REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-810/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja FV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po službenoj osobi UV, radi priznavanja prava na starosnu mirovinu, 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03277487865, URBROJ: 341-99-05/3-25-522 od 15. travnja 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-02/24- 01/03277487865, URBROJ: 341-15-05/3-24-12705 od 4. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03277487865, URBROJ: 341-15-05/3-24- 12705 od 4. prosinca 2024.. kojim je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. siječnja 2024. u svoti od 927,72 € mjesečno, od 1. srpnja 2024. mirovina iznosi 996,58 € mjesečno.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenje tuženika te u tužbi ponavlja navode iz žalbenog postupka.

U bitnom, smatra da je visina mirovine utemeljena na pogrešnom tumačenju i primjeni odredbi Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (NN br. 128/99, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12, 118/12; dalje: Zakon) te Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN br. 121/17, 98/19, 84/21, 156/23; dalje: ZOHBDR). Pojašnjava da je po uputi samog tuženika prvo podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema Zakonu, što mu je i priznato rješenjima od 15. siječnja 2024. i 7. svibnja 2024., da bi potom podnio zahtjev temeljem odredbi ZOHBDR-a. Tužitelj ukazuje da je tuženik u pobijanom rješenju propustio navesti i uzeti u obzir navedena prethodna rješenja, koja su trebala služiti kao temelj za utvrđivanje visine osobnog boda. Tužitelj smatra da se u njegovom slučaju moraju kumulirati prava iz oba posebna propisa, što potvrđuje i čl. 6. Zakona te da je tuženik prešutio činjenicu da povećanje staža (stupanj 12/16) proizlazi upravo iz statusa policijskog službenika. Iz prethodno navedenog razvidno je da je tuženik pogrešno primijenio odredbe čl. 181. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13 – 119/22; dalje: ZOMO) umjesto mjerodavnih odredbi čl. 4. Zakona, čime mu je praktički oduzet status policijskog službenika a što predstavlja diskriminaciju. U prilog tome navodi i pogrešnu primjenu čl. 27. ZOHBDR-a, ističući da je tuženik trebao primijeniti st. 2. navedenog članka jer je mirovina prethodno određena i prema čl. 79. stavku 1. ZOMO-a. Zaključno, tužitelj smatra potpuno neopravdanim i kontradiktornim postupanje tuženika koji je zahtijevao sukcesivno podnošenje zahtjeva, da bi u konačnici ignorirao ranije utvrđena prava i status, onemogućivši mu pravo na povoljniju mirovinu koja bi proizašla iz implementacije svih relevantnih rješenja i zakonskih odredbi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ostaje kod svega iznijetog u obrazloženju pobijanog rješenja.

U odnosu na navod tužitelja da je razdoblje od 1. srpnja 1996. do 31. prosinca 2023. uračunato sa stupnjem povećanja 12/16 bez navođenja po kojoj osnovi, odnosno prešućujući da to proizlazi iz Zakona, tuženik odgovora da je u obrazloženju osporavanog rješenja jasno navedeno da je za utvrđivanje uvjeta za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema čl. 26. ZOHBDR-a dobna granica snižena, osim za 5 mjeseci i 1 dan prema čl. 26. st. 2. ZOHBDR-a, i za 6 godina prema čl. 181. st. 1. tč 3. ZOMO-a.

Vezano uz navode tužitelja da ne stoji tvrdnja da je osnovno pravno načelo da se dva posebna propisa ne mogu kumulirati, tuženik ističe da je navedeno stajalište potvrđenom nizom presuda Upravnih sudova kao i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice presude: poslovni broj: Usž-33/23-2 od 14. lipnja 2023., poslovni broj: Usž-106/23-2 od 14. lipnja 2023., poslovni broj: Usž-883/2024-2 od 10. srpnja 2024.).

Glede navoda tužitelja da je umjesto čl. 181. st. 1. tč. 3. ZOMO-a trebalo primijeniti odredbu čl. 4. st. 3. tč. 2. Zakona, tuženik ukazuje da se odredba na koju se poziva tužitelj primjenjuje kod stjecanja prava na starosnu mirovinu prema odredbi čl. 4. st. 1. Zakona, što u predmetnom postupku nije slučaj. Ujedno, odredba čl. 56. ZOHBDR-a upućuje na primjenu odredbi ZOMO-a na sva pitanja u svezi s pravima iz mirovinskog osiguranja koja nisu uređena tim Zakonom.

