Povrv-1312/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja KRAPINA-ŠPED d.o.o., OIB 64983133591, Krapina, Bregovita ulica 13, kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Pirović Papić, odvjetnica iz Zagreba, Marka Stančića 13 , protiv tuženika QUINTUM GRUPA d.o.o., OIB 17644674082, Zagreb, Ulica kneza Branimira 71D, kojeg zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik iz Zagreba, Zvonarnička 3 , radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valentina Koščaka iz Zagreba, Metalčeva ulica 5, poslovni broj Ovrv-44819/2025 od 22. travnja 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 8.358,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 305,28 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 875,00 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valentina Koščaka iz Zagreba, Metalčeva ulica 5, poslovni broj Ovrv-44819/2025 od 22. travnja 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 663,87 eura sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2024. do isplate i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 18. ožujka 2025. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 9.022,04 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da je tuženik zasnovao pravni odnos s tužiteljem na temelju prijedloga ponude za obavljanje otpremničkih usluga od 7. studenog 2022. Usluge tužitelja obuhvaćaju potvrdu primitka i kontrolu dispozicije, sve radnje oko prihvata i otpreme robe, carinsko posredovanje, prisustvo pregledu robe, popunjavanje transportnih dokumenata. Navodi da je rješenjem Ministarstva financija od 2. srpnja 2024. utvrđena izmijenjena obveza tuženika jer je primijenjen drugi algoritam koji se temelji na carinskoj stopi od 25% umjesto carinske stope od 20,05%. Do izmjene je došlo jer je naknadno utvrđeno da su pogrešno obračunata carinska davanja, a sve u vezi s kompenzacijskim pristojbama na uvoz hladno valjanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika iz određenih zemalja. Navodi da je tužitelj bio dužan na vrijeme upozoriti tuženika na rizike vezane uz carinske pristojbe. Tužitelju je bio dostupan Mill test certificate iz kojeg je vidljivo da je proizvođač robe iz Indonezije. Ta informacija je tužitelju kao stručnjaku bila dovoljna da upozori tuženika na rizik plaćanja kompenzacijske pristojbe. Ističe i i prigovor prijeboja. Navodi da u prijeboj stavlja svoju tražbinu prema tužitelju u iznosu od 9.022,04 eura po osnovi naknade štete te da štetu predstavlja iznos carinskog duga za koji se u konačnici tereti tuženik jer ga tužitelj nije na odgovarajući način uputio u rizike vezane za visinu carinskog duga.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je tužitelj kao carinski zastupnik tuženika popunio deklaracije na temelju dokumentacije koju mu je tuženik predao. Obje deklaracije koje je tužitelj podnio kao zastupnik tuženika ostale su u statusu – privremeno završena, čeka se konačna antidampinška i kompenzacijska pristojba. Tuženik je bio upoznat s privremenim statusom deklaracije i o tome mu je dostavljen dokument IE 429. Tuženik je znao što znači privremeni status deklaracije i bio je upoznat s procedurom uvoza i mogućnošću da uvozna davanja za n jegovu robu budu u končanom carinjenju uvećana. Iako su deklaracije bile u privremenom statusu, a da roba ne bi bila zadržana na carinjenju do konačnog postupka provjere, roba je puštena u slobodni promet, ali je za osiguranje eventualnih razlika u plaćanju koje bi mogle nastati do utvrđenja konačnog statusa robe i voznih davanja, tužitelj za tuženika položio instrument osiguranja / bankovsku garanciju. Tom garancijom tužitelj je jamčio da će carinska davanja, ako ih u propisanom roku ne plati tuženik, kao uvoznik, biti prisilno naplaćena zajedno s kamatom iz položenog jamstva/garancije. Tuženik je preuzeo robu i s njom je slobodno raspolagao. Nakon izvršenih provjera carinska tijela utvrdila su da za robu koja je bila predmet uvoza po gore navedenim deklaracijama plaćaju konačne kompenzacijske carine i to u visini od 663,87 eur-a za robu uvezenu po deklaraciji br. 1) MRN: 23HR030171032577R4 od 24.08.20323. godine i u visini od 8.358,17 eur-a 2) MRN: 23HR030171046024R4 od 27.11.2023. godine. Tuženik nije izvršio plaćanje dužnog iznosa kako mu je naloženo carinskim rješenjima, pa je taj iznos morao platiti tužitelj kao jamac. Konačnim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 8.358,17 eura sa zateznim kamatama.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 8, 9, 70, 76 spisa), rješenja Ministarstva financija, carinske uprave (list 31-45 spisa), Mill test certificate (list 46 spisa), dopise (list 47-48, 83 spisa), prijedlog ponude za obavljanje otpremničkih usluga (list 49-51 spisa), potvrde o plaćanju (list 71, 77 spisa), deklaracije (list 72-75, 79-82, 88, 94-96, 98-99 spisa), izvadak Zagrebačke banke d.d. (list 78 spisa), e-mail korespondenciju (list 87, 89-93, 97 spisa), poruke (list 100-101 spisa), saslušani su svjedoci NĐ (list 109-110 spisa), ZĐ (list 111-112 spisa), BĐ (list 112-113 spisa), zastupnik po zakonu tužitelja PĐ (list 113 spisa), zastupnik po zakonu tuženika TĐ (list 114-115 spisa).

5. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Tužitelj je u tijeku postupka djelomično povukao tužbu u dijelu kojima je zahtijevao isplatu iznosa od 663,87 eura sa zateznim kamatama, a tuženik se nije protivio povlačenju tužbe pa je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a i čl. 456. st. 1.

ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 8.358,17 eura sa zateznim kamatama po osnovi kompenzacijske carine koju je tužitelj platio Ministarstvu financija, Carinskoj upravi.

8. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 1917/V01/1 od 31. srpnja 2024. kojim ga je pozvao platiti iznos od 8.358,17 eura po osnovi carinskih pristojbi za uvoz.

9. U postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o otpremi. Iz prijedloga ponude za obavljanje otpremničkih usluga proizlazi da je tužitelj preuzeo obvezu pružanja usluge carinjenja i carinskog posredovanja pri uvozu/izvozu te organizaciju prijevoza. Iz ponude proizlazi da tužiteljeva usluga obuhvaća sljedeće radnje: potvrdu primitka i kontrolu dispozicije, sve radnje oko prihvata i otpreme robe, carinsko posredovanje, prisustvovanje pregledu robe, popunjavanje transportnih dokumenata. U ponudi je navedeno da carinu i PDV tuženik plaća direktno na račun carinarnice.

10. Nije sporno da je tuženik kupio i uvezao iz Turske u Republiku Hrvatsku hladno valjanje plosnate proizvode od nehrđajućeg čelika, koju robu je u Turskoj kupio u rujnu 2023. godine. Nije sporno da je tužitelj na temelju sklopljenog ugovora s tuženikom pružio uslugu organizacije prijevoza te carinjenja i carinskog posredovanja.

11. Iz rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinski ured Zagreb, klasa: UP/I-413-01/24-03/553 od 2. srpnja 2024. proizlazi da je tim rješenjem poništeno rješenje istog tijela od 28. lipnja 2024. te doneseno novo rješenje kojim su utvrđeni konačni podaci u uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN broj 23HR030171046024R4 od 27. studenog 2023. Pod točkom II. rješenja određeno je da je slijedom izmijenjenih podataka iz točke I. rješenja, dužnik, primatelj robe QUINTUM GRUPA d.o.o. (tuženik) dužan platiti iznos od 8.358,17 eura za robu puštenu u slobodan promet po carinskoj deklaraciji MRN broj 23HR030171046024R4 od 27. studenog 2023. na ime razlike uvoznih davanja i to na ime konačne kompenzacijske carine A40.

12. U obrazloženju ovog rješenja, kao razlog za njegovo donošenje, navedeno je da je u službenom listu Europske Unije 07/05/2024 objavljena Provedbena uredba komisije (EU) 2024/1268 od 6. svibnja 2024. o proširenju konačnih kompenzacijskih pristojbi uvedenih Provedbenom uredbom (EU) 2022/433 na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indonezije na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika poslanih iz Tajvana, Turske i Vijetnama, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Tajvana, Turske i Vijetnama. Navedeno je da se končana kompenzacijska pristojba uvedena Provedbenom uredbom komisije (EU) 2022/433 na uvoz plosnatih valjanih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indonezije, proširuje na uvoz plosnatih valjanih proizvoda od nehrđajućeg čelika poslanih iz Tajvana, Turske i Vijetnama, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Tajvana, Turske i Vijetnama. Navedeno je i kako je utvrđeno da je u konkretnom slučaju zemlja isporuke Turska.

13. Iz potvrde o plaćanju Zagrebačke banke d.d. proizlazi da je tužitelj platio Ministarstvu financija, Carinskoj upravi iznos od 8.358,17 eura 24. srpnja 2024. na ime plaćanja konačne kompenzacijske carine za Quintum Grupu d.o.o. (tuženika) po rješenju klasa: 413-01/24-03/553. Iz te potvrde proizlazi da je tužitelj platio kompenzacijsku carinu za koju je predmetnim rješenjem Ministarstva Financija, Carinske uprave naloženo tuženiku da ju plati.

14. Iz poruke koju je tužitelj poslao tuženiku 18. srpnja 2024. (list 100 spisa) proizlazi da je kao sredstvo osiguranja naplate predmetne kompenzacijske carine dana bankarska garanciju tužitelja. U poruci je priložen e-mail carinske uprave u kojem je navedeno kako u slučaju da carinsku dug ne bude plaćen, naplatit će se s položenog instrumenta osiguranja – bankovne garancije Krapina-šped d.o.o. broj 11002/2018/0073/2. Sud je prihvatio iskaza zastupnika po zakonu tužitelja PĐ u dijelu kojim je iskazao da je tužitelj dao garanciju kojom je jamčio za plaćanje navedenog carinskog duga jer je taj iskaz u skladu s navedenom porukom, a također u carinskoj deklaraciji za MRN [broj bankovnog računa] navedeno je da je način plaćanja garancija. Također, i svjedok NĐ iskazao je da je tužitelj dao garanciju, a tuženik tijekom postupka niti ne osporava činjenicu da je tužitelj dao garanciju kao jamstvo za plaćanje navedenog duga. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj jamčio za predmetni carinski dug te je kao sredstvo osiguranja naplate tražbine položio bankarsku garanciju. Prema odredbi čl. 1039. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. U konkretnom slučaju nije došlo do naplate tražbine putem predmetne garancije, već je tužitelj 24. srpnja 2024. sam izvršio plaćanje predmetnog carinskog duga Ministarstvu financija.

