REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-238/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, Ferde Livadića 38, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. lipnja 2026. u prisutnosti z.punomoćnika tužiteljice Nere Gajdarov Beg, odvjetnice u Zagrebu i EH – zamjenika ODO, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 isplatiti tužiteljici MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 300,60 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 55,98 EUR s pripadajućim kamatama, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 300,60 EUR za razdoblje do 16. srpnja 2026.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 nadoknaditi tužiteljici MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 1.093,23 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 11. prosinca 2023. navodi da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 11. siječnja 2022. br.:O-10335/21 utvrđena nasljednicom iza pok. majke IH u odnosu na, između ostalog, 1,5 stanu u [adresa], prvi kat desno, površine 55,79 m2, za korištenje kojeg najmoprimac FH plaća 181,12 kn mjesečno zaštićene najamnine, pa kako ona za taj stan nije u mogućnosti uprihođivati tržišnu najamninu u iznosu od po 499,32 EUR (55,79 m2 x 8,95 EUR/m2), što umanjeno za porezno priznate izdatke odnosno za porez i prirez na poreznu osnovicu te zaštićenu najamninu iznosi 429,70 EUR, to tužiteljica, pozivom na presudu Europskog suda za ljudska prava (dalje:ELJSP) u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. i dr., čl.1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) te više odluka koje su od strane ovog suda donesene u korist njezine prednice u predmetima P-1759/2019, P-1779/2019 i P-9174/21, predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da joj isplati iznos od 429,70 EUR sa kamatama od 11. prosinca 2020. do isplate.

1.1. U podnesku od 12. lipnja 2024. tužiteljica ističe da se u ugovoru o darovanju, kojim je stekla ½ dijela stana, navodi da je u posjedu darovanih nekretnina te je taj posjed vršila na način da je ubirala najamninu i održavala stan, a u svakom je slučaju jedina nasljednica iza pok. majke IH, na ročištu održanom 12. srpnja 2024. tužiteljica ističe da predmetnim zahtjevom potražuje naknadu za prosinac 2020., dok u podnesku od 19. srpnja 2024. navodi kako je u parnici P-4513/22 (ranije P- 1761/19) utvrđeno da površina stana koji je ovdje predmetom spra iznosi 57,01 m2, što umanjeno za površine hodnika koje se koriste sa sustanarima iznosi 46,80 m2, slijedom čega tržišna naknada za taj stan iznosi 418,86 EUR (46,08 m2 x 8,95 EUR/m2), a umanjeno za porezno priznate izdatke odnosno za porez i prirez na poreznu osnovicu te zaštićenu najamninu iznosi 356,58 EUR, koji iznos potražuje od tuženice s pripadajućom kamatom od 11. prosinca 2020. do isplate.

1.2. Nadalje, u podnesku od 17. veljače 2025. tužiteljica navodi da je pričuva u spornom razdoblju iznosila 2,14 kn/m2, slijedom čega bi zaštićena najamnina, s obzirom na pričuvu, iznosila 100,15 kn, dakle, manje od onog što se plaća kao zaštićena najamnina u iznosu 181,12 kn, da su neosnovani prigovori tuženice po pitanju izračuna visine zaštićen najamnine jer taj stan koriste FH i suprug, dakle, 2 osobe, da su ona i njezina prednica cijelo vrijeme vodile brigu o zgradi te da je iznos od 8,95 EUR/m2 posve primjerena tržišna cijena koja bi se mogla postići s obzirom na položaj i opremljenost stana.

1.2. U podnesku od 12. svibnja 2025. tužiteljica navodi da je privremenim rješenjem nadležnog tijela od 7. veljače 2025. zaštićenoj najmoprimki FH naloženo plaćati joj dio prosječne najamnine za predmetni stan u iznosu 342,61 EUR, što odgovara 50% vrijednosti najamnine, dok je tuženici naloženo plaćati preostalih 342,61 EUR, uz napomenu da je presudom od 28. veljače 2025. u predmetu P-792/2023 ovdje tuženici naloženo da joj za isti stan, ali za drugo vremensko razdoblje, isplati određene iznose.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnom ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za ½ dijela nekretnine jer je na ugovoru o darovanju od 3. listopada 2019. ovjerena samo istinitost potpisa ugovornih strana, a taj stan koristi zaštićeni najmoprimac FH, slijedom čega se radi o darovanju bez prave predaje te osporava pravni osnov i visinu zahtjeva, dok na ročištu održanom 12. srpnja 2024. navodi da je površina predmetnog stana prema rezultatu vještačenja istog u drugim predmetima manja od one koja se navodi u tužbi.

