Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3124/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog sud au Velikoj Gorici 28. kolovoza 2024. pod poslovnim brojem P- 16/2024-30 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 17.srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici 28. kolovoza 2024. pod poslovnim brojem P-16/2024-30 od 28. kolovoza 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I Utvrđuje se da su ugovor o namjenskom kreditu broj 3207641222, sklopljen dana 13. listopada 2006. i dodatak ugovora o kreditu, sklopljen dana 12. veljače 2016., oba sklopljena između tužiteljice AŠ iz [adresa] (ranije iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10 ništetni, te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila do dana podnošenja tužbe na temelju takovog ugovora i aneksa ugovora o kreditu.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, isplatiti tužiteljici AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 17.070,05 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, i to:

- na iznos od 24,33 eura od dana 15.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 14,58 eura od dana 15.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 31,46 eura od dana 15.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 28,76 eura od dana 15.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 85,77 eura od dana 15.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 82,16 eura od dana 15.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 61,72 eura od dana 15.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 63,01 eura od dana 01.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 71,30 eura od dana 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 58,07 eura od dana 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 60,03 eura od dana 01.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 68,95 eura od dana 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 121,66 eura od dana 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 82,97 eura od dana 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 125,92 eura od dana 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 131,74 eura od dana 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 134,68 eura od dana 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 127,71 eura od dana 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 126,70 eura od dana 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 248,48 eura od dana 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 106,14 eura od dana 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 142,31 eura od dana 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 149,81 eura od dana 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 145,53 eura od dana 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 141,37 eura od dana 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 150,93 eura od dana 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 159,99 eura od dana 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 169,53 eura od dana 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 167,02 eura od dana 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 183,08 eura od dana 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 178,94 eura od dana 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 169,81 eura od dana 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 214,21 eura od dana 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 204,11 eura od dana 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 242,02 eura od dana 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 222,02 eura od dana 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 206,98 eura od dana 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 211,81 eura od dana 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 250,58 eura od dana 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 219,18 eura od dana 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 222,03 eura od dana 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 208,07 eura od dana 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 212,38 eura od dana 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 259,87 eura od dana 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 266,54 eura od dana 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 298,68 eura od dana 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 280,04 eura od dana 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 251,41 eura od dana 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 250,26 eura od dana 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 247,09 eura od dana 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 257,63 eura od dana 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 269,23 eura od dana 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 269,58 eura od dana 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 262,28 eura od dana 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 265,24 eura od dana 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 269,59 eura od dana 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 264,90 eura od dana 01.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 265,71 eura od dana 01.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 260,98 eura od dana 01.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 252,97 eura od dana 01.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 262,73 eura od dana 01.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 266,28 eura od dana 01.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 264,86 eura od dana 01.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 250,61 eura od dana 01.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 260,49 eura od dana 01.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 262,75 eura od dana 01.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 258,31 eura od dana 01.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 245,18 eura od dana 01.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 237,02 eura od dana 01.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 244,25 eura od dana 01.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 249,23 eura od dana 01.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 261,95 eura od dana 01.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 254,95 eura od dana 01.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 258,08 eura od dana 01.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 260,65 eura od dana 01.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 127,44 eura od dana 01.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 131,69 eura od dana 01.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 129,51 eura od dana 01.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 125,27 eura od dana 01.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 123,35 eura od dana 01.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 124,19 eura od dana 01.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 129,53 eura od dana 01.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 134,99 eura od dana 01.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 134,50 eura od dana 01.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 137,24 eura od dana 01.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 141,18 eura od dana 01.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 139,57 eura od dana 01.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 141,80 eura od dana 01.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 141,80 eura od dana 01.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 141,80 eura od dana 01.04.2015. godine do isplate,

- na iznos od 141,80 eura od dana 01.05.2015. godine do isplate,

- na iznos od 141,80 eura od dana 01.06.2015. godine do isplate,

- na iznos od 141,80 eura od dana 01.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 141,80 eura od dana 01.08.2015. godine do isplate i

- na iznos od 141,80 eura od dana 01.09.2015. godine do isplate,

- za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje,

- za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. godine po stopi od 7% godišnje,

- za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine po stopi od 7,5% godišnje,

a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, potom isplatiti tužiteljici daljnji novčani iznos od 895,27 eura, zajedno sa zateznim kamatama od 30.09.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te završno isplatiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 7.489,70 eura zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od presuđenja do isplate, a sve to u roku 15 dana, dok se sa višezatraženim iznosom troškova postupka od 632,72 eura tužiteljica odbija. "

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odlučeno o međusobnoj obvezi stranaka na povrat izvršenih davanja te u točki II. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.. dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Žali se i tuženik pobijajući presudu suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

2.3. Žalbe su osnovane.

3. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu 3207641222 i Dodatka Ugovoru o kreditu, te kondemnatorni zahtjev da je svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila do dana podnošenja tužbe temeljem takvog ugovora, kao i eventualno kumulirani kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži da joj banka isplati iznos od 17.070,05 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s osnove razlike u promjeni kamatne stope i valutne klauzule glavnice u CHF temeljem provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

4. Naime, u postupku nije bilo sporno da su tužiteljica i tuženik dana 13.10.2006. godine sklopili ugovor o kreditu broj 3207641222 (list 11-16 spisa), kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 173.260,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, s rokom otplate od 29 godina te da su stranke u članku 2. ugovora ugovorile kamatu od 4,50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika.

5. Nesporno je i da je prethodno navedenim ugovorom ugovorena u članku 1. valuta CHF za glavnicu po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom time da su člankom 7. utvrđeni mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti iznosa 883,10 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

6. I na koncu nije bilo sporno da je tužiteljica nakon primitka obavijesti tuženika o mogućnosti konverzije predmetnog kredita sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN, 102/15), prihvatila konverziju te s tuženikom sklopila dana 12.02.2016. godine Dodatak ugovoru o kreditu (list 21-26 spisa).

7. Žaliteljica u žalbenim navodima protiv pobijane presude suda prvog stupnja ističe kako je u okolnostima kada je prvostupanjski sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev, utvrđujući ništetnost predmetnog ugovora i njegova dodatka u cijelosti, bio dužan tužiteljici dosuditi nominalni iznos koji bi bio utvrđen po vještaku na ime restitucije s osnove primljenog temeljem ništavog pravnog posla, a ne odlučivati i o eventualnom zahtjevu tužiteljice, čime su ostvarene bitne povrede postupka pa odluku suda prvog stupnja nije moguće ispitati i ocijeniti pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

8. Navode žaliteljice ističe i tuženik, ukazujući prije svega na ostvarenu bitnu povredu postupka u smislu odredbe članka 188. ZPP-a, prema kojoj tužitelj može istaknuti dva ili više zahtjeva u jednoj tužbi ali samo tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

8.1. Tuženik ujedno ističe i bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je istovremenim odlučivanjem o glavnom tužbenom zahtjevu i eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu pobijana presuda nerazumljiva zbog čega se ne može ispitati ni njena pravilnost i zakonitost.

9. S pravom žalitelji žalbenim navodima ukazuju kako je sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 188. ZPP-a, pri čemu je ostvarena i bitna povreda postupka iz članka 354. stavaka 2. točka 11. ZPP-a, na koju s pravom ukazuje tuženik u žalbenim navodima.

10. Naime, u predmetnom postupku, ranijim rješenjem pod poslovnim brojem Gž- 1115/2023 ovaj sud je ukinuo presudu suda prvog stupnja pod poslovnim brojem7 P-278/2019-9 od 25. ožujka 2019., kojom su u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice uz izričitu uputu kako je, kao odlučno u ovom postupku, trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka u skladu s uvjetima iz ZID ZPK- a, jer ako jest, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana, što bi u ponovnom postupku valjalo utvrditi, pa s tim u svezi i je li osnovan i kondemnatorni zahtjev korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji.

10.1. I ovaj sud je prihvatio kao pravilan tadašnji stav suda prvog stupnja kako nema mjesta ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i njegovom dodatku uz obrazloženje kako niti presudom VTS RH Pž-6632/2017, pa niti revizijskom odlukom broj Revt- 249/2014 nije utvrđena ništetnost potrošačkih ugovora koji su razmatrani u navedenom postupku u cijelosti. Nadalje, kako niti obrazloženje presude posl. broj Pž-6632/2017 (str. 51.) Visokog trgovačkog suda ne potvrđuje stav tužiteljice o ništetnosti cijelog ugovora o kreditu već upravo suprotno. Naime, u istoj se navodi kako slijedi: „Stoga, budući da su prema odredbi članka 1065. ZOO/91 i članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovoren zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora." Osim navedenog, ni revizijskom odlukom broj Revt249/2014 nije utvrđena ništetnost potrošačkih ugovora koji su razmatrani u navedenom postupku. Nadalje, i Rješenjem VSRH br. Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.g. iz oglednog spora, između ostalog rečeno je sljedeće: "Dakle, trebalo bi zaključiti i ponoviti: da je u prije navedenim presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti" ...Na osnovu svega izloženog treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira sto je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF."