15. Nesporno je da je rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinski ured Zagreb, klasa: UP/I-413-01/24-03/553 od 2. srpnja 2024. pravomoćno i izvršno. Pravilnost i zakonitost pravomoćnog rješenja se ne može osporavati. Tim rješenjem tuženiku je naloženo platiti kompenzacijsku carinu u iznosu od 8.358,17 eura, a ne tužitelju. Radi se o zakonskoj obvezi tuženika platiti kompenzacijske carine za uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika iz Turske , koju je platio tužitelj. Dakle, tužitelj je Ministarstvu financija Carinskoj upravi podmirio obvezu koju je bio dužan podmiriti tuženik. Iz poruke od 18. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika platiti dug Carinskoj upravi. U poruci je naveo da se dug po rješenju Carinske uprave mora platiti, a ako ga ne plati tuženik, onda će ga morati platiti tužitelj po garanciji. Kako je tužitelj dao bankarsku garanciju kojom je jamčio za podmirenje duga, to bi u slučaju da tužitelj nije podmirio dug, naplata duga bila izvršena iz te garancije. Stoga je postojao pravni interes tužitelja za podmirenjem duga pa je njegovim podmirenjem došlo do zakonske subrogacije sukladno odredbi čl. 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) kojom je propisano da kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. Ispunjenjem je tražbina Ministarstva financija, Carinske uprave iz rješenja klasa: UP/I-413-01/24-03/553 od 2. srpnja 2024. prema tuženiku, prešla na tužitelja. Stoga, sada postoji tuženikova obveza platiti tužitelju iznos od 8.358,17 eura sa zateznim kamatama. Tužitelj je izvršio plaćanje 24. srpnja 2024. pa zatezne kamate teku od 25. srpnja 2024. sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer je osnova tražbine subrogacija, a ne trgovački ugovor.

16. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor materijalnopravnog prijeboja navodeći da stavlja u prijeboj tražbinu u iznosu od 8.358,17 eura sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2024. do isplate, a da se tražbina koja je predmet prijeboja odnosi na štetu koju mu je tužitelj prouzročio u visini carinskog duga time što ga tužitelj nije uputio u rizike vezane za visinu carinskog duga. Navodi da tuženik ne bi kupio te proizvode da ga je tužitelj uputio u te rizike.

17. Tužitelj i tuženik sklopili su ugovor o otpremi, kako je obrazloženo u točki 9. ovog obrazloženja. Prema odredbi čl. 849. st. 1. ZOO-a ugovorom o otpremi obvezuje se otpremnik radi prijevoza stvari sklopiti, u svoje ime, a za račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obaviti ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu. Prema odredbi čl. 849. st. 2. ZOO-a ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može sklopiti ugovor o prijevozu i poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca.

18. Odredbom čl. 852. ZOO-a propisano je da je otpremnik dužan upozoriti nalogodavca na nedostatke u njegovu nalogu, posebice na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti.

19. Prema odredbi čl. 854. st. 1. ZOO-a otpremnik je dužan u svakoj prilici postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

20. Prema odredbi čl. 857. ZOO-a ako ugovorom nije drukčije određeno, nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obvezu za otpremnika da provede potrebne carinske radnje i plati carinske pristojbe i troškove za račun nalogodavca. Prema odredbi čl. 863. st. 1. ZOO-a nalogodavac je dužan naknaditi otpremniku potrebne troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari.

21. Tužitelj je ugovorom o otpremi preuzeo obvezu organizacije prijevoza i pružanja usluge carinjenja i carinskog posredovanja pri uvozu. Stoga, carinske formalnosti predstavljaju predmet ovog ugovora, a one mogu izložiti tuženika dodatnim troškovima. 11. kolovoza 2023. donesena je Provedbena uredba Komisije (EU) 2023/1631 оd 11. kolovoza 2023. o pokretanju ispitnog postupka o mogućem izbjegavanju kompenzacijskih mjera uvedenih Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/433 na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indonezije uvozom hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika poslanih iz Tajvana, Turske i Vijetnama, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Tajvana, Turske i Vijetnama, te u uvjetovanju uvoza hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika poslanih iz Tajvana, Turske i Vijetnama evidentiranjem. Zatim je 6. svibnja 2024. donesena Provedbena uredba Komisije (EU) 2024/1268 оd 6. svibnja 2024. o proširenju konačnih kompenzacijskih pristojbi uvedenih Provedbenom uredbom (EU) 2022/433 na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indonezije na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika poslanih iz Tajvana, Turske i Vijetnama, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Tajvana, Turske i Vijetnama.

22. U vrijeme kada je tuženik kupio proizvode u Turskoj u rujnu 2023. Europska komisija je već pokrenula ispitni postupak o mogućem izbjegavanju kompenzacijskih mjera na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indonezije uvozom hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika poslanih iz Tajvana, Turske i Vijetnama, i to Provedbenom uredbom 2023/1631 od 11. kolovoza 2023. Točkom 26. Provedbene Uredbe 2023/1631 određeno je da se uvodi obveza evidentiranja uvoza proizvoda iz ispitnog postupka kako bi se osiguralo da se, ako se ispitnim postupkom utvrdi izbjegavanje mjera, od dana uvođenja evidentiranja takvog uvoza mogu naplatiti kompenzacijske pristojbe u odgovarajućem iznosu, koji ne premašuje preostalu pristojbu uvedenu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/433.

23. Otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca da uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika iz Turske u Hrvatsku može biti podložan plaćanju kompenzacijskih carina, odnosno da Europska komisija provodi ispitni postupak zbog mogućeg izbjegavanja kompenzacijskih mjera na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika iz Indonezije njezinim uvozom iz Turske. Međutim, otpremnik nije dužan navesti točne primjenjive stope i točan iznos carinskog duga s obzirom na to da ne može unaprijed raspolagati sa svim sastavim elementima za precizan izračun iznosa carine. Nadalje, Provedbena uredba Komisije (EU) 2024/1268 оd 6. svibnja 2024. o proširenju konačnih kompenzacijskih pristojbi uvedenih Provedbenom uredbom (EU) 2022/433 na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indonezije na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika poslanih iz Tajvana, Turske i Vijetnama, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Tajvana, Turske i Vijetnama donesena je 6. svibnja 2024, dakle, nakon što je tuženik već kupio robu u Turskoj u rujnu 2023. godine. Stoga, u trenutku kada je tuženik angažirao tužitelja za otpremu i carinjenje robe tužitelj nije mogao sa sigurnošću znati da će se za tuženikovu robu uvezenu iz Turske stvarno i plaćati kompenzacijske carine, a niti točan iznos takve carine, već je mogao znati samo za mogućnost plaćanja takvih carina jer je komisija EU u vrijeme kada je tuženik kupovao robu u Turskoj pokrenula ispitni postupak o mogućem izbjegavanju kompenzacijskih mjera uvedenih Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/433 na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indonezije uvozom hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika poslanih iz Tajvana, Turske i Vijetnama (Provedbena uredba EU 2023/1631).

24. Uzimajući navedeno u obzir, tužitelj kao otpremnik ispunjava svoju obvezu iz čl. 852. ZOO-a time što upozori tuženika kao nalogodavca da postoji mogućnost plaćanja kompenzacijskih carina, ali nije bio dužan sa sigurnošću reći po kojoj stopi i u kojem iznosu će se plaćati i hoće li se u konačnici stvarno i plaćati kompenzacijske carine jer takvi podaci u vrijeme kada je tuženik kupovao robu u Turskoj u rujnu 2023. i uvozio ju u Hrvatsku nisu još mogli biti poznati. Tuženik je uvezao hladnovaljanje plosnate proizvode od nehrđajućeg čelika iz Turske, a za uvoz takvih proizvoda iz Turske naknadno je uvedena kompenzacijska carina na temelju Provedbene Uredbe Komisije (EU) 2024/1268 оd 6. svibnja 2024. U trenutku kada je tuženik kupio robu u Turskoj u rujnu 2023. godine, Komisija je samo provodila ispitni postupak, ali kompenzacijske carine za uvoz iz Turske tada još nisu bile uvedene. Prema tome, tužitelj nije već tada mogao znati da će stvarno biti i uvedene kompenzacijske carine, već je to ovisilo o končanoj odluci Europske komisije i donošenju Provedbene uredbe Komisije (EU) 2024/1268, koja je donesena 6. svibnja 2024., dakle, oko devet mjeseci nakon što je tuženik kupio robu u Turskoj. Prema tome, tužitelj nije mogao upozoriti tuženika da će se stvarno plaćati kompenzacijske carine kada provedbena uredba koja je to određivala za uvoz robe iz Turske u trenutku kupnje robe još nije bila donesena. Tužitelj je mogao samo upozoriti tuženika da postoji mogućnost naplate dodatne carine.

25. U postupku nije sporno da je tužitelj predao Carinskoj upravi carinske deklaracije koje su bile uredno popunjene. U dokumentu Carinske uprave IE 429 od 27. studenog 2023. naveden je iznos carinskog duga od 20.508,11 eura, ali je također navedeno i da je provjera nezavršena – čeka se konačna antidampinška ili kompenzacijska carina. Tuženik je s ovim dokumentom upoznat jer je zastupnik po zakonu tuženika iskazao kako je dobio e-mail da mora platiti 20.000,00 eura carine. Dakle, tuženik je znao da to moguće nije završni iznos s obzirom da u dokumentu piše da se još čeka končana antidampinška ili kompenzacijska carina.

26. Svjedok NĐ, radnik tužitelja, iskazao je da oni uvijek upozoravaju stranke kod uvoza čelika da postoji mogućnost plaćanja kompenzacijskih carina i da to ne ovisi o tužitelju, već o Europskoj Uniji te da je tako bilo i u ovom slučaju. Iskazao je da prilikom uvoza nisu mogli znati hoće li se plaćati kompenzacijska carina te da je voditelj poslovnice ZĐ razgovarao s uvoznikom (tuženikom) i govorio da postoji mogućnost da bude dodatno naplaćena carina.

27. Svjedok ZĐ, radnik tužitelja iskazao je da se tuženik bavio uvozom robe koja podliježe raznim ograničenjima, kvotama i kompenzacijskim carinama te da su uvijek o tome razgovarali. Iskazao je da je zastupnika po zakonu tuženika upozorio na mogućnost dodatne naplate carine.

28. Svjedok BĐ iskazao je da je on vanjski suradnik tuženika te je s njim išao u Tursku. Iskazao je da nisu bili upozoreni da će se plaćati kompenzacijske carine te da on osobno nije imao izravan kontakt s tužiteljem.

29. Zastupnik po zakonu tužitelja PĐ iskazao je da je sa svojim radnikom KĐ u kontaktu nekoliko puta tjedno te zna da je ZĐ KĐ upozoravao zastupnika po zakonu tuženika o mogućnosti naplate kompenzacijske carine.

30. Zastupnik po zakonu tuženika TĐ iskazao je da je nakon dva mjeseca od posjeta Turskoj roba stigla u Hrvatsku te je dobio e-mail da mora platiti 20.000,00 eura carine. Iskazao je da je to platio, a potom je dobio poruku od tužitelja da mora platiti još 8.000,00 eura kompenzacijskih carina, za koje ga nitko nije upozorio da će morati platiti. Iskazao je i da mu ZĐ nikada nije govorio da postoji mogućnost plaćanja kompenzacijskih carina za uvoz čelika. Iskazao je i da kada je roba stigla u Hrvatsku nazvao ga je ZĐ i rekao mu da mora p latiti kompenzacijsku pristojbu u iznosu oko 20.000,00 eura te mu je poslao i e-mail. Iskazao je da je nazvao svog klijenta koji mu je rekao da vrati robu u Tursku, ali robu nije vratio jer mu je taj klijent bitan i htio mu je isporučiti robu.

