otežanu osobnu egzistenciju u odnosu na koju valja naglasiti, ma kako je teško materijalno stanje otegotno za ovršenika, da navedeno ne predstavlja zakonom propisani uvjet za odgodu ovrhe. Sud ne ispušta iz vida da je ovršni postupak sam po sebi životno težak i tijekom istog posebno valja paziti na dostojanstvo ovršenika (čl. 6. OZ-a), ali isti je nužan, jer je ovaj ovršni postupak pokrenut upravo stoga što ovršenik nije postupio po ovršnoj ispravi, s time da, kako je već prethodno obrazloženo, kao ispunjeni uvjet za odgodu ne može se uzeti šteta koja bi tek trebala nastati u budućnosti.

15. Slijedom navedenog, a s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, dok ispunjenje uvjeta propisanog odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a nije dostatno za odgodu ovrhe, te je sud odbio prijedlog ovršenika kao neosnovan i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja podnijeti žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom ili pisanim putem u tri primjerka.

DNA:

1. Ovrhovoditelju uz prijedlog od 7.7.2026.

2. Ovršeniku