Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-286/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu toga suda Ani Gradišek, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sveti Ivan Zelina, OIB: 52966791065, zastupanog po upraviteljici TE, dipl. soc. radnici, protiv I-protustranke HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i II-protustranke ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], uz sudjelovanje mlt. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici TEP, djelatnici Centra za posebno skrbništvo Zagreb i Udomiteljske obitelji RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao stranaka u postupku, odlučujući o žalbi drugo protustranke protiv rjšenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. R1 Ob-811/2026-3 od 9. travnja 2026., dana 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba drugo protustranke kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. R1 Ob- 811/2026-3 od 9. travnja 2026.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem, odlučeno je:

„I Mlt. UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen dana **.**.2026. u [adresa] od oca DE i majke HE, privremeno se povjerava na svakodnevnu skrb u udomiteljsku obitelj RE u [adresa].

II Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i oca za vrijeme trajanja mjere će se odvijati na temelju dogovora oca i udomitelja, a ako isti izostane najmanje jednom tjedno u trajanju od sat vremena.

III Ova mjera se određuje u trajanju 30 dana.

IV Određivanjem mjere privremenog povjeravanja djeteta na svakodnevnu skrb ustanovi ne prestaje odgovornost te ostala prava i dužnosti roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi o maloljetnom djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu.

V Žalba ni tijek roka za žalbu protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje istog.“

2. Rješenje pobija drugo protustranka ne pozivajući se na određeni žalbeni razlog predviđen odredbom čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -u daljnjem tekstu ZPP). Smatra da je ako mlljt T treba ići u udomiteljsku obitelj, predlaže da to bude obitelj njegove tete ĐE.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je povjeravanje mlljt H udomiteljskoj obitelji RE na rok od 30 dana.

5. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Mjerodavnim pravilima o mjerama za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta sadržanim u Obiteljskom zakonu (Narodne novine, broj: 103/205., 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023 u daljnjem tekstu: ObZ), koja korespondiraju sa pravima zajamčenim odredbama čl. 3., čl. 9. stavak 1., čl. 19. i čl. 20. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.) je propisano da sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi (članak 149. stavak 1. točka 1. ObZ), na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni radi, kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno članku 135. do 138. ObZ (članak 150. stavak 1. točka 1. ObZ).

8. Rješenje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi sud donosi u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni radi (članak 151. stavak 1. ObZ), a Zavod je dužan uz prijedlog priložiti procjenu ugroženosti djeteta i predložiti mjesto smještaja djeteta (članak 151. stavak 2. ObZ).

9. Rješenjem o privremenom povjeravanju djeteta sud će odlučiti o smještaju, ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom (čl. 152. stavak 1. toč. 1. i 2.), trajanju mjere koje može biti trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, i na prijedlog djeteta, roditelja ili Zavoda o produljenju za daljnjih trideset dana (čl. 152. st. 3. ObZ).

10. U postupku radi određivanja mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta odlučuje se o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi u skladu sa odredbama čl. 150. - 153. ObZ (članak 485. stavak 1. točka 1. ObZ), te sud u posebnim izvanparničnim postupcima, među kojima je i postupak radi određivanja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta može donijeti odluku i bez održavanja rasprave ako ocjeni da rasprava nije potrebna (članak 439. ObZ). U tim postupcima dijete zastupa posebni skrbnik kojeg imenuje sud, te roditelji djeteta nisu ovlašteni uz posebnog skrbnika poduzimati radnje u postupku u ime djeteta (članak 487. ObZ).

11. Prvostupanjski sud u svom obrazloženju navodi, kako iz Prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb proizlazi; da majka mlljt BE ne želi skrbiti o djetetu te da bi dala pristanak za posvojenje djeteta; da dijete nije vidjela osim odmah iza poroda; da otac nema stvorene uvjete za preuzimanje skrbi o djetetu (nestabilna stambena i materijalna situacija); da je isti u vezi sa Sonjinom sestrom koja ima dugu povijest kontakata sa socijalnom službom.