2.1. U podnesku od 17. srpnja 2024. tuženica navodi kako tužiteljica nije dostavila dokaz o visini pričuve, dok je izračun visine zaštićene najamnine sastavljen prema pogrešnim podacima o 2 osobe koje koriste stan, a prema ugovoru o najmu od 1. travnja 2003. jedini je korisnik FH, da je u predmetu P-4513/22 (ranije P- 1761/19), koji se vodi između stranaka po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi za isti stan, ali drugo razdoblje, utvrđena površina stana 46,80 m2, pa predlaže tu površinu uzeti u obzir i smatra da je iznos od 8,95 EUR/m2 kao tržišna najamnina previsoki iznos jer se radi o nekretnini oštećenoj u potresu te bi primjeren iznos bio 6,48 EUR/m2.

2.2. Nadalje, u podnesku od 12. studenog 2024. tuženica navodi kako iz međuvlasničkog ugovora za zgradu u kojoj se nalazi sporni stan, a koji je tužiteljica dostavila u drugoj parnici, proizlazi da je pričuva u 2020. iznosila 2,14 kn/m2, što za sporni stan iznosi 100,52 kn/mj, dakle, manje od zaštićene najamnine koja je utvrđena za 2 osobe, a time je i manja od zaštićene koja bi trebala biti utvrđena za 1 osobu, slijedom čega predlaže da se pribavi izračun od GSKG d.o.o. za 2020. za 1 osobu.

2.3. U konačnici tuženica ističe da tužiteljica nije dokazala osnov i visinu kako zaštićene, tako i tržišne najamnine.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje nadležnog tijela iz postupka povrata oduzete imovine od 21. kolovoza 2001., rješenje o nasljeđivanju ovog suda od 11. siječnja 2022. br.:O-10335/21, z.k. izvadak, ugovor korištenju stana u sustanarskom odnosu, ugovor o najmu od 1. travnja 2003., izračun visine zaštićene najamnine, podatke nadležnog tijela Grada Zagreba o iznosu najamnina, odluku ovog suda od 11. siječnja 2023. broj:P-4513/22, opis zatečenog stanja nekretnine na l.205. spisa – dio procjembenog elaborata iz predmeta P-1761/19, privremeno rješenje nadležnog tijela od 7. veljače 2025. i presudu ovog suda od 28. veljače 2025. broj:P-792/2023.

3.1. Sud nije posebno razmatrao i cijenio dokumentaciju/prijedloge dostavljenu/istaknute izvan rokova iz čl.461.a. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje:ZPP), osim dijela opisa zatečenog stanja nekretnine na l.205. spisa – dio procjembenog elaborata iz predmeta P-1761/19 - jer se radi o naknadno istaknutom prigovoru tuženice na površinu stana i tržišnu cijenu uz navođenje nove okolnosti - stanje nakon potresa, kao i privremeno rješenje nadležnog tijela od 7. veljače 2025. i presudu ovog suda od 28. veljače 2025. broj:P-792/2023, koji, s obzirom na datum donošenja, po logici stvari nisu niti mogli ranije biti dostavljeni.

3.2. Preostalu dokumentaciju koja se odnosi na parnice između stranaka u vezi drugih stanova u zgradi u [adresa] odnosno drugih zaštićenih najmoprimaca sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

3.3. Prijedlog stranaka da sud pribavi dokumentaciju – činjeničnu građu na kojoj temelje svoje tvrdnje – sud nije prihvatio jer nije dokazano postojanje okolnosti iz čl.232.st.3. ZPP-a.

3.4. Prilikom donošenja odluke sud se rukovodio odredbom čl.464. a ZP-a.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između CH, kao nositeljice stanarskog prava i Stanoinvesta zaključen 22. listopada 1974. ugovor o korištenju stana u sustanarskom odnosu u [adresa], I. kat, koji se sastoji od jedne sobe, sobice i kuhinje povr. 38,60 m2 te predsoblja, wc-a, kupaone i hodnika povr.40,70 m2 koje koristi s drugim sustanarom,

-da je IH rješenjem nadležnog tijela od 21. kolovoza 2001. dano (vraćeno) u vlasništvo 14 stanova u [adresa], među kojima se nalazi i sporni stan, označen sa površinom 47,81 m2, kojeg koristi MHD,

-da je u gore navedenom rješenju odlučeno da su IH i najmoprimci stanova, između ostalih i MHD, dužni sklopiti ugovor o najmu kojim se utvrđuju međusobna prava i obveze sukladno odredbama posebnog zakona u roku 60 dana od pravomoćnosti rješenja, a ako IH odbije sklopiti ugovor o najmu stanar može zahtijevati ostvarenje svojeg prava podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku 60 dana od dana kada je vlasnik odbio sklopiti ugovor o najmu te da odluka suda u cijelosti zamjenjuje,

-da je između IH, kao vlasnice i FH, kao najmoprimca, zaključen 1. travnja 2003. ugovor o najmu gore navedenog stana sa zaštićenom najamninom, u kojem se navodi da stan ima površini 55,79 m2 te da najamnina iznosi 102,63 kn, time da nema osoba koje bi bile članovi domaćinstva,

-da zaštićena najamnina, prema izračunu GSKG d.o.o od 1. prosinca 2020., iznosi 181,12 kn, sukladno korisnoj površini stana označenoj s 55,79 m2 te 2 osobe kao broj osoba u stanu,

-da je tužiteljica, prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda od 11. siječnja 2022. br.:O- 10335/21 jedina zakonska nasljednica IH te je stekla, između ostalog, ½ dijela gore navedenog stana opisanog kao – suvlasnički dio s neodređenim omjerom E-7 jednoiposobni stan na prvom katu desno površine 47,81 čm,

-da je tužiteljica upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br.3451 kuća popisni broj 1362 i dvorište u [adresa], a Samostanskoj 12 kao vlasnica suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom E-7 jednoiposobni stan na prvom katu desno površine 47,81 čm, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to ½ dijela te ½ dijela,

-da prosječna najamnina za stan u [adresa], sličnog tipa kao stan u [adresa], drugi kat, površine74,90 m2 iznosi 8,95 EUR/m2,

-da se tužiteljica obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora (primljen 18. travnja 2023.),

-da je presudom ovog suda od 11. siječnja 2023. broj:P-4513/22-40 ovdje tuženici naloženo isplatiti ovdje tužiteljici iznos od 11.793,46 EUR po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u predmetnoj parnici, ali za razdoblje od rujna 2015. do srpnja 2018, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je u postupku proveden uviđaj na licu mjesta te je utvrđena relevantna površina za obračun najamnine i to 46,80 m2 (toč. 29. obrazloženja),

-da se u dijelu procjembenog elaborata iz gore navedenog predmeta (l. 196. i 205. spisa) navodi da je pregled stana izvršen u rujnu 2020. i nije posebno naznačeno postojanje kakvih konstrukcijskih poteškoća ili oštećenja koje bi onemogućavale redovno korištenje stana za stanovanje, osim napomene da nisu sanirane pukotine na žbuci nastale zbog potresa,

-da je privremenim rješenjem nadležnog tijela od 7. veljače 2025. utvrđena obveza FH plaćati tužiteljici, kao vlasnici spornog stana, dio prosječne najamnine u visini 342,61 EUR za predmetni stan označen u površini 73,09 m2, a ostatak od 342,61

EUR će istoj plaćati ovdje tuženica,

-da je presudom ovog suda od 28. veljače 2025. broj:P-792/23-18 ovdje tuženici naloženo isplatiti ovdje tužiteljici iznos od 1.001,94 EUR po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u predmetnoj parnici, ali za razdoblje od veljače do travnja 2020., dakle, za tri mjeseca.

6. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za ½ dijela nekretnine jer je na ugovoru o darovanju od 3. listopada 2019. ovjerena samo istinitost potpisa ugovornih strana, a taj stan koristi zaštićeni najmoprimac, slijedom čega se radi o darovanju bez prave predaje, valja istaći da tuženica ne dostavlja spomenuti ugovor o darovanju, dok iz priloženog z.k. izvatka nije moguće utvrditi temelj upisa tužiteljice, slijedom čega se taj prigovor ukazuje neosnovanim.

6.1. Ipak valja napomenuti kako sve i da je točno što tuženica tvrdi - da je na ugovoru o darovanju ½ dijela predmetnog stana od 3. listopada 2019. samo ovjerena istinitost potpisa stranaka – ta okolnost ne otklanja aktivnu legitimaciju tužiteljice u ½ dijela jer je najmoprimac u tom slučaju bio neposredni, a tužiteljica posredni posjednik koji je stupio u pravni položaj ranije vlasnice i ubirao najamninu odnosno vršio pregled stana u smislu čl.9. ugovora o najmu, slijedom čega se ne radi o darovanju bez prave predaje. Također valja istaći kako sve i da se radi o darovanju bez prave predaje tužiteljica je jedina zakonska nasljednica pok. IH i stoga bi, u slučaju nedostatka propisane forme, po sili zakona tih ½ dijela spornog stana prešlo u vlasništvo tužiteljice.

7. U odnosu pak na pitanje prava tražiti isplatu/naknadu ističe se da je zakonodavac pri uređivanju odnosa iz područja stanovanja institut stanarskog prava zamijenio institutom građanskog prava - najmom, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, pri čemu je posebnu zaštitu predvidio upravo za ranije nositelje stanarskog prava, pa je tako pravni položaj istih uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20; dalje:ZNS) i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze (status) najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl.31.st.2.ZNS) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne Novine" 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine, uz vrlo stroge kriterije za otkaz/raskid ugovora te istovremenu obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/25 dalje:ZV).

7.1. Nadalje, prema čl.30. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

7.2. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

7.3. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužitelji u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo im je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), odredbom čl.30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

7.4. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženice po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, slijedom čega se njezini prigovori ukazuju neosnovanim, a time je utvrđena pasivna legitimacija tuženice te osnov zahtjeva tužiteljice.

8. Slijedom navedenog tuženica je u obvezi tužiteljici, kao vlasnici stana u kojem živi zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju je pretrpjela uslijed činjenice da je u spornom razdoblju – prosinac 2020. bila onemogućena naplatiti najamninu za svoju nekretninu / stan u visini slobodno ugovorene / tržišne vrijednosti, pri čemu nije dužna dokazivati da bi tu nekretninu / stan iznajmila jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nisu niti mogao iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).

9. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženice na izračun visine zaštićene najamnine i pitanja iznosa pričuve valja istaći kako su obje stranke tijekom postupka usaglasile svoje navode po pitanju površine stana koju valja uzet u obzir prilikom izračuna te ista iznosi 46,80 m2.

9.1. Što se tiče iznosa pričuve napominje se da niti jedna stranka nije dostavila međuvlasnički ugovor, međutim, obje su iznijele tvrdnju da pričuva iznosi 2,14 kn/m2 (tuženica u podnesku od 12. studenog 2024. i tužiteljica u podnesku od 17. veljače 2025.), pa kako sporni stan ima površinu 46,80 m2 to bi pričuva iznosila 100,15 kn (13,29 EUR).

9.2. Kako zaštićena najamnina, prema čl.7. ZNS-a, ne može biti niža od iznosa pričuve, a ista, prema dostavljenom izračunu, iznosi 181,12 kn (24,04 EUR), to nema mjesta zaključku da bi postojao bilo kakav doprinos tužiteljice šteti u smislu razlike zaštićene najamnine koju je primala i koju bi imala pravo primati jer je iznos od 24,04 EUR na ime najamnine veći od 13,29 EUR na ime pričuve gotovo za 50%.

9.2.1. Osim toga, dostavljeni izračun sačinjen je u odnosu na 2 osobe i površinu od 55,79 m2, pa valja istaći da se izračun ne sastavlja u odnosu na broj osoba koje stvarno koriste stan već samo onaj broj osoba koje imaju pravo biti upisane u ugovor o najmu, a to suprug najmoprimca u konkretnom slučaju očito nije jer se ne spominje u ugovoru o najmu zaključenim između tužiteljice i najmoprimca FH. Također valja napomenuti da je dostavljeni izračun sačinjen na bazi površine 55,79 m2, dok taj stan ima površini 46,80 m2.

9.2.2. S obzirom da je zaštićena najamnina veća ukoliko stan koristi manje osoba, a u konkretnom slučaju sporni stan bi imala pravo koristiti samo 1 osoba, sud ne nalazi da bi tužiteljica mogla ostvarivati veću zaštićenu najamninu za prosinac 2020. od one koja je kao takva navedena u dostavljenom izračunu – 24,04 EUR jer je isti sačinjen na bazi površine 55,79 m2, a ne ispravno 46,80 m2. Drugačije rečeno, tužiteljica je po osnovi dostavljenog izračuna primila veću zaštićenu najamninu nego što je trebala, pa ta okolnost ni na koji način ne oštećuje tuženicu, već ju dovodi u povoljniji položaj jer u konačnici plaća manji iznos u smislu toč.8. obrazloženja presude.

9.3. U odnosu pak na pitanje na koje upućuje tuženica - primjenu čl. 28. a ZNS-a, ističe se da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020. ukinuta ta odredba te, prema čl.55.st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne Novine" 49/02), ukinuti zakon i drugi propis odnosno njihove ukinute odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u "Narodnim Novinama", osim ako Ustavni sud Republike Hrvatske ne odredi drugi rok. Kako je odluka kojom su ukinute odredbe ZNS-a u dijelu koji se odnosi na postepeno povećavanje iznosa zaštićenih najamnina objavljena u "Narodnim Novinama" 25. rujna 2020., to je čl.28. a ZNS-a prestao važiti 25. rujna 2020. s pravnim učinkom ex nunc, dakle, obveza najmoprimca plaćati povišenu najamninu prema ukinutim odredbama ZNS-a prestala je s tim danom i tek nakon tog trenutka pa nadalje ima pravo i obvezu plaćati zaštićenu najamninu u visini one najamnine koju je plaćao prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine" 68/18), ali uz obvezu primjene čl.7.st.3. ZNS-a koja određuje da ne može biti niža od iznosa pričuve. Kako tužiteljica predmetnom tužbom traži isplatu odgovarajuće naknade za prosinac 2020., prema uvjetima prije spornih izmjena ZNS-a, to pitanje izračuna u smislu čl.28.a ZNS-a nije odlučno.

9.4. Dakle, u postupku je kao relevantan iznos zaštićene najamnine uzet upravo onaj koji se navodi u dostavljenom izračunu - 24,04 EUR (181,12 kn).

10. Nadalje, po pitanju iznosa tržišne naknade koja bi se mogla postići iznajmljivanjem spornog stana napominje se da tužiteljica predlaže iznos od 8,95 EUR/m2, dok tuženica predlaže 6,48 EUR /m2.

10.1. U odnosu na tvrdnju tuženice da nije poznato u kakvom je stanju sporni stan s obzirom na potres valja istaći da se taj stan, kako to proizlazi iz dokumentacije u koju je izvršen uvid, očito koristi za stanovanje te da tuženica ničim nje dokazala postojanje kakvih oštećenja koja bi utjecala na visinu tržišne naknade.

10.2. Sud je, prilikom utvrđivanja iznosa tržišne naknade/najamnine, pošao od odredbe čl.464. a ZPP-a i iznosa koje stranke smatraju primjerenim te odredio srednju vrijednost predloženih, tj. iznos od 7,70 EUR/m2 kao primjereni iznos tržišne najamnine koji bi se mogao postići, slijedom čega tržišna najamnina za sporni stan za prosinac 2020. iznosi 360,36 EUR (46,80 m2 x 7,70 EUR/m2).

10.3. Kada se gore navedeni iznos umanji za 30% (porezno priznati odbitak) dolazi se do iznosa od 252,25 EUR (360,36 x 30% = 108,11, a 360,36 – 108,11 = 252,25), na koji se plaća porez od 12 % (30,27 EUR), a na taj se plaća i prirez 18% (5,45 EUR), od čega se ima oduzeti 24,04 EUR zaštićene najamnine koji je tužiteljica primila, slijedom čega se dolazi do konačnog iznosa od 300,60 EUR-a (360,36 – 30,27 – 5,45 – 24,04 = 300,60).

10.4. Dakle, tužiteljica je za prosinac 2020. pretrpjela imovinsku štetu kao razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene/tržišne i zaštićene najamnine umanjeno za izdatke, poreze i prireze u ukupnom iznosu od 300,60 EUR, pa je tužbeni zahtjev u tom iznosu valjalo prihvatiti i odučiti kao u stavku I. izreke, temeljem prethodno citiranih propisa u vezi s čl.1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014., a u preostalom dijelu za iznos od 55,98 EUR s pripadajućom zateznom kamatom odbiti kao neosnovan.

10.5. Na gore navedeni iznos od 300,60 EUR tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata prema čl.29. st.1. i 2. ZOO-a koja teče od 17. srpnja 2026. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od do 16. srpnja 2026. valjalo odbiti kao neosnovan. To stoga što što je visina štete utvrđena u ovom postupku i tuženica dolazi u zakašnjenje tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.5. ZPP-a, a isti je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva te Tbr.7- 9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i podnesaka od 12.6.2024., , 19.7.2024., 17.2.2025. i 12.5.2025. te pristup na ročišta 12,7,2024. i 3.6.2026. po 100,00 EUR, za sastav podnesaka od 7.11.2025. i 23.5.2026. po 25,00 EUR – ukupno 850,00 EUR, uz pdv u iznosu 212,50 EUR, trošak poštarine u iznosu 2,46 EUR te trošak pristojbe na tužbu u iznosu 13,27 EUR i presudu u iznosu 15,00 EUR (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od elektroničke dostave odluke) – sveukupno 1.093,23 EUR s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

11.1. Temeljem čl.155.st.1. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8.7.2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (zamjenička punomoć i troškovnik su mogli biti predani na ročištu), kao niti trošak ročišta 10.7.2024. jer je isto preloženo za drugi termin, o čemu su stranke uredno obaviještene.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženica