REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1814/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tuženika Graditeljsko-geodetska škola Osijek iz Osijeka, Drinska 16a, OIB: 41034009234, zastupan po punomoćnici Željki Marčić, odvjetnici iz Zagreba i II-tuženika Seclorum d.o.o. iz Splita, Kamenita 85, OIB 98568100207, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 3. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i I tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog II tuženika, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se II-tuženiku Seclorum d.o.o. iz Splita, Kamenita 85, OIB 98568100207 da tužitelju NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 63.920,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate, te stalnu rentu za pomoć druge osobe počev od 1. veljače 2024. pa nadalje u iznosu od 300,00 eura mjesečno time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a dospijevajući do 5. - og u mjesecu, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim zahtijeva da mu I-tuženik Graditeljsko-geodetska škola Osijek iz Osijeka, Drinska 16a, OIB 41034009234 (solidarno sa II-tuženikom) isplati iznos od 63.920,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate, te stalnu rentu za pomoć druge osobe počev od 1. veljače 2024. pa nadalje u iznosu od 300,00 eura mjesečno time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a dospijevajući do 5.-og u mjesecu, kao i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se II-tuženiku Seclorum d.o.o. iz Splita, Kamenita 85, OIB 98568100207 da tužitelju NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 10.042,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2026. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tužitelju NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da I-tuženiku Graditeljsko-geodetska škola Osijek iz Osijeka, Drinska 16a, OIB 41034009234 naknadi parnični trošak u iznosu od 7.712,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao učenik I-tuženika upućen na povremeni rad za vrijeme ljetnog odmora u Split kod II-tuženika da obavlja poslove u praonici rublja. U to vrijeme tužitelj je imao status ženske osobe pod imenom EZ, a promjenom spola promijenio je i ime u NZ. Na poslu u praonici rublja u Splitu kod II-tuženika tužitelj je obavljao poslove glačanja i u jednom času zbog neispravnosti velikog glačala dana 2. kolovoza 2023., kada je rukom poravnavao tkaninu za glačanje koja je trebala biti položena u valjke, njegovu desnu ruku povukao je aparat i cijela šaka ušla je među valjke. Visoka temperatura stroja spržila je desnu šaku koja je ostala u glačalu sve dok netko nije zaustavio stroj. Tužitelj je hitno zaprimljen u bolnicu gdje su amputirani prsti, ostao je samo palac i dio malog prsta dok je cijela šaka unakažena. Tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, a stroj za glačanje bio je neispravan jer sigurnosna letva koja bi trebala spriječiti uvlačenje ruke između valjaka nije bila pričvršćena za kućište. Tužitelj smatra da su odgovorna oba tuženika za štetu koju trpi. Pretrpio je silan strah i intenzivne fizičke bolove u štetnom događaju i prilikom operativnih zahvata i uzastopnih previjanja (više od desetak), a u svakodnevnom životu i radu potrebna mu je pomoć druge osobe za obavljanje težih poslova u radu i u kućanstvu. Zbog teške invalidnosti desne ruke više nije u stanju obavljati mnoge poslove koji zahtijevaju desnu ruku. Slijedom navedenog, preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3.7.2025. ispravljenim na ročištu 3.6.2026.zahtijeva naknadu štete za povredu prava osobnosti zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravalja i to po slijedećim kriterijima: za fizičke bolove 10.000,00 eura, za strah 5.000,00 eura, za duševne bolove zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 30.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 15.000,00 eura, za tuđu pomoć i njegu 3.920,00 eura, odnosno ukupno 63.920,00 eura, te stalnu rentu za pomoć druge osobe počev od 1. rujna 2024. nadalje u iznosu od 300,00 € mjesečno, uz naknadu parničnog troška, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari budući da I-tuženik nije poslodavac tužitelja, niti ima, u smislu odredbe članka 44. Zakona o radu, pravni status Agencije za privremeno zapošljavanje. Naime, I-tuženik nije ustupio tužitelja na rad kod II-tuženika, nego je isključivo, u svojstvu posrednika, sudjelovao u postupku ugovaranja povremenog rada tužitelja, kao učenika, kod poslodavca, ovdje II-tuženika. Dakle, I-tuženik je, temeljem Rješenja Ministarstva gospodarstva, a sukladno odredbi članka 21. Pravilnika o obavljanju djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem (NN 8/2014), bez naknade posredovao za povremeni rad redovnih učenika, između ostalih i ovdje tužitelja. Nadalje, ističe prigovor isključive odgovornosti II-tuženika, tvrtke SECLORUM d.o.o. iz Splita, Kamenita 85, kao poslodavca tužitelja, a podredno i prigovor podijeljene odgovornosti na strani tužitelja, dakle ističe se prigovor doprinosa vlastitoj šteti na strani tužitelja. Navodi da iz dostavljenog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru slijedi da je II-tuženik počinio čitav niz propusta u organizaciji rada kao i prekršaja odredbi Zakona o zaštiti na radu, a između ostalog nije tužitelja osposobio za rad na siguran način, radni stroj (plinski valjak za glačanje) je bio neispravan, a kritične zgode tužitel j nije obavljao rad pod nadzorom ovlaštene osobe. Nadalje, II-tuženik, kao poslodavac, nije, sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim i drugim naporima na radu (NN 73/21) na propisan način, procijenio rizike od rada na predmetnom radnom mjestu. Ttakođer ističe da je radni stroj - plinski valjak za glačanje, nesporno opasna stvar, a predmetna djelatnost se smatra opasnom djelatnošću, stoga je II-tuženik odgovoran po načelu uzročnosti, a odgovornosti se može osloboditi samo ako II -tuženik dokaže da je konkretna šteta posljedica više sile ili da je nastala isključivo radnjom oštećenika/tužitelja ili treće osobe. Također prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva za sve kvalifikatorne vidove štete kao previsoko postavljenima, kao i zahtjevu za isplatu trajne rente s osnova pomoći druge osobe kao neosnovanom i nedokazanom. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I-tuženika odbije u cijelosti, uz naknadu parničnog troška I-tuženiku.

3. II-tuženik je uredno pozvan na podnošenje odgovora na tužbu, ali isti nije podnio odgovor na tužbu, niti je osporio tužbeni zahtjev, a niti je pristupio na zakazana ročišta, te se je u potpunosti držao pasivno.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Uputnicu I-tuženika, Dopis I-tuženika, Pristupnicu (list 5-7 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 8-21 i 52-65 spisa), Rješenje i Nalaz HZZO-a (list 22-25 i 66-70 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 26-40, 75-90, 92, 107 spisa), Ugovore o povremenom radu redovnog učenika (list 71 -74, 99-102 spisa), Ponudu poduzeća Otto Bock Adria d.o.o. (list 93 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Božidaru Šebečiću i dr. Gordanu Makariću (list 113 -117 spisa), saslušani su vještaci dr. Božidar Šebečić i dr. Gordan Makarić (list 138-140 spisa), saslušan je tužitelj (list 140-141 spisa), izvršen je uvid u spis Državnog inspektorata RH, Područni ured Split, Službe za nadzor zaštite na radu (list 146-202 spisa), te je saslušan zakonski zastupnik I-tuženika SZ (list 213-214 spisa), te je izvršio uvid u ostalu dokumentaciju u spisu.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I -tuženika neosnovan, a u odnosu na II-tuženika osnovan.

6. Predmet ovog postupak je zahtjev tužitelja NZ (koji je ranije bio EZ), učenika I-tuženika, za naknadu štete koja mu je nastala na radu kod II-tuženika dana 2. kolovoza 2023.

7. Iz priloženih ugovora (koji su sastavni dio spisa Državnog inspektorata) proizlazi da su bila sklopljena tri Ugovora o povremenom radu redovnog učenika između tužitelja kao izvršitelja tj. učenika i njegovog zakonskog zastupnika s jedne strane te II-tuženika Seclorum d.o.o. kao naručitelja tj. poslodavca s druge strane, uz posredovanje I-tuženika (škole), te su svi oni iste i potpisali, te su sklopljena tri takva ugovora i to za lipanj, srpanj i kolovoz.

8. Iz priložene dokumentacije u spisu sud je utvrdio da je tužitelj 7.6.2023. potpisao pristupnicu za posredovanje za povremeni rad redovnih učenika koju je predao I -tuženiku. Iz Uputnice proizlazi da je II-tuženik uputio tužitelja da kod I-tuženika da podigne ugovor o povremenom radu redovnog učenika za vrijeme odmora od 22.6.2023. do 31.8.2023. te će učenik obavljati poslove u praonici rublja uz neto cijenu sata 3,80 kn, te je I-tuženik dopisom tužitelju dostavio ugovore za rad za 6., 7. i 8. mjesec koje treba potpisati on i poslodavac,

9. Iz rješenja HZZO-a od 21.2.2024. proizlazi da je tužitelju zaposlenom kod II-tuženika ozljeda pretrpljena dana 2.8.2023. pod dijagnozama šifri prema MKB -10 T23.3 i S67.8 priznata ozljedom na radu.

10. Iz spisa Državnog inspektorata RH sud je utvrdio da je kod II-tuženika Seclorum d.o.o. proveden inspekcijski nadzor te je utvrđeno slijedeće:

- Tužitelj je u vrijeme ozljeđivanja imao status osobe na radu iz čl. 3. st. 1. podstavak 11. ZZR kao fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove kao redoviti učenik srednjoškolske ustanove na radu u skladu s učeničkim ugovorom, a sukladno čl. 4. st. 5. ZZR obveza poslodavca u provođenju zaštite na radu propisane ovim Zakonom u odnosu na radnika, odnose se i na osobe na radu.

- Neposredno prije ozljeđivanja u popodnevnoj smjeni tužitelj je obavljao redovite poslove radnika u praonici rublja, u praonici Lavanderia u Splitu.

- Poslovi radnika u praonici uključuju i rukovanje radnom opremom u prostoru praonice i to perilicama. sušilicama, glačalima te plinskim valjkom za glačanje.

- Do ozljede je došlo upravo prilikom rukovanja plinskim valjkom za glačanje i to dana 2.8.2023. oko l9:00 sati odnosno 4 sata nakon početka rada toga dana s obzirom da je radno vrijeme započelo u l5:00 sati. Do ozljede tužitelja, učenika na učeničkom ugovoru, došlo je prilikom umetanja plahte u valjak za glačanje.

- U vrijeme predmetnog događaja u praonici nije bila ni voditeljica praonice ni RZ, direktor II-tuženika.

- Poslodavac nije, sukladno odredbama čl. 41, st. 3. ZZR osigurao da sredstvo rada-radna oprema odnosno plinski valjak i glačalo koje se koristilo za glačanje i kojim je rukovao tužitelj bude u svakom trenutku ispravan, siguran i za rad prilagođen koko bi se koristio u skladu s pravilima zaštite na radu i bez ugrožavanja zdravalja i sigurnosti radnika jer zaštitna naprava (sigurnosna zavjesa-letva) na stroju nije djelovala ispravno i priječ ila ulazak prstiju rukovatelja u opasno područje stroja.

- Poslodavac nije predočio dokaz o provedenom osposobljavanju ozlijeđene osobe na radu za rad na siguran način za obavljanje poslova rukovanja plinskim valjkom za glačanje u praonici rublja Lavanderia, iako je istog rasporedio na samostalno obavljanje tih poslova što je u suprotnosti sa čl. 27. ZZR.

- Poslodavac nije na lokaciji praonice rublja Lavanderia odredio i osposobio te pisanom odlukom s tim upoznao osobu za pružanje prve pomoći na radu, čime je prekršio čl. 56. ZZR.

- Poslodavac nije procijenio rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu za poslove na mjestu rada radnika u praonici uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu jer ista ne odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom čime je prekršio čl. 18. st. 2. ZZR.

11. Tužitelj je izjavio da je bio učenik I-tuženika te je preko ljeta htio raditi kako bi zaradio za hranu i život, te je školi dostavio potrebne papire, te ga je škola uputila kod II -tuženika na rad. Kod II-tuženika je obavljao poslove u praonici rublja, te je radio na industrijskoj pegli, a to je jako težak i vruć stroj, te se u taj stroj stavlja tkanina koja mora biti ravno postavljena da bi bila lijepo ispeglana. Njegov dio posla je bio peglanje sa tim strojem, te je trebao poravnati tkaninu i umetnuti je u taj stroj, te se zaštitna letva nije zaustavila, iako je trebala, te mu je taj stroj povukao ruku, koja je ostala u tom stroju 11 minuta, te su tada smanjili temperaturu sa 165 na 155 stupnjeva. Stroj se sastoji od 2 valjka, te se ti valjci cijelo vrijeme vrte. Tamo mu nisu dali nikakvu zaštitnu opremu, te je znao raditi u papučama. Tamo je radio od svibnja pa do 2. kolovoza. Kada je počeo raditi, pokazali su mu kako treba stavljati stvari u stroj, te kako funkcioniraju drugi strojevi, te je postupao prema njihovim uputama. Nakon događaja je bio 100% nesposoban i psihički i fizički, te mu je bila potreba pomoć i njega, te su mu pomagali prijatelji i baka, te mu je i danas potrebna tuđa pomoć. Svaki dan mora staviti zavoj na ruku, te mu je šaka osjetljiva na dodir, te mu je zbog svega zaostalog jako neugodno pri pogledu drugih ljudi, te se nelagodno osjeća u svojoj koži, te ne može ništa raditi. Dobiva 200,00 eura mjesečno za inkluzivni dodatak i invalidninu, te mu se čini da jedno ide od Centra za socijalnu skrb, a drugo od HZMO-a. Još ne zna da li će ići na ugradnju proteze, odnosno to ovisi o tome da li će imati novaca, a sada nema novaca, te ga je strah liječnika i zahvata, jer su ga upozorili na moguće komplikacije u liječenju i moguće posljedice, a imao je 15 općih anestezija tijekom 30 dana, te nakon toga muca.