31. Prvenstveno valja istaknuti da tužitelj kao otpremnik ne sudjeluje u samom sklapanju ugovora o kupoprodaji kojeg je tuženik sklopio s prodavateljem iz Turske jer to nije obveza otpremnika u smislu odredbe čl. 849. ZOO-a. Tužiteljev angažman počinje nakon što je tuženik već kupio robu i njegove usluge sastoje se od organizacije prijevoza za robu koju je tuženik kupio i carinjenja. Dakle, pružanje usluga tužitelja kao otpremnika ne utječu na tuženikovu odluku kupiti robu. Osim toga, sam zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da kada je dobio obavijest o plaćanju carine njegov klijent kojem je dalje prodavao predmetnu robu rekao mu je neka tu robu vrati u Tursku da ne plaća carine, ali tuženik je odlučio robu ne vratiti i isporučiti je klijentu. Prema tome, nakon što je upoznat da postoji kompenzacijska i antidampinška carina od 20.000,00 eura koja nije konačna jer se čeka još i konačna antidampinška ili kompenzacijska carina kako je navedeno u dokumentu IE429, tuženik nije odlučio vrat iti robu prodavatelju, već je platio predmetnu carinu od 20.000,00 eura, ali nije platio daljnju kompenzacijsku carinu od 8.358,17 eura. Kako je već obrazloženo, tužiteljeva obveza kao otpremnika nije bila navesti tuženiku precizan iznos carine, a niti da će se takva kompenzacijska carina od daljnjih 8.358,17 eura sigurno morati platiti, jer u tom trenutku to nije niti mogao navesti budući da je Provedbena uredba Komisije (EU) 2024/1268 donesena 6. svibnja 2024., tj. nakon što je tuženik već kupio robu u Turskoj. Tužitelj je samo trebao navesti da postoji mogućnost plaćanja kompenzacijskih carina. Sud je povjerovao iskazu svjedoka KĐ da je u njihovom poslovnom odnosu govorio tuženiku o mogućnosti plaćanja dodatnih carina za uvoz čelika . Iskaz je u skladu s iskazima svjedoka IĐ i zastupnika po zakonu tužitelja. Stranke su bile u poslovnom odnosu i prije ovog konkretnog uvoza jer je prijedlog ponude za obavljanje otpremničkih usluga iz studenog 2022. godine te u njemu piše da nalogodavac plaća carine direktno na račun carinarnice. Logično je i uvjerljivo da u je u višegodišnjem trajanju poslovnog odnosa tužitelj govorio tuženiku o mogućnostima plaćanja dodatnim carina za uvoz proizvoda od čelika.

32. Ne postoji povreda ugovorne obveze tužitelja pa ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju po osnovi naknade štete zbog čega tužiteljeva tražbina nije prestala prijebojem u smislu odredbe čl. 196. ZOO-a.

33. Sud je odbio tuženikov prijedlog za pribavljanjem cjelokupne dokumentacije od Carinske uprave sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije važan za odluku. U spisu se nalaze rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, kao i carinske deklaracije te dokument IE429, a tuženik niti ne navodi koja bi to konkretna daljnja carinska dokumentacija bila odlučna za utvrđivanje činjenica i kojih konkretno činjenica.

34. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu .

35. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om (25%) sukladno odredbi čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22, 154/22 – dalje: Pravilnik) u iznosu 55,28 i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 eura s PDV-om prema Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, sveukupno 305,28 eura.

36. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO -a po stopi za ostale odnose u granicama postavljenog zahtjeva.

37. Tužitelju su priznati parnični troškova za sastav podneska od 19. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 10. travnja 2026. i 26. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročište od 14. svibnja 2026 . u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, što ukupno iznosi 700,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 175,00 eura pa ukupni troškovi iznose 875,00 eura .

38. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 9. travnja 2026. jer nije bio potreban za vođenje parnice budući da njime samo dostavlja isprave koje je mogao dostaviti već uz raniji podnesak od 19. veljače 2026. Nije bilo potrebno za vođenje parnice da tuženik predmetne isprave dostavlja u posebnom podnesku od 9. travnja 2026. umjesto da sve isprave dostavi u istom podnesku, onom od 19. veljače 2026.

39. Tužitelju nije priznat trošak „ostale sudske pristojbe“ jer nije određeno naveo za koju pristojbu potražuje naknadu i u kojem iznosu, sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 17. srpnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku