REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-123/2024-85
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika SALESIANER MIETTEX LOTOS d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 169, OIB: 90491206575, zastupan po punomćniku Vici Mandariću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 2. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku SALESIANER MIETTEX LOTOS d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 169, OIB: 90491206575, da isplati tužiteljici MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 24.866,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
− za travanj 2019. iznos 43,13 € s kamatom od 15. 5. 2019. do isplate
− za svibanj 2019. iznos 282,03 € s kamatom od 15. 6. 2019. do isplate − za lipanj 2019. iznos 282,03 € s kamatom od 15. 7. 2019. do isplate
− za srpanj 2019. iznos 275,48 € s kamatom od 15. 8. 2019. do isplate
− za kolovoz 2019. iznos 275,48 € s kamatom od 15. 9. 2019. do isplate − za rujan 2019. iznos 275,48 € s kamatom od 15. 10. 2019. do isplate
− za listopad 2019. iznos 275,48 € s kamatom od 15. 11. 2019. do isplate − za studeni 2019. iznos 275,48 € s kamatom od 15. 12. 2019. do isplate − za prosinac 2019. iznos 275,48 € s kamatom od 15. 1. 2020. do isplate − za siječanj 2020. iznos 307,79 € s kamatom od 15. 2. 2020. do isplate − za veljača 2020. iznos 307,79 € s kamatom od 15. 3. 2020. do isplate − za ožujak 2020. iznos 307,79 € s kamatom od 15. 4. 2020. do isplate − za travanj 2020. iznos 307,79 € s kamatom od 15. 5. 2020. do isplate − za svibanj 2020. iznos 307,79 € s kamatom od 15. 6. 2020. do isplate − za lipanj 2020. iznos 307,79 € s kamatom od 15. 7. 2020. do isplate
− za srpanj 2020. iznos 306,04 € s kamatom od 15. 8. 2020. do isplate
− za kolovoz 2020. iznos 306,04 € s kamatom od 15. 9. 2020. do isplate − za rujan 2020. iznos 306,04 € s kamatom od 15. 10. 2020. do isplate − za listopad 2020. iznos 306,04 € s kamatom od 15. 11. 2020. do isplate − za studeni 2020. iznos 306,04 € s kamatom od 15. 12. 2020. do isplate − za prosinac 2020. iznos 306,04 € s kamatom od 15. 1. 2021. do isplate − za siječanj 2021. iznos 325,24 € s kamatom od 15. 2. 2021. do isplate − za veljača 2021. iznos 325,24 € s kamatom od 15. 3. 2021. do isplate − za ožujak 2021. iznos 325,24 € s kamatom od 15. 4. 2021. do isplate − za travanj 2021. iznos 325,24 € s kamatom od 15. 5. 2021. do isplate − za svibanj 2021. iznos 325,24 € s kamatom od 15. 6. 2021. do isplate − za lipanj 2021. iznos 325,24 € s kamatom od 15. 7. 2021. do isplate
− za srpanj 2021. iznos 322,14 € s kamatom od 15. 8. 2021. do isplate
− za kolovoz 2021. iznos 322,14 € s kamatom od 15. 9. 2021. do isplate − za rujan 2021. iznos 322,14 € s kamatom od 15. 10. 2021. do isplate
− za listopad 2021. iznos 322,14 € s kamatom od 15. 11. 2021. do isplate − za studeni 2021. iznos 322,14 € s kamatom od 15. 12. 2021. do isplate − za prosinac 2021. iznos 322,14 € s kamatom od 15. 1. 2022. do isplate − za siječanj 2022. iznos 365,70 € s kamatom od 15. 2. 2022. do isplate − za veljača 2022. iznos 365,70 € s kamatom od 15. 3. 2022. do isplate − za ožujak 2022. iznos 365,70 € s kamatom od 15. 4. 2022. do isplate − za travanj 2022. iznos 365,70 € s kamatom od 15. 5. 2022. do isplate − za svibanj 2022. iznos 365,70 € s kamatom od 15. 6. 2022. do isplate − za lipanj 2022. iznos 365,70 € s kamatom od 15. 7. 2022. do isplate
− za srpanj 2022. iznos 357,54 € s kamatom od 15. 8. 2022. do isplate
− za kolovoz 2022. iznos 357,54 € s kamatom od 15. 9. 2022. do isplate − za rujan 2022. iznos 357,54 € s kamatom od 15. 10. 2022. do isplate
− za listopad 2022. iznos 357,54 € s kamatom od 15. 11. 2022. do isplate − za studeni 2022. iznos 357,54 € s kamatom od 15. 12. 2022. do isplate − za prosinac 2022. iznos 357,54 € s kamatom od 15. 1. 2023. do isplate − za siječanj 2023. iznos 401,00 € s kamatom od 15. 2. 2023. do isplate − za veljača 2023. iznos 401,00 € s kamatom od 15. 3. 2023. do isplate − za ožujak 2023. iznos 401,00 € s kamatom od 15. 4. 2023. do isplate − za travanj 2023. iznos 401,00 € s kamatom od 15. 5. 2023. do isplate − za svibanj 2023. iznos 401,00 € s kamatom od 15. 6. 2023. do isplate − za lipanj 2023. iznos 401,00 € s kamatom od 15. 7. 2023. do isplate
− za srpanj 2023. iznos 388,25 € s kamatom od 15. 8. 2023. do isplate
− za kolovoz 2023. iznos 388,25 € s kamatom od 15. 9. 2023. do isplate − za rujan 2023. iznos 388,25 € s kamatom od 15. 10. 2023. do isplate
− za listopad 2023. iznos 388,25 € s kamatom od 15. 11. 2023. do isplate − za studeni 2023. iznos 388,25 € s kamatom od 15. 12. 2023. do isplate − za prosinac 2023. iznos 429,50 € s kamatom od 15. 1. 2024. do isplate − za siječanj 2024. iznos 500,18 € s kamatom od 15. 2. 2024. do isplate − za veljača 2024. iznos 500,18 € s kamatom od 15. 3. 2024. do isplate − za ožujak 2024. iznos 500,18 € s kamatom od 15. 4. 2024. do isplate − za travanj 2024. iznos 500,18 € s kamatom od 15. 5. 2024. do isplate − za svibanj 2024. iznos 500,18 € s kamatom od 15. 6. 2024. do isplate − za lipanj 2024. iznos 500,18 € s kamatom od 15. 7. 2024. do isplate
− za srpanj 2024. iznos 487,04 € s kamatom od 15. 8. 2024. do isplate
− za kolovoz 2024. iznos 487,04 € s kamatom od 15. 9. 2024. do isplate − za rujan 2024. iznos 487,04 € s kamatom od 15. 10. 2024. do isplate
− za listopad 2024. iznos 487,04 € s kamatom od 15. 11. 2024. do isplate − za studeni 2024. iznos 487,04 € s kamatom od 15. 12. 2024. do isplate − za prosinac 2024. iznos 487,04 € s kamatom od 15. 1. 2025. do isplate te od 1. siječnja 2025. pa nadalje stalnu rentu u iznosu od 493,61 € mjesečno time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, a dospijevajući do 15.-og u mjesecu, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II./ Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.361,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glačanja rublja, ali je faktično obavljala drugi posao i to na pokretnoj traci i u procesu rada njezin je posao bio da iz tunela za sušenje robe nakon pranja prihvaća tekstilnu robu te ju nakon toga svrstava u kolica. Dana 27. rujna 2010. tužiteljica je u okviru svakodnevnih zadataka pokušala odvući velika kolica napunjena rubljem pa kako nije uspjela, oduprla se teretu i povukla svom snagom nakon čega je osjetila bol od glave kroz cijelo tijelo i ostala uklještena. Tužiteljica je u predmetu ovoga suda pod brojem Pr-12392/13 ostvarila naknadu neimovinske štete zbog ozljede na radu te naknadu zbog gubitka zarade od dana ozljeđivanja pa do 15. ožujka 2018. Tužiteljica je nakon višegodišnjeg bolovanja s danom 3. lipnja 2019. prevedena u invalidsku mirovinu koja je određeno u svoti 875,02 kn mjesečno počev od 25. travnja 2019. Tuženik je otkazao radni odnos tužiteljici dana 24. travnja 2019. i o tome ni na koji način izvijestio tužiteljicu. Da nije stradala na radu, tužiteljica ne bi bila u invalidskoj mirovini nego bi i dalje radila na svojem radnom mjestu sortiranja robe na traci. Posao koji je obavljala prije, danas rade tri muška zaposlenika koji ostvaruju mjesečnu plaću od oko 4.000,00 kn. Tužiteljica je naknadu zbog gubitka zarade ostvarila u predmetu ovoga suda Pr-12392/13 zaključno s datumom 15. ožujka 2018. Ovom tužbom traži naknadu zbog izgubljene zarade odnosno izmakle dobiti od 15. ožujka 2018. nadalje do kraja radnoga vijeka odnosno do svoje 65. godine života. Tužiteljica je rođena **.**.1975. pa bi prema prirodnom tijeku stvari otišla u starosnu mirovinu s navršenih 65 godina odnosno 26. 1. 2040. Tužiteljica je do otkaza o kojem nije bila obaviještena, dana 24. travnja 2019. primala naknadu za vrijeme bolovanja u iznosu od 906,88 kn, a od 25. travnja 2019. umjesto naknade za vrijeme bolovanja prima mirovinu od 875,02 kn mjesečno. Da nije ozlijeđena na radu, tužiteljica bi i danas radila na radnom mjestu na kojem je stradala i ostvarivala bi mjesečnu plaću od oko 4.000,00 kn. Stoga postoji razlika u gubitku na plači za period od 15. ožujka 2018. do 25. travnja 2019. u iznosu od 3.100,00 kn mjesečno, a od 25. travnja 2019. nadalje 3.125,00 kn mjesečno. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da joj tuženik isplati razliku između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi primala u razdoblju od 25. travnja 2019. do zaključno prosinca 2024. ukupni iznos od 24.866,84 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti zbog nedostatka pravnog interesa i neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nema pravni interes za podizanje tužbe u ovom predmetu. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-52/2019-2 potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 13 Pr-12392/13-119 kojom je tuženiku naloženo isplatiti naknadu štete tužiteljici u visini od 87.5600,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i izmaklu korist u visini od 109.040,42 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga je tužiteljica u pravomoćno okončanim postupcima obeštećena u cijelosti. Štoviše, kako proizlazi iz priloženih dokaza, tužiteljica prima invalidsku mirovinu. Pri izračunu tužiteljeve mirovine dodan je pridodani staž od 6 godina, 7 mjeseci i 22 dana stvarno ostvarenom mirovinskom stažu zajedno s kojim kao ukupni mirovinski staž služi za određivanje invalidske mirovine. Povrh svega, novim zaposlenjem ili obavljanjem djelatnosti korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, ne obustavlja se isplata mirovine. Tako tužiteljica ima pravo u bilo kojem trenutku se zaposliti na najmanje 70% radnog vremena na radnom mjestu koje odgovara stručnoj naobrazbi, pa bi na taj način tužiteljica mogla primati plaću uz istovremenu isplatu Invalidske mirovine. Ukoliko se tužiteljica odlučila ne zaposliti i/ili raditi bez prijave, utoliko je tužiteljica u cijelosti doprinijela i nadalje doprinosi nastanku štete koju potražuje predmetnom tužbom. Slijedom navedenog, tužiteljica nema pravni interes za naknadu štete i isplatu izgubljene koristi iz razloga jer (1) je već obeštećena u pravomoćno okončanim postupcima radi naknade štete, te (ii) jer prima invalidsku mirovinu određenu sukladno zakonu uz koju tužiteljica može istodobno biti zaposlena najmanje 70% radnog vremena na radnom mjestu koji odgovara njezinom obrazovanju. Tužiteljica nije dokazala pretpostavke za naknadu štete. Tužiteljica tužbom traži naknadu štete u obliku izmakle koristi u visini od razlike od navodne plaće koju bi tužiteljica primala do 65 godine i invalidske mirovine koju trenutno prima uz odbijanje tužiteljice da iskoristi zakonsku mogućnost rada od najmanje 70% radnog vremena uz daljnje primanje mirovine. Tužba je neosnovana jer tužiteljica nije dokazala pretpostavke za naknadu štete, (ii) šteta ne može biti određena u opsegu izmakle koristi jer nisu ispunjeni uvjeti za određivanje izmakle koristi, te (iii) tužiteljica proizvoljno određuje visinu štete. Naime, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iako Zakon o obveznim odnosima ne propisuje pretpostavke za štetu, u pravnoj teoriji se uobičajeno navod i 5 pretpostavaka: štetnik i oštećenik, štetna radnja, šteta, uzročno -posljedična veza i protupravnost. Navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene kako bi štetnik odgovarao za počinjenu štetu. Prema navodima tužiteljice, štetnik bi u ovom slučaju bio tuženik, a oštećenik tužiteljica. Štetna radnja je bilo koja radnja kojom se oštećeniku nanosi šteta pod uvjetom da između oštećenika i štetnika prethodno ne postoji obvezni odnos. Prema navodima tužiteljice štetna radnja je ozljeda na radu koju je tužiteljica pretrpjela kod tuženika, a zbog koje tužiteljica prima invalidsku mirovinu. Nota bene, nadležna tijela za zdravstveno i mirovinsko osiguranje nisu utvrdila da bi tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu, pa je upitno po kojoj osnovi i na koji način je ostvarila pravo na invalidsku mirovinu. Protupravnost znači da je zabranjeno drugome nanositi štetu prema općim pravilima građanskog prava. Tuženik je u potpunosti ispunjavao sve svoje obveze u vezi zaštite na radu. Šteta jest povreda subjektivnih prava i interesa, a kako tužitelj navodi u ovom slučaju tužiteljica navodno trpi štetu kao izmaklu korist. Dakle, izmakla korist je neizravna šteta koja se očituje u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi, koju bi oštećenik osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari il i prema posebnim okolnostima slučaja, da nije bilo štetne radnje ili propuštanja kojom je štetnik prouzročio štetu (postojeća imovina oštećenika je neizmijenjena, ali je onemogućeno njezino povećanje u budućnosti). Stoga samo ako su kumulativno ispunjene pretpostavke: - da korist nije ostvarena, - da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena ("redovan tijek stvari"), kao i dopuštenost osnova po kome bi bila ostvarena, - može doći do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, o čemu odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju. Tužiteljica navodi da trpi štetu u obliku izmakle koristi od 15. ožujka 2018. do kraja radnog vijeka odnosno do svoje 65. godine života jer bi do tada tužiteljica navodno radila identičan posao na radnom mjestu na kojem je stradala te bi sukladno tome primala plaću, a ne invalidsku mirovinu. Tužiteljica, dakle, tvrdi da trpi štetu od tuženika jer je iznos invalidske mirovine manji od plaće koju bi tužiteljica primala kod tuženika. Ovakav zaključak tužiteljice ne zadovoljava uvjet da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi korist bila ostvarena, niti je tužiteljica pružila ikakve dokaze u tom smjeru. Činjenica je da iz vještačkog nalaza u drugom predmetu proizlazi da je tužiteljica već od ranije bila narušenog zdravlja tj. oštećene slabinske kralježnice te bi se neosporno stanje tužiteljice pogoršalo s vremenom neovisno o predmetnom štetnom događaju. Činjenica da je tužiteljica otprije narušenog zdravlja govori u prilog tome da niti zadnja pretpostavka za štetu uzročnost nije dokazana od strane tužitelja, a niti postoji. Tuženik skreće pažnju na odredbu iz čl. 39. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju koja izričito propisuje sljedeće: "Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu I sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima." Nije jasno na koji bi način upravo tuženik bio odgovoran za navodno izgubljenu zaradu tužiteljice. Tim više što se tužiteljica može zaposliti na drugom radnom mjestu preko 70% punog radnog vremena te istovremeno primati invalidsku mirovinu i plaću. U današnje vrijeme kroničnog nedostatka radne snage, tužiteljica ima mogućnost zaposliti se na odgovarajućem radnom mjestu te na taj način u potpunosti osigurati primanja koja odgovaraju njenoj ranijoj plaći. Stoga osporava visinu štete. Naime, visina invalidske mirovine koju prima tužitelj je određena rješenjem Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: UP/I 141-02/19-01/03520757582 od 3. lipnja 2019 ("Rješenje HZMO"). Na visinu mirovine utvrđenu Rješenjem HZMO-a u iznosu od 875,02 kn tuženik nije imao nikakvog utjecaja, kao što tuženik nije imao utjecaja na odluku tužiteljice da zatraži Invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Isto tako nije izvjesno da bi tužiteljica do 65 godine života primala navedenu plaću kod tuženika, a niti da bi radila do 65 godine s obzirom na uvjete za starosnu mirovinu i zdravstveno stanje koje je i prije ozljede na radu bilo narušeno. Stoga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti neosnovan te da tužitelj nije dokazao pretpostavke za štetu koju tvrdi da trpi od strane tuženika. Radnici koji rade na poslovima koje radi tužiteljica imaju plaću koja odgovara visini minimalne mjesečne plaće utvrđene Uredbom o visini minimalne plaće. Slijedom navedenog, predlaže da sud tužbu odbaci, podredno odbije, uz naknadu troška tuženika.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Rješenje HZMO-a od 3.6.2019. s prilozima, od 12.4.2019. (list 6-11 i 367-368 spisa), presudu PR-12392/13-119 od 9.11.2018. (list 12-22 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku Gž R-52/2019-2 od 30.5.2019. (list 23-28 spisa), Financijsko vještačenje iz spisa PR-12392/13 (list 29-41 spisa), Podnesak-prijedlog tuženika od 30.7.2019. (list 42-45 spisa), Ugovor o radu (list 54-58 spisa), Aneks Ugovora o radu (list 59 spisa), ovjerenu presliku spisa broj 826598 (list 69-175 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 179-361 i 606-629, 636- 656 spisa), Odjavu HZMO-a (list 369 spisa), Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 370 spisa), sudsku praksu (list 371-372 spisa), ovjerenu presliku zdravstvenog kartona (list 409-567 spisa), Liječničku potvrdu (list 574 spisa), saslušana je tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika EZ (list 375-377 i 384-385 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu (list 390-392 spisa), usmeno je saslušan vještak dr. Damir Vodopivec (list 659-661 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 691-696 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastalu u štetnom događaju dana 27. rujna 2010. po osnovi razlike između invalidske mirovine koju je ostvarila i plaće koju bi ostvarila da nije otišla u invalidsku mirovinu u razdoblju od 26. travnja 2019. do zaključno prosinca 2024. i mjesečne rente od 1. siječnja 2025.
6. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12392/13-119 od 9. studenog 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-52/2019-2 od 30. svibnja 2019., a koji postupak se vodio između istih stranaka radi naknade štete nastale u istom štetnom događaju od 27. rujna 2010., tuženiku je naloženo da isplati tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu od 87.5600,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i izmaklu korist u razdoblju od rujna 2010. do veljače 2018. u iznosu od 109.040,42 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. Neosnovano tuženik ističe da tužiteljica nema pravni interes za predmetnu tužbu. Naime, suprotno navodima tuženika, u predmetu ovog suda broj Pr-12392/13 tužiteljici je dosuđena naknada štete iz predmetnog štetnog događaja po osnovi izmakle koristi za razdoblje od rujna 2010. do veljače 2018., čime je tužiteljica obeštećena za to razdoblje, međutim predmet ovog spora je zahtjev za naknadu izgubljene zarade za razdoblje od 26. travnja 2019. do zaključno prosinca 2024.,te za isplatu mjesečne rente od 1. siječnja 2025., za koje nije obeštećena, te ima pravo istu zahtijevati u ovom postupku. Također, kako je tužiteljica postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev, to se pretpostavlja da tužiteljica ima pravni interes za predmetnu tužbu, te isti ne mora dokazivati.
8. Financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 691-696 spisa), a koji nalaz i mišljenje je sud prihvatio kao stručno i obrazloženo, te istom niti stranke nisu prigovorile, utvrđeno je da izgubljena zarada tužiteljice za razdoblje od 26. travnja 2019. do zaključno prosinca 2024. iznosi ukupno 24.866,84 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih kunskih iznosa i iznosa u valuti EUR); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu ‘n’ Tabele 1 iz nalaza, a počevši od 1. siječnja 2025., na bazi prosjeka posljednjih dvanaest obrađenih mjeseci, mjesečna renta na ime izgubljene zarade iznosi 493,61 EUR neto.
9. Dakle, ovaj sud je utvrdio da visina tužbenog zahtjeva po osnovi razlike između invalidske mirovine koju je tužiteljica ostvarila i plaće koju bi ostvarila da nije otišla u invalidsku mirovinu u razdoblju od 26. travnja 2019. do zaključno prosinca 2024. iznosi ukupno 24.866,84 EUR neto, te mjesečna renta na ime izgubljene zarade od 1. siječnja 2025. iznosi 493,61 EUR neto. Međutim, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, budući tuženik osporava postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu.
10. Sud je izvršio uvid u spis HZMO te je utvrdio:
- da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. travnja 2019. tužiteljici, kod koje je zbog bolesti (100%) nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznato počevši od 7. studenog 2018 pravo na invalidsku mirovinu.
- da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. lipnja 2019. tužiteljici, kod koje je zbog bolesti (100%) nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, određena počevši od 17. studenog 2018. invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u svoti od 180,09 kn mjesečno.
11. Tuženik je u podnesku od 18.6.2020. naveo da je tužiteljica odjavljena iz radnog odnosa dana 24.4.2019. na temelju rješenja o priznavanju prava tužiteljici na invalidsku mirovinu, a nakon što je tuženik zaprimio navedeno rješenje HZMO, te je i dostavio obrazac HZMO-a o odjavi.
12. Stranke nisu ni tvrdile ni dokazala da su pobijale navedena rješenja HZMO -a odnosno da su protiv istih pokrenule upravni spor pa su ista pravomoćna i konačna. U parničnom postupku, sud je sukladno čl. 12. st. 1. ZPP-a vezan pravomoćnim upravnim aktom nadležnog tijela, izuzev činjeničnih utvrđenja iz upravnog postupka. Prema tome, kada je, konkretno, riječ o rješenjima HZMO-a o priznanju prava na invalidsku mirovinu i visini invalidske mirovine (o čemu je meritorno odlučeno), parnični sud vezan je utvrđenjem nadležnog tijela o pravu na mirovinu i na isplatu mirovine. te ovaj sud ne može u parničnom postupku preispitivati takvu odluku, niti može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju, a pri čemu nije od značaja da li je stranka u parničnom postupku sudjelovala u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o nekom pravu il i obvezi, obzirom da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes. Drugim riječima, parnični sud ne može preispitivati pravo na mirovinu i isplatu mirovine, o čemu je meritorno i pravomoćno odlučeno upravnim aktom. Međutim, u parničnom postupku o kakvome je riječ u konkretnom slučaju, priznanje prava na mirovinu i isplata mirovine nije predmet spora, već je predmet ovog spora zahtjev za naknadu štete po osnovi izgubljene zarade kao razlike između isplaćene invalidske mirovine i plaće koju bi tužiteljica ostvarila da nije otišla u invalidsku mirovinu pa je u ovom premetu sporno zbog čega je tužiteljica otišla u invalidsku mirovinu i da li je tuženik za tu štetu odgovoran. Za razrješenje takvog spora nužno je dokazivanje činjenica o uzrocima odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu, a o čemu nije meritorno odlučeno navedenim rješenjima HZMO-a.
13. Dakle, sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćnog rješenja donesenog u upravnom postupku, izuzev činjeničnih utvrđenja iz upravnog postupka, kao što su utvrđenja vještaka, pa tako parnični sud nije vezan odlukom donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja, te je dopušteno u parnici dokazivati postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju i odlaska u invalidsku mirovinu tužiteljice i time nastale štete koju trpi u vidu izgubljene zarade. Naime, rješenjima o priznavanju prava na mirovinu ne odlučuje se o odgovornosti za štetu, pa niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između šetnog događaja i razloga umirovljenja, a što je odlučno u ovom predmetu radi naknade štete.
14. Slijedom navedenog, ovaj sud je vezan naprijed navedenim pravomoćnim rješenjima HZMO-a u pogledu prava tužiteljice na mirovinu i visine mirovine, iako to nije niti odlučno u ovom predmetu, dok ovaj sud nije vezan činjeničnim utvrđenja iz upravnog postupka odnosno da je tužiteljici nastao djelomični gubitak radne sposobnosti zbog bolesti (100%), te se uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu može utvrđivati u okviru parničnog postupka na temelju predloženih dokaznih prijedloga, a u ovom predmetu je tužiteljica na tu okolnost predložila izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada, te je isto i provedeno.
15. Ovakvo pravno stajalište je zauzeto i u brojnim odlukama Vrhovnog suda R+H i to:
Rev-1261/2021-2 od 2. veljače 2022., Revd-3298/2022, te Ustavnog suda RH u odluci broj U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.. ("Narodne novine" broj 68/08.)
16. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je radila kod tuženika od 2007. do 2010. kada je zadobila predmetnu ozljedu. Kod tuženika je sukladno ugovoru o radu trebala obavljati poslove na glačanju rublja, ali nije radila te poslove, već je radila teže poslove, a to su poslovi sortiranja robe ispod sušionika gdje izlazi poluvlažna roba. Svake 3 minute izlazi 50 kg robe iz sušionika, iako je trebalo izlaziti oko 30 kg robe, ali djelatnici tuženika su to natrpavali i izlazilo je 50 kg robe. Tih 50 kg poluvlažne robe, morala je izvući ispod sušionika jer je ona padala iz sušionika u metalnu kutiju i nakon toga istu tu robu staviti na kolica. Ta roba iz sušionika u navedenoj količini izlazila je svakih 3 min te je ona unutar tih 3 minute morala tu robu dići iz metalne kutije i staviti na kolica. Osim toga, tu robu je morala sortirat i ta kolica dovesti do radnih mjesta djelatnika tuženika gdje su drugi radnici nastavljali raditi na toj robi i uzeti druga kolica i vratit se nazad. To je radila svakodnevno 8 sati dnevno. Tuženik se bavi djelatnošću pranja i peglanja rublja. Dana 27. rujna 2010. pristupila je na svoje radno mjesto, obavljala je posao koji je prethodno opisala, napunila je velika kolica sa velikom količinom rublja, potom je vukla kolica, ista se nisu mogla pomaknut, tražila je pomoć od drugih radnika i od nadređenih SZ, čak se znala obratiti direktoru tuženika za pomoć, a tog dana se nije obratila direktoru tuženika, to je činila ranije iz istih razloga, ali nije dobila pomoć kako od direktora tako i od drugih djelatnika. Tog dana je vukla i vukla kolica, pokušala je manevrirat sa istima lijevo i desno, nije išlo, a u jednom trenutku kako bi kolica pokrenula, oduprla je noge, upotrijebila je svu snagu cijelim tijelom. U jednom trenutku tada je ostala nepokretna, nije mogla stajat niti hodat, počela je jaukati govoreći "ja sam slomljena", u tom trenutku joj je pristupila gđa. TZ, koja joj je bila nadređena, upitala ju je što je bilom a ona je samo jaukala "ja sam slomljena", gđa. TZ ju je držala za ruke da ne padne, a ona je govorila kako ne može stajati, TZ je naredila dvoje radnika da donesu stolac, te su isti donijeli pokretnu stolicu sa kotačima, rekli su joj da sjedne, gđa. TZ joj je pomogla da sjedne s tim da su joj pri tome pomogli troje radnika kako bi uspjela sjesti. Radnici su rekli da bi trebalo pozvati hitnu, a gđa. TZ je rekla da nije potrebno zvati hitnu pomoć i poslije su ju izgurali pred vrata na otvoreno da čeka muža, izbacili su ju kao smeće van, potom je njen muž došao po nju i on ju je odveo na hitnu. Radi opisanog predmetnog događaja vodila je spor pred ovim sudom protiv tuženika te je suđeno u njenu korist. Nakon svega opisanog, bila je na bolovanju 8 i pol ili 9 godina, nakon bolovanja se nije vratila kod tuženika. Otišla je u invalidsku mirovinu zbog bolesti, kako fizičke tako i psihičke. Tog dana kada ju je suprug odveo u bolnicu 27. rujna 2010. dijagnosticirano joj je puknuće kralježnice na nekoliko mjesto na vratnom i na lumbaldnom dijelu. Prije predmetne nezgode se radovala životu, ništa joj nije bilo teško, sve što joj je tuženik naredio, to bi radila, pa je tako po nalogu tuženika nosila i dizala teške vreće, to je trajalo 9 mjeseci, nije bilo svakodnevno ali u početku svog rada kod tuženika je radila na prijemu i nosila teške vreće i to po 8 sati dnevno. Nakon što joj se sve to dogodilo, izgubila je volju za životom i najviše ju boli to što ne može ići raditi, već mora ostajati kući dok svi ostali idu raditi. Kod kuće ne može obavljati kućanske poslove, to rade suprug i djeca, muž usisava, djeca dižu krevete. I sada ima svakodnevne bolove kroz cijelu kičmu i psihički i fizički joj je jako teško, te zbog bolova ne može dugo ni sjediti ni hodati ni stajati. Od tuženika nije dobila nikakvu obavijest o prestanku radnog odnosa. Sa suprugom je nakon predmetne ozljede na radu imala prometnu nezgodu, ali ona u toj prometnoj nezgodi nije pretrpjela ozljedu, te ne zna da li je u vezi toga tražila odštetu. Zbog predmetne ozljede joj nije priznata ozljeda na radu, tuženik je ispunio ozljedu na radu ali je nije prijavio nadležnim tijelima, iako je ona 8 mjeseci primala punu plaću zbog ozljede na radu. Osim naknade od mirovinskog, nema drugih primanja, te si ne može kuću počistiti, a kamoli da bi radila "na crno". Prije ove ozljede na poslu, nije imala problema sa kralježnicom. Razlog odlaska u mirovinu, je njena psihička i fizička bolest. Veš kod tuženika izlazi svake 3 minute, a kada ne bi stigla da isti spremi za drugu turu, veš bi nekad znao pasti i na pod. Kolica su imala kotače, s tim da nitko od strane tuženika nije vodio računa o tome da se oko kotača omotalo končići i slično i to je na kotačima bilo stalno. Štetni događaj se dogodio oko 15:00 ili 16:00 sati s time da je toga dana počela raditi od 11:00. Njen posao je bio da sortira veš koji izlazi iz stroja i da ga raspoređuje na dvije ili tri grupe, a radilo se o vešu kao što su plahte, ručnici, stoljnjaci, nadstoljnjaci, veš iz bolnica koji je bio poluvlažan. Nakon što sortira veš, mora bit spremna postaviti druga kolica ispod sušionika i taj vlažni veš je morala sortirat na tri grupe i odvući do svakog stroja koji pegla taj veš sa kolicima. U kolicima koje je gurala toga dana kada se dogodila predmetna ozljeda je tada bilo 200 do 300 kg poluvlažnog veša. Nakon što je doživjela predmetnu ozljedu, nadređeni kod tuženika je odredio da se na njeno radno mjesto svaki dan mijenjaju radnice, te je i g. Č govorio da svaka od radnica mora obavljati poslove koje je ona sama radila. Svaka radnica ima svoje radno mjesto, te je ona zvala da joj netko pomogne ali joj nitko nije htio pomoći. Taj dan je radila na velikom stroju. Za sortirati rublje je imala tri minute vremena. Doktorica joj je rekla da mora što više plivati, hodati, raditi vježbe, voziti bicikl kako bi održavala mišiće i kralješnicu, ali svejedno to ne može i ne vozi bicikl, te ne pliva.
17. Zakonska zastupnica tuženika EZ je izjavila da je ona direktor tuženika od 1. studenog 2006. Tuženik se bavi iznajmljivanjem i pranjem tekstilne odjeće i tekstila. Tužiteljica je bila djelatnica tuženika, obavljala je poslove u praonici rublja na poslovima sortiranja i sušenja robe, a misli da je tužiteljica trebala obavljati poslove i na glačanju rublja ali nije obavljala te poslove već je radila u praonici rublja na poslovima sortiranja i sušenja rublja. Stroj na kojem je tužiteljica radila je predviđen za 36 kg robe, a fizički iznad toga je nemoguće ugurati rublje u komoru. Roba iz stroja izlazi svakih 5 min i 45 sekundi van, i to poluvlažna i takva se sortira na velike i male komade i ide na glačanje. Tog dana kada je nastala ozljeda, tužiteljica je obavljala te poslove. Robu u stroj stavlja djelatnik na pranju i radi se o potpuno fizički odvojenom drugom objektu i smatra da tužiteljica nije mogla vaditi robu težine 50 kg, već onoliko koliki je maksimum, a to je 36 kg. Ta roba iz stroja ispada u metalnu kutiju i tužiteljica je morala vaditi robu iz te metalne kutije i sortirati na kolica. Kada kaže sortirati, pri tome misli na svu robu obzirom da se radi o robi u vidu jastučnica, plahi i navlaka da se mali komadi stavljaju na jednu stranu a veliki komadi rublja na drugu stranu. Nakon što se kolica napune do maksimalno 200 kg, ona se odvoze do stroja za glačanje i sa tim kolicima manevrira osoba koja radi na ovim poslovima koje je opisala, u konkretnom slučaju tužiteljica. Nema saznanja za predmetni štetni događaj. Tužiteljica je bila na bolovanju ali ne zbog ozljede na radu, ozljeda na radu tužiteljici nije priznata. Tužiteljica je i ranije bila učestalo na bolovanjima. Tužiteljica je taj dan radila na uobičajeni način kao i druge radnice, te i druge ženske osobe zaposlene kod njih rade isti proces, sortiranja i guranja kolica. Na dan štetnog događaj nije došla hitna pomoć na intervenciju. Nedavno je vidjela tužiteljicu kako vozi bicikl. Ne zna na temelju kojeg akta je tužiteljici prestao radni odnos, ali zna da su dobili rješenje o invalidskoj mirovini, te ne zna da li je tužiteljicu obavijestila o prestanku radnog odnosa. Kod zaprimanja rješenja o mirovini sa tužiteljicom n isu kontaktirali, nego sa njezinim suprugom koji je učestalo svaki mjesec dolazio kod tuženika te je donosio doznake, dječje doplatke, potvrde. Nikada nije pozvala tužiteljicu radi dogovora o novom lakšem radnom mjestu jer je tužiteljica cijelo vrijeme bila na bolovanju.
18. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i zz tuženika u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni, te su životni i logični. Tako je sud utvrdio da je tužiteljica bila djelatnica tuženika te je obavljala poslove u praonici rublja na poslovima sortiranja i sušenja robe . Stroj na kojem je tužiteljica radila je predviđen za 36 kg robe Roba iz stroja izlazi svakih 3 -5 minuta i to poluvlažna, a radi se uglavnom o vešu kao što su plahte, ručnici, stoljnjaci, nadstoljnjaci, veš iz bolnica sl., te izlazi oko 50 kg poluvlažne rob. Ta roba iz stroja ispada u metalnu kutiju i tužiteljica je morala vaditi robu iz te metalne kutije i sortirati na velike i male komade te je zatim istu stavljala na kolica, a nakon što se kolica napune do maksimalno 200 kg, tužiteljica sa tim kolicima manevrira i robu odvozi do stroja za glačanje. Nakon što sortira veš, mora bit spremna postaviti druga kolica ispod stroja. Dana 27. rujna 2010. tužiteljica je pristupila na svoje radno mjesto, te je svoj posao obavljala na uobičajeni način kao i druge radnice, te je napunila velika kolica sa poluvlažnom robom težine od oko 200 kg, te je vukla kolica, ali se ista nisu mogla pomaknut, tražila je pomoć od drugih radnika i od nadređenog (ŽZ), ali nije dobila pomoć, te je vukla i vukla kolica, pokušala je manevrirat sa istima lijevo i desno, ali nije išlo, a u jednom trenutku kako bi kolica pokrenula, oduprla je noge, upotrijebila je svu snagu cijelim tijelom, te je u jednom trenutku ostala nepokretna, nije mogla stajat niti hodat, počela je jaukati govoreći "ja sam slomljena.
19. Valja reći da se iskaz tužiteljice i zz tuženika samo u manjem dijelu ne podudaraju. Naime, tužiteljica je izjavila da veš iz stroja izlazi svakih 3 minute, a zz tuženika je izjavila da isti izlazi svakih 5,45 minuta, međutim, ta činjenica nije odlučna u ovom predmetu, te se niti ne radi o velikoj razlici. Nadalje, tužiteljica je izjavila da iz stroja izlazi oko 50 kg veša, dok je zz tuženika izjavila da ta roba nije mogla biti težine 50 kg, već onoliko koliki je maksimum stroja, a to je 36 kg, međutim, niti ova činjenica nije odlučan u ovom predmetu, iako valja dodati da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su djelatnici često natrpavali u stroj već količine veša, te se je radilo o poluvlažnom vešu, koji je zasigurno teži od suhog, pa ovaj sud smatra da je težina veše doista mogla biti i oko 50 kg. U ovom predmetu je odlučan način nastanka štetnog događaja, a to je u vrijeme kada je tužiteljica manevrirala sa velikim kolicima koja su bila napunjena sa poluvlažnom robom težine od oko 200 kg, pri čemu valja naglasiti da je i zz tuženika izjavila da nakon što se kolica napune do maksimalno 200 kg, ona se odvoze do stroja za glačanje. Stoga je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica manevrirala sa kolicima na kojima je bilo 200 kg veša.
20. Slijedom ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je zaključio da je tužiteljica stradala za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu u okviru procesa rada na način da je toga dana pokušala manevrirati sa velikim kolicima koja su bila napunjena sa poluvlažnom robom težine od oko 200,00 kg, ali joj nije išlo, pa je u jednom trenutku kako bi kolica pokrenula, oduprla noge te je upotrijebila svu snagu cijelim tijelom, te je u jednom trenutku ostala nepokretna, nije mogla stajat niti hodat, pri čemu se ozlijedila.
21. Stoga, tuženik odgovara tužiteljici po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 103. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 i 30/04, 149/09 dalje: ZR) koja je bila na snazi8 u vrijeme štetnog događaja, prema kojem ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i prema odredbi čl. 15. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59 /96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09, dalje: ZZR). Naime, prema navedenoj odredbi poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Prema čl. 15. st. 2. ZZR iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.
22. U ovom postupku sud nije našao da bi tužiteljica pridonijela nastanku štete jer je utvrđeno da je tužiteljica obavljala rad na uobičajeni način kao i druge radnice, kako je to izjavila zz tuženika, tako da je manevrirala sa velikim kolicima na kojima je bilo oko 200 kg poluvlažne robe, ali joj nije išlo, te je tražila pomoć od drugih radnika i od nadređenog (ŽZ), ali nije dobila pomoć, te je u jednom trenutku kako bi kolica pokrenula, oduprla je noge, upotrijebila je svu snagu cijelim tijelom, te je u jednom trenutku ostala nepokretna, nije mogla stajat niti hodat.
23. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, tuženik nije sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 15. st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastanak štetnog događaja, a također je utvrđeno da tužiteljica nije ničim doprinijela nastanku štetnog događaja. Isto tako, valja napomenuti da tuženik nije niti predlagao provođenje daljnjih dokaza na te okolnosti.
24. Radi utvrđivanja uzročno-posljedične veze, između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja tužiteljice, sud je sukladno prijedlogu tužiteljice, izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu. Vještak je u svom nalazu i mišljenju (list 390-392 spisa) naveo da je tužiteljica radeći kod tuženika 27.09.2010. u praonici rublja na sortiranju i sušenju rublja, prilikom manipuliranja s velikim kolicima napunjenih rubljem, osjetila bol u glavi koja se širila od glave kroz cijelo tijelo i ostala tako ukliještena. Neuroradiološkom obradom je utvrđeno drastično pogoršanje već od ranije degenerativno promijenjene slabinske kralježnice u vidu protruzije diskova u tri nivoa, koji su doveli do teškog subakutnog oštećenja korijena L4/L5 lijevo i St lijevo te srednje teškog oštećenja L5/S1 desno. Pored toga navedena ozljeda je kod tužiteljice uzrokovala razvoj psihičkog, kronificiranog. poremećaja u vidu smetnji prilagodbe i reaktivnog depresivnog stanja nastalih zbog nemogućnosti oporavka i povratka na posao, kao i zbog nastanka kronične boli, koji se potom razvio u depresivni sindrom s psihotičnim obilježjima. Kako su navedene posljedice štetnog događaja glavne bolesti od utjecaja na invalidnost tužiteljice Depressio psychotica gr. maior recidivans, Sy.cervicobrachiale chr, Lumboischialgia pp.lat sin chr, Discopathiae C4-C7 et L3-S1, nepobitno je da je predmetna ozljeda tužiteljice u uzročno-posljedičnoj vezi sa njenim umirovljenjem. Iz navedenog je vidljivo da je tužiteljica umirovljena i zbog utvrđenih promjena na vratnoj kralježnici. No, prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, zaključio je da bi tužiteljicu umirovili i bez utvrđenih promjena na istoj. Naime, kontraindikacije za rad tužiteljice, utvrđene po vještacima HZMO-a, su: manipulacija težim teretima od 5 kg. rad u prinudnom, nefiziološkom položaju kralježnice uz često sagibanje i čučanje, te poslove koji zahtijevaju veću odgovornost i koncentraciju, a što se sve isključivo odnosi na slabinsku kralježnicu.
25. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik pa je vještak dr. Damir Vodopivec usmeno saslušan na ročištu (list 659-661 spisa). Nakon što je upoznat sa prigovorima tuženika od 11. siječnja 2021., izjavio je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 7. listopada 2020., da je predmetna ozljeda tužiteljice od 27. rujna 2010. u uzročno- posljedičnoj vezi sa njezinim umirovljenjem. Nalaz je izradio temeljem mišljenja dr. M i dr. CZ koji su isti dali ovom sudu u postupku Pr-12392/2013 gdje su utvrdili da je došlo do drastičnog pogoršanja od ranije bolesne kralješnice tužiteljice nakon čega je tužiteljica razvila psihičke poremećaje. Pored toga analizirao je medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo i to iz nalaza EMG nogu koji je učinjen nakon štetnog događaja utvrđeno subakutno, svježe oštećenje korijena živaca između 4. i 5., te 5. slabinskog i 1. zdjeličnog kralješka. To daje pored nalaza magnetske rezonance slabinske kralješnice dokaz da je došlo do pogoršanja kralješnice tužiteljice radom pri manipulaciji kolica kojom prigodom je morala iz stroja za pranje veša kapaciteta od 36 kg vaditi poluvlažnu robu koja je tada bila težine oko 200 kg. Navedeni podatak dao je na raspravi 19. lipnja 2020. zakonski zastupnik tuženika. Smatra da tuženik prigovara zlurado kada navodi da su višekratna upućivanja tužiteljice na ocjenu radne sposobnosti bili neuspješni pokušaji "dobivanje invalidske mirovine", da je tužiteljica pojačavala svoju dokumentaciju time što se počela liječiti kod psihijatra, te smatra da ovi prigovori nisu opravdani. Navode tuženika o navedenim upućivanjima tužiteljice na invalidsku komisiju, na koju je morao uputiti njezin liječnik obiteljske medicine, također smatra neosnovanim, budući je isto netočno i zlurado. Nadalje, u točki IX. svoga prigovora tuženik navodi da je tužiteljica stradala 2014.g u prometnoj nezgodi, ne navodeći ozl jede koje je zadobila, a što smatra da nema uzročno posljedične veze sa štetnim događajem od 27. rujna 2010. Tijekom rasprave je izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice koji se vodi od 18.veljače 2008. do 2. veljače 2011. iz kojeg proizlazi da se tužiteljica još u svibnju 2008.g. svom liječniku obiteljske medicine žalila na bol u slabinskoj kralješnici koji je liječen korištenjem lijekova protiv bolova, te mirovanjem, odnosno bolovanjem kroz 5-6 dana. U studenom 2008.g. tužiteljica je upućena na provođenje fizikalne terapije, a u siječnju 2009.g. liječnik obiteljske medicine je u zdravstveni karton upisao "ponovno boli LS, znaci prokruzije diska". Nakon toga je tužiteljica ponovno upućena na provođenje fizikalne terapije i bila je kroz par dana na bolovanju. Tako da je nesporno, a što je utvrdio dr. M da su postojale degenerativne promjene tužiteljice koje su se radom, kako je navedeno, drastično pogoršale i upravo to pogoršanje je u uzročno- posljedičnoj vezi sa njezinim radom jer kao što je i naveo, njezinu tehnologiju rada gdje je tužiteljica morala gurati kolica težine do 200 kg a taj podatak je dao sam zz tuženika. Nadalje, navodi da je upravo analizirao zdravstveni karton od 2008.g. te smatra da podaci iz zdravstvenog kartona koji datiraju prije 2008.g. nisu potrebni za donošenje ocjene o njezinoj radnoj sposobnosti pošto se tužiteljica u nekoliko navrata tijekom 2008.g. i 2009.g. žalila svom liječniku obiteljske medicine na bolove u slabinskoj kralješnici koje je adekvatno liječila medikatozno i provođenjem fizikalne terapije. Životni stil tužiteljice, poput povećane tjelesne težine i nevježbanja može ubrzati razvoj degenerativnih promjena, ali to nije isključiv uzrok degenerativnih promjena jer degeneracija je prirodni proces. Na upit tuženika da li tužiteljica može obavljati poslove sukladno rješenju o djelomičnom gubitku radne sposobnosti, vještak je odgovorio da ukoliko je tužiteljica NKV radnica sa osnovnom školskom naobrazbom, tada ona ne može obavljati nikakve poslove jer takve osobe primarno rade i obavljaju poslove koji zahtijevaju teška fizička naprezanja a pored psihičke bolesti, tužiteljica ne može obavljati nikakve poslove u kontaktu sa drugim osobama, odnosno strankama jer svako daljnje opterećenje kralješnice dovodi do daljnjeg pogoršanja statusa kralješnice. Ozljede kralješnice su bile razlog za utvrđenje djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice, jer su vještaci HZMO-a u svom rješenju naveli pored ostalih obostrana lumbo išijalgija izraženije na lijevoj strani, diskopatije od 3. slabinskog do 1. zdjeličnog kralješka. Na upit tuženika da vještak pojasni gdje u rješenju HZMO-a nalazi da bi fizičke ozljede bile razlog za utvrđenje djelomične nesposobnosti za rad tužiteljice, vještak navodi da je navedeni podatak crpio iz nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika HZMO-a gdje je navedeno tijelo u rubrici 9 dijagnoze, te je između ostalih navedena dijagnoza prolapska intevertebralnog diska slabinske kralješnice sa radikulopatijom, te pritisak na kralježničku moždinu (list 136 spisa). Konačno i u rubrikama kontraindikacije za rad na postojećem mjestu vještaci su navodili dugotrajno stajanje i hodanje , a što nije kontraindikacija za rad kod psihičkih bolesti. Navodi da su vještaci utvrdili psihijatrijske poremećaje u svom nalazu, a prema na raspravi analiziranom dijelu zdravstvenog kartona tužiteljice, navodi da je psihička bolest u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom kralješnice, pošto se tužiteljica prije štetnog događaja odnosno 27. rujna 2010.g. nije psihijatrijski liječila niti je koristila bilo kakve psihofarmake koje bi joj liječnik obiteljske medicine prepisivao. Tužiteljica se psihijatrijski liječila te je i bolnički liječena na Klinici za psihijatriju u svibnju 2017.g. a u studenom 2015.g. učinjen je psihologijski test, što je objektivna pretraga kod potvrđivanja psihičke bolesti, u čijem nalazu je psiholog naveo da se kod tužiteljice radi o depresivnoj simptomatologiji psihotične razine praćene socijalnim povlačenjem i radnom disfunkcionalnošću, u pozadini izražene tjelesne tegobe. Tužiteljica se prije štetnog događaja psihijatrijski nije liječila, a na početku njegovog izlaganja imenovani vještaci su utvrdili uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja a psihijatar kod kojeg se tužiteljica liječila radi navedenog poremećaja je navodio komorbiditet s teškom i invalidizirajućom tjelesnom bolesti, a komorbiditet znači da je povezanost odnosno istovremena pojava ili prisustvo dvije ili više bolesti. Pri analizi zdravstvenog kartona od 2008.g. do 2010.g. nema medicinskih podataka da je tužiteljica koristila psihofarmake u terapiji.
26. Nalaz i mišljenje vještaka medicine rada, sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja tužiteljice, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a nakon usmenog očitovanja vještaka koji je odgovorio na sva pitanja i primjedbe, niti stranke nisu imale daljnjih primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.
27. Slijedom navedenog, vještačenjem po vještaku medicine rada ovaj sud je utvrdio:
- da je tužiteljica radeći kod tuženika 27.09.2010. u praonici rublja na sortiranju i sušenju rublja, prilikom manipuliranja s velikim kolicima napunjenih rubljem, osjetila bol u glavi koja se širila od glave kroz cijelo tijelo i ostala tako ukliještena, te je kod tužiteljice došlo do drastičnog pogoršanja već od ranije degenerativno promijenjene slabinske kralježnice u vidu protruzije diskova u tri nivoa, koji su doveli do teškog subakutnog oštećenja korijena L4/L5 lijevo i S1 lijevo te srednje teškog oštećenja L5/S1 desno, te je navedena ozljeda kod tužiteljice uzrokovala razvoj psihičkog, kronificiranog. poremećaja u vidu smetnji prilagodbe i reaktivnog depresivnog stanja nastalih zbog nemogućnosti oporavka i povratka na posao, kao i zbog nastanka kronične boli, koji se potom razvio u depresivni sindrom s psihotičnim obilježjima.
- Kako su navedene posljedice štetnog događaja, glavne bolesti koje su od utjecaja na invalidnost tužiteljice (Depressio psychotica gr. maior recidivans, Sy.cervicobrachiale chr, Lumboischialgia pp.lat sin chr, Discopathiae C4-C7 et L3-S1), to je predmetna ozljeda tužiteljice u uzročno-posljedičnoj vezi sa njenim umirovljenjem.
- Iako je tužiteljica umirovljena i zbog utvrđenih promjena na vratnoj kralježnici, tužiteljicu bi umirovili i bez utvrđenih promjena na istoj. Naime, kontraindikacije za rad tužiteljice, utvrđene po vještacima HZMO-a, su: manipulacija težim teretima od 5 kg. rad u prinudnom, nefiziološkom položaju kralježnice uz često sagibanje i čučanje, te poslove koji zahtijevaju veću odgovornost i koncentraciju, a što se sve isključivo odnosi na slabinsku kralježnicu.
- da tužiteljica kao NKV radnica sa osnovnom školskom naobrazbom, ne može obavljati nikakve poslove jer takve osobe primarno rade i obavljaju poslove koji zahtijevaju teška fizička naprezanja, a pored psihičke bolesti, tužiteljica ne može obavljati nikakve poslove u kontaktu sa drugim osobama, odnosno strankama jer svako daljnje opterećenje kralješnice dovodi do daljnjeg pogoršanja statusa kralješnice.