11. Međutim, s pravom tuženik u žalbenim navodima ukazuje kako prvostupanjski novu presudu u predmetu nije opravdao logičnim i dostatnim razlozima iz njenog obrazloženja - u svezi navoda da u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljici pripada u cijelosti ono što je utužila u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, ali i u odnosu na isplatu i to po mjesecima kroz eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u uvjetima kada je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti kako osnovnog ugovora o kreditu, tako i njegov aneks kroz zaključeni dodatak o konverziji.

12. Naime, prije svega valja ukazati kako je odredbom članka 188. stavak 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Naime, kod eventualne kumulacije, gdje postoji prvi (glavni) zahtjev, drugi eventualno postavljeni (s traženjem tužiteljice da se prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan), a kod koje tužiteljica određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima i traži da se udovolji samo jednome od njih.

12.1.Ti zahtjevi gledano prema smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, ipak nisu u potpunosti samostalni pa je stoga odvojeno i samostalno odlučivanje o kumuliranim zahtjevima, tako da sud prihvati eventualno postavljeni zahtjev, a ne odluči o prvom zahtjevu ili tako da usvoji oba zahtjeva kao što je konkretni, postupovno pravno nedopušteno.

12.2. Za navesti je da jednak pravni stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-238/2019-4 od 3. prosinca 2019. i u odlukama Rev-1604/2017 od 29. rujna 2021. i Rev-2304/2019-2 od 10. svibnja 2023.

12.3. Naime, eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva iz odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a umjesna je kada tužitelj nije siguran u postojanju relevantnih činjenica ili pak u pravnu osnovanost istaknutih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i u pravilu kada proizlaze iz bitnog istog činjeničnog stanja.

12.4. U pravilu je moguće prihvatiti samo jedan od njih jer se međusobno isključuju. Eventualnim spajanjem zahtjeva tužitelj izbjegava drugu parnicu do koje može doći ako tužbu ograniči na jedan zahtjev i ovaj se pokaže neosnovanim, a podnošenjem kumuliranih zahtjeva tužitelj otklanja opasnost da u drugoj parnici bude odbijen i njegov drugi i slijedeći zahtjev zbog činjenične i pravne osnove ocjene koja je suprotna ocjeni danoj u prvom sporu.

13. Stoga, u pogledu eventualno istaknutih zahtjeva parnica teče pod rezolutnim uvjetom, što znači ako sud prihvati prvi zahtjev postaje bespredmetno raspravljanje o drugom i svakom slijedećem zahtjevu, odnosno parnica prestaje teći glede slijedećih eventualno istaknutih zahtjeva.

14. S druge strane, prvostupanjski sud prihvaća bez ikakvog obrazloženja glavni tužbeni zahtjev koji se sastoji kako od zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti, tako i povrat svega što je svaka ugovorna strana primila temeljem takvih ugovora. Naime, s spravom tuženik stoga ukazuje i na ostvarenu bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prema kojoj: „Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.“

15. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud ne navodi nikakve razloge o osnovanosti ovog zahtjeva, što je zapravo temeljna pretpostavka prava na obrazloženu odluku, u smislu konvencijskog prava na pošteno suđenje, zaštićeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ( Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) - s izmjenama i dopunama iz PROTOKOLA BR. 15 uz Konvenciju koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2021. (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 13/17.) i PROTOKOLA BR. 14 uz Konvenciju koji je stupio na snagu 1. lipnja 2010. (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 1/06.) ali i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske.

16. S druge strane, osim što je nedvojbeno zaključio da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku, kako po visini tako i po osnovi kroz eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ( za koje odlučivanje nisu bile ostvarene pretpostavke obzirom na prihvaćanje glavnog tužbenog zahtjeva i za koji sud ne daje nikakve razloge), prvostupanjski sud ne navodi na temelju kojih je dokaza došao do svog zaključka, već se samo općenito poziva na dokumentaciju, a što ne može nadomjestiti razloge o odlučnim činjenicama.

17. Naime, sud je dužan stečeno uvjerenje o relevantnim okolnostima potkrijepiti uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što sve u ovoj presudi nedostaje uslijed čega presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a što predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

18. Konačno, daljnja bitna povreda sastoji se u nenavođenju materijalno pravnih propisa na osnovi kojih je donijeta pobijana presuda, a to se ne može utvrditi niti iz teksta obrazloženja, što također pobijanu presudu čini nerazumljivom zbog čega se ne može ispitati.

18.1. Konkretno, kada se prihvati, kako je to prvostupanjskom presudom učinjeno, da se o zahtjevu tužiteljice ima suditi na temelju ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za glavnicu u CHF, tada je primijeniti mjerodavne odredbe tada važećeg Zakona o potrošačima pri čemu je vezanost suda za kolektivni spor propisana mjerodavnim odredbama procesnog prava.

18.2. Ovo, tek pod pretpostavkom da sud nađe neosnovanim glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, što nije konkretni slučaj jer prvostupanjski sud unatoč prihvaćenom glavnom tužbenom zahtjevu, pobijanom presudom odlučuje i o eventualnom kumuliranom kondemnatornom tužbenom zahtjevu ( postavljen na isplatu stečenog bez osnove temeljem pojedinih ništetnih odredaba vezanih za promjenu kamatne stope i valutu tražbine). Ovo bez ikakvog osvrta na Dodatak ugovoru o konverziji temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015, dalje: ZID ZPK/15), s obzirom na to da su tužiteljica i tuženik 12. veljače 2016. sklopili navedeni dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

19. Slijedom izloženih razloga, pobijana presuda opterećena je bitnim povredama postupka koje su utjecale na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, a koje se ne mogu otkloniti , niti primjenom ovlaštenja iz odredbe članka 373. a ZPP-a. Osim toga ovaj sud kao sud drugog stupnja, u ovoj fazi postupka, nije u mogućnosti otkloniti opisane povrede postupka, budući da bi u tom slučaju došlo do eventualnih daljnjih povreda ostalih postupovnih pravila, a koja pravila treba tumačiti i primijeniti u njihovoj međusobnoj povezanosti. Stoga se izložene ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka mogu otkloniti jedino uvažavanjem žalbi stranaka kao osnovanih, i ukidanjem pobijane presude suda prvog stupnja te vraćanja predmeta na ponovno suđenje.

20. Pored svega izloženog, a vezano uz zabranu dvostrukog ukidanja sadržanu u odredbi čl. 366.a st. 1. ZPP, valja reći da kada bi ovaj sud drugog stupnja bio apsolutno onemogućen u tome da, kada zaključi da je radi donošenja zakonite i pravilne odluke, bilo potrebno ponovno (još jednom) ukinuti presudu suda prvog stupnja, da bi tada došlo do povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom, kao i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovor, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona.

21. Iz svih iznesenih razloga, valjalo je, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s time da će se postupak provesti pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

22. U ponovljenom postupku sud će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, postupiti u skladu s odredbom čl. 377. st. 2. ZPP, što znači provesti parnične radnje i detaljno raspraviti sporna pitanja – uz pravilnu primjenu odredbe članka 188. ZPP-a, na način da će tek ukoliko nađe neosnovanim glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, odlučiti o njenom eventualno kumuliranom kondemnatornom tužbenom zahtjevu i po tom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će obrazložiti jasnim, dostatnim i logičnim razlozima. Pri tome je za ukazati prvostupanjskom sudu na odluku Proširenog vijeća Vrhovnog suda u predmetu Rev-457/2025 u kojoj je zauzeto pravno stajalište da korisnik kredita, koji je svoj CHF kredit konvertirao u euro, nema pravo na povrat preplaćene glavnice koja proizlazi iz ništetnih ugovornih odredbi - dakle iz nepoštene valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope, već se takvom korisniku priznaje pravo na zatezne kamate na pojedinačno preplaćene iznose, koje teku za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu do dana konverzije pri čemu se iste zatezne kamate, prema stajalištu većine, dosuđuju u punom iznosu i ne umanjuju se za korist koju je potrošač već ostvario samom konverzijom. Naime, zaključak većine jest u tome da se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. (ZID ZPK/15), kojim je provedena konverzija, tretira kao poseban propis koji ima prednost pred općim pravilima obveznog prava o posljedicama ništetnosti. Prema tom shvaćanju, konverzija je potrošača vratila u položaj kao da je kredit od početka bio ugovoren u eurima, pa preplaćeni iznosi iz ništetnih odredbi nisu „bez osnove” ostali kod banke, nego su iskorišteni za ispunjenje obveza po valjanom aneksu ugovora.

26. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica