Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-357/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RT, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25. i 13726., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog RT protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-202/2026-7 od 26. lipnja 2026., u sjednici održanoj 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog RT.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-202/2026-7 od 26. lipnja 2026., je n a temelju čl. 127. st. 4. u vezi čl. 125. st. 1. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26– dalje u tekstu: ZKP/08) ukinut istražni zatvor optuženom RT, kojem je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu, broj Kir-1217/2025- 5 od 29. prosinca 2026., zadnje produljen rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj K- 562/2025-52 od 18. svibnja 2026., a u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 28. prosinca 2025. pa nadalje.

1.2. Naloženo je Zatvoru u Varaždinu da optuženika RT pusti na slobodu dana 28. lipnja 2026.

1.3. Na temelju čl. 98.a st. 1. u vezi čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08 optuženiku su određene samostalne mjere opreza i to: udaljenje iz doma s adrese [adresa] iz čl. 98. st. 2. toč. 10. ZKP/08, zabrana približavanja i to prema BT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te MT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojima se ne smije približiti na udaljenost manu od 100 (sto) metara iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08 te zabrana uspostavljanja ili održavanja veze i to sa BT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i MT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s kojima ne smije uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze, bilo osobno, bilo putem neke druge osobe ili bilo putem telefona, mobitela ili drugih društvenih mreža iz čl. 98. st. 2. toč. 5. ZKP/08.

1.4. Na temelju čl. 98. st. 7. ZKP/08 naložena samostalna mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

1.5. Na temelju čl. 98. st. 7. ZKP/08 sud će svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za samostalnom mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti.

1.6. Na temelju čl. 100. st. 2. ZKP/08, navedenu mjeru opreza izvršavati će djelatnici Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, koji će svakih 30 dana dostaviti pisano izvješće sudu o izvršavanju samostalne mjere opreza.

1.7. Optuženi RT upozorava se u smislu čl. 98.a st. 1. ZKP/08, da je nepridržavanje samostalne mjere opreza kazneno djelo.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi RT po branitelju po službenoj dužnosti Marku Božiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-421/2026-3 od

8. srpnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba optuženog nije osnovana.

5. Prije svega, optuženik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i proturječni, posebice glede razloga za određivanje mjera opreza.

5.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke iznio jasne, konkretne, neproturječne i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama na kojima zasniva svoju odluku, tako da žalba optuženika u navedenom pravcu nije osnovana.

6. Optuženik uvodno u žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, koju, međutim, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

7. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da u žalbi ne napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje mjera opreza – postojanje osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela, konkretno kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, već samo napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da i nadalje postoji opasnost od ponavljanja djela, odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti, uz bitnu argumentaciju da je vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru (6 mjeseci) u dovoljnoj mjeri utjecalo na njega da više niti ne pomišlja na činjenje kaznenih djela.

8. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, imajući na umu da je isti prethodno već bio pravomoćno osuđivan za isto kazneno djelo prema istim žrtvama s kojima praktički živi u istom domaćinstvu, da su njegovi odnosi sa žrtvama trajno i duboko poremećeni, te da je u ovom postupku nepravomoćno proglašen krivim za počinjen čak 6 istovrsnih kaznenih djela prema istim žrtvama, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da i nadalje postoji visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni od ponavljanja djela, odnosno ostvarenje težeg kaznenog djela kojim prijeti, tako da žalba optuženika nije osnovana niti u navedenom pravcu.

9. Naposljetku, imajući u vidu da je optuženik nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i 11 mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude, prema kojoj se od izrečene kazne zatvora ima izvršiti 1 godina i 2 mjeseca, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da je već dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru (6 mjeseci) skoro u cijelosti izdržao bezuvjetni dio zatvorske kazne, tako da neosnovano smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti.

10. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje žalbeni sud sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke