REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-929/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice VP, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14), čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), čl. 150. st. 3. u svezi sa st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19) i čl. 247. st. 6. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20) , odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 7. Pp-11107/2025, od 8. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici ukida se pobijana presuda u odnosu na točku 1. i 4. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

II U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točke 2. i 3. izreke, tako da se protiv okrivljenice VP, zbog prekršaje iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) i čl. 150. st. 3. u svezi sa st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), činjenično opisanih u izreci pobijane presude pod točkom 2. i 3., na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 – dalje PZ), optužba odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjsko presudom okrivljenica je na temelju čl. 182. t. 3. PZ oslobođena od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14), čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/91), čl. 150. st. 3. u svezi sa st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19) i čl. 247. st. 6. (ispravno: čl. 247. st. 7. u svezi sa st. 2. t. 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20) , činjenično opisanih u izreci.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba je bespredmetna u odnosu na točke 2. i 3. izreke i osnovana u odnosu na točke 1. i 4. izreke.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da se u odnosu na točke 3. i 4. izreke protiv okrivljenice prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema izreci pobijane presude prekršaji počinjeni (prije 9. rujna 2020., t. 3. izreke i u roku od osam dana od dana stjecaja statusa osiguranika, odnosno od dana 9. rujna 2020., dakle 17. rujna 2020., točka 4. izreke) proteklo više od četiri godine, pa je u smislu članka 13. st. 1. PZ nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te u tom dijelu na temelju čl. 181. t. 5. PZ, protiv okrivljenice optužba odbijena.

6. Odlučujući dalje u odnosu na točke 1. i 4. izreke, ovaj sud je našao da nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenice od optužbe iz razloga navedenih u pobijanog presudi, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

7. Odluku o oslobađanju okrivljenice od optužbe zbog prekršaja po točkom 1. i 4. izreke, iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14), umjesto ispravno („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) i čl. 247. st. 6. (ispravno: čl. 247. st. 7. u svezi sa st. 2. t. 2.) Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20) prvostupanjski sud obrazlaže time da je čl. 23. st. 2. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu propisano da radom na OPG-u članovi OPG i radnici mogu ostvarivati prava i obveze iz radnog odnosa ako ta prava ne ostvaruju po drugoj osnovi, a da je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenica vlasnica obrta [obrt], te vlasnica OPG-a u Đurđevcu, te da su sve navedene radnice državljanke Nepala imale dozvolu za boravak i rad za radno mjesto povrtlara kod poslodavca obrta [obrt] u vlasništvu okrivljenice, te da su iste radile u izdvojenom pogonu u Đurđevcu od 18. srpnja do 16. rujna 2022., a koji pogon posluje u sklopu OPG-a okrivljenice. Nadalje, navodi da su radnice bile zaposlene temeljem sklopljenog ugovora o radu kod poslodavca, okrivljenice kao vlasnice obrta [obrt], te da su na osnovu tako sklopljenih ugovora o radu prijavljene tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, pa da je sud zauzeo stav da okrivljenica kao vlasnica OPG-a u Đurđevcu, s imenovanim radnicama nije bila dužna sklopiti ugovore o radu kao poslodavac, vlasnik OPG-a, niti ih prijaviti tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja po osnovi rada u OPG-u, te da nije bila dužna za iste imati dozvolu za boravak i rad kod poslodavca kao vlasnice OPG, jer da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, a kako su radnice OPG-a svoja prava i obveze iz radnog odnosa ostvarivale po drugoj osnovi, odnosno bile su zaposlene kod istog poslodavca, okrivljenice kao vlasnice obrta, pritom uvažavajući činjenicu da okrivljenica sve svoje obveze koje ima prema radnicima izvršava preko istog OIB-a, kojeg ima kao fizička osoba poslodavac, pa da je u pravu okrivljenica da je Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu lex specialis koji derogira Zakon o radu.

8. Međutim, po ocjeni ovog suda takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, jer je čl. 23. st. 1. Zakona o obiteljskom poljoprivredom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 29/18) propisano da gospodarsku djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti na OPG-u može obavljati nositelj OPG-a samostalno i kao poslodavac, a sukladno čl. 24. st. 1. istog Zakona koji regulira zapošljavanje na OPG-u radniku se priznaje svojstvo osiguranika za vrijeme trajanja radnog odnosa za nositelja OPG-a kao poslodavca ili za vrijeme sezonskog obavljanja poslova za nositelja OPG-a kao poslodavca, pa iako je čl. 23. st. 3. navedenog Zakona propisano da radom na OPG-u članovi OPG-a i radnici mogu ostvarivati prava i obveze iz radnog odnosa ako ta prava ne ostvaruju po drugoj osnovi, iz citiranih odredbi ne proizlazi da se rad na OPG-u može odrađivati „na crno“, odnosno da su u ovom slučaju radnice zaposlene u obrtu okrivljenice mogle kod iste kao nositeljice OPG-a, dakle drugog poslodavca, raditi a da im prije početka rada nije uručena pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu koji nije sklopljen u pisanom obliku (točka 1. izreke).

9. Nadalje, odredbom čl. 247. st. 7. u svezi sa st. 2. t. 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20) propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca fizičke osobe „ako zaposli državljanina treće zemlje na poslovima za koje mu nije izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada (članak 88. st. 4.), a neprijeporno je da su navedene radnice državljanke treće zemlje radile u razdoblju od 18. srpnja 2022. do 16. rujna 2022. u OPG-u okrivljenice, na temelju izdane dozvole za boravak i rad od dana 6. travnja 2022. do 6. travnja 2023. od strane PP Đurđevac za radno mjesto povrtlar kod poslodavca obrta [obrt], vlasništvo okrivljenice, kako se i navodi u izreci pod točkom 4., iz čega proizlazi da je okrivljenica na OPG zaposlila državljanke treće zemlje na poslovima za koje im nije izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada, što je bitno obilježje prekršaja koji joj se stavlja na teret pod točkom 4. izreke.

10. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu u odnosu na točke 1. i 4. ukinuti, time da će u prvostupanjski sud ponovno ocijeniti činjenično utvrđenje, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku, u tom dijelu, vodeći računa da prekršaji koji se stavljaju na teret okrivljenici, moraju biti pravilno pravno označeni.

11. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagreb 17. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.