Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4940/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PAVLOVIĆ TRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe KM, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe PAVLOVIĆ TRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe KM, podnesenoj po branitelju Srećku Novaku- Perjanecu, odvjetniku u Sesvetama, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: Pp-1321/2025-26 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe PAVLOVIĆ TRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe KM te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba PAVLOVIĆ TRANS d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba KM obvezani su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljena pravna osoba PAVLOVIĆ TRANS d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba KM su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba PAVLOVIĆ TRANS d.o.o. u iznosu od 4.050,00 (četiritisućepedeset) eura, a okrivljena odgovorna osoba KM u iznosu od 460,00 (četiristošezdeset) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o radu, opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu navodeći da je podnosi iz svih žalbenih osnova.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu žalitelja niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju ističu žalitelji i da je prvostupanjski sud u postupku u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje.
7. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da pravna kvalifikacija prekršaja po odredbi članka 229. stavka 1. točke 35. Zakona o radu nema nikakve veze s činjeničnim opisom prekršaja te žalbeni navod da se prvostupanjski sud poziva na Zakon o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.), iako su u međuvremenu izvršene izmjene i dopune istog Zakona („Narodne novine“ broj: 151/22., 46/23., 64/23.) treba naglasiti kako je došlo do izmjene propisa te je 1. siječnja 2023., dakle nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pobijane presude stupio na snagu novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 151/22.), koji ima pravni kontinuitet za predmetni prekršaj u članku 229. stavku 1. točki 47. i stavku 2. i koji je blaži od Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.) koji je važio u vrijeme počinjenja prekršaja, budući da za predmetni prekršaj propisuje blaže novčane kazne, u rasponu od 8090,00 do 13.270,00 eura za poslodavca pravnu osobu i u rasponu od 920,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu, u odnosu na ranije propisane novčane kazne u kunama, kao tada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj te ga je prvostupanjski sud trebao primijeniti. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela opisanog u izreci pobijane presude i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o radu, kao blažeg propisa, budući da je prvostupanjski sud za navedeno djelo okrivljenicima ublažio novčane kazne na iznose ispod minimalnih propisanih kazni propisanih za taj prekršaj i zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o Izmjenama i dopunama Zakona o radu. Stoga, prema načelu konkretnosti i ocjeni ovog suda, nema mjesta primjeni tog, blažeg propisa jer „novi zakon“, odnosno, Izmjene i dopune Zakona o radu, u konkretnom slučaju ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.
8. Neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenika da sud nije obrazložio činjenice bitne za utvrđenje odnosa počinitelja prema zabranjenog posljedici, što podrazumijeva oblik i stupanj krivnje. Naime, za odgovornost za prekršaj, u skladu s člankom 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona, dovoljan je i nehaj, s tim da, u skladu s člankom 25. stavkom 2. istog Zakona, iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, a što nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja. Stoga se, suprotno navodima žalitelja, u obrazloženju pobijane presude, u suštini obrazlaže u krajnjem slučaju nehajno postupanje okrivljenika, kao jednog od oblika krivnje, pa je time određen i subjektivan odnos počinitelja prema djelu, odnosno utvrđivano je i ispitano postojanje krivnje na strani okrivljenika i navedeni su razlozi za zaključak o krivnji okrivljenika za počinjeni prekršaj.
9. Navodi koje žalitelji nadalje ističu u svojoj žalbi, a kojima pokušavaju odgovornost prebaciti na ponašanje radnika i okolnost da se radi o stranom radniku, također su neosnovani i ne oslobađaju ih od krivnje i odgovornosti za počinjeni prekršaj, kako to pogrešno drže, budući da se radi o izričitoj zakonskoj obvezi koje se nisu pridržavali, a što je obrazložio i prvostupanjski sud, na način koji prihvaća i ovaj sud.
10. Stoga je, po ocjeni ovog suda, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno, na temelju provedenih dokaza, te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, u skladu s člankom 88. stavkom 2. Prekršajnog zakona, odnosno načelom slobodne ocjene dokaza, suprotno stavu koji žalitelji ističu u žalbi, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret te ih je proglasio krivima i kaznio, a koji je zaključak relevantno i dostatno obrazložen, a žalbeni navodi ne dovode u sumnju rezultat dokaznog postupka.
11. Ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud je ocijenio da su kazne okrivljenicima odmjerene razmjerno težini djela i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na njihovoj strani kao olakotnu okolnost ocijenio prekršajnu neosuđivanost te im je kazne znatno ublažio, na iznose koji su ispod i sada zakonom propisanih posebnih minimuma novčanih kazni za tu vrstu prekršaja. Također, žalitelji su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečeni novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
12. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za daljnje ublažavanje novčanih kazni okrivljenicima te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: broj 18/13).
14. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru, u 6 (šest) otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
