REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž 470/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Anđeli Varnica, odvjetnici Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tuženika i tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-64/2021-23 od 20. ožujka 2026. i protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 64/2021-27 od 20. ožujka 2026. dana 17. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Žalbe tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba i tužitelja NN iz [adresa] odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuju:
- odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-64/2021-23 od 20. ožujka 2026.( točka III izreke)
- rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-64/2021-27 od 20. ožujka 2026.
II Zahtjevi tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija ju se kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-64/2021-23 od 20. ožujka 2026. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 64/2021-27 od 20. ožujka 2026. odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 125,00 eura za trošak pristupa na ročište za objavu presude.
2. Protiv navedenog rješenja (točke III izreke) žalbu su uložili i tužitelj i tuženik. Tužitelj podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku, te ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.2.točka 11. ZPP -a. Žali se i na rješenje od 20.ožujka 2026. iz istih razloga. Smatra da činjenica da je povukao kondemnatorni dio zahtjeva ne znači da nije uspio. Ukazuje na povredu iz čl. 354.st.2.točka 11. ZPP-a, te predlaže preinačenje odluke o troškovima, dosudu troškova, te traži troškove žalbenog postupka. Tuženik ukazuje na bitnu povredu i pogrešnu primjenu Zakona o parničnom postupku, te smatra da je sud trebao utvrđivati postotak uspjeha svake od stranaka. Predlaže preinačenje odluke, dosudu troška i traži troškove žalbenog postupka.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijana rješenja u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijan ih odluka počinio neku od bitnih povreda postupka. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354.st.2.točka 11.ZPP-a jer se odluke mogu ispitati i imaju razloge o odlučnim činjenicama.
5. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku, te je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima , odnosno iz razloga jer je tužitelj u cijelosti uspio s deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva, a nije uspio s kondemnatornim dijelom.
6. Takav pravni stav prihvaća i ovaj sud. Nakon što je tužitelj obaviješten o tome da je kredit iz 2004. zatvoren na način da je isti isplaćen drugim kreditom kojeg je tužitelj podigao kod tuženika 2006. tužitelj je podneskom od 15. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je iz istog izostavio kondemnatorni dio za isplatu preplaćenih iznosa kamate i tečaja (zapravo je u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva djelomično povukao tužbu), te je postavio novi deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu (kao u točki I/ izreke). S obzirom da se tuženik protivio preinaci tužbe u smislu isticanja novog deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, a da se u odnosu na ovaj povučeni dio nije očitovao, smatra se da je tuženik pristao na povlačenje tužbe zbog čega je sud u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva odlučio kao u točki II/ izreke, dok je u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, raspravnim rješenjem od 29. siječnja 2026., dopustio preinaku tužbe smatrajući da će to biti svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa među strankama.
7. Analizirajući takav tijek postupka, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj utužio zatvoreni kredit, a sa druge strane da je uspio sa deklaratornim tužbenim zahtjevom, dok je povukao kondemnatorni, da se radi o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe, ovaj sud smatra da je pravilna i zakonita odluka da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
8. Kako stranke svojim žalbenim navodima nisu dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporenih rješenja, sukladno odredbi članak 380. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u izreci.
9. O troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 154.st.1. u svezi čl. 166.st.1. Zakona o parničnom postupku.
U Požegi, 17. srpnja 2026.
Sutkinja
Renata Marić