Što se tiče navoda tužitelja da nije primijenjena odredba čl. 27. st. 2. ZOHBDR- a, tuženik napominje da je u postupku izračuna mirovine u cijelosti primijenjena navedena zakonska odredba jer su upravo osobni bodovi određeni prema općem propisu tj., čl. 86. st. 1. ZOMO-a (54,0505) povećani za ukupno 40% i iznose 75,6707. Rješenjem Područnog ureda u Sisku od 7. svibnja 2024. osobni bodovi izračunati su prema čl. 7. st. 3. Zakona na način da su najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi utvrđeni na temelju najpovoljnijih uzastopnih deset kalendarskih godina, pomnoženi s mirovinski stažem i polaznim faktorom, te su povećani za 45% prema čl. 8. st. 1. Zakona. Stoga, na temelju izričite odredbe čl. 27. ZOHBDR-a, kojom je propisano povećanje osobnog boda mirovine ostvarene prema odredbama ZOHBDR-a ili ZOMO- a, nema osnove za povećanje osobnog boda određenog prema čl. 7. st. 3. i čl. 8. st. 1. Zakona.

U pogledu navoda tužitelja da je prilikom podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu ispunjavao uvjete i temeljem Zakona i ZOHBDR-a pa mu nije jasno zbog čega nije odmah mogao podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu prema ZOHBDR-u bez podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu prema Zakonu o DVO, PS i OSO, tuženik ističe da isti nisu od utjecaja na rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari. Nastavno na prethodno, pojašnjava da je pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Sisku od 15. siječnja 2024., potom i rješenjem od 7. svibnja 2025., odlučeno o zahtjevu tužitelja za priznanjem prava na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 14. studenoga 2023. o prestanku službe, koji zahtjev tužitelj nije izmijenio, niti podnio drugi do donošenja prvostupanjskog rješenja u smislu čl. 45. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21), te je radi priznavanja prava na starosnu mirovinu prema čl. 26. ZOHBDR-a bilo potrebno podnijeti poseban zahtjev. Ovdje se također ukazuje na stajalište Upravnog suda u Zagrebu izraženo u presudi poslovni broj: UsI-901/23-6 od 2. veljače 2024., odnosno Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-883/2024-2 od 10. srpnja 2024.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika u tijeku spora je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovog spora.

6. Prema čl. 26. st. 2. ZOHBDR-a propisano je kako hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, ovisno o razdoblju sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu propisana Zakonom o mirovinskom osiguranju snižava se, i to: a) za četiri mjeseca ako je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru sudjelovao od 100 dana do pet mjeseci ili b) za po jedan mjesec za svaki mjesec sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru ako je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru sudjelovao više od pet mjeseci.

7. Odredbom čl. 181. st. 1 tč. 3. ZOMO-a propisano je da iznimno od odredbe čl.33. ZOMO-a, osiguranicima kojima se do 15. srpnja 1999. staž osiguranja računao s povećanim trajanjem prema propisima koji su bili na snazi do toga dana, dobna granica propisana za stjecanje starosne mirovine snižava se ovisno o stupnju povećanja staža i to: po jednu godinu za svake 4 godine staža osiguranja koji se za efektivno navršenih 12 mjeseci računa kao 16 mjeseci staža osiguranja.

8. Odredbom čl. 4. st. 3. tč. 3. Zakona propisano je da se osiguraniku iz čl. 1. Zakona, kojem se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, starosna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu propisana st. 1. ovoga članka snižava, i to: po jednu godinu za svake 4 godine provedene na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se navršenih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 16 mjeseci.

9. Sukladno čl. 6. Zakona osobama sa statusom hrvatskog branitelja u 15 godina mirovinskog staža iz st. 1. ovoga članka uračunava se i vrijeme provedeno u Domovinskom ratu u dvostrukom trajanju (st. 2). Svi staževi osiguranja s povećanim trajanjem ostvareni po ranijim propisima kojima je bila uređena djelatna vojna služba i služba u svojstvu ovlaštene službene osobe, kao i poseban staž ostvaren na temelju sudjelovanja u Domovinskom ratu, međusobno se zbrajaju prilikom utvrđivanja uvjeta od 15 godina iz st. 1. ovoga članka (st. 3.).