Temeljem navedenih utvrđenja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Sveti Ivan Zelina, smatra da postoji opravdana opasnost konflikata zbog njihovih međusobnih odnosa koji bi mogli ugroziti dijete. S obzirom na izjavu majke i njeno ne postupanje u okviru svojih roditeljskih dužnosti, predlagatelj predlaže da osobne odnose s djetetom ostvaruje samo otac i to u opsegu kao u izreci rješenja.

12. S tim u vezi, prvostupanjski sud zaključuje kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za donošenje mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta – privremenog povjeravanja djeteta udomiteljskoj obitelji, imajući pritom u vidu utvrđene poteškoće: nezaposlenost roditelja, složena obiteljska situacija, izostanak materijalne, emocionalne i organizacijske podrške proširene obitelji i rodbine, sumnja na nasilničko ponašanje, nedovoljno razumijevanje razvojnih i emocionalnih potreba djeteta, emocionalne poteškoće i poteškoće u funkcioniranju roditelja kao posljedica visoke izloženosti obiteljskom i/ili roditeljskom stresu i kriznim situacijama, neodgovarajući stil života roditelja koji ne pruža stabilnost i sigurnost djetetu, nepovoljna povijest roditelja kao i povijest kontakata sa socijalnom službom zbog narušenih obiteljskih odnosa.

13. Na temelju gore navedenog, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za određivanje predložene mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti mlljt BE.

14. Žalbeni navodi žalitelja, kako sređuje svoju financijsku situaciju te da je upravo dobio posao, da sređuje svoj životni prostor, te da želi preuzeti skrb o svom djetetu, ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Jednako tako, neosnovano navodi žalitelj da je skrb o mlljt BE trebalo povjeriti djetetov teti IE, obzirom iz prijedloga Zavoda jasno proizlazi da su obiteljski odnosi vrlo kompleksni, da je žalitelj u vezi sa sestrom prvo protustranke, koja i sama ima sedmero djece koji su joj oduzeti.

15. U opisanim okolnostima, i ovaj sud smatra da je najbolji interesi i dobrobit mlljt BE da u ovom trenutku bude smješten u udomiteljsku obitelju, stoga prihvaća razloge koje je dao sud prvog stupnja za određivanje predmetne mjere

16. U tumačenju odredbi čl. 150. -153. ObZ, ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je cilj, s jedne strane, zaštita prava i dobrobiti djece čija je sigurnost u obitelji ugrožena, a s druge, psihosocijalni rad s djecom i roditeljima uz podupiranje ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djece, s krajnjim ciljem povratka djece u obitelj.

Ograničavanje roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi mora biti određeno samo u onoj mjeri koja je nužna da bi se dijete moglo iznova vratiti u svoju obiteljsku sredinu.

17. Izricanjem ove mjere, a kako to proizlazi iz njezina naziva, žalitelj nema samo pravo ostvarivati dio roditeljske skrbi koji se odnosi na pravo na stanovanje s djetetom i s tim u vezi pravo na svakodnevnu skrb o djeci u određenom vremenskom razdoblju (čl. 153. st. 1. ObZ), dok roditeljska skrb obuhvaća i skrb o ostalim pravima djeteta iz članka 93. i 94. ObZ u čemu žalitelj u konkretnom slučaju nije ograničen.

18. Stoga u opisanim prilikama određena mjera upravo predstavlja razumnu ravnotežu između ograničenja prava roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, s jedne strane, i zaštitite prava i dobrobiti djece, s druge, a u skladu s odredbom članka 128. ObZ. Zato u okolnostima konkretnog slučaja ova mjera, iako vrlo ozbiljna, ipak predstavlja prihvatljivu mjeru zadiranja u obiteljski život jer je nužna i jer se njezina svrha nije mogla uspješno obaviti poduzimanjem blažih mjera.

19. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je suglasan sa odlukom prvostupanjskog suda s obzirom je ista jasna i obrazložena, odlučne činjenice su pravilno utvrđene i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

20. Što se tiče odluke o održavanju osobnih odnosa između žalitelja i mlljt BE, i ona je pravilna jer je utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe članka 162. stavka 3. ObZ.

21. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu žalitelja je valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Sudac

Ana Gradišek