REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-993/2026-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Idi Vrančić, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, dana 17. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovosudnom predmetu poslovni broj Pr-993/2026.
II. Po pravomoćnosti ovog rješenja spis će se ustupiti Općinskom sudu u Sisku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Tužitelj JČ, podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske radi isplate. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj zaposlenik Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, raspoređen na radnom mjestu pravosudnog policajca u Zatvoru u Sisku. Iz navoda tužbe dalje proizlazi da je u utuženom razdoblju više puta bio premješten u Kaznionicu u Turopolju i Lipovici – Popovača, odnosno u Odgojni zavod u Turopolju, što sve predstavljaju mjesta tužiteljevog rada. Ujedno proizlazi da se tužiteljevo prebivalište nalazi na području [adresa]. Tužitelj stoga potražuje od tuženika isplatu neisplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od lipnja 2021. do veljače 2024.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu, navodeći da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a radio je u Turopolju i Popovači, stoga da je sukladno članku 48. st. 3. i članku 65. Zakona o parničnom postupku za suđenje u predmetnom postupku nadležan Općinski sud u Sisku, stoga predlaže sudu da se oglasni nenadležnim i spis dostavi na daljnji postupak Općinskom sudu u Sisku.
3. Tužitelj se u podnesku od 27. svibnja 2026. usprotivio prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika navodeći da tuženik pogrešno tumači odredbe čl. 65. Zakona o parničnom postupku koji propisuje izberivu mjesnu nadležnost u korist radnika, a ne isključivu nadležnost suda prema prebivalištu radnika ili mjestu faktičnog obavljanja rada. Tužitelj je ovlašten koristiti izberivu nadležnost predviđenu za radne sporove, a tuženik ne može umjesto tužitelja birati koji bi od više mogućih sudova bio mjesno nadležan, stoga tužitelj predlaže da sud prigovor mjesne nenadležnosti odbije kao neosnovan.
4. Sukladno odredbi čl. 20. st 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Nadalje, prema odredbi čl. 48. st. 3. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv RH opće mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Isto tako prema odredbi čl. 65. ZPP-a pored suda opće mjesne nadležnosti za sporove iz radnog odnosa nadležan je i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao.
5. Stoga, na temelju opće mjesne nadležnosti kao i izberive nadležnosti za suđenje u ovom sporu ne postoji mjesna nadležnost Općinskog radnog suda u Zagrebu, već je nadležan Općinski sud u Sisku, prema kriteriju prebivališta tužitelja, odnosno eventualno Općinski sud u Kutini, prema mjestu na kojem se rad obavljao.
6. Sud nije prihvatio argumentaciju tužitelja iz koje proizlazi da se sud može oglasiti mjesno nenadležnim samo u slučaju postojanja isključive mjesne nadležnosti, budući da drugačije proizlazi iz odredbe čl. 20. ZPP-a, koja razlikuje situaciju postojanja izberive i isključive mjesne nadležnosti, odnosno opće mjesne nadležnosti, pa je tako odredba čl. 20. st. 1. ZPP-a predviđena za situaciju kada ne postoji isključiva mjesna nadležnost, kao što je ovdje slučaj, dok se čl. 20. st. 2. ZPP- a odnosi na situaciju kada postoji isključiva mjesna nadležnost, u kojem slučaju se sud može proglasiti mjesno nenadležnim i po službenoj dužnosti, što ovdje nije slučaj. Nadalje, odredba čl. 21. st. 1 ZPP-a propisuje situaciju prema kojoj se predmet ustupa jednom od više izberivo nadležnih sudova po pravomoćnosti rješenja o mjesnoj nenadležnosti, što znači da se i u slučaju postojanja izberive mjesne nadležnosti sud može oglasiti mjesno nenadležnim, sve uz uvjete iz čl. 20. st. 1. ZPP-a.
7. Iako je tužitelj u pravu kada navodi da on vrši izbor između jednog od nadležnih sudova u trenutku podnošenja tužbe, on to može učiniti samo u odnosu na jedan od mjesno nadležnih sudova, a ne u odnosu na sud koji nije nadležan niti po jednom kriteriju (prebivalište tužitelja, odnosno mjesto rada tužitelja). Tužitelj gubi iz vida činjenicu da u ovom slučaju postoji opće mjesna nadležnost suda prema odredbi čl. 48. st. 3. ZPP-a, a to je sud tužiteljevog prebivališta. U konkretnom slučaju to je Općinski sud u Sisku, sve prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj 67/2018, 21/22), jer tužitelj ima prebivalište na području [adresa].
8. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. srpnja 2026.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po OGDO Zagreb