10. Odredbom čl. 7. st. 3. Zakona propisano je da se osobni bodovi utvrđuju tako da se ukupni mirovinski staž pomnoži s najpovoljnijim prosječnim vrijednosnim bodovima iz st. 2. ovoga članka i polaznim faktorom.

11. Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona propisano je da se osiguraniku mirovina određuje na temelju osobnih bodova utvrđenih prema čl. 7. Zakona, povećanih za 45 posto.

12. Odredbom čl. 98. ZOMO-a propisano je da ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine stekne pravo na dvije ili više mirovina prema ovome Zakonu ili nekom drugom zakonu Republike Hrvatske u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, može koristiti samo jednu mirovinu, prema vlastitom izboru.

13. Iz stanja spisa proizlazi kako slijedi.

Rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Sisku, od 15. siječnja 2024. tužitelju je priznato, počevši od 1. siječnja 2024., pravo na starosnu mirovinu prema čl.6. Zakona i određena je isplata predujma mirovine.

Rješenjem istog prvostupanjskog tijela 7. svibnja 2024. tužitelju je, ako policijskom službeniku, određena starosna mirovina od 1. siječnja 2024. u svoti od 886,85 € mjesečno prema odredbama Zakona.

Dana 16. svibnja 2024. tužitelj je podnio zahtjev za određivanje mirovine prema odredbama ZOHBDR-a te je doneseno pobijano rješenje kojim je tužitelju priznato, počevši od 1. siječnja 2024, pravo na starosnu mirovinu prema članku 26. ZOHBDR- a.

U mirovinski staž tužitelja uračunata su razdoblja staža osiguranja od 17. srpnja 1990. do 18. siječnja 1991., razdoblje provedeno u Domovinskom ratu od 28. lipnja 1991. do 31. ožujka 1992. koje se računa kao poseban staž osiguranja u dvostrukom trajanju, zatim razdoblje staža osiguranja od 1, travnja 1992. do 31. prosinca 2023., pri čemu je razdoblje provedeno u Domovinskom ratu od 1. travnja 1992. do 30. lipnja 1996. uračunato kao staż osiguranja u dvostrukom trajanju (stupanj povećanja 12/24), dok je razdoblje od 1. srpnja 1996. do 31. prosinca 2023. uračunato sa stupnjem povećanja 12/16, odnosno tako da se svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 13 mjeseci staža osiguranja. Prema takvom izračunu ukupni mirovinski staž tužitelja, prema čl. 24. do 31. ZOMO-a te čl. 55. ZOHBDR-a, iznosi 47 godina, 2 mjeseca i 8 dana.

Iz stanja spisa dalje slijedi da osobni bodovi tužitelja iznose 54,0505 te da su isti utvrđeni sukladno čl. 86. st. 1. ZOMO-a, odnosno množenjem prosječnih vrijednosnih bodova iz čl. 81. st. 8. ZOMO-a (1,1153) s ukupnim mirovinskim stažem izraženim u decimalnom broju (47,1887) i polaznim faktorom 1,0270. Polazni faktor utvrđen je prema čl. 85. st. 3. ZOMO-a.

Budući da je tužitelj hrvatski branitelj, koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru u trajanju od 1830 dana i ima ostvaren status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, osobni bod ostvaren prema čl. 86. ZOMO-a (54,0505) povećan je prema čl. 27. ZOHBDR-a ovisno o vremenu provedenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru što za 1830 dana iznosi 30% i za status dragovoljca dodatnih 10%. Prema takvom izračunu osobni bod za izračun mirovine prema čl. 27. ZOHBDR-a iznosi 75,6707.

14. Primjenom gore citiranih propisa na ukupnost činjenica utvrđenih u dokumentaciju koja prileži spisu, ocjena je ovoga Suda da se osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela temelje na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

Valja istaknuti da su prigovori koje je tužitelj isticao u ovom sporu istovjetni prigovorima koje je isticao i u tijeku upravnog postupka i na koje (prigovore) tuženik očitovao u obrazloženju svoje odluke i odgovoru na tužbu davši pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih je iste ocijenio neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Slijedom gore izloženog, Sud zaključuje da pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 17. srpnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju FV iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb,

Mihanovićeva 3