12. Zakonski zastupnik I-tuženika je izjavio da prema Pravilniku Ministarstva gospodarstva I-tuženik je posrednik između poslodavca i djeteta, te škola ne traži učenicima posao, nego dijete traži posao i kada ga nađe, tada o tome obavijesti školu, te škola daje suglasnost, ali škola o ničemu ne odlučuje. Škola je posrednik koji priprema ugovor kojeg potpisuje dijete sa roditeljem i poslodavac, te škola ima neku ulogu sličnu student servisu ili zavodu za zapošljavanje, ali ovo je specifično jer se radi o maloljetnoj djeci. U konkretnom slučaju, škola je dala suglasnost tužitelju, te je tužitelj sklopio 3 ugovora za rad po mjesec dana nakon završetka škole, te se je tijekom tog vremena dogodio štetni događaj i to tijekom trećem ugovora tj. tijekom kolovoza. Škola o ničemu nije obaviještena i škola ništa nije znala sve do ove tužbe. Školu nitko nije obavijestio o događaju, niti policija, niti državni inspektora, niti bilo tko drugi, što je vrlo neobično, jer se radi o njihovom učeniku. Temeljem sklopljenih ugovora o radu, škola nije ostvarivala nikakve prihode, već je bila samo posrednik. Ukoliko dijete ima neki problem sa poslodavcem, tada se javlja školi, te se tada škola uključuje, pa je tako znalo biti slučajeva da poslodavac ne isplati plaću, pa bi se tada škola uključila. U konkretnom slučaju se radi o slobodnom dobrovoljnom radu koji je tužitelj odabrao, te se nije radilo o praksi, obuci ili slično, a kada bi škola upućivala učenika na rad. Kada škola upućuje učenika na rad kao praksu ili obuku, tada je to stručna praksa i ugovor sklapa škola, roditelji i poslodavac. U konkretnom slučaju se nije radilo o praksi i škola nije sklopila ugovor o radu, već je samo pomagala djeci. Škola nema listu poslodavaca koju daje djeci da biraju poslodavca, a niti škola daje bilo kakve preporuke, te škola ne zna kakvi su radni uvjeti kod odabranog poslodavca. Poslodavac školi plati 10% od zarade, ali se to ne odbija od zarade djeteta, već to ide povrh toga, a to se odnosi na troškove sastavljanja ugovora, računovodstva i sl.

13. Sud je prihvatio iskaze tužitelja i zz I-tuženika budući su jasni i uvjerljivi te su suglasni sa ostalim dokazima izvedenim tijekom ovog postupka.

14. Iz iskaza zakonskog zastupnika I-tuženika sud je utvrdio da I-tuženik tj. škola ne traži učenicima posao, da škola nema listu poslodavaca koju daje učenicima da biraju poslodavca, te škola ne daje bilo kakve preporuke učenicima, nego učenik traži posao i kada ga nađe, tada o tome obavijesti školu, te škola daje suglasnost, ali škola o ničemu ne odlučuje i ne zna kakvi su radni uvjeti kod odabranog poslodavca. Škola je posrednik između poslodavca i djeteta odnosno posrednik koji priprema ugovor kojeg potpisuje (malodobno) dijete sa roditeljem (s jedne strane) i poslodavac (s druge strane). U konkretnom slučaju, škola je dala suglasnost tužitelju, te je tužitelj sklopio 3 ugovora za rad po mjesec dana nakon završetka škole, te se je tijekom trećeg ugovora tj. tijekom kolovoza dogodio štetni događaj, ali škola o istom nije obaviještena. Temeljem sklopljenih ugovora o radu, škola nije ostvarivala nikakve prihode, već je bila samo posrednik. U konkretnom slučaju se radilo o slobodnom dobrovoljnom radu, koji je tužitelj odabrao, te se nije radilo o praksi, obuci ili slično, a u kojem slučaju bi škola upućivala učenika na rad.

15. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je bio učenik I-tuženika te je preko ljeta htio raditi, te je školi dostavio potrebne papire za rad kod II-tuženika. Kod II-tuženika je obavljao poslove u praonici rublja, te je radio na industrijskoj pegli, a to je jako težak i vruć stroj, te se u taj stroj stavlja tkanina koja mora biti ravno postavljena da bi bila lijepo ispeglana. Njegov dio posla je bio peglanje sa tim strojem, te je trebao poravnati tkaninu i umetnuti je u taj stroj, te se zaštitna letva nije zaustavila, iako je trebala, te mu je taj stroj povukao ruku, koja je ostala u tom stroju 11 minuta, te su tada smanjili temperaturu sa 165 na 155 stupnjeva, te su mu uslijed toga zaostale velike zdravstvene tegobe. Tamo mu nisu dali nikakvu zaštitnu opremu. Kada je počeo raditi, pokazali su mu kako treba stavljati stvari u stroj, te kako funkcioniraju drugi strojevi, te je postupao prema njihovim uputama.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj kao izvršitelj uz potpis i suglasnost njegovog zakonskog zastupnika sa II-tuženikom Seclorum d.o.o. kao naručiteljem radova sklopio tri ugovora o povremenom radu redovnog učenika, uz posredovanje I-tuženika (škole) koji je bio samo posrednik između poslodavca i djeteta koji priprema ugovor ali o ničem ne odlučuje i ne daje preporuke, te je temeljem navedenih ugovora, tužitelj obavljao rad kod II-tuženika, ali se nije radilo o praksi, obuci ili slično.

17. Prema čl. 3. st. 1. toč. 10. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) osoba na radu je fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod tog poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove (osoba na stručnom osposobljavanju za rad; osoba na sezonskom radu za obavljanje privremenih, odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi; osoba koja radi na određenim poslovima u skladu s posebnim propisom; redoviti student i redoviti učenik srednjoškolske ustanove na radu u skladu s posebnim propisom; osoba koja radi kao volonter, naučnik, student i učenik na praksi, osoba koja radi u vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere i slično). Prema čl. 4. st. 4. ZZR obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona u odnosu na radnika odnose se i na osobe na radu ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Dakle, na tužitelja kao osobe na radu kod II-tuženika primjenjuju se odredbe ZZR-a.

18. Kako je tužitelj dana 2.8.2023. oko 19:00 sati tijekom obavljanja rada kod II-tuženika, obavljao redovite poslove radnika u praonici rublja prema uputama koje je dobio, te je peglao sa plinskim valjkom za glačanje, tako da je trebao poravnati tkaninu i umetnuti je u taj stroj, te se zaštitna letva na tom stroju nije zaustavila, iako je trebala, te je taj stroj povukao tužiteljevu ruku, koja je ostala u tom stroju, uslijed čega je zadobio ozljede kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem, to u konkretnom slučaju postoji uzročno posljedična veza između rada tužitelja kod II-tuženika i ozljeda tužitelja.

19. Stoga, II-tuženik odgovara tužitelju temeljem odredbu čl. 25. st. 1. ZZR kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

20. Kako je tužitelj obavljao rad prema uputama II-tuženika, ali ga je II-tuženik uputio na rad na stroju koji nije djelovao ispravno i koji nije priječio ulazak prstiju rukovatelja u opasno područje stroja, nije ga osposobio za rad na siguran način, ostavio ga je (zajedno sa drugim učenicima koji su tamo radili) na radu bez nadzora nadređene i odgovorne osobe, te mu nije dao nikakvu zaštitnu opremu, a II-tuženik nije ni isticao ni dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja sukladno odredbi čl. 25. st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP, a niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga na te okolnosti, to je ovaj sud zaključio da je II-tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja.

21. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da I-tuženik Graditeljsko-geodetska škola Osijek nije bio tužiteljev poslodavac jer nije imao sklopljen ugovor o radu ili neki drugi sličan ugovor sa tužiteljem, a niti je tužitelj obavljao rad kod I-tuženika ili za I-tuženika. Također, I-tuženik nije imao ulogu agencije za privremeno zapošljavanje u smislu čl. 44. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) budući isti nije bio poslodavac koji je na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupio tužitelja drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova. Isto tako, I-tuženik nije tužitelja uputio na rad u smislu prakse, obuke ili slično kod II-tuženika, niti je I-tuženik tužitelju preporučio rad kod II-tuženika, niti je na bilo koji način I-tuženik odlučivao o radu tužitelja kod II-tuženika, već je I-tuženik imao isključivo ulogu posrednika između tužitelja i njegovog zakonskog zastupnika s jedne strane i II-tuženika s druge strane, a na način da je isti pripremio ugovore o privremenom radu, te je isti supotpisao. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da I-tuženik nije pasivno legitimiran, niti odgovoran za nastalu štetu tužitelju, a kako je to I-tuženik osnovano isticao, pa je tužbeni zahtjev u odnosu na I- tuženika valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan.

22. Tužitelj neosnovano ističe da je I-tuženik odgovoran za predmetu štetu temeljem čl. 51. ZR-a, budući I-tuženik nije agencija za privremeno zapošljavanje u smislu čl. 44. ZR -a. Naime, prema čl. 44. st. 1. ZR-a. Agencija za privremeno zapošljavanje (dalje: agencija) je poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu (dalje: korisnik) za privremeno obavljanje poslova. Prema st. 2. istog članka, ustupljeni radnik, u smislu ovoga Zakona, je radnik kojeg agencija zapošljava radi ustupanja korisniku. Prema st. 3. istog članka, Agencija može obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima pod uvjetom da je registrirana prema posebnom propisu i upisana u evidenciju ministarstva nadležnog za rad (u daljnjem tekstu: ministarstvo). Prema st. 4. istog članka, uz poslove iz stavka 1. ovoga članka, agencija može obavljati i djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem, pod uvjetom da za to posjeduje odgovarajuću dozvolu prema posebnom propisu. Prema st. 5. istog članka, poslove iz stavka 1. ovoga članka agencija ne može obavljati prije upisa u odgovarajuću evidenciju ministarstva. Prema st. 6. istog članka, pri obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka, agencija radniku ne smije naplatiti naknadu za njegovo ustupanje korisniku, odnosno naknadu u slučaju sklapanja ugovora o radu između ustupljenog radnika i korisnika. Prema st. 7. istog članka, Agencija je dužna ministarstvu dostavljati statističke podatke o obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka. Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 44. ZR-a, kao i razloge iz 21. odlomka ove presude, ovaj sud smatra da I-tuženik doista nije Agencija za privremeno zapošljavanje, niti je isti prema tužitelju djelovao u tom svojstvu, pa I-tuženik nije odgovoran za predmetnu štetu temeljem čl. 51. ZR-a. Također, u odnosu na daljnje navode tužitelja, valja dodati da iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je I - tuženik tužitelju našao posao kod I-tuženika, već naprotiv, iz iskaza zz tuženika proizlazi da I-tuženik ne daje preporuke za posao i o ničem ne odlučuje, već je samo izradio ugovor o privremenom radu između tužitelja i II-tuženika te je isti supotpisao. Isto tako, iz iskaza zz tuženika proizlazi da je II-tuženik platio I-tužitelju 10% od zarade, ali se to ne odbija od zarade djeteta, već to ide povrh toga, te se to odnosi na troškove sastavljanja ugovora, računovodstva i sl.

23. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještaci dr. Božidar Šebečić i dr. Gordan Makarić (list 113-117 spisa) u svom nalazu i mišljenju utvrdili su da je tužitelj rođen 2005. i da je dana 02.08.2023. stradao na poslovima glačanja rublja u praonici rublja. Kod rada na industrijskoj pegli stroj mu je zahvatio desnu šaku. Zadobio je opeklinu trećeg stupnja i konkvasaciju desne šake i prstiju zbog čega je učinjena:

- Totalna amputaciju 2. do 4. prsta desne šake.

- Amptacija krajnjeg članka malog prsta desne šake

Zbog opekline trećeg stupnja i konkvasacije šake i prstiju na dan štetnog događaja učinjene se višestruke dekompresija šake a sljedeći dan amputacija 2. do 4. prsta. Naknadno je učinjena i amputacija krajnjeg članka petog prsta te pokrivenje defekta kože t ransplantatom kože uzetim sa desne natkoljenice. Proveo je fizikalnu terapiju. Na posljednjem pregledu kirurg-plastičara preporučena je funkcionalna rekonstrukcija desne šake u više koraka (transplantacija prstiju sa stopala) a ukoliko se ne odluči za kirurške tretmane preporučamo nabavljanje i korištenje mioelektroničke proteze za šaku. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu kod pregleda, kod tužitelja je funkcija desne šake teško oštećena, ne može pisati rukom, uzimati hranu, jede lijevom rukom, ne može rezati kruh ili meso kod obroka, otežano kopča košulju ili hlače, ne može obavljati kućne poslove, kuhati, pospremati. Živi sa djevojkom koja mu pomaže u svakodnevnim aktivnostima. Smanjenje životne aktivnosti s kirurško-traumatološkog stajališta iznosi 38%.

Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku PTSP-a (F43.1), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F32, etc). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz liječenje i zaostale tjelesne posljedice, i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Smanjenje ž ivotne aktivnosti s psihijatrijskog stajališta iznosi 20%. Duševne boli zbog smanjenja živote aktivnosti objedinjeno i realno cijenimo 53%, te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja (više operacija) trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 14 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Strah: Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 10 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Stanje po totalnoj amputaciji 2. do 4. prsta i amputaciji krajnjeg članka petog prsta uz zaostale ožiljke na bataljku predstavljaju naruženje većeg stupnja koje je jasno uočljivo trećim osobama. Tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna nakon o tpusta iz bolnice 01.09.2023. u opsegu 8 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 6 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 8 tjedna i u opsegu 3 sata dnevno 8 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene i oblačenja u prvom periodu liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane, za pomoć kod uzimanja hrane i sl. Nakon navedenog perioda tužitelju je neophodna trajna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno za pomoć kod obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane, za pomoć kod uzimanja hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje tužitelja se stabiliziralo 6 mjeseci iza predmetnog štetnog događaja. Zbog teško oštećene funkcije desne šake, tužitelju je neophodna nabavka mioelektroničke proteze za šaku (ili funkcionalna rekonstrukcija desne šake u više koraka-transplantacija prstiju sa stopala).

24. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je I-tuženik pa su vještaci saslušani usmeno na ročištu. Vještak dr. Gordan Makarić je na prigovor tuženika iz podneska od 23.7.2025. izjavio da je psihijatrijski dio zajedničkog nalaza i mišljenja temeljio na vrsti i naravi ozljeda, tijeka liječenja te konačno i odlučno rezultata vlastitog ispitivanja. Iz med icinske dokumentacije se iščitavaju i prijašnje psihičke tegobe tužitelja kao i njegovo psihijatrijsko liječenje prije ovog štetnog događaja, međutim, sukladno rješenju suda ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi se isključivo na predmetni štetni događaj, Dakle, prijašnje psihičke tegobe predstavljaju samo tužiteljevu psihički ranjivu strukturu na temelju koje se nakon predmetnog ozljeđivanja razvio psihički poremećaj koji je i cijenjen. Ocjenu trajnih posljedica sa psihijatrijskog stajališta kao i ocjenu trajanja i intenziteta straha smatra u cijelo primjerenim te u cijelosti kod istih ostaje. Na dalje pitanja, isti je izjavio da je zadatak vještaku bio da precizno razdvoji prijašnje tegobe tužitelja i tegobe koje su posljedica predmetnog ozljeđivanja, te je navedena ocjena temeljena na svim elementima koje je uvodno naveo. Vještak nije imao na uvid presliku zdravstvenog kartona tužitelja, te smatraju da uvid u zdravstveni karton ne bi mogao biti od značenja za potencijalnu korekciju nalaza iz razloga što se u kontroli psihijatra od 21.2.2025. taksativno navode psihijatrijske dijagnoze pod kojima je tužitelj liječen prije trenutnog ozljeđivanja, te nema dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja (F 43.1) koji se javio kao posljedica predmetnog ozljeđivanja. Vještak dr. Božidar Šebečić je na pitanja I-tuženika izjavio da je liječenje tužitelja za sada završeno. Tužitelju je kirurg plastičar iz privatne zdravstvene ustanove predložio složenu rekonstrukciju prstiju šake, odnosno transplataciju prstiju sa noge na ruku ili aplikaciju mioelektroničke proteze. Jedna i druga solucija su samo mogućnost koja eventualno može poboljšati funkciju šake, ali složene operacije transplataciju prstiju bile bi povezane sa trp ljenjem fizičkih bolova, straha, tužitelj bi imao potrebu za tuđom pomoći. Smatra da je do sada liječenje završeno, a tužitelju će povremeno biti potrebne fizikalne terapije za održavanje postojećeg stanja. Aplikacija proteze vjerojatno bi poboljšala funkcionalni status šake, ali u kojoj mjeru, na to ne može odgovoriti, sve ovisi o stupnju rehabilitacije nakon ugradnje proteze i unaprijed se ne može predvidjeti. Vještaci ne mogu točno odgovoriti na pitanje da li postoji mogućnost da tužitelj u slučaju aplikacije proteze neće trebati trajna tuđa pomoć ili da će ista biti potrebna u manjem opsegu, te postoji li mogućnost da bi nakon toga kod tužitelja trajno smanjenja životnih aktivnosti bilo u manjem postotku, ali postoji mogućnost da će mu biti potrebna trajna tuđa pomoć u manjoj mjeri. Aplikacija mioelektroničke proteze za šaku ne bi utjecala na ocjenu naruženja tužitelja, te i nakon aplikacije proteze naruženje bi bilo većeg stupnja. Sam protok vremena neće utjecati na poboljšanje općeg zdravstvenog stanja tužitelja, ali u slučaju aplikacije proteze koja bi bila funkcionalna , to bi utjecalo na zdravstveno stanje tužitelja. Tužitelj ima pravo na protezu za šaku, ali ne može odgovoriti na koji tip proteze, odnosno nema saznanja da li HZZO pokriva nabavku mioelektroničke proteze. Aplikacija proteze na šaku je preporučena od kirurga plastičara iz privatne zdravstvene ustanove, nije preporučena od kirurga plastičara u ustanovi u kojoj se do tada liječio i ona nije obvezujuća, već ovisi o odluci tužitelja. Vještak nema precizna saznanja o tome do kada tužitelj može provesti postupak ugradnje proteze za šaku te bi odgovor na to pitanje mogao dati samo ortoped koji se bavi aplikacijom proteze. Tužitelju nije preporučena proteza od strane ustanove koja je u sklopu HZZO-a, već je ista preporučena samo od privatnog liječnika.

25. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Šebečića i dr.Makarića, te njihovo dopunsko usmeno saslušanja, a kojim su detaljno odgovorili na sva pitanja i otklonili iznesene prigovore, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba i uzročno-posljedične veze između zadobivenih ozljeda i predmetnog štetnog događaja, budući da su isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije u spisu, te nakon usmenog očitovanja vještaka ni stranke nisu imale daljnjih primjedbi, ni daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

26. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, utvrdio da je uslijed predmetnog štetnom događaju tužitelj zadobio opeklinu trećeg stupnja i konkvasaciju desne šake i prstiju zbog čega je učinjena totalnu amputaciju 2. do 4. prsta desne šake, amputaciju krajnjeg članka malog prsta desne šake, te je na psihičkom planu razvio simptomatiku PTSP-a (F43.1), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F32, etc), zbog čega je trpio bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno ukupno 53%. Stanje po totalnoj amputaciji 2. do 4. prsta i amputaciji krajnjeg članka petog prsta uz zaostale ožiljke na bataljku predstavljaju naruženje većeg stupnja koje je jasno uočljivo trećim osobama, a zbog čega je tužitelju neugodno pri pogledu drugih ljudi, te se nelagodno osjeća u svojoj koži (kako je to tužitelj izjavio). Tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna ukupno 784 sati (nakon otpusta iz bolnice 01.09.2023. u opsegu 8 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 6 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 8 tjedna i u opsegu 3 sata dnevno 8 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene i oblačenja u prvom periodu liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane, za pomoć kod uzimanja hrane i sl.) Nakon navedenog perioda tužitelju je neophodna trajna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno za pomoć kod obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane, za pomoć kod uzimanja hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje tužitelja se stabiliziralo 6 mjeseci iza predmetnog štetnog događaja tj. 2. veljače 2024..

27. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

28. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja i operacija, stupanj smanjenja životne aktivnosti (53%), životnu dob tužitelja (rođen 2005. godine), stupanj i vidljivost zaostalog naruženja koje je većeg stupnja vidljivo trećim osobama, zbog čega je tužitelju jako neugodno pri pogledu drugih ljudi, te se nelagodno osjeća u svojoj koži, te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 60.000,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 10.000,00 eura, za strah 5.000,00 euram, za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 30.000,00 eura i za duševne boli zbog naruženosti 15.000,00 eura.

29. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 784 sati te je tužitelju neophodna trajna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno. te je ista tužitelju pružana besplatno od strane bake i prijatelja (kako je to tužitelj izjavio), a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 5,00 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP-a), to primjerena novčana naknada tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 3.920,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO te renta za tuđu pomoć počev od 1. rujna 2024. pa nadalje iznosi 300,00 eura mjesečno temeljem čl. 1088. ZOO-a.

30. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio 18.12.2024., te je istu podnio nakon što je završilo liječenje tužitelja, budući je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 2.2.2024.. Stoga je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 18.12.2024. do isplate. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora od 81.920,00 eura (63.920,00 eura + petogodišnji iznos rente 18.000,00 eura = 81.920,00 eura).

32. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom u odnosu na II-tuženika, to je II- tuženik dužan tužitelju naknaditi parniči trošak. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 617 bodova, ročište 15.4.2025., 4.11.2025., 22.4.2026. i 3.6.2026. po Tbr. 9/1 - po 617 bodova za svako, podnesak od 28.1.2025. po Tbr. 8/1 – 617 bodova, podnesak od 27.2.2025., 22.4.2025. i 3.7.2025. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 7.554,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 9.442,50 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 10.042,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 19.12.2024., 4.2.2025., 15.4.2025., 2.9.2025. i 11.12.2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

33. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na I-tuženika, to tužitelj neosnovano od istoga zahtijeva parnični trošak, već je upravo tužitelj dužan naknaditi parnični trošak I - tuženiku. Tako je I-tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 7/1 - 617 bodova, ročište 15.4.2025., 4.11.2025., 22.4.2026. i 3.6.2026. po Tbr. 9/1 - po 617 bodova za svako, podnesak od 28.1.2025. po Tbr. 8/1 – 617 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 6.170,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 7.712,50 eura. I-Tuženiku nije priznat trošak podneska od 7.4.2025. i 14.1.2026. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Također, I- tuženiku nije priznat trošak podneska od 23.7.2025. jer je isti sam skrivio temeljem čl. 156. st. 1. ZPP-a neosnovanim isticanjem prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Isto tako, I - tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne , te je presudu mogao preuzeti putem e-oglasne ploče. Isto tako, I-tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi jer mu isti niti nije nastao.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. I tuženika

3. II tuženiku

4. Spis