28. Tuženik je predložio da tužiteljica dostavi cjelokupni zdravstveni karton, budući isti ne pokriva razdoblje tijekom siječnja 2011. i ranije. Sud je odbio ovaj dokazni prijedlog kao nepotreban iz više razloga i to:
- Tužiteljica je dostavila zdravstveni karton kojeg je pribavila od svog liječnika, pa kako je tuženik prigovorio istom da nije cjelovit, to je sud službenim putem od tužiteljičinog liječnika obiteljske medicine zatražio dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona, te je isti i dostavljen, ali je tuženik ponovo prigovorio da isti nije cjelovit, pa je sud i od bivšeg tužiteljičinog liječnika obiteljske medicine zatražio cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice, te je isti i dostavljen, ali je tuženik ponovo prigovorio da isti nije cjelovit. Kako se zdravstveni karton ne nalazi u posjedu tužiteljice, već u posjedu njenog liječnika obiteljske medicine, te je tužiteljica već dostavila svoj zdravstveni karton kojeg je pribavila od svog liječnika obiteljske medicine, te kako je i sud službenim putem od sadašnjeg i bivšeg tužiteljičinog liječnika pribavio zdravstveni karton tužiteljice, te su isti dostavili cjelokupni zdravstveni karton, odnosno sve što je u istom sadržano, to nije bilo razloga za ponovnim pozivanjem tužiteljice na dostavu zdravstvenog kartona, kako je to tuženik predložio.
- Vještak medicine rada dr. Vodopivec je izvršio uvid u dostavljeni zdravstveni karton tužiteljice, te je izjavio da je analizirao zdravstveni karton tužiteljice od 2008.g. te smatra da podaci iz zdravstvenog kartona koji datiraju prije 2008.g. nisu potrebni za donošenje ocjene o njezinoj radnoj sposobnosti jer se tužiteljica u nekoliko navrata tijekom 2008.g. i 2009.g. žalila svom liječniku obiteljske medicine na bolove u slabinskoj kralješnici koje je adekvatno liječila medikatozno i provođenjem fizikalne terapije. Nadalje, u studenom 2008.g. tužiteljica je upućena na provođenje fizikalne terapije, a u siječnju 2009.g. liječnik obiteljske medicine je u zdravstveni karton upisao "ponovno boli LS, znaci prokruzije diska". Nakon toga je tužiteljica ponovno upućena na provođenje f izikalne terapije i bila je kroz par dana na bolovanju, tako da je nesporno (a što je utvrdio dr. M) da su postojale degenerativne promjene tužiteljice koje su se radom, kako je navedeno, drastično pogoršale i upravo to pogoršanje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa njezinim radom i njezinom tehnologijom rada gdje je tužiteljica morala gurati kolica težine do 200 kg. Također, prema analiziranom dijelu zdravstvenog kartona tužiteljice, navodi da je psihička bolest u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom kralješnice, jer se tužiteljica prije štetnog događaja odnosno 27. rujna 2010.g. nije psihijatrijski liječila niti je koristila bilo kakve psihofarmake koje bi joj liječnik obiteljske medicine prepisivao. Dakle, vještak dr. Vodopivec je utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu, kao i na temelju zdravstvenog kartona u spisu, te je izjavio da podaci iz zdravstvenog kartona koji datiraju prije 2008.g. nisu potrebni, te iz istog niti ne proizlazi da bi za točno utvrđivanje činjenica bilo potrebno pribavljati još neki dio zdravstvenog kartona.
- Dakle, kako tužiteljica ne posjeduje zdravstveni karton, te je sud pribavio cjelokupni zdravstveni karton od njenih liječnika koji su dostavili sve što su imali, te je vještak dr. Vodopivec u isti izvršio uvid i temeljem istog utvrdio odlučne činjenice te nije tvrdio da bi trebalo pribaviti još neki dio zdravstvenog kartona, to nije bilo razloga za ponovnim pozivanjem tužiteljice na dostavu zdravstvenog kartona koji nedostaje, a koji ista niti ne posjeduje.
29. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja odnosno ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu.
30. Tuženik navodi da je Rješenjem HZMO od 12. travnja 2018. u obrazloženju navedeno da je isto doneseno po pribavljenom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka koji utvrđuju da je kod tužiteljice zbog bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti prema čl. čl. 39. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, uz kontraindikacije. Prema čl. 39. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu I sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.
31. Međutim, kako sud nije vezan obrazloženjem odnosno razlozima pravomoćnog upravnog rješenja, već može biti vezan samo izrekom, a u konkretnom slučaju samo u pogledu prava na mirovinu i visine mirovine, kako je to obrazloženo u 12.-15. odlomku ove presude, to ovaj sud nije vezan niti citiranim obrazloženjem iz Rješenja HZMO. Tome valja dodati da je vještačenjem po vještaku dr. Vodopivcu utvrđeno da tužiteljica kao NKV radnica sa osnovnom školskom naobrazbom, ne može obavljati nikakve poslove, jer takve osobe primarno rade i obavljaju poslove koji zahtijevaju teška fizička naprezanja, a pored psihičke bolesti, tužiteljica ne može obavljati nikakve poslove u kontaktu sa drugim osobama, odnosno strankama jer svako daljnje opterećenje kralješnice dovodi do daljnjeg pogoršanja statusa kralješnice. Slijedom navedenog, te kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica mogla raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima, te kako tuženik tu činjenicu ničim nije dokazao, a niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru, već su punomoćnici stranaka na ročištu 2.6.2026. suglasno izjavili (nakon što je sud odbio prijedlog tuženika za pribavljanje zdravstvenog kartona) da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave, to je ovaj prigovor tuženika neosnovan.
32. Slijedom navedenog, kako je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju otišla u invalidsku mirovinu, a za koju štetu je odgovoran tuženik, to tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi ostvarila da nije otišla u invalidsku mirovinu za razdoblje od 26. travnja 2019. do zaključno prosinca 2024., pa je tužiteljici valjalo dosuditi sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka ukupni iznos od 24.866,84 eura, što je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, temeljem čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), te od 1. siječnja 2025. pa nadalje mjesečnu rentu u iznosu od 493,61 eura, temeljem čl. 1088. ZOO-a, kao u izreci presude.
33. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO). Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.
34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora od 54.483,44 eura (24.866,84 eura + petogodišnji iznos rente 29.616,60 eura = 54.483,44 eura). Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tužiteljici. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe po Tbr. 7/1 – 250 bodova, ročište 19.6.2020., 16.9.2020., 21.1.2022., 16.5.2022., 3.6.2024., 8.10.2024., 8.7.2025. i 2.6.2026. po Tbr. 9/1 - po 200 bodova za svako, ročište 4.9.2024. po Tbr. 9/5 – 62,5 bodova, podnesak od 22.10.2020. po Tbr. 8/1 – 250 bodova, podnesak od 31.1.2022., 29.1.2025., 21.3.2025. i 15.10.2025. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 5.325,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 6.656,25 eura. Tome valja dodati troškove medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada u iznosu od 305,26 eura i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, a koji su bili neophodni za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 7.361,51 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 26.2.2020., 19.6.2020., 21.9.2020., 31.3.2021., 17.5.2022., 17.10.2022., 14.12.2022., 8.3.2023., 26.3.2024., 14.10.2024., 15.5.2025., 5.1.2026. i 25.2.2026., jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a, a budući nisu potrebni podnesci kojima tužiteljica dostavlja uplatnice za vještačenje, budući je istu mogla dostaviti bez podneska, a pojedini podnesci sa navedenim datumima niti ne postoje u spisu. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta 8.11.2023., jer je isti sama skrivila sukladno čl. 156 st. 1 ZPP-a. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 17. srpnja 2026.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. Spis
